REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-960/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, članica vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. JĆ, i Goranke Barač-Ručević, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Marko Pažitka, odvjetnik u Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž R-6/2022-2 od 25. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr- 1254/2021-9 od 29. ožujka 2022., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužiteljice, podnesena protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž R-6/2022-2 od 25. srpnja 2022., se odbija.

II. Odbija se zahtjev tuženice za nadoknadu troškova revizijskog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da se naloži tuženici da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 1.568,58 kuna bruto sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci, te je tužiteljici naloženo da tuženici naknadi parnične troškove u iznosu od 750,00 kuna.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Varaždinu broj: Pr-1254/2021. od 29. ožujka 2022.

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd-4580/2022-2 od 29. kolovoza 2023., dopustio je tužiteljici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

Ostvaruje li državni službenik državnog tijela koje se ukida, i čije poslove preuzima drugo državno tijelo, pravo na uvećanu plaću ukoliko u vremenu do donošenja novog pravilnika o unutarnjem redu i rasporedu na radno mjesto prema tom pravilniku dođe do promjene propisa koji uređuju visinu i način obračuna plaće državnih službenika (u konkretnom slučaju Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi), odnosno kada je takvo uvećanje plaće evidentirano u centralnom obračunu plaće i obračunskim listama plaće sukladno promjeni propisa, ali državnom službeniku nije isplaćeno, dok su u tom razdoblju zakonski rokovi za donošenje rješenja o rasporedu protekli ?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

5. U odgovoru na reviziju tuženica osporava osnovanost podnesene revizije i predlaže reviziju odbiti, a njoj dosuditi trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je neosnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP-a zbog kojeg je dopuštena.

8. U konkretnom slučaju radi se o zahtjevu tužiteljice na isplatu bruto iznosa od 1.568,58 kuna na ime naknade štete, odnosno manje isplaćene plaće kao službenice Općinskog suda u Čakovcu u razdoblju od 9. kolovoza do 31. listopada 2019., jer joj je, kako smatra, u tom razdoblju plaća trebala biti obračunata i isplaćena primjenom koeficijenta složenosti poslova od 0,972., a ne po koeficijentu složenosti poslova od 0,892., kako joj je isplaćeno.

9. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stupnju postupka sporno je pripada li tužiteljici naknada štete zbog manje isplaćene plaće za razdoblje od 9. kolovoza do 31. listopada 2019., jer joj je u tom razdoblju plaća trebala biti obračunata i isplaćena primjenom koeficijenta složenosti poslova od 0,972., a ne po koeficijentu složenosti poslova od 0,892.

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- Prekršajni sud u Čakovcu je ukinut, a Općinski sud u Čakovcu je preuzeo obavljanje poslova ukinutog Prekršajnog suda u Čakovcu i službenike ukinutog Prekršajnog suda u Čakovcu, pa je u toj situaciji bilo potrebno donijeti novi Pravilnik o unutarnjem redu i rasporedu na radna mjesta prema tom pravilniku,

- Općinski sud u Čakovcu je Pravilnik o unutarnjem redu donio 6. veljače 2019., a isti je stupio na snagu 10. rujna 2019., kada je sud dobio prethodnu suglasnost od Ministarstva pravosuđa, jer je u čl. 5. Pravilnika navedeno da on stupa na snagu danom dobivanja prethodne suglasnosti od strane Ministarstva pravosuđa,

- nakon što je isti stupio na snagu Općinski sud u Čakovcu je 1. studenoga 2019. donio rješenje o rasporedu tužiteljice na radno mjesto voditelja odjeljka za ovrhu i izvršenje kazni III. vrste utvrđeno čl. 2. pod rednim brojem 6. Pravilnika,

- rješenje o rasporedu na radno mjesto doneseno je u roku propisanom u čl. 127. st. 5. Zakona o državnim službenicima("Narodne novine" broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 24/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 102/15, 61/17, 70/19, 98/19 - dalje: ZDS).

