REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3615/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice JČ, rođena **.**.1982., državljanka Republike Turske, koju zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/11666, URBROJ: 511-01-212-24-3 od 12. kolovoza 2024.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužiteljici u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske isplatiti odvjetniku Zoranu Bauer, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 Eura (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/24-06/11666, URBROJ: 511-01-212-24-3 od 12. kolovoza 2024. kao nedopušten odbačen je tužiteljičin naknadni zahtjev za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, a kojim je obuhvaćena i njezina mlt. kći VČ, rođena **.**.2009.

2. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno te zahtijeva saslušanje sebe i, po potrebi, svoje maloljetne kćeri uz prisutnost stručne osobe. Navodi da je tuženik trebao njezin zahtjev obraditi s posebnom pažnjom zbog pripadnosti ranjivoj skupini. Smatra da tuženik nije proveo činjeničnu obradu zahtjeva, nije preveo dostavljene dokumente, niti je uzeo u obzir ključne dokaze, uključujući presudu o razvodu braka i prijetnje bivšeg supruga. Tužiteljica naglašava da je žrtva obiteljskog nasilja i da su stres i trauma utjecali na njezinu sposobnost ranijeg iznošenja svih činjenica. Tvrdnje o nasilju potvrđuju zapisnici svjedoka iz postupka razvoda braka te prijetnje putem poruka. Ističe da tuženik nije razmotrio zahtjev u skladu sa Zakonom o strancima i Pravilnikom o boravku državljana trećih zemalja, koji predviđaju zaštitu žrtava obiteljskog nasilja. Tužiteljica predlaže poništiti osporavano rješenje, odobriti međunarodnu zaštitu, dodijeliti tužiteljici besplatnu pravnu pomoć te naložiti tuženiku isplatu troškova odvjetnika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom se poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporavanog rješenja i predlaže odbiti tužbu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 11. ožujka 2025. održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice te odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je tužiteljica 1. kolovoza 2024. u Policijskoj upravi zagrebačkoj, VI policijskoj postaji Zagreb, izrazila namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj;

- da je tužiteljica u izjavi na zapisnik obrazložila naknadni zahtjev, odnosno kao razlog ponovnog podnošenja zahtjeva, navela je da je Republiku Tursku napustila zbog supruga koji je bio nasilan, da je suprug njoj i kćeri stalno prijetio, da kći ima ožiljke na glavi jer ju je tukao, a njezin suprug je odvjetnik u Ankari, da se za svoje probleme obratila policiji, ali budući da je suprug odvjetnik, nije uspjela, da prijave ne može dobaviti iz e-građana, ali posjeduje sudske presude i neke rasprave te tvrdi da ima i poruke prijetnje na WhatsAppu;

- da je tužiteljica na upit zašto ranije nije iznijela te činjenice i okolnosti navela da je bila pod stresom pa nije donijela „racionalnu i prisebnu odluku“;

- da je tužiteljica prilikom podnošenja zahtjeva prethodnog zahtjeva, KLASA: UP/I-216-03/24-06/11172, izjavila da odustaje od podnesenog zahtjeva jer se sa kćeri želi vratiti u Republiku Tursku te je prihvatila dobrovoljni povratak preko Frontexa te je tom prilikom upoznata i s pravnim posljedicama odustanka od zahtjeva;

- da je dana 26. srpnja 2024. doneseno rješenje KLASA: UP/I-216-03/24- 06/11172, URBROJ: 511-01-213-24-4, kojim se obustavlja postupak odobrenja međunarodne zaštite te je navedeno rješenje postalo izvršno 26. srpnja 2024.

7. Tuženik je procjenom naknadnog zahtjeva utvrdio da činjenice koje je tužiteljica navela nisu nove jer su, prema njezinim vlastitim navodima, postojale još prilikom podnošenja prvog zahtjeva, a njezin razlog da ih nije ranije iznijela jer je bila u stresu tuženik ne smatra opravdanim razlogom za odustanak od zaštite. Dodatno, tuženik ističe da se Republika Turska sukladno članka 44. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15., 127/17. i 33/23., dalje Zakon) smatra sigurnom zemljom podrijetla, odnosno onom zemljom za koju se na temelju pravnog stanja, primjene propisa, kao i općih političkih okolnosti utvrdi da u njoj općenito i dosljedno ne postoje djela proganjanja iz članka 23. Zakona niti rizik od trpljenja ozbiljne nepravde u smislu članka 21. stavka 2. Zakona, pa iz tog razloga smatra da je tužiteljica, čak i da je bila žrtva zlostavljanja, imala mogućnost dobiti zaštitu u Turskoj. Dodatno, tuženik navodi da tužiteljica za svoje tvrdnje nije priložila nikakve dokaze o prijavi zlostavljanja policiji, te ne navodi razlog zašto ih nije pokazala u e-građanima (turski e-Devlet). Također nije priložila niti presude koje navodno posjeduje, a što je također mogla učiniti preko Uyapa.

