REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-986/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Domagoj Čajkovski, Dalibor Čajkovski & Jelena Beg Čajkovski, odvjetnicima iz Rijeke, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Filijala Rijeka, OIB 26187994862 zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R- 1260/2020-3 od 6. lipnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-40/2016-56 od 24. srpnja 2020., na sjednici održanoj 11. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-1260/2020-3 od 6. lipnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-40/2016-56 od 24. srpnja 2020. postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1. Da li rok za donošenje odluke o izvanrednom otkazu počinje teći od dana saznanja za činjenicu na kojoj se temelji otkaz, odnosno od trenutka kada je poslodavac imao mogućnost provjeriti razlog zbog kojeg je dan izvanredni otkaz ugovora o radu ili od trenutka kada je policija obavijestila poslodavca kako je po njegovoj prijavi proslijedila njegovu kaznenu prijavu nadležnom državnom odvjetništvu, odnosno kada je jedna poslodavčeva služba o tim saznanjima obavijestila drugu poslodavčevu službu?
2. Da li zakonski rok za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu počinje teći od dana saznanja za činjenicu, na kojoj se izvanredni dokaz temelji, od strane poslodavčeve službe za internu kontrolu i prevenciju zlouporaba u osiguranju, odnosno njenog voditelja, ili od dana kada je o tome obaviješten poslodavčev direktor?“ pozivajući na čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da je riječ o pravnom pitanju u pogledu kojeg je potrebno preispitati praksu revizijskog suda. Također navodi da su mu postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđena temeljna prava zajamčena čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav).
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Postavljena pravna pitanja su u pretežitom dijelu činjenična i stoga sadržajno ne predstavljaju pravna pitanja u pogledu kojih je moguće odgovoriti izražavanjem pravnog shvaćanja na način ako je to predviđeno čl. 385.a ZPP.
4.2. Nadalje i odluke na koje se tužitelj kao razlog važnosti (čl. 387. st. 3. ZPP) poziva ne odnose se na činjenično podudarne situacije time da je u tim odlukama također iznijeto pravno shvaćanje u odnosu na činjenične okolnosti konkretnog slučaja koji je bio predmetom razmatranja povodom revizije (odluka Revr 1337/11 od 22. svibnja 2012.).
4.3. U odluci Revr 602/2002 od 27. studenog 2002. (u bitnom je podudarna i odluka Rev 943/2001 od 3. listopada 2001.) izraženo je pravno shvaćanje prema kojem rok za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o oradu nije počeo teći danom vršenja kontrole poslovanja na benzinskoj postaji, već tek od dana kada je osoba ovlaštena za donošenje odluke o otkazu dobila saznanje o utvrđenim povredama radnih obveza – kada je dostavljeno pismeno izvješće o utvrđenim propustima, a pobijana odluka ne odstupa od ovog pravnog shvaćanja.
4.4. Odluke Revd 472/2020 od 2. rujna 2020. i Rev 146/2021 od 2. ožujka 2021. odnose se na procesnu situaciju u kojoj je odbijen dokazni prijedlog nakon čega se o zahtjevu stranke odlučuje primjenom pravila o teretu dokazivanja, međutim pitanje takvog sadržaja u prijedlogu za dopuštenje nije postavljeno, niti iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da se odluka temelji na okolnosti da tužitelj nije dokazao neku odlučnu činjenicu, već je dokazni prijedlog odbijen iz razloga što je drugim provedenim dokazima utvrđeno da je tuženik dokazao da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koji mu se odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu stavlja na teret.
5. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP u odnosu na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja odlučeno kao pod I. izreke.
6. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
7. U odnosu na navode tužitelja da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ova odredba sadrži samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
8. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, te je ocjena ovoga suda da nije učinio vjerojatnim da bi mu pobijanom odlukom bila povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom na koja se u prijedlogu poziva. Tužitelj navodima iz prijedloga za dopuštenje revizije sadržajno osporava detaljno obrazložena činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u pogledu utvrđene osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, što prema čl. 385.a ZPP nije razlog zbog kojeg bi bilo dopušteno podnošenje revizije.
9. Stoga je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP u odnosu na razloge predviđene čl. 385.a st. 2. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbačen.
Zagreb, 11. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