- tim rješenjem joj je utvrđen i koeficijent složenosti poslova od 0,972, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža i određeno da će joj se plaća po tom rješenju isplaćivati od 1. studenoga 2019.

11. Shvaćanje je suda prvog stupnja da je tužiteljici kroz utuženo razdoblje pripadalo pravo na plaću po koeficijentu složenosti poslova od 0,892., te je tužbeni zahtjev odbio primjenom odredbe čl. 124. st. 1. i 2. i čl. 127. st. 1., 5. i 7. ZDS-a, jer tužiteljice protiv navedenog rješenje o rasporedu nije podnosila prigovor, zbog čega tužiteljica, sukladno rješenju o rasporedu na radno mjesto od 1. studenoga 2019., ima pravo na isplatu plaće po koeficijentu složenosti poslova radnog mjesta od 0,972, uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža tek počev od 1. studenoga 2019., a ne od 9. kolovoza 2019., kako tužiteljica tvrdi, pa je pravo na plaću ostvarivala prema dotadašnjem rješenju o rasporedu, odnosno rješenju od 1. srpnja 2013.

12. I drugostupanjski sud iznosi pravno shvaćanje da je ukidanje Prekršajnog suda i preuzimanje poslova od strane Općinskog suda zahtijevalo donošenje novih akata o unutarnjem redu toga Općinskog suda, a sukladno odredbi čl. 124. st. 2. ZDS-a, službenici iz ukinutog dijela obavljaju poslove i ostvaruju svoja prava prema dotadašnjim rješenjima, pa stoga ne postoji obveza donošenja novih rješenja prije nego što stupi na snagu novi Pravilnik o unutarnjem redu jer je tek s novim pravilnikom određena i nova sistematizacija novih radnih mjesta kada je i moguće donositi nova rješenja o rasporedu, a koja onda poništavaju učinak ranijih rješenja.

13. U konkretnom slučaju ne radi se o zahtjevu za isplatu razlike plaće već o zahtjevu tužiteljice za naknadu štete, pozivom na odredbe čl. 124. ZDS-a i čl. 111. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14, 127/17 - dalje u tekstu ZR).

14. 1. Prema odredbi čl. 124. st. 1. ZDS-a, kad se ukine državno tijelo, službenika ukinutog dijela preuzima ono državno tijelo koje preuzima i obavljanje poslova ukinutog tijela, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, a prema stavku 2. istoga članka do donošenja Pravilnika o unutarnjem redu i rasporedu na radna mjesta prema tom pravilniku preuzeti službenici iz stavka 1. obavljaju poslove koje su obavljali u ukinutom državnom tijelu odnosno druge poslove po nalogu čelnika tijela, a pravo na plaću i ostala prava iz službe ostvaruju prema dotadašnjim rješenjima. Preuzeti državni službenici koji se po donošenju pravilnika o unutarnjem redu ne mogu rasporediti, jer nema slobodnih radnih mjesta za koje ispunjavaju stručne i druge uvjete za raspored, prema st. 3. navedene odredbe, stavljaju se na raspolaganje Vladi. Rješenja o rasporedu na radna mjesta ili rješenja o stavljanju na raspolaganje Vladi, prema st. 4. te odredbe, donose se najkasnije u roku od dva mjeseca od preuzimanja službenika.

14. 2. Odredbom čl. 127. st. 1. ZDS-a propisano je da kad se donese Pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog Pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju, a iz stavka 5. toga članka proizlazi da se rješenje o rasporedu na radno mjesto donosi u roku od dva mjeseca od stupanja na snagu novog Pravilnika o unutarnjem redu, dok prema stavku 7. toga članka do donošenja rješenja iz stavka 5. službenici nastavljaju obavljati poslove koje su obavljali na dotadašnjim radnim mjestima odnosno druge poslove po nalogu čelnika tijela, a pravo na plaću i ostala prava iz službe ostvaruju prema dotadašnjim rješenjima.