8. Tuženik je utvrdio da je tužiteljica, nakon izvršne odluke kojom je njen prijašnji zahtjev za međunarodnu zaštitu obustavljen, podnijela nedopušteni naknadni zahtjev, zbog čega je na temelju članka 43. stavka 2. u svezi članka 47. stavka 6. Zakona odbacio zahtjev kao nedopušten.

9.1. Prema odredbi članka 43. stavka 2. Zakona ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadni zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona.

9.2. Odredbom članka 47. stavka 1. točke 2. Zakona propisano je da naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji postupak obustavljen sukladno članku 39. stavku 2. točki 4. ovoga Zakona.

9.3. Prema odredbi članka 47. stavka 3. Zakona naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.

9.4. Odredbom članka 47. stavka 4. Zakona propisano je da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.

9.5. Prema odredbi članka 47. stavka 6. Zakona naknadni zahtjev će se odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. ovoga članka.

10. Tuženik je pravilno utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 47. Zakona, koji propisuje pod kojim uvjetima se može dopustiti naknadni zahtjev. U smislu članka 47. stavka 3. Zakona, naknadni zahtjev mora sadržavati novonastale činjenice koje su nastale nakon izvršnosti odluke (o čemu se ovdje očito ne radi) ili činjenice koje su postojale u vrijeme donošenja prijašnje odluke, ali ih tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.

11. Tužiteljica neosnovano smatra da u konkretnom slučaju postoje opravdani razlozi zbog kojih nije predočila činjenice koje se odnose na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. Naime, tužiteljica je prilikom podnošenja naknadnog zahtjeva na pitanje zašto činjenice/dokaze nije predočila u prethodnom postupku izjavila da je bila pod stresom i nije donijela „racionalnu i prisebnu odluku“. Ovaj Sud se slaže s ocjenom tuženika da to nije opravdan razlog zašto tužiteljica nije iznijela te činjenice prilikom podnošenja prethodnog zahtjeva, već je u prethodnom postupku izjavila da odustaje od zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a kao razlog odustanka navela je osobne razloge i želju da se vrati u Republiku Tursku te je izjavila da prihvaća dobrovoljni povratak u Tursku uz pomoć Frontexa-a.

12. Neovisno o navedenom, sve i kada bi prihvatili opravdanim razloge iz tužbe u kojim tužiteljica navodi razloge zašto nije u prethodnom zahtjevu iznijela tvrdnje da bi se vraćanjem u zemlju podrijetla njezina kćer i ona bile ponovno izložene nasilju koje vrši njezin bivši suprug te se pozvala na dokaze, tužiteljica u postupku povodom novog zahtjeva nije dokazala zašto se Republika Turska, koja je na listi sigurnih zemalja podrijetla u postupku odobrenja međunarodne zaštite, za nju ne može smatrati sigurnom zemljom podrijetla. Prije svega, tužiteljica je upoznata na koji način može tuženiku dostaviti te dokaze na koje se poziva, ali ih nije dostavila tuženiku. Nadalje, tužiteljica je tužbi na okolnost postojanja nasilja tužiteljica predložila svoje saslušanje te je uz tužbu dostavila dokumentaciju na turskom jeziku za koju tvrdi da su zapisnici s rasprava u brakorazvodnoj parnici na kojima su bili saslušani svjedoci koji su iskazivali o nasilju, fizičkom i psihičkom, koje je nad tužiteljicom i njezinom maloljetnom kćerkom vršio njezin suprug. Također je priložila i preslik poruka s aplikacije WhatsApp na turskom jeziku za koje tvrdi da ih joj je poslao suprug te da iste sadrže prijetnje usmjerene prema njoj. Međutim, tužiteljica nije dostavila prijevod isprava priloženih uz tužbu, dok dokaz saslušanjem nije proveden jer se tužiteljica više ne nalazi u Republici Hrvatskoj.

13. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito.

14. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a.

15. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći Sud je utvrdio da tužiteljica nema imovine - novčanih sredstava, dohotka i primitaka, niti stvari veće vrijednosti, slijedom čega mu je u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu sa člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje: Pravilnik).

16. Budući je pravnu pomoć pružio odvjetnik Zoran Bauer, u točki III. izreke presude naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23.). Naime, odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (50% od iznosa iz Tbr. 27. t. 1.) te trošak zastupanja na ročištu u iznosu od 500,00 eura (50% od iznosa iz Tbr. 27. t. 2.), a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura, odnosno ukupno 1.250,00 eura.

U Zagrebu, 11. ožujka 2025.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, Zagreb, Kozarčaninova 2

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis