REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-860/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JVC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Elmer, odvjetnik u Zagreb, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 48372858560, kojeg zastupa punomoćnik Ivana Štih, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-252/2024-2 od 12. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1153/2019-28 od 17. svibnja 2023., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojom je njome odlučeno o troškovima ovoga postupka, naznačivši u njemu dva pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što mu je, prema njegovu mišljenju, zbog osobito teških povreda odredaba parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (dalje: Ustav) i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija), odnosno, kako je to dodatno tuženik u prijedlogu naveo, pravo „na pristup sudu i na obrazloženu odluku“.

2. Tužiteljica na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovorila.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan, a djelomično nedopušten.

4.1. Tuženik je u prijedlogu naznačio pitanja kojima problematizira primjenu materijalnoga prava u vezi s primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), konkretno, odluke da za sve radnje u postupku u vezi sa zastupanjem tužiteljice po odvjetniku tužiteljici troškove dosudi prema vrijednosti boda važećoj u vrijeme donošenja prvostupanjske presude. Ta pitanja nisu važna u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP jer su u vezi s primjenom materijalnoga prava nižestupanjske odluke u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda izraženim, na primjer, u odlukama Rev 940/2020-2 od 4. srpnja 2023., Rev 847/2021-2 od 13. veljače 2024. i Rev 574/2024- 2 od 16. travnja 2024. Ovaj sud je ocijenio da takvu postojeću praksu u vezi s ovim materijalnopravnim pitanjem ne treba preispitati, osobito ne iz razloga na koje se tuženik pozvao u prijedlogu za dopuštenje revizije, jer to pozivanje obrazlaže ukazivanjem na odluke Europskoga suda za ljudska prava koje se ne odnose na situaciju usporedivu s predmetnom.

4.2. Kako se, dakle, ne radi o važnim pravnim pitanjima, odlučeno je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP kao u točki I. izreke.

5. Glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnoga prava, treba istaknuti da članak 6. stavak 1. Konvencije i članak 29. stavak 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede toga prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnoga prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Također, drugostupanjski je sud podrobno obrazložio primjenu materijalnoga prava u odnosu na odluku o troškovima postupka, a neosnovano tuženik smatra da drugostupanjska presuda nije valjano obrazložena zato što drugostupanjski sud „nije iznio razloge iz kojih bi bilo vidljivo zbog čega je odstupio od već zauzetih pravnih stajališta u sudskoj praksi“ u situaciji kada ni iz čega ne proizlazi da je isti sud prije donošenja predmetne presude imao praksu različitu od ove koju je primijenio i kada je, kako je to prethodno navedeno, praksa koju je primijenio u skladu s praksom ovoga revizijskog suda. Kako ništa ne upućuje na zaključak da su tuženiku povrijeđena temeljna ljudska prava odlučeno je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP kao u točki II. izreke.

Zagreb, 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek