REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-877/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja PL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja ĆL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelja UL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (kao nasljednici iza pokojnog DL, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]) koje zastupa punomoćnik Ivana Bulić Subotić, Veslačka 17A, odvjetnica u Zagrebu protiv 1. tuženika Općina Zemunik Donji, Ulica I br. 16, Zemunik Donji, OIB 82242641755, kojeg zastupa punomoćnik Dušan Kuman, odvjetnik u Zadru, 2. tuženika ČL iz [adresa] – [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja vlasništava, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskoga suda u Splitu poslovni broj Gž- 2141/2022-3 od 22. prosinca 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1700/2022-5 od 16. studenog 2022., na sjednici 11. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je prednik tužitelja - predlagatelja (sada pokojni DL) nasljeđivanjem stekao pravo vlasništva realnog dijela nekretnine, sve pobliže označeno u izreci te odluke.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije tuženici nisu odgovorili.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da su tužitelji kao predlagatelji u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačili pitanja koja oni cijene važnima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, i to:
„1.Kada tužitelju ostavinskim rješenjem pripadne nekretnina kao vanknjižno vlasništvo nakon smrti ostavitelja (pravnog prednika u ravnoj lozi) koji je posjedovao konkretni realni dio iste kroz vrijeme potrebno za dosijedanje, pa putem suda traži utvrđenje da je nasljeđivanjem stekao pravo vlasništva tog realnog dijela nekretnine, može li se prihvatiti tužbeni zahtjev za utvrđenje stjecanja prava vlasništva nekretnine nasljeđivanjem jer konzumira u sebi i činjenicu prethodnog stjecanja prava vlasništva dosjelošću?
2. Da li je moguće prihvatiti tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da je tužitelj stekao vlasništvo realnog dijela nekretnine temeljem nasljeđivanja ukoliko nije izrijekom utvrđeno da li je i temeljem kojeg osnova vlasništvo nekretnine stekao ostavitelj, tj. pravni prednik tužitelja?
3. Može li se smatrati da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega predmetnu presudu nije moguće ispitati ako je Sud u cijelosti propustio ocijeniti navode jedne parnične strane i iskaze svjedoka kojima ukazuju na posjedovanje određenog realnog dijela nekretnine kroz određeno vrijeme?
4. Mora li tužitelj kao posjednik i vanknjižni vlasnik dokazivati pravni temelj svojega posjeda kada zahtjev za utvrđenje prava vlasništva temelji na nasljeđivanju i proteku roka za dosjelost i kada je tužitelj preuzeo posjed od svog pravnog prednika te nije znao niti morao znati za temelj posjeda svog pravnog prednika?
5. Da li zbog činjenice da u rješenjima upravnih tijela donesenih po prijedlogu pravnog prednika tužitelja nije bilo jasno navedeno koji realni (uzurpirani) dio nekretnine mu se dodjeljuje u vlasništvo sprječava dokazivanje granica tog dodijeljenog dijela putem svjedoka u postupku utvrđenja stjecanja prava vlasništva nasljeđivanjem, koji je pokrenuo tužitelj?“.
4. Ujedno u prijedlogu tužitelji ističu da su im u nižestupanjskim postupcima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – pravo na pravično suđenje (obrazloženu sudsku odluku) te pravo mirnog uživanja vlasništva.
5. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva realno određenog dijela nekretnine i to kako je u tužbenom zahtjevu istaknuto – nasljeđivanjem. Tužitelj (sada po nasljednicima) je u tužbi tvrdio da je njegov otac stekao pravo vlasništva predmeta spora na temelju Rješenja Komisije za uzurpaciju Skupštine Općine Zadar iz 1970. za cca 9200m[2] te rješenja istog tijela iz 1977. za dodatnih 3000 m[2] . Kako nema isprava za upis u zemljišne knjige na realnom dijelu nekretnine, podnosi tužbu na utvrđenje da je nasljeđivanjem stekao pravo vlasništva. Nižestupanjski sudovi su zaključili da tužitelj nije dokazao gdje bi se tih 3000 m[2] kao realni dio nalazio niti da je to vidljivo iz upravnih rješenja. Drugostupanjski sud je naglasio u svojoj presudi da on nema ovlaštenje utvrđivati postoje li još koje činjenice koje bi bile pravno relevantne za odlučivanje o tužbenom zahtjevu.
6. Prijedlogom za dopuštenje revizije tužitelji sada, u biti, ističu da je njihov otac, raniji tužitelj, stekao pravo vlasništva nasljeđivanjem, a da je njegov prednik stekao pravo vlasništva i dosjelošću, te da to proizlazi iz iskaza svjedoka u ovom postupku. Međutim, prema sadržaju dostavljenog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP činjenične tvrdnje u smislu stjecanja prava vlasništva dosjelošću nisu bile istaknute u postupku, pa tako ni u žalbi, već su žalbeni navodi samo na to asocirali, zbog čega je drugostupanjski sud i dao navedene razloge.
7. Stoga su prva četiri pitanja usko vezana sa, sada, istaknutim tvrdnjama o stjecanju prava vlasništva dosjelošću prednika tužitelja, čime nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 385.a ZPP st.1., jer ta odredba zahtijeva da se radi o pravnom pitanju kojeg su sudovi u nižestupanjskom postupku razmatrali. Ovdje to nije slučaj jer je sud raspravljao s obzirom na činjenične tvrdnje tužitelja i prigovore tuženika, a činjenične tvrdnje o stjecanju prava vlasništva dosjelošću su izostale. U odnosu na peto pitanje također nisu ispunjene pretpostavke iz navedene odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer se ne ukazuje da bi postojala različita sudska praksa ili drugi razlozi koji bi davali značaj važnosti tom pitanju. U tom smislu predlagatelji ne navode da bi u vezi postavljenih pitanja postojala različita praksa nižestupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti, da odluka odstupa od prakse ovog suda ili da bi trebalo preispitati sudsku praksu, što je osnovni smisao revizijskog postupka.
8. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, na koju povredu se predlagatelji pozivaju, valja istaći da svojim navodima iz prijedloga predlagatelji nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu, zbog osobito teških povreda postupovnog prava ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, predlagatelji se u kontekstu naznačenih pitanja pozivaju na povrede temeljnih ljudskih prava, ali u smislu izloženih razloga neosnovanosti prijedloga zbog naznačenih pitanja, nije ni na bazi vjerojatnosti učinjeno postojanje bitnih povreda postupka te pogrešna primjena materijalnog prava. U kontekstu sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva sudovi su u ovom postupku i odlučivali te obrazlagali svoje odluke.
9. Stoga kako u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog odbijen, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP prijedlog je odbačen.
Zagreb, 11. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
