Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-1343/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženice ŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ulica 29. listopada 1918. 4, Zagreb, zastupane po punomoćniku Nebojši Antoliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Antolić i suradnici j.t.d. iz Zagreba, tuženika Auto Zovak d.o.o., OIB: 54549529724, Nikole Kramarića 20, Velika Mlaka, zastupanog po punomoćnici Ranki Rukljač, odvjetnici u Zagrebu i tuženika UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženice ŽT protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 3687/2024-33 od 21. kolovoza 2024., dana 11. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženice ŽT, te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-3687/2024-33 od 21. kolovoza 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.
II. Odluka o zatraženom trošku sastava žalbe ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, a pod točkom II. izreke - da će se postupak nastaviti kada se pravomoćno završi postupak koji se pred istim sudom vodi pod poslovnim brojem: P Ob-219/2020.
2. Protiv tog rješenja tuženica ŽT (dalje: žaliteljica) podnijela je žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu i ukine pobijano rješenje, te obveže tužiteljicu da joj nadoknadi trošak sastava žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da je predmet spora zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi istoga suda, poslovni broj: Ovr-1982/2010 od 8. studenog 2010., na nekretninama koje se sastoje od zkčbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zkčbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za koje tužiteljica tvrdi da je suvlasnica u ½ dijela jer predstavljaju bračnu stečevinu nje i tuženika UT (ovršenika u ovršnom predmetu Ovr-1982/10). Također, navodi da je uvidom u predmet poslovni broj: P Ob- 291/2020 utvrđeno da je pokrenut tužbom tužiteljice ĆT protiv tuženika UT i IT, kojom ista traži utvrđenje da je suvlasnica 159/212 dijela navedenih nekretnina, te da su tuženici dužni trpjeti da temeljem presude ishodi uknjižbu prava (su)vlasništva u zemljišnim knjigama, navodeći da su predmetne nekretnine za vrijeme trajanja braka stekli i izgradili ona i tuženik UT i da iste predstavljaju bračnu stečevinu. Cijeneći da je prethodno pitanje za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva u predmetnoj pravnoj stvari pitanje (su)vlasništva ovdje tužiteljice na spornim nekretninama, te da će se tek nakon pravomoćnog okončanja postupka P Ob-219/2020 moći sa sigurnošću zaključiti jesu li osnovani navodi tužiteljice o njezinom suvlasništvu predmetnih nekretnina, prvostupanjski sud je temeljem odredbe čl. 213. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP-a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona), odlučio na način naveden u izreci pobijanog rješenja.
6. U žalbi žaliteljica osporava da bi predmetne nekretnine predstavljale bračnu stečevinu, navodeći da su nasuprot tvrdnji tužiteljice da su predmetne nekretnine ona i tuženik UT stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice (što ista predlaže utvrditi personalnim dokazima), ostali tuženici iznijeli činjenice da je tuženik UT suvlasnički dio predmetnih nekretnina stekao nasljedstvom, kao i da su iste bile u vlasništvu njegovih prednika i prije zasnivanja bračne zajednice s tužiteljicom, što su potkrijepili ispravama, čiji sadržaj tužiteljica nije osporila. Stoga da je prvostupanjski sud trebao postupiti sukladno odredbi čl. 12. ZPP-a i riješiti prethodno pitanje navodnog suvlasništva tužiteljice s osnove bračne stečevine na nekretninama koje su predmet ovrhe, pa kako nije primijenio navedenu zakonsku odredbu, što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke, da je počinio navedenu bitnu povredu. Također, ističe da je u ovršnom postupku istog prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-1982/10 prodan suvlasnički dio nekretnina tuženika UT njezinom predniku, te je ovrha dovršena, pa uživa zaštitu temeljem čl. 102. ranijeg Ovršnog zakona, odnosno temeljem čl. 110. sada važećeg Ovršnog zakona.
7. Pobijano rješenje kojom je prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP-a prekinuo ovaj parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na koju parnicu je bila upućena treća osoba, supruga ovršenika, koja je u ovršnom postupku istaknula prigovor da je ½ dijela nekretnina koje su predmet ovrhe bračna stečevina, prema ocjeni ovog suda rezultat je pogrešne primjene odredaba parničnog postupka.
8. Naime, prvostupanjski sud je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju, definiranom odredbom čl. 12. ZPP-a, i to postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo, a bez čijeg rješenja u određenom parničnom postupku ne bi bilo moguće donijeti odluku o glavnom zahtjevu zbog kojeg se postupak vodi.
9. U konkretnom slučaju ovdje tužiteljica upućena je u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-1982/10-132 od 4. listopada 2019. i to sukladno odrdbi čl. 56. st. 1. Ovršnog zakona (NN 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, dalje: OZ-a) jer je kao treća osoba u ovršnom postupku tvrdila da ima određeno pravo u pogledu predmeta ovrhe koji sprječava ovrhu, odnosno da su nekretnine koje su predmet ovrhe bračna stečevina.
10. Za ocjenu nedopuštenosti ovrhe, osim pitanja eventualnog predmnijevanog prava vlasništva tužiteljice, potrebno je utvrditi savjesnost ovrhovoditelja u vrijeme pokretanja ovršnog postupka, jer tek za slučaj da je ovrhovoditelj u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu znao da se zemljišnoknjižno stanje razliku od onog izvanknjižnog, odnosno da je ovrhovoditelj postupao nepošteno, zlouporabom prava ili nesavjesno, ovrha ne bi bila dopuštena. Naime, prema odredbi čl. 122. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV-a) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, dok je stavkom 2. istog članka određeno da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, time da se prema stavku 3. istog članka nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Odredbom čl. 130. st. 2. ZV-a propisano je da se vlasništvo stečeno na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano. U navedenom smislu Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je na svojoj sjednici održanoj 22. veljače 2018. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: „Predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo.“
11. Prema tome, osim pitanja (su)vlasništva tužiteljice, na koju okolnost su stranke predložile relevantne dokaze, za odlučivanje o nedopuštenosti ovrhe potrebno je utvrditi ispunjenje ostalih pretpostavki za zaštitu eventualnog predmnijevanog prava vlasništva tužiteljice zahtijevanom izlučnom tužbom, a što neće biti riješeno u predmetu P Ob-219/2020.
12. Stoga je prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je odredio prekid postupka, pa je pobijano rješenje valjalo ukinuti primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.
13. O trošku sastava žalbe odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Varaždin, 11. ožujka 2025.
Sutkinja
Snježana Šaško
