REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2277/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, mr.sc. Senije Ledić i Goranke Barać – Ručević, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Marojica Ucović i Marijo Kaznačić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Dubrovniku, Kralja Tomislava 7, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2004/2023- 3 od 5. rujna 2023., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1865/2015 od 18. siječnja 2023., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2004/2023-3 od 5. rujna 2023., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1865/2015 od 18. siječnja 2023. radi pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u predmetnom sporu, kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

"1. Je li, u slučaju kad utvrdi da su pojedine promjene ugovorne kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu ili je dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati? 2. Je li, prilikom tumačenja i primjene odredbe članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03. – dalje: ZPP) u postupku utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe između potrošača i trgovca, potrebno utvrditi stupanj pažnje s kojim je potrošač postupao?

3. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da "ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva", primijeniti i na ugovor o kreditu?

4. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?

5. Je li povrijeđeno tuženikovo pravo na legitimno očekivanje, u autonomnom smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kada mu se nalaže vraćanje zateznih kamata od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa anuiteta na temelju valjane ugovorne obveze za koju je tek naknadno utvrđeno da bi bila ništetna?"

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ocjena je ovoga suda da je osporena presuda, u odnosu na postavljena pitanja, suglasna s pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., kao i sa shvaćanjima koja su u skladu sa stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda (izraženom primjerice u revizijskim odlukama: Revt 249/2014 od 9. travnja 2015., Rev 2221/2018-2 od 3. rujna 2019. i Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.), a ovaj sud je već zaključio da se ne radi o važnim pravnim pitanjima odlučujući u povodu prijedloga za dopuštenje revizije u kojima su postavljena istovrsna pitanja (Revd 4218/2024-2 od 1. listopada 2024., Revd 838/2024-2 od 5. ožujka 2024., Revd 1869/2023-2 od 17. svibnja 2023. i dr.).

4. Stoga, pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za odluku u konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer s obzirom na to kako su formulirana i na okolnosti konkretnog slučaja u ovom predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.

5. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil