Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-679/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka člana vijeća i suca izvjestitelja i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Rožman, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rožman & Oredić iz Karlovca, protiv tužene VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Čipčić-Bragadin, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P- 58/2023-7 od 7. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-58/2023-7 od 7. lipnja 2024. i za navedeno sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovrv-279/02 od 16. lipnja 2005. godine radi naplate sudskih penala ovrhovoditeljice VŠ iz [adresa] u iznosu od 1.000,00 kn za svaki dan zakašnjenja počevši od 19. travnja 2003. godine pa do 10. veljače 2005. godine u ukupnom iznosu od 663.000,00 kn, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.440,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2002. godine pa do isplate, određena protiv ovršenika AŠ iz [adresa] ([adresa]) na

a) suvlasničkom dijelu nekretnine ovršenika upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kčbr. [katastarska čestica] livada u [adresa], zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti navedenog suvlasničko dijela, njegovom prodajom i namirenjem ovrhovoditeljice iz novčanog iznosa dobivenog prodajom,

b) pljenidbom 1/3 plaće ovršenika koju ostvaruje kod poslodavca "Transadria" d.d., poslovnica Karlovac, Smičiklasova 16.

II. Nalaže se tuženoj VŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju AŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 9.076,88 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07. lipnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju AŠ da tuženoj VŠ naknadi trošak postupka u iznosu od 8.287,50 Eur u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju AŠ da tuženoj VŠ naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.071,88 Eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovrv-279/02 od 16. lipnja 2005. godine radi naplate sudskih penala ovrhovoditeljice VŠ iz [adresa] u iznosu od 1.000,00 kn za svaki dan zakašnjenja počevši od 19. travnja 2003. godine pa do 10. veljače 2005. godine u ukupnom iznosu od 663.000,00 kn, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.440,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2002. godine pa do isplate, određena protiv ovršenika AŠ iz

[adresa] ([adresa])

na a) suvlasničkom dijelu nekretnine ovršenika upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kčbr. [katastarska čestica] livada u [adresa], zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti navedenog suvlasničko dijela, njegovom prodajom i namirenjem ovrhovoditeljice iz novčanog iznosa dobivenog prodajom,

b) pljenidbom 1/3 plaće ovršenika koju ostvaruje kod poslodavca "Transadria" d.d., poslovnica [adresa].

II. Nalaže se tuženoj VŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju AŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 9.076,88 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07. lipnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže žalbu uvažiti, preinačiti pobijanu presudu, prvenstveno odbaciti prvostupanjsku presudu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev, odnosno presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet ovog postupka je proglašenje ovrhe nedopuštenom i to iz razloga što je ovršenik ispunio svoju obvezu u predmetu broj Ovr-279/02, a koja ovrha je određena u predmetu broj Ovr-279/02 od 16. lipnja 2005.

5. Pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i neproturječna sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te stoga u postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje i žalba tužene.

6. Vezano uz žalbene navode tužene da je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu koji nije u skladu s rješenjem ovršnog suda o upućivanju u parnicu, valja istaći da tužitelj nije mogao pokrenuti parnicu „radi utvrđenja da je svoju obvezu ispunio“ jer bi se to odnosilo na utvrđenje činjenica što ne može biti predmet tužbenog zahtjeva.

7. U situaciji kada ovršenik ističe da je tražbina ispunjena, radi se o žalbenom razlogu iz čl. 46. st.1. toč. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00 – dalje: OZ) koji se primjenjuje u ovom postupku, budući je ovršni postupak započeo 2002. godine. Naime, ako je žalba na rješenje o ovrsi izjavljena zbog razloga što je tražbina prestala na temelju činjenica koja je nastala u vrijeme kada ovršenik nije više mogao uspješno istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, sud će sukladno čl. 48. st. 1. OZ uputiti ovršenika da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

8. Pri tome valja ukazati da okolnost da je ovršni sud u svom rješenju naveo da se ovršenik upućuje da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi utvrđenja da je svoju obvezu ispunio prema točki I. izreke rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-279/02 od 10. lipnja 2002. ispunio, ustvari predstavlja postupanje ovršnog suda sukladno čl. 48. st. 1. OZ, pa okolnost da u izreci ustvari nedostaju riječi „radi proglašenja ovrhe nedopuštenom“ ne utječe na pravo ovršenika da sukladno navedenoj zakonskoj odredbi pokrene takvu parnicu, što je u ovom slučaju ovršenik i učinio. Prema tome, tužitelj je postupajući po rješenju ovršnog suda poslovni broj Ovr-1211/2008-4 od 14. rujna 2018. podnio pravilnu tužbu radi proglašenja da je ovrha nedopuštena u predmetu broj Ovr-279/02 i to ovrha određena rješenjem od 16. lipnja 2005.

9. Ukoliko bi se eventualno odbio tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga što je rješenje ovršnog suda neprecizno sročeno isto bi predstavljalo pretjerani formalizam te okolnost da sud u izreci rješenja nije naveo da se ovršenik upućuje u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ne može ići na štetu ovršenika (ovdje tužitelja) da u parničnom postupku pokuša ostvariti svoja prava.

10. Vezano uz žalbeni navod tužene da je postupak u kojem se traži proglašenje ovrhe nedopuštenom završen, te da ovršenik nema aktivnu legitimaciju niti pravni interes za vođenje ovog postupka, valja istaći da tužitelj (ovršenik) koji je pravomoćnim rješenjem suda donesenim u ovršnom postupku upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može, postupajući sukladno tom rješenju, podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a sud može po toj tužbi provesti parnični postupak, pa iako je prije podnošenja tužbe ovrha dovršena (tako i Rev-1012/2020). Stoga nije osnovan žalbeni navod tužene da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka, odnosno da nije aktivno legitimiran u ovom postupku.

11. Nije osnovan niti žalbeni navod tužene da se radi o deklaratornoj tužbi, a da tužitelj nije dokazao pravni interes za pokretanje ovog postupka. Naime, u situaciji kada je tužitelj upućen u parnicu radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena (kao što je ovdje slučaj) unatoč tome što se radi o deklaratornoj tužbi, tužitelj nije dužan dokazivati pravni interes za podnošenje tužbe.

12. Suprotno žalbenim navodima tužene, sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 8. ZPP i čl. 221.a. ZPP na koju ukazuje žalba tužene.

13. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

- da je presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-134/92 od 20. lipnja 2000. naloženo tužitelju da tuženoj preda stvari pobliže naznačene u toč. II. presude u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,

- da tužitelj navedene stvari nikada nije predao tuženoj, dakle ni u roku za dobrovoljno ispunjenje, ni u naknadno dodijeljenom roku za predaju stvari, ni nakon što su protiv njega rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-279/02 od 10. lipnja 2002. određeni sudski penali, ni nakon što je protiv njega određena ovrha radi prisilne naplate sudskih penala, pa ni do trenutka zaključenja glavne rasprave u prvostupanjskom postupku,

- da tužena nikada nije pokrenula ovršni postupak radi preuzimanja predmetnih stvari od tužitelja u postupku prisilnog ostvarenja svoje tražbine niti je ikada pokušala izvansudskim putem preuzeti pokretnine od tužitelja na način da po iste dođe u kuću tužitelja, bilo sama bilo putem trećih osoba,

- da tužitelj nikada nije osnovao sudski ili javnobilježnički polog radi predaje pokretnina tužnoj,

- da je rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-279/02 od 10. lipnja 2002. temeljem prijedloga ovrhovoditeljice VŠ, ovdje tužene, dodijeljen ovršeniku AŠ, ovdje tužitelju, naknadi rok od 8 dana, računajući od dana dostave rješenja da ispuni svoju obvezu utvrđenu toč. II. presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1034/92 od 20. lipnja 2000. te da preda ovrhovoditeljici, ovdje tuženici, u posjed pokretnine koje predstavljaju posebnu imovinu ovrhovoditeljice utvrđenu parničnom presudom te je u slučaju da ovršenik, ovdje tužitelj, ne ispuni svoju obvezu ni u naknadnom roku isti obvezan platiti ovrhovoditeljici iznos od 1.000,00 kn na svaki dan zakašnjenja, počevši od isteka roka određenog istim rješenjem,

-da je ovršenik, ovdje tužitelj, predmetno rješenje primio dana 23. listopada 2002. , protiv istoga nije izjavio žalbu te je rješenje postalo pravomoćno dana 1. studenog 2002.,

- da je podneskom od 31. listopada 2002. ovršenik, ovdje tužitelj, izvijestio sud da je spreman predati stvari te predlaže da ovrhovoditeljica, ovdje tuženica, sama odredi datum, vrijeme i termin kada će preuzeti stvari te da o tome obavijesti ovršenika, ovdje tužitelja, u primjerenom roku, naveo je da je i nakon donošenja presude bio spreman predati stvari, ali mu se ovrhovoditeljica, ovdje tužena te njezin punomoćnik nisu javljali te je navedenim podneskom dostavio i svoj broj telefona na koji ga ovrhovoditeljica, ovdje tužena, može kontaktirati,

- da je podnesak od 31. listopada 2002. uredno dostavljen punomoćniku ovrhovoditeljice, ovdje tužene, i to 5. prosinca 2002. koji je podneskom od 17. veljače 2003. izvijestio sud da predaja stvari mirnim putem nije izvršena, ali moli daljnji rok od 60 dana radi pokušaja mirnog rješenja spora,

- da ovrhovoditeljica, ovdje tužena, sud nije izvijestila o mirnom rješenju spora dulje od godinu dana, ovršni sud ju je dopisom od 7. travnja 2004. pozvao dostaviti daljnje prijedloge,

- da podneskom od 9. travnja 2004. ovrhovoditeljica osobno, ovdje tuženica, sudu nije dostavila daljnje prijedloge već se obvezala učiniti isto najkasnije za 14 dana, a sve zbog spriječenosti odvjetnika,

- da je nakon proteka više od godine dana, a obzirom da ovrhovoditeljica, ovdje tužena, sudu nije dostavila bilo kakav prijedlog, sud je dopisom od 10. siječnja 2005. ponovno pozvao istu na dostavu daljnjih prijedloga,

- da je podneskom od 11. veljače 2005. ovrhovoditeljica, ovdje tužena, sudu dostavila prijedlog za određivanje ovrhe na nekretninama i plaći ovršenika, ovdje tužitelja, radi prisilne naplate sudskih penala te troškova postupka, sve određeno rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ovrv-279/2002 od 10. lipnja 2002.,

- da je sud izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-279/02-19 od 16. lipnja 2005., radi naplate tražbine u ukupnom iznosu od 663.000,00 kn s osnove dospjelih iznosa sudskih penala te troškova postupka u iznosu od 2.440,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,

- da je navedeno rješenje o ovrsi ukinuto rješenjem Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-165/06-2 od 1. ožujka 2006. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak,

- da je dopisom od 9. listopada 2006. (list 4 – 5 spisa), punomoćnik tužitelja izvijestio punomoćnika tužene o nemogućnosti predaje svih stvari koje je temeljem presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1034/92 od 20. lipnja 2000. dužan predati tuženici iz razloga što su neke od tih stvari uništene za vrijeme trajanja bračne zajednice, neke stvari je tuženica donijela sa sobom prilikom napuštanja zajedničke kuće stranaka, a neke su obuhvaćene popisom pokretnina koje su bile predmet razvrgnuća suvlasništva koji se vodi pred Općinskom sudom u Karlovcu pod brojem R1-47/02,

- da su istim dopisom od 9. listopada 2006. pobrojane pokretnine koje se nalaze u posjedu ovršenika, ovdje tužitelja i voljan ih je predati ovrhovoditeljici, ovdje tuženoj,

- da je ovršenik, ovdje tužitelj, pozvao ovrhovoditeljicu, ovdje tuženu, da obavijesti ovršenika, ovdje tužitelja, o terminu kada ovrhovoditeljica, ovdje tužena, može doći s teretnim vozilom i radnom snagom preuzeti prethodno navedene pokretnine, time da će ovršenik, ovdje tužitelj, dozvoliti istoj da pokretnine i preuzme,

- da je dopisima od 16. srpnja 2008. (list 8) i 2. rujna 2008. (list 7) ponovno ovršenik, ovdje tužitelj, putem svog punomoćnika pozivao ovrhovoditeljicu, ovdje tuženu, da odredi termin kada će doći preuzeti stvari,

- da je rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-279/02-35 od 9. siječnja 2007. odbijen prijedlog za izricanje sudskih penala i obustavljena je ovrha i ukinute su sve provedene radnje, koje rješenje je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1963/07-2 od 4. lipnja 2008,.

- da je tužitelj u predmetu Općinskog suda u Karlovcu, rješenjem poslovni broj Ovr- 1211/2008-4 od 14. rujna 2018. upućen da kao ovršenik pokrene parnicu radi utvrđenja da je svoju obvezu ispunio, prema točki 1. izreke rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr- 279/02 od 10. lipnja 2002. (list 15 spisa),

- da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-279/02 od 10. lipnja 2002. naloženo tužitelju (tamo ovršeniku) da tuženoj (tamo ovrhovoditeljici) preda u posjed pokretnine detaljno navedene u točki 2. presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1034/92 od 20. lipnja 2000.,

- da je točkom 2. navedenog rješenja o ovrsi određeno da ukoliko tužitelj (tamo ovršenik) ne izvrši svoju obvezu u roku, dužan tuženoj (tamo ovrhovoditeljici) isplatiti sudske penale u iznosu od 1.000,00 kn za svaki dan zakašnjenja,

- da je tužena (tamo ovrhovoditeljica) tvrdila da tužitelj (tamo ovršenik) nije postupio u roku određen presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1034/92 od 20. lipnja 2000. pa je podnijela prijedlog za ovrhu radi naplate sudskih penala,

- da je temeljem prijedloga tužene (tamo ovrhovoditeljice) doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-279/02 od 10. lipnja 2002. kojim je naloženo da je tužitelj (tamo ovršenik) dužan platiti na ime sudskih penala tuženoj (tamo ovrhovoditeljici) iznos od 663.000,00 kn,

- da je u predmetu poslovni broj Ovr-279/02 tužitelj kao ovršenik isticao da je obvezu izvršio te da nema osnove za izricanjem sudskih penala,

- da je rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-1211/2008-4 od 14. rujna 2018. upućen da kao ovršenik pokrene parnicu da je ovrha nedopuštena i to iz razloga što je svoju obvezu ispunio, prema točki 1. izreke rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-279/02 od 10. lipnja 2002. (list 15 spisa).

14. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tužitelj vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

15. Međutim, iz tako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je izveo pogrešan zaključak da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

16. Naime, nesporno je utvrđeno da je presudom poslovni broj P-1034/92 od 20. lipnja 2000. pod stavkom II. izreke naloženo tako tuženiku (a ovdje tužitelju) da tužiteljici (ovdje tuženoj) preda pokretnine navedene u presudi, da tužitelj nikada nije ispunio obvezu iz presude poslovni broj P-1034/92 od 20. lipnja 2000., da nije osnovao sudski polog ili na drugi način pokušao ispuniti svoju obvezu, što je sve dovelo do donošenja rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-279/02 od 10. lipnja 2002. kojim je naloženo da je tužitelj (tamo ovršenik) dužan platiti na ime sudskih penala tuženoj (tamo ovrhovoditeljici) iznos od 663.000,00 kn.

17. Točno je da svrha izricanja penala nije naknade štete vjerovniku u slučaju da mu dužnik nenovčane obveze tu obvezu ne ispuni po dospijeću, već predstavljaju sredstvo utjecaja na dužnika da svoju obvezu stvarno i ispuni, dakle svrha sudskih penala je da se na dužnika koji nije u roku za dobrovoljno ispunjenje izvršio svoju nenovčanu obvezu prema vjerovniku izvrši dodatni pritisak da bez odgode izvrši svoju dospjelu obvezu vjerovniku koji je spreman i voljan bez odgode to ispunjenje i primiti. Međutim, samo slanje podnesaka u kojima se poziva što tužena i njezin punomoćnik ne ukazuje na to da je tužitelj svoju obvezu ispunio. Ovo tim više što je očito da su odnosi među strankama poremećeni te je otežana i komunikacija između stranaka.

18. Tužitelju su ostala na raspolaganju druga prava sredstva za ispunjenje obveze, kao što je otvaranje sudskog pologa i smještaj pokretnina u sudski polog ili smještaj pokretnina trećoj osobi na čuvanje. Međutim, tužitelj nije poduzeo niti jednu od navedenih radnji, pa stoga nije svoju obvezu iz presude poslovni broj P-1034/92 od 20. lipnja 2000. ispunio i to niti u roku, niti u dodatnom roku, a ni do zaključenja glavne rasprave u predmetu Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-58/2023-7 od 7. lipnja 2024.

19. Kako tužitelj svoju obvezu nije ispunio, to je neosnovan njegov tužbeni zahtjev za proglašenjem ovrhe nedopuštenom, sukladno čl. 46. st. 1. toč. 9. OZ u vezi sa čl. 48. st. 1. OZ.

20. Kako je preinačena odluka vezana uz glavni zahtjev, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka.

21. Tužitelj je sada odbijen u cijelosti s tužbenim zahtjevom pa je valjalo odbiti i zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.

22. Kako je sada odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, to žalbeni navodi tužene koji se odnose na odluku o troškovima postupka, a vezano uz vrijednost predmeta spora, nisu uopće razmatrani.

23. Tužena je ovom presudom u potpunosti uspjela u sporu, pa joj temeljem čl. 154. st. 1. ZPP pripada pravo na naknadu troškova postupka. Tužena je zatražila trošak postupka u iznosu od 9.412,50 Eur.

24. Temeljem čl. 155. ZPP tuženoj je bio potreban trošak u iznosu od 8.287,50 Eur koji trošak se sastoji od 1.326,00 Eur troška sastava odgovora na tužbu, 2.652,00 Eur troška sastava 2 podneska, svaki po 1.326,00 Eur i to podneska od 25. ožujka 2018. i 13. studenog 2021. i 2652,00 Eur troška pristupa punomoćnika tužene na 2 ročišta (Tbr. 9. točka 1. Traife) i to ročišta 14. prosinca 2021. i 25. travnja 2024. , odnosno ukupno 6.630,00 Eur uvećano za PDV u iznosu od 1.657,50 Eur. Stoga tuženoj pripada pravo na ukupan trošak u iznosu od 8.287,50 Eur.

25. Tuženoj u ovom postupku nije bio potreban trošak u iznosu od 1.125,00 Eur koji trošak se sastoji od 200,00 Eur troška sastanka za uputu, 100,00 Eur troška sastava troškovnika od 25. ožujka 2028. te 600,00 Eur putnih troškova na dva ročišta, svako po 300,00 Eur i to ročišta 14. prosinca 2021. i 25. travnja 2024. Stoga primjenom čl. 155. ZPP tuženoj navedeni trošak u ukupnom iznosu od 1.125,00 Eur nije dosuđen.

26. Tužena je zatražila i trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.071,88 Eur za sastav žalbe. Kako je tužena sa žalbom u potpunosti uspjela u žalbenom postupku dosuđen joj je zatraženi trošak žalbenog postupka u cijelosti.

U Velikoj Gorici 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Ankica Jakovina