15. Prema odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO), onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Šteta je, prema odredbi čl. 1046. ZOO-a umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odgovorna osoba dužna je, prema odredbi čl. 1085. st. 1. ZOO-a, uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (st. 2. citirane odredbe). Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete (čl. 1086. ZOO-a), a prema odredbi čl. 1089. st. 1. ZOO-a oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.

16. Tužiteljica u reviziji navodi da je obveza tuženice propisana, osim navedenim Zakonom o državnim službenicima i Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi (''Narodne novine'' broj 73/19), te je ista uvrštena u sustav Centralnog obračuna plaće, a uz to se poziva i na čl. 10. st. 2. ZDS-a, prema kojoj je temeljno pravo državnih službenika na jednaku plaću za jednak rad, odnosno, rad jednake vrijednosti, neovisno o tome jesu li u državnoj službi na neodređeno ili određeno vrijeme ili na probnom radu. Kako tuženica nije tužiteljici priznala pravo prema starom rješenju niti je u roku donijela novo rješenje, tužiteljica svoje pravo nije ostvarila. Smatra da okolnost da je državno tijelo koje je preuzelo poslove čekalo prethodno odobrenje Ministarstva pravosuđa ne može ići na štetu državne službenice.

17. Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi, (''Narodne novine'' broj 73/2019), stupila je na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama (1. kolovoza 2019.), odnosno, 9. kolovoza 2019.

18. Kada dođe do ukidanja javnopravnog tijela, prema shvaćanju ovoga suda, s obzirom na sadržaj odredbe čl. 124. st. 2. ZDS-a i čl. 127. st. 7. ZDS-a sva dotadašnja rješenja kojima se regulira radno pravni status službenika vrijede i dalje i imaju puni pravni učinak do donošenja novog rješenja. Državno tijelo koje preuzima poslove ukinutog tijela doživljava promjene, reorganizaciju, promjenu unutarnjeg ustroja i potrebu da se novo stanje regulira i novim pravilnikom o unutarnjem redu. Tek s novim pravilnikom uređuje se nova sistematizacija novih radnih mjesta, pa je tek tada moguće donositi nova konstitutivna rješenja o rasporedu, koja mijenjaju pravni učinak svih dotadašnjih pravomoćnih rješenja. Stoga se za razdoblje prije nego što je službenik raspoređen na novo radno mjesto (prema novom Pravilniku o unutarnjem redu), primjenjuju isključivo propisi vezani uz njegovo dotadašnje radno mjesto i još važeće rješenje, te nema mogućnosti retroaktivne primjene propisa, već se za razdoblje prije nego što je službenik raspoređen na novo radno mjesto prema novom Pravilniku o unutarnjem redu, primjenjuju isključivo propisi vezani uz njegovo dotadašnje radno mjesto i još važeće rješenje.

19. Tužiteljica u reviziji neosnovano inzistira na naknadi štete i štetnoj radnji nepoštovanja rokova iz čl. 124 st. 4. ZDS-a, smatrajući da se samo ona primjenjuje kod ukidanja državnog tijela i preuzimanja poslova u drugo državno tijelo. Pogrešno tužiteljica smatra da se odredba čl. 127. ZDS-a o donošenju novog pravilnika o unutarnjem redu ne primjenjuju u slučaju preuzimanja poslova zbog ukidanja jednog državnog tijela. Takav zaključak je pogrešan jer državno tijelo koje preuzima poslove ukinutog tijela mora provesti organizacijske promjene, odnosno reorganizaciju, promjenu unutarnjeg ustroja i potrebu da se novo stanje regulira i novim pravilnikom o unutarnjem redu. Stoga je i logična nužnost donošenje novog pravilnika o unutarnjem redu kod tijela koje je preuzelo poslove ukinutog tijela, te se na takvu situaciju neizostavno primjenjuje odredba čl. 127. ZDS-a jer je ona zapravo razrada normativne situacije iz čl. 124. ZDS-a.

20. Odredba čl. 124. st. 4. ZDS-a te donošenje rješenja o rasporedu u roku od 2 mjeseca bi se eventualno odnosila na situacije kada u tijelu koje preuzima poslove i službenike ukinutog tijela nije potrebno vršiti preustroj i mijenjati akte o unutarnjem redu, sistematizaciji radnih mjesta i sl. i kada se službenici mogu odmah rasporediti jer udovoljavaju svim uvjetima iz važećih akata tijela koje ih preuzima. U ovom slučaju ukidanje prekršajnih sudova i preuzimanje poslova od strane općinskih sudova zahtijevalo je donošenje novih akata o unutarnjem redu općinskih sudova, zbog čega je tuženica morala postupati po odredbi čl. 127. ZDS-a i donijeti novi Pravilnik o unutarnjem redu i na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, (na koji ministar pravosuđa prethodno treba dati suglasnost, jer se prije toga ne može donositi rješenje o raspoređivanju na određeno radno mjesto) službenike rasporediti na radna mjesta iz tog Pravilnika (prema potrebama službe i stručnom znanju), u roku od dva mjeseca od stupanja na snagu novog Pravilnika o unutarnjem redu, a u skladu s st. 7. čl. 127. ZDS-a do donošenja rješenja iz stavka 5. toga članka službenici nastavljaju obavljati poslove koje su obavljali na dotadašnjim radnim mjestima odnosno druge poslove po nalogu čelnika tijela, s tim da pravo na plaću i ostala prava iz službe ostvaruju prema dotadašnjim rješenjima.

21. 1. Iz navedenih razloga tužiteljica ne trpi štetu zbog toga što u roku 2. mjeseca (od preuzimanja) nije doneseno rješenje iz čl. 124 st. 4. ZDS-a, jer se ne radi o protupravnoj radnji tuženice (nema protupravnosti u postupanju tuženice) i jer su prava tužiteljice u ovoj situaciji bila određena i zajamčena citiranom zakonskom odredbom. Osim toga, rok iz navedene zakonske odredbe, neovisno što to nije izričito navedeno, odnosio bi se samo na situaciju kada nije potrebno provoditi novu organizaciju i donositi pravilnik o radnim mjestima, jer se jedino na taj način može smisleno tumačiti naprijed citirana zakonska odredba, dok je za situaciju kada je potrebno provesti novu organizaciju i donositi pravilnik o radnim mjestima, procedura i rokovi propisani u čl. 127. ZDS-a, a sve da je takvo rješenje i bilo doneseno u roku od dva mjeseca od preuzimanja, ono bi imalo samo deklarativni značaj do donošenja novog pravilnika i rješenja o raspoređivanju na novo radno mjesto, do kada bi pravo na plaću i ostala prava iz službe ostvarivala prema dotadašnjem rješenju.

21. 2. U navedenim okolnostima i normativnoj regulaciji pozivanje tužiteljice na Uredbu o izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi (''Narodne novine'' broj 73/2019) koja je stupila na snagu 9. kolovoza 2019., nije pravno relevantno, jer njom nije tužiteljici propisano pravo koje bi otklonilo primjenu odredbi čl. 124. i čl. 127. ZDS-a.

22. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Državni službenik državnog tijela koje se ukida i čije poslove preuzima drugo državno tijelo pravo na uvećanu plaću, ne ostvaruje ukoliko u vremenu do donošenja novog pravilnika o unutarnjem redu i rasporedu na radno mjesto prema tom pravilniku dođe do promjene propisa koji uređuju visinu i način obračuna plaće državnih službenika (u konkretnom slučaju Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi), odnosno kada je takvo uvećanje plaće evidentirano u centralnom obračunu plaće i obračunskim listama plaće sukladno promjeni propisa, ali državnom službeniku nije isplaćeno, dok su u tom razdoblju zakonski rokovi za donošenje rješenja o rasporedu protekli.

23. Kako su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a valjalo je odbiti reviziju tužiteljice i odlučiti kao u t. I. izreke ove presude.

24. Tuženici nije dosuđeni troškovi revizijskog postupka, jer je ocijenjeno da taj trošak nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić