Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Šibenik, S. Radića 81
Gž-891/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijan Sente, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Bratković, odvjetnica u Zaboku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P- 1156/2019-10 od 18. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, a žalba tužiteljice se uvažava te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-1156/2019-10 od 18. srpnja 2022.
- potvrđuje u dijelu pod točkom I. izreke,
- ukida u dijelu pod točkom II. i III. izreke te predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana platiti tužiteljici 5.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2019. do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila isplatu (daljnjih) 5.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, dok je pod točkom III. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom II. i III. izreke žalbu je podnijela tužiteljica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, dalje: ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 70/19), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev prihvati uz naknadu troškova postupka, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik je podnio žalbu protiv točke I. i III. izreke prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati na ponovni postupak, podredno da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz zahtjev za naknadu troška.
4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika osporava njezine navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, te zahtijeva naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.
5. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužiteljice.
6. Žalba tužiteljice je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.
7. O žalbi tuženika.
7.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, djelomično prihvativši tužbeni zahtjev tužiteljice sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da pobijana presuda u tom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega se ista može ispitati.
7.2. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP, pa žalba tuženika iz tog žalbenog razloga nije osnovana.
8. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je otac tužiteljice u njezino ime i za njezin račun 11. ožujka 2019. na tuženikov račun uplatio daljnjih 2.000,00 EUR na ime kupoprodajne cijene povrh iznosa od 8.000,00 EUR koji je plaćen prilikom sklapanja samog predugovora, sa jasno naznačenom svrhom uplate, a to je plaćanje po (pred)ugovoru od 11. studenog 2017. za tužiteljicu, slijedom čega prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica tuženiku na ime djelomičnog ispunjenja po predugovoru platila ukupno 10.000,00 EUR.
10. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, njihovu ocjenu i primjenu materijalnog prava ovaj sud prihvaća s time da u odnosu na navode žalitelja
– da bi otac tužiteljice, EF, bio aktivno legitimiran na traženje isplate iznosa od 2.000,00 EUR, a ne tužiteljica, te da isti nije bio ovlašten u ime i za račun tužiteljice vršiti ikakve uplate, da je uplata provedena s danom 12. ožujka 2019. slijedom čega nije za prihvatiti kako je to bilo po osnovi ugovora koji u tom trenutku više nije ni postojao, i na koncu, da su između njega i EF postojali drugi nerazriješeni imovinski odnosi pa da je imao pravo predmetnom uplatom zatvoriti svoje potraživanje prema EF – valja odgovoriti da okolnost da je predmetnu uplatu iznosa od 2.000,00 EUR izvršio otac tužiteljice, ne utječe na tužiteljičinu aktivnu legitimaciju jer je ova uplata izvršena dana 11. ožujka 2019. u ime i za račun tužiteljice, s jasno naznačenom svrhom uplate – „plaćanje po Ugovoru od 11.11.2017. za MF“, koji predugovor je zaključila upravo tužiteljica, pa stoga neosnovano tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, dok s druge strane s pravom i osnovano sud prvog stupnja nije poklonio vjeru tuženikovom iskazu da je time plaćen neki drugi dug.
10.1. Kraj takvog stanja stvari, sud prvog stupnja je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je posljedično činjenici raskida predmetnog predugovora u smislu odredbi članka 368. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO naložio tuženiku platiti tužiteljici 5.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 1. travnja 2019. do isplate, sve sukladno odredbi članka 29. ZOO i članka 2. stavka 1. ZPP.
10.2. Stoga žalba tuženika nije osnovana, pa je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP valjalo potvrditi točku I. izreke prvostupanjske presude.
11. S druge strane prvostupanjski sud je utvrdio da su se u predmetnom predugovoru sklopljenom 11. studenog 2017. stranke u članku 4. obvezale sklopiti glavni ugovor u roku od 16 mjeseci od sklapanja predugovora, te da je taj rok bitan sastojak ugovora i da je zadnji dan roka za sklapanje glavnog ugovora bio 11. ožujka 2019.
11.1. Prema odredbi članka 268. stavak 1. ZOO predugovor je ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor. Predugovorom kao dvostranoobveznim ugovorom obje strane su se međusobno obvezale da će sklopiti budući ugovor, te svaka od njih može u određenom roku zahtijevati sklapanje glavnog ugovora.
