REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-219/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marina Konrad, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Rački i kolege u Zagrebu, Pisarnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-884/2021-2 od 21. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-226/2017-38 od 22. travnja 2021., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice, ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-884/2021-2 od 21. rujna 2023. i presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr- 226/2017-38 od 22. travnja 2021., pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žaba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike plaće iznos od 19.374,36 kn bruto s pripadajućim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za svibanj 2012.g na iznos od 59,28 kn počev od 15. lipnja 2012.g. do isplate

- za srpanj 2012.g. na iznos od 780,96 kn počev od 15. kolovoza 2012.g. do isplate

- za kolovoz 2012.g. na iznos od 1.256,87 kn počev od 15. rujna 2012.g. do isplate

- za rujan 2012.g. na iznos od 136,36 kn počev od 15. listopada 2012. do isplate

- za listopad 2012.g. na iznos od 656,10 kn počev od 15. studenog 2012.g. do isplate

- za studeni 2012.g. na iznos od 685,93 kn počev od 15. prosinca 2012.g. do isplate

- za siječanj 2013.g. na iznos od 734,54 kn počev od 15. veljače 2013.g. do isplate

- za veljaču 2013.g. na iznos od 547,92 kn počev od 15. ožujka 2013.g. do isplate

- za svibanj 2013.g na iznos od 115,54 kn počev od 15. lipnja 2013.g. do isplate

- za kolovoz 2013.g. na iznos od 120,79 kn počev od 15. rujna 2013.g. do isplate

- za listopad 2013.g. na iznos od 519,93 kn počev od 15. studenog 2013.g. do isplate

- za studeni 2013.g. na iznos od 3.889,10 kn počev od 15.prosinca 2013.g. do isplate

- za siječanj 2014.g. na iznos od 116,07 kn počev od 15. veljače 2014.g. do isplate

- za veljaču 2014.g. na iznos od 1.201,28 kn počev od 15. ožujka 2014.g. do isplate

- za ožujak 2014.g. na iznos od 2.161,03 kn počev od 15. travnja 2014.g. do isplate

- za travanj 2014.g. na iznos od 2.165,94 kn počev od 15. svibnja 2014.g. do isplate

- za svibanj 2014.g na iznos od 4.226,72 kn počev od 15. lipnja 2014.g. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor iznos od 8.668,67 kn bruto s pripadajućim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za lipanj 2012.g na iznos od 180,03 kn počev od 15. srpnja 2012.g. do isplate

- za srpanj 2012.g. na iznos od 297,23 kn počev od 15. kolovoza 2012.g. do isplate

- za prosinac 2012.g. na iznos od 602,99 kn počev od 15. siječnja 2013.g. do isplate

- za srpanj 2013.g. na iznos od 207,92 kn počev od 15. kolovoza 2013.g. do isplate

- za kolovoz 2013.g. na iznos od 252,43 kn počev od 15. rujna 2013.g. do isplate

- za prosinac 2013.g. na iznos od 991,87 kn počev od 15. siječnja 2014.g. do isplate

- za siječanj 2014.g. na iznos od 345,82 kn počev od 15. veljače 2014.g. do isplate

- za travanj 2014.g. na iznos od 215,44 kn počev od 15. svibnja 2014.g. do isplate

- za kolovoz 2014.g. na iznos od 1.213,38 kn počev od 15. rujna 2014.g. do isplate

- za prosinac 2014.g. na iznos od 486,27 kn počev od 15. siječnja 2015.g. do isplate

- za siječanj 2015.g. na iznos od 508,37 kn počev od 15. veljače 2015.g. do isplate

- za srpanj 2015.g. na iznos od 1.215,69 kn počev od 15. kolovoza 2015.g. do isplate

- za kolovoz 2015.g. na iznos od 88,76 kn počev od 15. rujna 2015.g. do isplate

- za prosinac 2015.g. na iznos od 497,84 kn počev od 15. siječnja 2016.g. do isplate

- za siječanj 2016.g na iznos od 363,50 kn počev od 15. veljače 2016.g. do isplate

- za srpanj 2016.g. na iznos od 454,38 kn počev od 15. kolovoza 2016.g. do isplate

- za kolovoz 2016.g. na iznos od 746,75 kn počev od 15. rujna 2016.g. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike neisplaćenog terenskog dodatka iznos od 1.425,00 kn neto s pripadajućim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za travanj 2014.g. na iznos od 525,00 kn počev od 15. svibnja 2014.g. do isplate

- za svibanj 2014.g. na iznos od 900,00 kn počev od 15. lipnja 2014.g. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 12.875,00 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od 22. 4. 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.".

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-2854/2024-2 od 10. srpnja 2024., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-884/2021-2 od 21. rujna 2023., zbog pravnih pitanja:

1. „Pripada li tužitelju pravo na isplatu povećane plaće za prekovremeni rad na terenu za koje je ostvario i iskoristio slobodne dane, a koji slobodni dani su evidentirani u evidencijama rada, odnosno je li trebalo od ostvarenih sati prekovremenog rada oduzeti nesporno iskorištene slobodne dane koje je tužitelj dobivao s osnova prekovremenog rada?

2. Na kojoj od stranaka je teret dokazivanja da je tužitelj po osnovi prekovremenog rada koristio slobodne dane, u situaciji kada je tuženik vodio dnevne evidencije radnog vremena iz koje su vidljivi oblici rada tužitelja, kao i broj ostvarenih slobodnih dana?“.

3. Tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnih pitanja zbog kojih je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu, i tuženici dosuditi trošak postupka.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode tuženice i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao djelatne osobe, za isplatu razlike plaće na ime ostvarenih prekovremenih sati rada za razdoblje od svibnja 2021. do svibnja 2014. ( s osnova ostvarenog prekovremenog rada, rada na terenu, subotom, nedjeljom, noću i blagdanom), koje tužitelj temelji na odredbama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 33/02, 58/02,175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 - dalje: ZSOS/02), Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 73/13 - dalje: ZSOS/13), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09 i 118/12 - dalje: Odluka/09), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj 118/09 - dalje: Pravilnik/09), Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 140/02 i 68/11) i Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj 54/14), te zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora za razdoblje od lipnja 2012. do kolovoza 2016.

8. Dokazima izvedenim tijekom postupka utvrđeno je:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Hrvatske kopnene vojske, Gardijska oklopno-mehanizirana brigada, radio na dužnosti strijelac s bacačem granata, ustrojbeni čin vojnik s mjestom službe u [adresa],

- da je tužitelj u spornom razdoblju kao djelatna vojna osoba obavljao službene poslove i zadaće na terenu, na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, radom u smjenama, turnusima, koji dodaci na plaću mu nisu isplaćeni;

- da je u danom nalazu i mišljenju od 30. studenoga 2020. knjigovodstveni vještak izračunao dvije varijante trajanja prekovremenog rada za vrijeme rada na terenu, i to prvu varijantu -bez odbijanja iskorištenih slobodnih dana s osnova prekovremenog rada na terenu, te drugu varijantu - uz odbijanje iskorištenih slobodnih dana s osnova prekovremenog rada na terenu prema dokumentaciji koja prileži spisu.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio prvu varijantu nalaza i mišljenja vještaka jer je zaključio da je obveza tuženice voditi preciznu i točnu evidenciju o radu tužitelja, što proizlazi iz odredbe čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09), da tuženica nije dokazala sa sigurnošću po kojoj su osnovi korišteni svi slobodni dani, a da je na tuženici teret dokaza prema odredbi čl. 4. st. 1.u vezi s čl. 131. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR).

10. Drugostupanjski sud je prihvatio zaključak prvostupanjskog suda da je u slučaju spora u svezi s radnim vremenom teret dokazivanja radnog vremena na poslodavcu, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz odredbe čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 6/11, 82/12 , 88/12 i 73/13 - dalje: ZR/09) odnosno čl. 5. st. 1. i 2. ZR/14, što je propisano odredbama čl. 131. st. 4. ZR/09 odnosno čl. 135. st. 4. ZR/14.

11. Tuženica je u reviziji navela da iz dokumentacije koju je priložila tijekom postupka, proizlazi da je vodila evidenciju radnog vremena u kojoj su bilježeni kako prekovremeni sati ostvareni radom na terenu (prekovremeno, radu na straži, i dr.) tako i slobodni dani koji su tužitelju odobravani po više osnova, te da su tužitelju davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koje je potpisivao i na njih nije nikada iznio primjedbe, niti je tužitelj u upravnom postupku prije podnošenja tužbe osporio evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, te smatra da sud nije mogao ne uzeti u obzir slobodne dane, koje je tuženica dokazala evidencijama o radu tužitelja.

12. Tuženica nadalje smatra da tužitelj, na kojem je teret dokaza spornih činjenica u ovom postupku, imajući u vidu da je tuženica postupala u skladu s odredbama čl. 4. st. 1. i 2. ZR/9, odnosno čl. 5. st. 1. i 2. ZR/14 i vodila evidenciju radnog vremena, trebao dokazati da je slobodne dane dobio po nekoj drugoj osnovi, a ne po osnovi preraspodjele radnog vremena za odrađeni prekovremeni rad (čl. 219. i čl. 221.a ZPP).

13. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je tužitelj prema evidencijama radnog vremena koristio slobodne dane po osnovi dežurstva ili straže (koji oblici rada na temelju čl. V. i VIII. Odluke/09 ne predstavljaju prekovremeni rad), ali i po drugim osnovama, pa kraj takve, iako u postupku ocjenjenom manjkave, pisane evidencije, sudovi su dužni pažljivo razmotriti sadržaj zakonskih odredbi, poslovnu praksu i običaje koji su prevladavali u mjerodavno vrijeme te ocijeniti sadržaj i narav te evidencije, odnosno utvrditi kakva je ta evidencija bila i kakva je trebala biti, te zavisno od toga prosuditi o kvaliteti evidencije radnog vremena, koju je vodila tuženica, a u kojoj su bilježeni kako prekovremeni sati ostvareni radom na terenu i slobodni dani koji su tužitelju odobravani po više osnova. Pri tomu je nužno imati u vidu jesu li tužitelju davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, je li je potpisivao i na tu evidenciju tužitelj do pokretanja sudskog postupaka iznosio primjedbe, i je li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imao primjedbu na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena. Ovo stoga, jer je na tužitelju teret dokaza da je slobodne dane koristio po drugoj osnovi od one za koju u evidencijama radnog vremena stoji da je korištena odnosno da mu slobodni dani za prekovremeni rad nisu odobreni (tako i Rev-445/2023 od 12. rujna 2023. te Rev 927/2022-2 od 7. veljače 2023.).

14. Naime, tuženica kao poslodavac mora dokazati da su tužitelju odobreni slobodni dani, a to što ne postoje rješenja o preraspodjeli radnog vremena ne znači da se ostvareni slobodni dani koji su odobreni i iskorišteni za rad koji se smatra prekovremenim radom ne trebaju umanjiti za slobodne dane koji su po toj osnovi nesporno iskorišteni, jer uz naprijed navedena utvrđenja, i evidencijom radnog vremena tuženica može dokazati da su tužitelju i za prekovremeni rad odobreni slobodni dani. Navedeno pod točkama 13. i 14. ove odluke ujedno predstavlja odgovor na postavljena pravna pitanja.

15. Kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, jer ni presumpcije o činjenicama ili pravu, ni pravila o teretu dokazivanja određena domaćim pravom, nisu sami po sebi nespojivi s postupovnim zahtjevima prava na pravično suđenje (vidi Tiemann protiv Francuske, br. 47457/99 i 47458/99, odluka od 27. travnja 2009.; Lady S.R.L. protiv Moldavije, br. 39804/06, § 27., presuda od 23. listopada 2008.).

16. Budući je tužitelj tužbeni zahtjev temeljio na tvrdnji o pogrešno obračunatom prekovremenom radu, odnosno pogrešno vođenoj evidenciji radnog vremena, pogrešno je drugostupanjski sud s obzirom na navedeno primijenio materijalno pravo kad je u navedenim okolnostima tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim u cijelosti.

17. Budući da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, uslijed čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i nema uvjeta za preinaku pobijane presude, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuo revizijom pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, kao i odluku o troškovima postupka pa je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina