REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1177/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Draženka Buntak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužiteljice i tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola br. Gž-1106/19-2 od 28. rujna 2020., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-575/2010-135 od 27. rujna 2019., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i preinačuje se presuda Županijskog suda u Puli-Pola br. Gž-1106/2019-2 od 28. rujna 2020.:

- u dijelu pod toč. I.a gdje je preinačena u preostalom dijelu toč. II. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-575/2010-135 od 27. rujna 2019., te je odbijen zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 350.319,51 kn, sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose,

- u dijelu pod toč. III. gdje je preinačena prvostupanjska presuda u toč. VI. glede odluke o troškovima postupka,

- te u dijelu pod toč. IV. gdje je tužiteljica obvezana tuženiku naknaditi troškove žalbenog postupka,

na način da se odbija žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-575/2010-135 od 27. rujna 2019. u cijelosti u toč. II. i toč. VI. izreke, te se odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

II. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 1.244,28 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 24.585,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 24.000,00 kn od 28. lipnja 2013. do isplate, te na iznos od 585,00 kn od 27. rujna 2019. do isplate (toč. I.). Nadalje naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 437.899,27 kn, sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to navedeno u izreci prvostupanjska presuda, kao i daljnji iznos na ime novčane rente (toč. II.). Odbijen je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je toč. III. Sporazuma od 26. siječnja 2010. u dijelu u kojem se navodi da „oštećenica izjavljuje da će se isplatom naknade iz toč. II. ovog Sporazuma smatrati izmirenom sa svojim potraživanjem po ovom štetnom događaju, ujedno se odričući bilo kakvog daljnjeg imovinskog ili neimovinskog potraživanja jer danas ponuđeni iznos naknade je i stvarne štete koju je pretrpio u ovom štetnom događaju čija visina je određena sporazumno, uvažavajući sve sadašnje i buduće okolnosti od kojih ovisi visina štete“ pobojna te se ista poništava (toč. III.). Odbijen i zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 18.000,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 14. prosinca 2009. do isplate, kao i sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na iznos od 24.000,00 kn tekućom od 14. prosinca 2009. do 27. lipnja 2013. (toč. IV.). Odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. V). Naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 29.793,06 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 27. rujna 2019. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. VI.).

2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je prihvaćena, a djelomično odbijena žalba tuženika, te je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu toč. I. i II. izreke potvrđena u cijelosti u toč. I., potvrđena u dijelu pod toč. II. u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 87.579,76 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako je to navedeno u izreci drugostupanjske presude, preinačena u preostalom dijelu toč. II. na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 350.319,51 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako je to navedeno u izreci drugostupanjske presude (toč. I.). Djelomično je prihvaćena, a djelomično odbijena žalba tužiteljice, te je presuda suda prvog stupnja potvrđena u dijelu toč. IV. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 18.000,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, te u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 24.000,00 kn za razdoblje od 14. prosinca 2009. do 27. listopada 2011., preinačena na način da je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati zateznu kamatu na iznos od 24.000,00 kn od 28. listopada 2011. do 27. lipnja 2013. (toč. II.). Djelomično su prihvaćene žalbe tužiteljice i tuženika, te je preinačena odluka o troškovima postupka (toč. VI. prvostupanjske presude) na način da je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 17.262,50 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 28. rujna 2019. do isplate (toč. III.). Naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 5.859,37 kn (toč. IV.). Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka (toč. V.).

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revd-903/21-2 od 3. ožujka 2021. tužiteljici i tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude radi sljedećih pitanja:

„Pripada li tužiteljici pravo na naknadu izgubljene zarade u cijelosti, u situaciji kada se u postupku utvrdi da je posljedica ozljeđivanja u prometnoj nezgodi uzrokom umirovljenja odnosno priznavanja prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad neovisno o tome što se u stručnom mišljenju HZMO-a navode i druge bolesti od kojih je tužiteljica bolovala?

Da li je parnični sud vezan odlukom nadležnog upravnog tijela u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a kao prethodnog pitanja, odnosno da li je vezan rješenjem nadležnog upravnog tijela u granicama njegove pravomoćnosti pa i u činjeničnim utvrđenjima koja supstanciraju sadržaj dispozitiva u onoj mjeri u kojoj obrazloženje sudjeluje u pravomoćnosti izreke?“.

4. Nakon dopuštenja za podnošenje revizije tužiteljica i tuženik su pravodobno podnijeli revizije u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

5. Tužiteljica je reviziju podnijela radi prvog postavljenog pitanja, pri čemu ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, kao i počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka. U tom dijelu valja naglasiti da se postavljeno pitanje odnosi na primjenu materijalnog prava, a ne na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a sud je postupku povodom revizije po dopuštenju vezan postavljenim pitanjem.

6. Naime, u konkretnom slučaju je drugostupanjski sud prihvatio utvrđenja vještaka dr. Trontla i dr. O da je posttraumatski stresni poremećaj (dalje PTSP) kod tužiteljice izravna posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnog događaju. No, unatoč tome tužiteljici na ime naknade imovinske štete s osnove izgubljene zarade dosuđuju samo 20 % utuženog iznosa, budući je PTSP sudjelovao u omjeru od 20% u umirovljenju tužiteljice (odnosno općoj nesposobnosti za rad).

7. Za razliku od drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je u cijelosti usvojio zahtjev tužiteljice s osnova imovinske štete zbog izgubljene zarade, budući je vještačenjem gore navedenih vještaka utvrđeno da tužiteljica ne bi bila umirovljena da se nije dogodio predmetni štetni događaj. Dakle, uzrok umirovljenja tužiteljice je upravo PTSP iz predmetnog štetnog događaja, a koji je doveo do dekompenzacije cjelokupnog psihičkog stanja tužiteljice, u kojem stanju ista više nije mogla funkcionirati. Pri tome je do umirovljenja došlo nakon dugotrajnog bolovanja.

8. Prema shvaćanju revizijskog suda osnovano tužiteljica ukazuje da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade, odnosno rente zbog izgubljene zarade dosudio iznos od 20% utuženog iznosa. Naime, u slučaju kada je utvrđena adekvatna uzročna veza između PTSP, koji se razvio kao posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju za koji je odgovoran osiguranik tuženika i potpune nesposobnosti za rad tužiteljice, radi čega je ista i umirovljena, tuženik je u obvezi u cijelosti naknaditi gubitak zarade tužiteljici, tj. isplatiti tužiteljici razliku između invalidske mirovine i plaće koju bi primila u 100% iznosu, a ne u umanjenom iznosu, odnosno samo u iznosu u kojem PTSP participira u ukupnoj općoj radnoj nesposobnosti, sve primjenom odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, dalje ZOO).

9. Identično shvaćanje u skladu je sa shvaćanjem revizijskog suda zauzetog u odlukama Revr-232/09, Rev-535/11 i dr.

10. Stoga je valjalo prihvatiti reviziju tužiteljice i preinačiti drugostupanjsku presudu u dijelu pod toč. I. a u kojem je preinačen preostali dio toč. II. prvostupanjske presude i odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 350.319,51 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose, kao i zahtjev za isplatu mjesečne rente počev od 1. travnja 2019. na nadalje, s pripadajućom kamatom, te u tom dijelu odbiti u cijelosti žalbu tuženika, sve primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

11. Tuženik u reviziji navodi postupovnopravno pitanje u svezi vezanosti parničnog suda odlukom nadležnog upravnog tijela, u konkretnom slučaju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, u smislu čl. 12. ZPP. Naime, tuženik smatra da je parnični sud, u konkretnom slučaju, vezan pravomoćnim rješenjem HZMO kojim je utvrđeno da je tužiteljica umirovljena 100% zbog bolesti.

12. Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZPP kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

13. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 3. lipnja 2011. tužiteljici je priznato pravo na invalidsku mirovinu i određena je visina iste, pri čemu je navedeno da je to pravo tužiteljici priznato zbog bolesti. U tom postupku nisu se utvrđivale pretpostavke za odštetnu odgovornost, niti je u tom postupku sudjelovao tuženik. Dakle, u postupku pred upravnim tijelom nisu se raspravljale, niti utvrđivale činjenice koje se utvrđuju u postupku radi naknade štete.

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio pravno shvaćanje u odluci Revt- 469/2017 od 11. ožujka 2020. gdje je rečeno: „Niti činjenica da je parnični sud vezan za odluku upravnog tijela o umirovljenju osiguranika tužitelja u granicama njezine pravomoćnosti i za činjenična utvrđenja u toj odluci, ne ograničava sud da u novoj parnici utvrđuje uzročnu vezu između ozljeda pretrpljenih u prometnoj nezgodi i štete radi koje je isplaćena invalidska mirovina. Svojom odlukom naime, on ne bi rješavao nešto inkompatibilno s onim što je već odlučilo nadležno upravo tijelo budući da u ovom predmetu nema identiteta predmeta s ranijim upravnim postupkom (isto tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III-350/2006 od 20. svibnja 2008.).

15. Isto tako revizijski sud u odluci Rev-x-165/2016 od 7. ožujka 2017. navodi: Nije u pravu tužitelj kada smatra da je sud u ovom postupku bio vezan Rješenjem tužitelja od 1. ožujka 1999. i to u pogledu postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja iz 1970. i prijevremenog umirovljenja B. M. Naime, tim Rješenjem (donesenim na temelju odredbe čl. 105. i 110. ZMO) odlučeno je tek o pravu B. M. na invalidsku mirovinu. Tim Rješenjem nije odlučeno o odgovornosti za predmetnu štetu, pa dakle niti o jednoj od pretpostavki odštetne odgovornosti tj. o postojanju uzročno- posljedične veze između štetnog događaja iz 1970. godine i prijevremenog umirovljenja B. M.“

16. Nadalje, u odluci Rev-1261/2021 od 2. veljače 2022. revizijski sud je zauzeo shvaćanje da parnični sud nije vezan odlukom donesenom u upravnom postupku glede uzroka umirovljenja osiguranika tužitelja te je dopušteno u parnici dokazivati uzročno- posljedičnu vezu.

17. Treba dodati da je identično shvaćanje revizijski sud zauzeo i u nizu drugih odlukama primjerice Rev-594/2023 od 22. studenoga 2023., Rev-901/2023 od 3. travnja 2024. i drugima.

18. Stoga odgovor na pitanje postavljeno od strane tuženika glasi da parnični sud nije vezan odlukom upravnog tijela glede uzroka umirovljenja te je dopušteno u parnici dokazivati postojanje uzročne veze između ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnog događaju i gubitka radne sposobnosti, te time nastale štete koju tužiteljica trpi u vidu izgubljene zarade. Pri tome valja ponoviti da se rješenjem o priznavanju prava na mirovinu ne odlučuje o odgovornosti za štetu, pa niti o jednoj od pretpostavki odštetne odgovornosti tj. o postojanju uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i razloga umirovljenja.

19. Slijedom navedenog revizija tuženika je neosnovana, pa ju je valjalo odbiti primjenom odredbe čl. 393. st. 1. ZPP.

20. Obzirom na odluku o reviziji tužiteljice valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka na način da se odbije žalba tuženika i potvrdi toč. VI. prvostupanjske presude glede odluke o troškovima postupka, kao i da se odbije zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, budući je žalba tuženika odbijena u cijelosti, radi čega mu ne pripada niti trošak žalbenog postupka.

21. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP valjalo je tužiteljici dosuditi troškove revizijskog postupka. Prema Tbr. 52 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023 – dalje: Tarifa) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

22. Prema Tbr. 7. i Tbr. 10. Tarife tužiteljica potražuje naknadu troškova za sastav revizije i to u iznosu od 7.500,00 kn, zajedno s PDV-om. Vrijednost predmeta spora u revizijskoj fazi postupka iznosi 350.319,51 kn što prema odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22 i 88/22) i fiksnog tečaja predstavlja iznos od 46.495,39 eura. Za sastav revizije prema gore navedenim tarifnim brojevima tužiteljici pripada ukupno 750 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura daje iznos od 1.500,00 eura, uvećano za PDV ukupno 1.875,00 eura. Budući da tužiteljica potražuje u samoj reviziji iznos od 9.375,00 kn ili 1.244,28 eura (fiksni tečaj 1 euro – 7,53450,00 kn), to je istoj dosuđen navedeni iznos.

Zagreb, 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug