REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-791/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice ĐM iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Mirjana Helebrant, odvjetnica u Zagrebu, II. tužitelja mlt. JM, OIB [osobni identifikacijski broj] i III. tužiteljice mlt. DM, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], s boravištem u [adresa], koje zastupa posebna skrbnica MM, dipl. pravnica u Centru za posebno skrbništvo u Zagrebu, protiv tuženika LM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Medved, odvjetnik u Velikoj Gorici, radi spora o roditeljskoj skrbi, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-364/2024-2 od 8. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P Ob-26/2023-30 od 10. lipnja 2024., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-364/2024-2 od 8. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P Ob-26/2023-30 od 10. lipnja 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tuženik je naveo da ga podnosi zbog pravnih pitanja koje smatra važnima za rješenje spora i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku), kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Sudovi su odluku utemeljili na pravnom shvaćanju da plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi proizvodi pravne učinke, te stječe svojstvo ovršne isprave samo u slučaju kad je podnesen sudu radi provjere sadržaja i odobravanja, sukladno odredbi čl. 107. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23 - dalje: OBZ).
6. Pitanja koja tuženik navodi u prijedlogu za dopuštenje revizije polaze od shvaćanja da se plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ne mora podnijeti na odobrenje sudu da bi proizveo pravne učinke, obzirom na iznos uzdržavanja oko kojeg su se roditelji sporazumjeli planom. Međutim, takvo shvaćanje je suprotno samoj svrsi navedene zakonske norme prema kojoj se plan podnosi radi provjere sadržaja i odobrenja sudu upravo zato da bi sud ocijenio je li plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojeg su sastavili roditelji, sastavljen u najboljem interesu djeteta. Stoga se pitanja tuženika ne mogu smatrati važnima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
7. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke rješenja.
8. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije istaknuo da su u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom počinjene određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo čime da je povrijeđeno pravo tuženika na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav RH) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
9. Glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
10. Prema ocjeni ovog suda, u postupku pred nižim sudovima tuženiku je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
11. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije koji se temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 11. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