11.2. U konkretnom slučaju pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o dvostrano obveznom ugovoru, budući da se obje strane obvezuju sklopiti glavni ugovor.
11.3. Odredbom članka 360. stavak 1. ZOO u dvostrano obveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u člancima 361. i 362. ZOO, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.
11.4. Po članku 361. stavak 1. ZOO kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu (stavak 1.), ali vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora (stavak 2.). Kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor (stavak 3.).
12. U predmetnom slučaju i u ovoj fazi postupka je sporno je li nakon 11. ožujka 2019. predugovor održan na snazi, odnosno čijom krivnjom u konačnici nije došlo do sklapanja glavnog ugovora.
12.1. Iako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je 11. ožujka 2019. tužiteljičin otac u njezino ime i račun tuženiku uplatio i daljnji iznos od 2.000,00 EUR sa jasno naznačenom svrhom plaćanja po predmetnom predugovoru, zbog čega zaključuje da se taj iznos ima uračunati u djelomično ispunjenje na ime isplate kupoprodajne cijene, isti sud dalje navodi da ne poklanja vjeru iskazu tužiteljice i njezina oca kada tvrde da je tuženik usmenim putem pristao na produljenje ugovora uz uvjet uplate dodatnih 2.000,00 EUR na račun, nalazeći njihove iskaze suprotne tuženikovom, pa temeljem priložene korespondencije utvrđuje da je ugovor raskinut po samom zakonu 12. ožujka 2019., budući da je 11. ožujka 2019. bio posljednji dan roka za sklapanje glavnog ugovora, a razlog za nesklapanje glavnog ugovora nalazi na strani tužiteljice jer da je ista tražila odgodu sklapanja ugovora nakon proteka ugovorenog roka, dok tuženik tvrdi da je tražio sklapanje ugovora prije isteka ugovorenog roka.
12.2. Po ocjeni ovog suda s pravom tužiteljica prigovara da nije ni životno niti logično da netko uplati iznos od 2.000,00 EUR na ime djelomičnog ispunjenja isplate kupoprodajne cijene i to s danom kada mu ističe predugovor i kada već od sljedećeg dana nema više obveze zaključenja glavnog ugovora i da mu već tog sljedećeg dana tuženik treba vratiti taj iznos natrag.
12.3. Po ocjeni ovog suda, svoja uvjerenja do kojih je došao temeljem izvedenih dokaza, prvostupanjski sud nije opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, niti ta uvjerenja imaju prihvatljivu pravnu i činjeničnu osnovu. Ovo posebice kada se ima u vidu predugovorom dogovoreni način isplate ukupne kupoprodajne na način da se iznos od 8.000,00 EUR plati prilikom sklapanja predugovora, a preostali iznos od 20.000,00 EUR prilikom sklapanja glavnog ugovora.
12.4. Iz navedenog proizlazi zaključak da je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke nejasna i proturječna u pogledu odlučne činjenice zašto je izvršena ova daljnja uplata iznosa od 2.000,00 EUR na zadnji dan važenja predugovora, te posljedično presuda nema razloga o tome od kakvog je utjecaja ta činjenica na predmetni ugovorni odnos, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju određeno ukazuje žaliteljica.
12.5. Posljedično navedenom, i činjenično je stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, a bez utvrđenja odlučnih činjenica nije moguće ispitati je li pravilno primijenjeno materijalno pravo.
12.6. Pritom je ukazati da pravo zahtijevati ispunjenje i pravo raskinuti ugovor postoje alternativno, uz napomenu da pravo zahtijevati ispunjenje prestaje u trenutku raskida ugovora, bilo da je on raskinut izjavom volje ili ex lege.
13. Slijedom svega iznijetog, valjalo je na temelju članka 369. stavka 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II. izreke i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
14. Sud prvog stupnja će u ponovnom postupku otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovom odlukom, te će u tom pravcu izvesti sve već u postupku izvedene dokaze i raspraviti sva sporna pitanja na koja upire žalba (članak 377. stavak 2. ZPP), nakon čega će, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza (članak 8. ZPP), utvrditi odlučne činjenice od kojih ovisi donošenje pravilne odluke o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva, te će potom, pravilnom primjenom materijalnog prava, donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.
15. Kako je zbog djelomičnog ukidanja odluke u pogledu glavne stvari za sada neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu (članak 154. ZPP), to je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka, s time da će se o troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).
U Šibeniku, 11. ožujka 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Maja Skorić
