Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama – Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell'Istria 1, 52460 Buie

Posl. br. Psp-11/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari I. tužitelja ĐJ (Danijele) DOZA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice CESIRE ĐJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Mario Manojlović, odvjetnik u Bujama, protiv tuženika RJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Milanović, odvjetnik u Umagu, radi smetanja posjeda prava služnosti prolaza, nakon glavne rasprave zaključene 21. siječnja 2025. u prisutnosti I. tužitelja, punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, 11. ožujka 2025. objavio i

r i j e š i o  j e

I. Tuženi RJ iz [adresa], smetao je I. tužitelja ĐJ iz [adresa]. tužiteljicu VJ iz [adresa], u posjedu prava služnosti prolaza preko k. č. [katastarska čestica] ZGR., k. o. [katastarska općina], na način da je 22. siječnja 2024. skinuo asfaltnu podlogu s puta u dužini od 5 m i širini od 1,5 m te ih je time uznemirio u vršenju posjeda prava služnosti prolaza, pa mu se stoga zabranjuje svako takvo i slično smetanje posjeda te nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja asfaltiranjem služnog puta pod prijetnjom novčane kazne, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem su tužitelji zahtijevali utvrđenje da ih je tuženi smetao u posjedu prava služnosti prolaza preko k. č. [katastarska čestica] ZGR., k. o. [katastarska općina] na način da im je 22. siječnja 2024. skidanjem asfaltne podloge s puta u dužini od 5 m i širini od 1,5 m, oduzeo posjed prava služnosti.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima solidarno naknadi troškove postupka isplatom 816,12 eura (osamstošesnaest eura i dvanaest centi) u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelji ĐJ i VJ su 13. veljače 2024. podnijeli ovome sudu tužbu protiv tuženika RJ radi smetanja posjeda prava služnosti prolaza.

1. 1. U tužbi navode da su oni posjednici nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] ZGR. upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća za stanovanje, a vlasnik koje je I. tužitelj ĐJ. Do predmetne kuće, od javnog put oznake kč. [katastarska čestica] pristupa se pješice preko k. č. [katastarska čestica] ZGR. i to služnim putem koje pravo služnosti prolaza je i upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na teret 6/6 ZGR. Vlasnik k. č. [katastarska čestica] ZGR. je tuženik RJ. Služnost se vrši neprekidno više od 20 godina na isti način. Pravomoćnom presudom ovog suda posl. br. P-642/2021 odbijen je tužbeni zahtjev ovdje tuženika za ukidanje ovoga puta.

1. 2. Tužitelji nadalje navode da je tuženik 22. siječnja 2024. razrovao put na k. č. [katastarska čestica] ZGR. širine 1,5 m, dužine cca 5 m i i s njega uklonio asfaltnu podlogu.

1. 3. Time je tuženik uznemirio tužitelje u posjedu prava služnosti, a u cijelosti oduzeo posjed prava služnosti II. tužiteljici VJ koja je nepokretna i u invalidskim kolicima kojima preko te podloge ne može proći, a tuženi to zna i to mu je očito motiv ovakvog postupka.

1. 4. Tužitelji su pošteni i zakoniti odnosno samostalni posjednici prava služnosti prolaza preko k. č. [katastarska čestica] ZGR. upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te predlažu da sud donese rješenje u kojem će se utvrditi da je tuženik njih smetao u posjedu prava služnosti prolaza preko k. č. [katastarska čestica] ZGR., k. o. [katastarska općina] (očitom omaškom prilikom pisanja petita tužbe je naznačeno da je smetanje posjeda prava služnosti prolaza preko k. č. [katastarska čestica] ZGR., umjesto ispravno k. č. [katastarska čestica] ZGR. – o tome u nastavku obrazloženja), na način da je 22. siječnja 2024. skinuo asfaltnu podlogu s puta u dužini od 5 m i širini 1,5 m te da je time tužitelje uznemirio u vršenju posjeda prava služnosti prolaza i oduzeo posjed prava služnosti prolaza tužiteljima te da mu se stoga zabranjuje svako takvo i slično smetanje i nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja asfaltiranjem služnog puta pod prijetnjom novčane kazne u roku osam dana uz obvezu naknade troška ove parnice.

1. 5. Tužitelji su predložili i određivanje privremene mjere te je prijedlog za određivanjem privremene mjere izdvojen u upisnik Ovr te zaprimljen pod posl. br. Ovr- 90/2024.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da su neosnovani navodi tužitelja iz tužbe da ih je on uznemirio te oduzeo posjed prava služnosti prolaza II. tužiteljici VJ, s obzirom na to da je ista nepokretna i u invalidskim kolicima, jer ona posve nesmetano prolazi predmetnom površinom, a da iz tužbe ne proizlazi da bi tuženik uopće uznemirio te oduzeo posjed prava služnosti prolaza u odnosu na I. tužitelja ĐJ. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te da mu tužitelji naknade parnični trošak.

3. U dokaznom postupku pročitana je presuda ovog suda posl. br. P-642/2021- 23 od 5. prosinca 2022. (str. 5-12), presuda Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž- 159/2023-2 od 21. studenog 2023. (str. 13-17), izvadak iz zemljišne knjige (str. 18-19), rješenje HZMO-a (str. 20), osobna iskaznica (str. 22) i zapisnik o održanom uviđaju od 20. rujna 2024. s iskazom vještaka mjernične struke (str. 61-63). Pored toga, izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje MJ i CJ, te saslušanjem I. tužitelja ĐJ i tuženika RJ koji su saslušani na ročištu od 21. siječnja 2025. (str. 80-85). Pregledan je preslik fotografije (str. 21).

3. 1. Odbijen je dokazni prijedlog tuženika za gledanjem i slušanjem video snimke dostavljene uz odgovor na tužbu jer je sud ocijenio da je izvođenje tog dokaza nepotrebno s obzirom na to da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za odlučivanje. Osim toga, radi se o dokaznom prijedlogu koji bi se mogao ocijeniti kao nezakoniti dokaz ako bi se utvrdilo da se radi o neovlaštenom snimanju, a što sud nije utvrđivao jer je odlučio da je provođenje tog dokaza nepotrebno. II. tužiteljica nije saslušana jer nije pristupila na sud radi saslušanja zbog svog zdravstvenog stanja, te su tužitelji odustali od njezina saslušanja.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan u pretežitom dijelu.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na pružanje sudske zaštite posjeda prava služnosti prolaza preko k. č. [katastarska čestica] ZGR., k. o. [katastarska općina].

6. Između stranaka nije sporno da je tuženik 22. siječnja 2024. poduzeo radnju

– skidanje asfaltne podloge s puta na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] ZGR., k. o. [katastarska općina] u svom vlasništvu, na teret koje je u zemljišnoj knjizi upisana služnost prolaza pješice u širini od 1,5 m, a za korist 6/7 ZGR., k. o. [katastarska općina] u vlasništvu I. tužitelja ĐJ.

7. Sporno je, je li tuženik tom radnjom samovlasno smetao tužitelje u njihovu posjedu prava služnosti prolaza preko k. č. [katastarska čestica] ZGR., k. o. [katastarska općina] i to uznemiravanjem u vršenju njihova posjeda prava služnosti prolaza te oduzimanjem posjeda prava služnosti prolaza II. tužiteljici VJ. Nadalje, sporno je jesu li tužitelji bili posljednji mirni posjednici prava služnosti prolaza.

8. Pravo za zaštitu posjeda regulirano je odredbom čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) kojom je propisano da svatko koga drugi smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Odredbom članka 10. st. 1. ZV-a propisano je da je posjednik osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari. Prema čl. 20. st. 1. i 2. te čl. 21. st. 1. ZV-a samovlast je zabranjena. Bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, pa i ako smatra da ima jače pravo na posjed. Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedu uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. U skladu s čl. 22. st. 1. ZV-a posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. U skladu s čl. 21. st. 3. ZV-a pravo na posjedovnu zaštitu prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

8. 1. Prema odredbi čl. 10. st. 5. ZV-a, faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti u pogledu neke nekretnine (posjed prava) izjednačeno je sa posjedom prava stvari, pa se na posjed prava služnosti primjenjuju, na odgovarajući način, odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona. Slijedom citirane odredbe, u vezi s odredbom čl. 22. st. 1. ZV-a, sam zakon pruža zaštitu ne samo posjedu stvari nego i posjedu prava (stvarnih služnosti), a samim time i prava prolaza i provoza.

8. 2. S obzirom na navedeno u ovoj je posjedovnoj parnici sukladno odredbi čl. 441. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, u nastavku: ZPP), raspravljanje bilo ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. U ovoj parnici nije se raspravljalo o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

9. Dakle, tužitelji su u ovome postupku bili dužni dokazati da su upravo oni posljednji mirni posjednici prava stvarne služnosti prolaza preko k. č. [katastarska čestica] ZGR., k. o. [katastarska općina], s obzirom na to da čin koji je u tužbi opisan kao smetanje i počinitelj, između stranaka nisu sporni.

10. Predmetna tužba je kod ovog suda zaprimljena 13. veljače 2024., a kako među strankama nije sporno da je radnja opisana u tužbi i poduzeta po tuženiku 22. siječnja 2024. (eventualno nastavljena i 23. siječnja 2024.), to je tužba radi smetanja posjeda pravovremena.

11. Na ročištu na mjestu događaja održanom 20. rujna 2024., uviđajem te identifikacijom od strane mjerničnog vještaka Stilvera Milića utvrđeno je da se sporni dio zemljišta nalazi na k. č. [katastarska čestica] ZGR., k. o. [katastarska općina], da je u naravi šljunčani prilaz približne dužine 6 m te širine oko 1,5 m.

11. 1. Na traženje tuženika mjernični vještak je izvršio točno mjerenje sporne površine na kojoj je tuženik skinuo asfaltnu podlogu te je utvrdio da je predmetna površina širine 1,6 m, a dužine 6,6 m.

12. Nakon iskaza mjerničnog vještaka tužitelj je ispravio štamparsku grešku u pisanju tužbenog zahtjeva pa je u petitu tužbe umjesto parcele oznake k. č. [katastarska čestica] ZGR. naveo da treba ispravno stajati k. č. [katastarska čestica] ZGR., k. o. [katastarska općina]. Da se radi o štamparskoj grešci tužitelji drže da je vidljivo iz historijata tužbe. Također su tužitelji precizirali dimenzije iz petita tužbe pa umjesto u dužini 5 m, naznačili da treba stajati 6,60 m, a umjesto širine 1,50 m da treba stajati 1,60 m. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev je ostao neizmijenjen.

13. Tuženik se usprotivio ispravku tužbe navodeći da se radi o prekluziji te da nigdje u tužbi nije naznačeno da tužitelj nakon identifikacije zadržava pravo na bilo kakav ispravak ili dopunu.

14. Raspravnim rješenjem od 21. siječnja 2025. sud nije dopustio preinaku tužbe u dijelu tužbenog zahtjeva vezano za širinu i dužinu predmetnog puta, učinjenom na ročištu od 7. lipnja 2024.

14. 1. Prema čl. 190. st. 1. ZPP-a, tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (st. 2. čl. 190. ZPP-a).

14. 2. Sud je ocijenio da su tužitelji mogli preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, jer su već u trenutku podnošenja tužbe mogli odokativno ili mjerenjem utvrditi da je asfaltna podloga s predmetnog puta podignuta u onoj širini i dužini utvrđenoj prilikom uviđaja od strane mjerničnog vještaka. Prema tome nisu bili ispunjeni uvjeti za preinaku tužbe te je istu sud odbio. Osim toga, tužitelji su ionako mogli biti smetani u posjedu prava služnosti prolaza predmetnog puta u širini koja je upisana u zemljišnoj knjizi, a to je upravo ona naznačena u tužbi.

15. Što se tiče pogrešne oznake katastarske čestice parcele predmetnog puta, kada su tužitelji u petitu tužbe pogrešno naznačili da je riječ o k. č. [katastarska čestica] ZGR., umjesto ispravno 6/6 ZGR., k. o. [katastarska općina], već iz historijata tužbe je razvidno da je riječ o očitoj omašci prilikom pisanja, a ne o preinaci tužbe.

15. 1. Čak i u slučaju da nije riječ o pogrešci prilikom pisanja, nego da su nakon mjerničnog vještačenja tužitelji označili drugu katastarsku česticu od one koja je naznačena u petitu tužbe, ni tada ne bi bilo riječ o preinaci tužbe. Naime, u slučaju kada tužitelj uredi tužbeni zahtjev tako da promijeni oznaku katastarske čestice, time nije izvršio preinaku tužbe, jer time što je tužitelj promijenio numeričku oznaku čestice, nije promijenio istovjetnost zahtjeva glede samog čina smetanja posjeda niti je doveo u sumnju objekt smetanja. U konkretnom slučaju, oznaka katastarske čestice predmetnog puta između stranaka nikada i nije bila sporna. Donesena je i pravomoćna presuda ovog suda posl. br. P-642/2021 kojom je odbijen zahtjev za ukidanje prava predmetne služnosti prolaza, pa se i u njoj navodi katastarska čestica predmetnog puta. Stoga kako su činjenice glede samog načina smetanja kao i glede opisa objekta smetanja ostale ne promijenjene i u uređenom tužbenom zahtjevu od 20. rujna 2024., to ne stoji tvrdnja tuženika da su tužitelji u tom dijelu preinačili tužbeni zahtjev. Takav pravni stav iznesen je između ostalog u rješenju Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž-1039/2021-2 od 21. rujna 2022. i rješenju Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-591/2018-2 od 1. ožujka 2018.

16. Iz iskaza svjedokinja MJ (supruge tuženika) i CJ (tuženikove sestre) proizlazi da je predmetnu asfaltnu površinu skinuo tuženik 22. siječnja 2024. uz pomoć supruge (MJ) i sestre (CJ), jer je želio urediti dvorište zbog pada vode. Prije podizanja ta asfaltna površina na predmetnom putu bila od vremena postavljanja kanalizacije ili vodovoda u mjestu. Iz njihovih iskaza proizlazi da su tužitelji prolazili preko te asfaltne površine i da im nitko nije branio prolazak. Obje svjedokinje smatraju da II. tužiteljica unatoč svojim zdravstvenim problemima, odnosno korištenja guralice uz pomoć koje hoda, da može bez problema prolaziti preko predmetnog puta u sadašnjem stanju, odnosno preko puta koji nije asfaltiran, jer su je obje viđale da takvim neasfaltiranim putem prolazi, više ljeti 2024. nego li po zimi, a sve u nečijoj pratnji, posebice njene kćeri. Svjedokinja MJ vidjela je II. tužiteljicu da predmetnim putem prolazi posljednji put 19. siječnja 2025. uz pomoć guralice, ali joj za to treba više vremena. Obje svjedokinje su viđale i I. tužitelja da prolazi predmetnim putem i nakon podizanja asfaltne površine. One smatraju da tuženik nije smetao tužitelje u njihovu posjedu služnosti prolaza već da mu je namjera bila samo da riješi problem zadržavanja vode.

