REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-341/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, zastupan po punomoćnici DŽ, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB:26187994862, Zagreb, V. Jagića 33, zastupanog po punomoćniku Bojanu Jovanoviću, odvjetniku u OD Župić i partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne, glavne rasprave, zaključene 04. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 11. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.617,83 eura/ 64.931,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 25. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama tekućima od 11. ožujka 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 316,32 eura, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je osiguranik tužitelja ĐŽ stradala u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 07.11.1994. u Zagrebu, Miramarska, a koju nesreću je prouzročio vozač osobnog automobila reg oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika. U pravomoćno okončanom postupku pred Općinskim sudom u Zagrebu broj P-5658/99 tuženik je priznao pasivnu legitimaciju, štetni događaj i odgovornost za predmetni štetni događaj. Radi posljedica ove nesreće tužitelj je osiguranici ĐŽ priznao pravo na invalidsku mirovinu rješenjem broj IN-923822 od 29.11.1996. s uzrokom invalidnosti 50% zbog ozljede na radu (prometna nesreća). Iz nalaza i mišljenja invalidske komisije razvidno je da su upravo ozljede koje je osiguranik tužitelja zadobio u prometnoj nesreći utjecale na umirovljenje osiguranika u omjeru od 50%. Tužitelj je za nastavno razdoblje od 01.03.2020. do 30.11.2022. isplatio iznos od 17.235,65 eura/129.861,99 kn od čega potražuje iznos od 8.617,83 eura/64.931,00 kn (50% ozljeda iz prometne nesreće) sukladno čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 115/18, 119/22). Tužitelj je pozvao tuženika da mu naknadi štetu nastalu isplatom invalidske mirovine za tuženo razdoblje u mirnom postupku odštetnim zahtjevom. Tužena nije po istom postupila. Tužitelj smatra da tuženik odgovara za štetu nastalu isplatom mirovine na temelju čl. 161. i 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, pa predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim svoju pasivnu legitimaciju, kao i nastanak prometne nezgode od dana 07.11.1994., kao i odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj. Međutim, tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između ozljeda koje je osiguranica tužitelja zadobila u štetnom događaju te odlaska u invalidsku mirovinu. Tuženik ističe da se između tužitelja i tuženika vodi parnični postupak pred naslovnim sudom pod posl. br. P-3332/2020 vezano uz isti štetni događaj, a kojom tužbom tužitelj potražuje naknadu štete isplatom invalidske mirovine osiguranici ĐŽ, ali za ranije razdoblje, odnosno za razdoblje od 01.09.2017. do 29.02.2020. U navedenom postupku provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za medicinu rada dr. med. Azri Huršidić – Radulović, a upravo na okolnost da li su ozljede koje je osiguranica tužitelja ĐŽ zadobila u predmetnoj nezgodi od 07.11.1994., te ako jesu u kojem omjeru, utjecale na nastup invalidnosti iste zbog kojega je u konačnici umirovljena. Provedenim vještačenjem, stalni sudski vještak utvrdio je da je iz priložene medicinske dokumentacije vidljivo da su ozljede koje je osiguranica tužitelja zadobila u predmetnoj nezgodi utjecale minimalno na invalidnost i u konačnici umirovljenje od 5-10 % maksimalno. Isto tako, tuženik ističe da se između parničnih stranaka, a povodom istog štetnog događaja, vodio parnični postupak u kojem je tužitelj potraživao isplatu naknade štete na ime invalidske

mirovine koju je tužitelj isplatio svojoj osiguranici u razdoblju od 01.01.2014. do 30.09.2015. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P- 93/2016 od 21.02.2020., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž- 2204/2020 od 16.11.2020., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. U navedenom postupku također je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Veroniki Laušin na okolnost uzročno posljedične veze te je vještak utvrdio da se ozljede osiguranice tužitelja nastale u predmetnoj prometnoj nesreći ne mogu dovoditi u uzročnoposljedičnu vezu jer za to ne postoji medicinska utemeljenost. Rečene ozljede zanemarivo su sudjelovale u nastanku invaliditeta, sa svega 3-5%. Slijedom navedenog, budući da iz nalaza vještaka jasno proizlazi da ne postoji uzročno posljedična veza između ozljeda koje je osiguranica tužitelja zadobila u štetnom događaju i njezinog umirovljenja, odnosno iste su zanemarivo sudjelovale u nastanku invaliditeta, te slijedom navedenog nedostaje bitna pretpostavka odgovornosti tuženika u pogledu uzročno posljedične veze, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Tuženik također opreza radi, u cijelosti osporava osnovanost i visinu zahtjeva tužitelja za naknadu štete na ime isplaćene invalidske mirovine za utuženo razdoblje i to za razdoblje od 01.03.2020. do 30.11.2022. u iznosu od 8.617,83 eura / 64.931,00 kn, a iz razloga jer je osiguranica tužitelja rođena **.**.1951. te bi ista najkasnije 08.06.2016., navršivši 65 godina, ispunila zakonske uvjete za odlazak u starosnu mirovinu. Neprijeporna je činjenica da bi osiguranica tužitelja prema redovitom tijeku stvari, a da nije nastradala u prometnoj nesreći, radila i ostvarivala plaću do najduže 65 godina života kada bi stekla pravo na starosnu mirovinu. Tuženik smatra da bi tužitelj nakon 65 godina osiguranice, a s obzirom na godine života i količinu minulog rada osiguranice bio u obvezi isplaćivati starosnu mirovinu iz svojih fondova i da nije bilo predmetnog štetnog događaja. Slijedom prednje navedenog tuženik smatra da tužitelj neosnovano potražuje naknadu štete u visini isplaćene invalidske mirovine, jer nakon stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu tužitelju isplaćeni iznos ne predstavlja stvarnu štetu, a što je osnovna pretpostavka za ocjenu osnovanosti tužiteljeva prava. Nadalje, tuženik osporava da bi bio obvezan za utuženo razdoblje refundirati traženi iznos mirovine sukladno odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 115/18, 119/22) to jer se na obračun štete za ovo, utuženo razdoblje, sukladno važećoj sudskoj praksi primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014). Tuženik se u prilog svojih tvrdnji poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (nadalje:„VSRH“) poslovni broj Rev-1354/2016 od 18.5.2021., te rješenje VSRH, poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25.08.2020. Kako je u konkretnom slučaju riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP to se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP. Po shvaćanju tuženika i Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama VSRH Rev 1235/2021-2 od 22.02.2022. te rješenju VSRH Rev 12/2022 od 12.01.2022., tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete. Slijedom naprijed izloženog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u prijavu o nesreći na poslu od 14. studenoga 1994. (list 3-6 spisa), rješenje pravnog prednika tužitelja od 29. studenoga 1996. (list 7-8 spisa), nalaz i mišljenje od 21. listopada 1996. (list 9-12 spisa), obračun isplata (list 17 spisa), odštetni zahtjev od 05. prosinca 2022. (list 16 spisa).

4. Sud nije čitao ostale predložene isprave, jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, pa je isto bilo nepotrebno.

5. Sud je odustao od izvođenja dokaza pribavljanjem osnovnog spisa osiguranika tužitelja za potrebe financijskog vještačenja te izvođenja dokaza financijskim vještačenjem, kao nepotrebno, jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno.

6. Na temelju ocjene dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. , 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Naime, predmet spora je potraživanje tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku za razdoblje od 01. ožujka 2020. do 30. studenoga 2022. utvrđenu kao 50% ozljede na radu, budući da je osiguranik tuženika odgovoran za prometnu nesreću od 07. studenoga 1994.

8. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika te aktivna i pasivna legitimacija.

9. Sporna je uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja odnosno priznanja invalidske mirovine, osnova i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti, kao i okolnost da bi osiguranica tužitelja 2016. navršila 65 godina starosti i time ispunila uvjete za odlazak u starosnu mirovinu, što je prema navodima tuženika od utjecaja na pravo tužitelja za naknadu štete u vidu isplaćenih invalidskih mirovina.

10. Međutim, sporno je i pravno pitanje primjene zakona, jer tužitelj tvrdi i svoj zahtjev temelji na članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., dalje:ZOMO) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

11. Člankom 164. stavak 1. ZOMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

12. Nasuprot tome, tuženik tvrdi da se treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09. , 75/09., 76/13., 152/14., 155/23., dalje:ZOOP), kojim je propisano:

(1.) Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2.) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3.) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

13. Pravnu dilemu temeljem kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika, kao osiguravatelja štetnika, za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. na način da je zauzeto pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev- 5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022. i Rev-850/2022 od 25. listopada 2022.

14. Ostala sudska praksa koju je tužitelj dostavio nije relevantna odnosno primjenjiva u konkretnom predmetu niti je od utjecaja što je tužitelj u ranijem parničnom postupku uspio u sporu za naknadu štete za ranije isplate.

15. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

16. Nadalje, suprotno navodu tuženika, okolnost naknadnog ispunjavanja uvjeta osiguranika tužitelja za odlazak u starosnu mirovinu, nije od utjecaja na pravo tužitelja potraživati naknadu stvarno pretrpljene štete.

17. Uvidom u dokumentaciju u bitnom je utvrđeno:

-da je osiguranik tužitelja ĐŽ **.**.1994. stradala u prometnoj nezgodi koju je skrivio vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] osigurane kod tuženika,

-da je rješenjem prednika tužitelja Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba u Zagrebu od 29. studenog 1996. br. IN-923832 osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog gubitka radne sposobnosti i to uslijed bolesti i ozljede na radu, pri čemu je u obrazloženju tog rješenja te u nalazu i mišljenju Invalidske komisije navedeno da su kod nastanka invalidnosti ozljeda na radu (predmetni štetni događaj) i bolest utjecale u istom omjeru od 50 %.

18. Budući da tužitelj potražuje 50% iznosa isplaćenih mirovina svom osiguraniku i to zbog invalidnosti ozljede na radu iz predmetnog štetnog događaja, pa prema tome nema razlike između iznosa mirovine koju isplaćuje tužitelj i invalidske mirovine koja bi bila isplaćena zbog ozljede na radu, jer tužitelj upravo i potražuje iznos mirovine zbog ozljede na radu.

19. U tom smislu bilo je nepotrebno izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, jer ne postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.

20. Prema tome, tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini iznosa mirovine koju isplaćuje svojem osiguraniku, već štetu čini iznos eventualne razlike između isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu, a upravo po toj osnovi i u tom omjeru i potražuje predmetni iznos od tuženika.

21. Tužitelj je dostavio obračun isplaćenih invalidskih mirovina, dakle, izvršenih svih isplata, a što ne dokazuje štetu koju je tužitelju dužan nadoknaditi tuženik u smislu članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a.

22. Iz gore navedenog razloga sud nije utvrđivao ostale sporne činjenice niti izvodio i ocjenjivao ostale dokaze i prigovore stranaka te ih nije posebno ni obrazlagao.

23. Tuženik je uspio u postupku te je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj dužan naknaditi troškove postupka tuženiku, a odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT) te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.

24. Slijedom navedenog, tuženiku je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška zastupanja na ročištu 27. veljače 2024. i 04. veljače 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju po 100 bodova. Dakle, ukupno 200 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2 eura, uvećanog za pripadajući PDV 25%, ukupno iznosi 500,00 eura.

25. Tuženiku nije priznat trošak predujma za financijsko vještačenje, jer isto nije provedeno te će se isti vratiti tuženiku kada dostavi sudu broj računa za povrat. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, jer nije obveznik sukladno čl. 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18., 51/23.) s obzirom na uspjeh u sporu.

26. Na taj je način tuženiku ukupno dosuđena naknada troška od 500,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke do isplate, dok je za ostatak zahtjeva odbijen (ukupan zahtjev je bio 816,32 eura) sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

27. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Oglasna ploča suda 8 dana