Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-252/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Marte Jelić i Domagoja Raguža, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Brkić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika 1. KG, 2. ČG i 3. ŽG, zbog kaznenog djela iz članka 106. stavak 1. u svezi sa člankom 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12-dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću, žalbi optuženice ČG podnesenoj putem braniteljice odvjetnice ABC, žalbi optuženika KG podnesenoj putem branitelja odvjetnika ABC i žalbi optuženika ŽG podnesenoj putem branitelja odvjetnika ABC, protiv presude Općinskog suda u Gospiću pod poslovnim brojem: K-19/2017-70 od 31. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćaju se žalbe optuženika, ČG, KG i ŽG,  ukida  se  pobijana  presuda  te  se  predmet  upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod točkom I. žalba Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženici KG, ČG i TG proglašeni su krivima zbog kaznenog djela iz članka 106. stavak 1. u svezi sa čl.52. KZ/11, te je optuženik KG osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, dok su optuženici ČG i TG osuđeni svaki na kaznu zatvora od po jedne godine. Temeljem odredbe članka 54. KZ/11 optuženiku KG se u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci uračunava vrijeme uhićenja, pritvora i istražnog zatvora od 5. kolovoza 2014. do 25. kolovoza 2014.,optuženici ČG se u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uračunava vrijeme uhićenja pritvora i istražnog zatvora od 5. kolovoza 2014. do 25. kolovoza 2014., a optuženiku ŽG se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i pritvora od 5. kolovoza 2014. do 6. kolovoza 2014.

1.1. Na temelju članka 158.stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022-dalje ZKP/08) oštećenik SG je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. i 3. ZKP/08 u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08 naloženo je optuženicima podmiriti troškove kaznenog postupka i to troškove svjedoka u iznosu od 218,99 eura i troškove vještaka u iznosu od 739,00 eura te paušalnu svotu u iznosu od po 150,00 eura za svakog od optuženika, ukupno 1.407,99 eura, tako da je svaki od optuženika dužan podmiriti troškove u iznosu od po 469,33 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Županijski sud pobijanu presudu preinači i optuženicima izrekne strože kazne.

2.1. Protiv presude žalbu je podnijela optužena ČG putem braniteljice, odvjetnice ABC zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupa iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženicu ČG oslobodi od optužbe ili podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.2. Protiv presude žalbu je podnio optuženik KG, putem branitelja odvjetnika ABC zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468.stavak 1. točka 11. ZKP/08 i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.3. Protiv presude žalbu je podnio optuženik TG putem branitelja odvjetnika ABC zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

2.5. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.6. Kako je u žalbama svih optuženika zatraženo da ih se obavijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda, zakazana je sjednica vijeća radi odlučivanja o žalbama za 11. ožujka 2025. Na sjednicu su pristupili branitelj optuženika KG odvjetnik ABC i branitelj optuženika ŽG odvjetnik ABC, dok nisu pristupili uredno pozvani Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, optuženici, te uredno pozvana braniteljica optužene ČG odvjetnica ABC.

3. Žalbe optuženika ČG, KG i ŽG su osnovane, dok je žalba Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću bespredmetna.

3.1. Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbi optuženika, ovaj sud kao sud drugog stupnja utvrdio je da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, odnosno utvrdio je da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

3.2. Obrane svih optuženika u žalbama ukazuju na to da je prvostupanjski sud odbio prijedlog za ispitivanje žrtve SG kao svjedoka na raspravi i da je pobijana presuda u cijelosti ili u pretežnom dijelu utemeljena na nekonfrontiranom iskazu svjedoka SG koji je on dao pred Općinskim državnim odvjetništvom u Gospiću, a da je bila upitna njegova sposobnost davanja vjerodostojnog iskaza. Prvostupanjski sud odbijanje neposrednog ispitivanja svjedoka SG temelji na nalazu i mišljenju vještaka psihijatra ABC iz kojeg proizlazi da optuženik u trenutku rasprave nije sposoban dati ikakav iskaz, poglavito ne vjerodostojan, jer da se kod SG na dijagnozu lake mentalne retardacije "nakalemio" ozbiljan poodmakli dementni proces te on ne shvaća, ne razumije da se vodi kazneni postupak radi kaznenog djela počinjenog na njegovu štetu i ne sjeća se ničega od onoga radi čega se vodi kazneni postupak, te sama nazočnost te osobe na sudu ne bi poslužila utvrđivanju činjenica koje o njezinom stanju nije moguće utvrditi već na temelju rezultata provedenog vještačenja. Temeljem odredbe članka 431. stavak 2. ZKP/08 iskaz žrtve SG dan pred Općinskim državnim odvjetništvom u Gospiću pročitan je i pregledan u dokaznom postupku.

3.3. U odnosu na pitanje je li svjedok SG u vrijeme podnošenja kaznene prijave i davanja iskaza pred Općinskim državnim odvjetništvom u Gospiću, bio u stanju dati vjerodostojan iskaz, što je u pobijano presudi označeno kao sporno, vještak ABC u nalazu i mišljenju, što prihvaća i prvostupanjski sud, iznosi kako je je žrtva podnoseći kaznenu prijavu u [obrt] funkcionirao prilično suvislo, barem sudeći prema sadržaju kaznene prijave i da nema načina da on to danas učini ikako, a kamoli tako kako je zabilježeno u kaznenoj prijavi. Pored toga, žrtva je tri i pol mjeseca kasnije prilikom ispitivanja u svojstvu svjedoka/žrtve u prostorijama Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću funkcionirao barem jednako suvislo kao što proizlazi iz zapisnika o tom ispitivanju, te da dvije psihotične epizode iz ožujka i kolovoza 2014. nisu SG omele u podnošenju kaznene prijave i nisu ga omele u davanju iskaza pred Općinskim državnim odvjetništvom i nisu utjecale na sadržaj njegovih iskaza.

3.4. Iako pobijana presuda tvrdi drukčije, osuđujuća presuda se temelji pretežno na iskazu svjedoka žrtve SG, koji nije ispitan na kontradiktoran način i obrani nije bila pružena mogućnost prigodom njegovog ispitivanja sudjelovati u postupku i dovoditi u pitanje njegov iskaz. Obrazloženje zašto je iskaz ovog svjedoka dan pred Općinskim državnim odvjetništvom vjerodostojan, je kontradiktorno samo sebi, te zajedno s nalazom i mišljenjem vještaka ABC čini "začarani krug". Tako se vještak cijeneći žrtvinu sposobnost davanja iskaza (2014.godine) referira na njegovo podnošenje kaznene prijave u kolovozu 2014. i davanje iskaza pred Općinskim državnim odvjetništvom u Gospiću kao suvislo jer da sadrži niz podataka koje on danas zbog demencije ne bi bio sposoban dati, da je žrtva prigodom podnošenja kaznene prijave i davanja iskaza pred Državnim odvjetništvom baratala masom podataka iz osobne biografije, da je relativno suvereno reproducirao događaje koji su se događali više godina unatrag i da je vladao barem približnom vremenskom orijentacijom i da je uspijevao događaje smještati u vrijeme i prostor te da je više osoba koje su ga poznavale izjavilo da im nije ostavljao dojam osobe s psihičkim poteškoćama. Vještak istodobno navodi kako nije izgledno da bi osoba žrtvinog obrazovanja i stupnja lake mentalne retardacije koristila izraze i fraze koje su navedene u zapisniku o ispitivanju svjedoka - žrtve, te sud u pobijanoj presudi obrazlaže kako se okolnost da se u kaznenoj prijavi spominju riječi i fraze za koje nije za očekivati da bi ih upotrijebila osoba bez obrazovanja i s lakom mentalnom retardacijom, kao i složene rečenice, mogu objasniti potrebom da se sadržaj kaznene prijave sastavi u bitnom prema kazivanju prijavitelja, što je uključivalo potrebu da se sadržaj onoga što je SG kazao prenese sažeto, a ne doslovno kako je ovaj kazivao, pa se tamo tumači da je sama policija kada im se SG predstavio mogla uvidom u JRO vidjeti sve podatke SG i unijeti ih u kaznenu prijavu i da sama kaznena prijava ne predstavlja dokaz u kaznenom postupku, već se dokazuje tek činjenicu da je SG toga dana u prostorijama [obrt] podnio kaznenu prijavu. U odnosu na uporabu riječi za koje se ne bi moglo očekivati da ih osoba poput SG koristi, a koje su kao ABC navedene u zapisniku o njegovom ispitivanju u državnom odvjetništvu pobijana presuda navodi kako se na raspravi tako i na dokaznoj radnji iskaz svjedoka unosi u zapisnik tako da se prikaže njegov bitan sadržaj (članak 411. stavak 3. ZKP/08) što povlači potrebu da se radi skraćivanja upotrijebe riječi i fraze koje svjedok ne bi sam upotrijebio, ne dirajući u smisao svjedokovog iskaza te da upotreba takvih riječi i fraza ne znači da je državni odvjetnik izmijenio svjedokov iskaz, već ga je učinio preglednijim i jasnijim ne dirajući u smisao onoga što je svjedok govori. Dakle, vještak žrtvinu sposobnost davanja iskaza u vrijeme kad je ispitivan pred Općinskim državnim odvjetništvom i u vrijeme podnošenja kaznene prijave utvrđuje temeljem forme i sadržaja kaznene prijave i iskaza pred Općinskim državnim odvjetništvom, jer da su suvisli, a istodobno sud obrazlaže kako tijelo koje zaprima kaznenu prijavu popunjava podacima kojima već raspolaže iz svojih evidencija i osoba koja provodi radnju ispitivanja iskaz svjedoka unosi u zapisnik tako da se prikaže njegov bitan sadržaj što povlači potrebu da se radi skraćivanja upotrijebe riječi i fraze koje svjedok ne bi sam upotrijebio. Točno je da kaznena prijava nije dokaz u kaznenom postupku, međutim, temeljem sadržaja i forme te kaznene prijave vještak se izjasnio o žrtvinoj sposobnosti davanja iskaza, a također se o tome izjasnio temeljem iskaza koji je žrtva dala pred Državnim odvjetništvom, a koji iskaz također sadrži riječi i fraze za koje sam vještak navodi da ih žrtva ne bi upotrijebila, tako da je obrazloženje kontradiktorno samo sa sobom.

3.5. Nadalje, u spisu se na listu 471 nalazi Otpusno pismo psihijatrijske bolnice Rab u kojemu je navedeno da je žrtva SG liječen u toj ustanovi u razdoblju od 1.9.2014. do 24. 11. 2014., dakle do dva dana prije ispitivanja pred Općinskim državnim odvjetništvom i u toj ispravi se između ostalog navodi kako se od pacijenta saznaje kako posljednjih 10 godina zbog novčanih prilika živi u [adresa] gdje trpi višegodišnje zlostavljanje "živi kod jednog baje koji mu je dao sobu i hranu, plaća ga, on je dobar prema njemu, ali njegov sin je zlo, prebio ga je". Iz spisa predmeta proizlazi da je nadimak optuženika KGJ, a isto bi bilo u suprotnosti s iskazom svjedoka IG koji navodi kako mu je K rekao da ga je i KGJ tukao kada je došao u [adresa], pa i sa samim iskazom žrtve SG pred Općinskim državnim odvjetništvom u Gospiću. Otpusno pismo bolnice ne predstavlja iskaz svjedoka, međutim dovodi u pitanje iskaz svjedoka-žrtve koji nije ispitan na kontradiktoran način. Također, žrtva u iskazu navodi da je kod Č bio 10 godina, a optuženiku ŽG se stavlja na teret razdoblje od 2007. do 2011. Svjedok SG također navodi da je 2013. otišao u [adresa], dok se optuženike ČG i KG tereti za razdoblje od 2011. do kolovoza 2014., a iz obrana optuženika također proizlazi da je žrtva SG došao u [adresa], odnosno da ga je tamo doveo optuženik TG negdje 2000. godine, tako da je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

3.6. Osnovan je žalbeni navod obrane optuženika KG da je iz točke II. izreke presude ispušteno vremensko određenje kaznenog djela koje bi počinili ČG i KG, a što nije obrazloženo u pobijanoj presudi, tako da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

3.7. Kako svjedok žrtva SG nije ispitan na raspravi, a prigodom davanja iskaza pred Općinskim državnim odvjetništvom nije ispitan na kontradiktoran način, činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, nisu utvrđene odlučne činjenice važne za utvrđenje jesu li ostvarena obilježja kaznenog djela, kao što je činjenica je li SG optuženik TG oduzeo osobne dokumente protivno njegovoj volji i je li zbog toga on bio prisiljen na obavljanje poljoprivrednih poslova na njegovom imanju, budući da je svjedok IG izjavio kako je jednom prigodom kada je policija razgovarala s SG ovaj rekao policiji da mu TG čuva osobnu iskaznicu. Nije utvrđeno je li SG tražio da mu optuženi TG vrati osobnu iskaznicu, te nije utvrđeno je li on pokušavao otići s poljoprivrednog gospodarstva ŽG, odnosno imanja KG i ČG i ako nije, nije upitan zašto nije.

4. Kako je ovaj sud kao sud drugog stupnja, utvrdio povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08, to je pobijana presuda ukinuta i predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

5. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će povrede na koje je ukazano ovim rješenjem, provest će sve do sada provedene dokaze, i one na koje stranke eventualno ukažu ili za koje sam odluči da ih je potrebno provesti, provesti novo vještačenje po vještaku psihijatru na okolnost sposobnosti svjedoka SG za davanje vjerodostojnog iskaza, kako 2014. godine, tako i danas, nakon čega će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku koju će zatim valjano i obrazložiti u smislu odredbe članka 459. ZKP/08.

6. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Dubrovnik, 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Nikša Lučić