17. I. tužitelj ĐJ iskazao je da je predmetni put bio asfaltiran posljednjih desetak godina. Cijelo vrijeme dok asfaltna površina nije podignuta, on i njegova majka ovdje II. tužiteljica su prolazili tim putem bez problema. To im nitko nije branio do 22. siječnja 2024. kada je tuženik sa suprugom i sestrom podigao asfaltnu površinu u dužini cca 5 m te širini cca 1,5 m. S podizanjem asfalta oni su nastavili i idući dan, 23. siječnja 2024. Kada je pitao tuženika zašto to radi on mu je odgovorio da je to njegovo i da može raditi što ga je volja, da nikada asfalta tamo nije bilo i da ga neće biti. I. tužitelj smatra da je to tuženik učinio namjerno kako bi onemogućio njega i njegovu majku da tu ne prolaze. I. tužitelj je iskazao da njegova koristi i invalidska kolica, ali da više koristi guralicu za pomoć pri hodanju. Prolazak preko razrovanog puta joj stvara probleme, odnosno prolazak joj je otežan. Ne može proći sama već joj je potrebna pratnja. Prošlo ljeto kada je prolazila, on sam bio uz nju, ali je imao operiranu ruku pa joj nije mogao pomoći, a kako je guralica zapela, ona je skoro pala. Njegova sestra joj je priskočila u pomoć. To je vidjela i tuženikova supruga kada je on zatražio pomoć, ali je otišla u kuću. I. tužitelj je iskazao da i danas prolazi predmetnim putem, ali kada su kiše sve je blatnjavo, stvorila se rupa, pogotovo kada pada kiša. Tuženik poslije kiše ne ravna šljunak. To je učinio samo jednom prije nego je sud održao uviđaj. Kada prolazi voda šljunak odnosi te ostaje živi rub od asfalta odnosno kako je dignut asfalt nedostaje 10 centimetara. Nakon podizanja asfalta njegova majka je samostalno tim putem prošla možda jedan do dva puta dok je šljunak bio nabijen i teren tvrd. Nakon toga tu može proći samo uz njihovu pomoć.

18. Iz iskaza tuženika RJ proizlazi da je on uz pomoć supruge, kćerke i sestre podigao asfaltnu površinu s predmetnog puta. Nije mjerio dužinu na mjestu gdje je podigao asfalt, smatra da je moguće da je 5 metara dužine. To je bilo u siječnju 2024., ali se ne sjeća točnog datuma. To je napravio sve u jednom danu. Ako je I. tužitelj rekao da je to bilo 22. siječnja 2024. onda potvrđuje da je tada i bilo. Podizanje asfalta je potrajalo trajalo svega 45 – 50 minuta jer je štemalicom razbio asfalt te ga maknuo sa strane da se može prolaziti. To je učinio jer je htio urediti dvorište, s obzirom na to da mu se na mjestu gdje parkira auto nakupljala voda nakon kiše, pa je htio napraviti kanal odnosno odvod koji bi išao preko tog puta. Nije mislio to ostaviti razrovano. Mislio je makar nasuti pijeskom. Međutim, tužitelji su pozvali redare, a nakon toga podnijeli ovu tužbu pa je to sve stalo. Zasada ne razmišlja o tome da to asfaltira. On je samo htio urediti svoju parcelu. Nakon kiše pograbljaju šljunak kada stignu. To je on učinio možda pet puta od kada je podignuo asfalt, a njegova supruga još možda dva – tri puta. I nakon što je podignut asfalt viđao je II. tužiteljicu da prolazi predmetnim putem. Do lipnja 2024. viđao ju je učestalo, a kako je ljeti počeo raditi prekovremeno nije je toliko često viđao. Čuo je od svoje supruge i sestre da je one i dan danas ponekada vide, a i on ju je vidio u nedjelju 19. siječnja 2025. da prolazi u pratnji kćeri. Prolazila je uz pomoć guralice. Nije gledao otežava li joj razrovani put prolazak. Preko ljeta 2024. viđao je II. tužiteljicu da prolazi i sama bez pratnje. I I. tužitelja viđa da prolazi predmetnim putem i danas.

19. I. tužitelj i tuženik su iskazivali u skladu s procesnim pozicijama koje zauzimaju u ovoj parnici s ciljem postizanja uspjeha. Saslušane svjedokinje, supruga i sestra tuženika su iskazivale u skladu s iskazom tuženika.

19. 1. Unatoč tome, zahvaljujući blagodati načela neposrednosti sud prihvaća istinitim iskaz I. tužitelja. Međutim, s obzirom na to da iskazi tuženika i svjedokinja koje su s njim u srodstvu, nisu kontradiktorni s iskazom I. tužitelja o odlučnim činjenicama (poduzetoj radnji i počinitelju, kao niti o ranijem posjedu tužitelja), već se njihovi iskazi razlikuju u tumačenju je li tuženik poduzetim radnjama počinio čin smetanja posjeda ili nije, sud u najvećem dijelu prihvaća i iskaze tuženika i svjedokinja istinitim.

20. Naime, iz iskaza I. tužitelja, ali i iz iskaza tuženika te svjedokinja MJ i CJ utvrđeno je, a što i nije sporno, da je tuženik 22. siječnja 2024. podigao asfaltnu površinu na predmetnom putu u širini cca 1,5 m i dužini cca 5 m. Utvrđeno je i da su tužitelji prije podizanja asfaltne površine od trenutka kada je put asfaltiran prolazili istim bez ikakvih problema, bez da im je tuženik to branio. Tako je bilo do 22. siječnja 2024. kada je tuženik podigao asfaltnu površinu. Dakle, utvrđeno je da je posjed tužitelja bio miran, te da su pošteni i zakoniti posjednici prava služnosti prolaza. Isto tako, iz iskaza stranaka i svjedokinja utvrđeno je da I. tužitelj i nakon podizanja asfaltne površine prolazi predmetnim putem.

20. 1. Ono što je kontradiktorno u iskazima stranaka te iskazima svjedokinja naspram iskaza I. tužitelja je sam razlog zašto je tuženik poduzeo radnju podizanja asfaltne površine i predstavlja li ona čin smetanja posjeda ili naprosto raspolaganje vlastitom nekretninom od strane tuženika. Osim toga iskazi su suprotstavljeni i glede toga je li II. tužiteljici VJ onemogućen prolazak preko predmetnog puta nakon podizanja asfaltne površine ili joj je taj prolazak samo otežan.

20. 2. Glede tih spornih činjenica sud je stava da je tuženik podizanjem asfaltne površine počinio čin samovlasnog smetanja posjeda prava služnosti prolaza I. tužitelja ĐJ i II. tužiteljice VJ i to uznemiravanjem u vršenju tog posjeda, jer je u odnosu na oba tužitelja, pogotovo u odnosu na II. tužiteljicu VJ uznemiravanje u vršenju tog posjeda učinjeno time što je prolazak preko razrovane zemljane površine nakon obilnih kiša na kojoj se naprave rupe otežan, jer je riječ o blatnjavom putu s rupama. Poteškoće posebno osjeća II. tužiteljica kao osoba koja se teško kreće uz pomoć guralice. Oba tužitelja su na taj način uznemirena u vršenju posjeda. Pogotovo jer prolaskom preko takve neasfaltirane površine uvijek postoji bojazan da će II. tužiteljici guralica zapeti i da bi mogla pasti ako bi takvim putem prolazila sama bez tuđe pomoći.

20. 3. Prema tome, sud je utvrdio da su I. tužitelj ĐJ i II. tužiteljica VJ smetani u posjedu prava služnosti prolaza preko k. č. [katastarska čestica] ZGR., k. o. [katastarska općina] time što su uznemireni u vršenju tog posjeda i to na način da je tuženik 22. siječnja 2024. skinuo asfaltnu podlogu s puta u dužini cca 5 m i širini 1,5 m. Nije odlučno što je mjernični vještak na terenu izmjero da je asfaltna podloga podignuta u nešto većoj širini (1,60 m ) i dužini (6,60 m) nego je naznačena u petitu tužbe, jer tužitelji ionako nisu mogli biti smetani u posjedu prava služnosti u većem obimu nego što im je to pravo upisano (širine 1,5 m).

21. Sud ne prihvaća tužbeni zahtjev u dijelu u kojem su tužitelji zahtijevali utvrđenje da su smetani u posjedu prava služnosti prolaza i oduzimanjem posjeda prava služnosti. U nastavku postupka punomoćnik tužitelja je precizirao da se oduzimanje posjeda odnosi samo na II. tužiteljicu VJ što je bilo vidljivo i iz historijata tužbe. Unatoč tome, sud je ocijenio taj dio tužbenog zahtjeva neosnovanim. Naime, iz iskaza tuženika i saslušanih svjedokinja, ali i iz iskaza samog I. tužitelja utvrđeno je da II. tužiteljici nije oduzet posjed prava stvarne služnosti prolaza jer i ona, kao i I. tužitelj i nakon podizanja asfaltne površine puta prolazi predmetnim putem. Iako, ona prolazi uz pomoć guralice što joj znatno otežava prolazak po razrovanom putu, te u pratnji članova obitelji bez koje prolazak ne bi bio siguran zbog opasnosti od pada. Upravo iz razloga što je sud utvrdio da je takav način prolaska oba tužitelja, a pogotovo II. tužiteljice otežan i nesiguran, utvrđeno je da je njihov (i njezin) posjed prava stvarne služnosti prolaza smetan, ali uznemiravanjem, a ne oduzimanjem posjeda.

22. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem su zahtijevali utvrđenje da ih je tuženik smetao u posjedu prava služnosti prolaza preko k. č. [katastarska čestica] ZGR., k. o. [katastarska općina] i to uznemiravanjem u vršenju posjeda, ali je u preostalom dijelu kojim su zahtijevali utvrđenje da im je posjed smetan i oduzimanjem prava služnosti prolaza, odbijen kao neosnovan.

23. Stoga je odlučeno kao u t. I. i II. izreke rješenja.

24. Obje stranke su zatražile naknadu troškova postupka.

25. Odluka o trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, jer su tužitelji u ovoj parnici uspjeli sa zahtjevom za utvrđenje da su smetani u posjedu, osim što nisu uspjeli po obje osnove mogućeg smetanja posjeda (zbog uznemiravanja i oduzimanja posjeda), već samo po jednoj od njih (zbog uznemiravanja), a zbog toga nisu nastali posebni troškovi.

26. Tužitelji su zatražili naknadu troška na ime jednokratne naknade za zastupanje po punomoćniku s PDV-om, trošak sudskih pristojbi i trošak uviđaja.

26. 1. Tužiteljima je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u vidu jednokratne nagrade u visini 250 bodova prema Tbr. 7/2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) što u skladu s Tbr. 54. i Tbr. 46. ukupno iznosi 625,00 eura. Priznat im je i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu s prijedlogom za određivanje privremene mjere u iznosu 10,00 eura, trošak sudske pristojbe za rješenje – smetanje posjeda u iznosu 6,64 eura u skladu s Tbr. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23) i čl. 7. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18., 51/23.). Osim toga priznat im je i trošak uviđaja i mjerničnog vještačenja u ukupnom iznosu od 174,48 eura, dok će im neutrošeni predujam biti vraćen.

26. 2. Prema tome, opravdani trošak tužitelja iznosi 816,12 eura.

27. Stoga je tuženiku naloženo da tužiteljima solidarno naknadi trošak postupka isplatom iznosa od 816,12 eura u roku 15 dana.

28. Budući da je tuženik izgubio parnicu njegov zahtjev za naknadu troška odbijen je u cijelosti kao neosnovan.

U Bujama 11. ožujka 2025.

Sutkinja

Pavica Gulišija Brečević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dostave rješenja.

DNA:

1. tužitelji p.p

2. tuženik p.p.