Republika Hrvatska

Gž-84/2024-6

Županijski sud u Šibeniku

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca: Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice: NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženice: RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koju zastupaju po punomoći odvjetnici u OD "Glamuzina & Grošeta" iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženice i tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj P-663/2023 od 10. studenog 2022. godine, u sjednici održanoj 11. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o

I. Odbijaju se: djelomično žalba tuženice i žalba tužiteljice, kao neosnovane, te se – u odluci o glavnoj stvari (točke I. i II. izreke), kao i u odluci o trošku pod točkom III. izreke, u dijelu kojim je tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.088,75 eura sa pripadajućim zateznim kamatama - potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-663/2023 od 10. studenog 2022. godine.

II. Uvažava se djelomično žalba tuženice, te se preinačuje odluka o trošku pod točkom III. pobijane presude u dijelu kojim je tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 492,15 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, na način da se u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija.

III. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da isplati tužiteljici – na ime pretplaćenih kamata iznos od 256,37 eura, te na ime pretplaćenog tečaja u CHF iznos od 3.178,24 eura, sve sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (točke I. i II. izreke), kao i da tužiteljici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.580,90 eura s pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke), a kako je to pobliže navedeno u njenoj izreci.

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima.

3. Žali se i tužiteljica pobijajući odluku o parničnom trošku sadržanu u točki III. presude, i to u dijelu kojim joj nisu dosuđeni svi zahtijevani troškovi, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se pobijana odluka o trošku preinači u skladu sa žalbenim navodima.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženice je djelomično neosnovana, a djelomično osnovana, dok je žalba tužiteljice neosnovana.

6. Neosnovano tuženica prvostupanjsku presudu u odluci o glavnoj stvari pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer suprotno žalbenim tvrdnjama žaliteljice, presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6.1. Nije počinjena ni daljnja bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 338. stavka 4. ZPP, jer suprotno neutemeljenim tvrdnjama tuženice, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane odluke naveo činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, obrazložio je koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, te se izjasnio o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora i o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima tijekom postupka nije dao razloge.

6.2. Neosnovan je i žalbeni prigovor da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članaka 190. i 191. ZPP, jer da je tužiteljica preinačila tužbu u fazi glavne rasprave (podneskom od 18. siječnja 2022. godine) u odnosu na zahtjev za isplatu zateznih kamata, nakon što je stalni sudski vještak izradio nalaz i mišljenje, a tuženica da se tomu protivila. Naime, na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 26. studenoga 2021. godine donesen je zaključak koji glasi: „U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.“ Stoga, prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio odredbe ZPP o preinaci tužbe.

6.3. Budući da nije počinjena ni koja bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to je žalba tuženice zbog navedenog žalbenog razloga neosnovana.

7. Nije u pravu tuženica ni kada pobija prvostupanjsku presudu u odluci o glavnoj stvari zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

7.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da je tužiteljica kao korisnik kredita sa tuženicom kao kreditorom dana 05. ožujka 2008. godine sklopio Ugovor o kreditu br. 48-50-4741930 (dalje: Ugovor), kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 18.406,31 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke za CHF važećem na dan korištenja kredita, za kupnju osobnog vozila, uz ugovoreni rok otplate od 60 mjeseci,

- da je u točki 2. Ugovora ugovorena redovna kamata od 6,75% godišnje, promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama banke,

- da je u točkama 1. i 7. Ugovora isplata anuiteta vezana uz valutu CHF (kunska protuvrijednost po srednjem tečaju banke na dan plaćanja),

- da je tuženica nakon sklapanja Ugovora višekratno i jednostrano mijenjala visinu kamatne stope, kao i da je došlo do promjene tečaja CHF, pri čemu je istovremeno mijenjan (povećan) anuitet kredita,

- da je tužiteljica otplatila kredit dana 20. svibnja 2013. godine, te da razlika u mjesečnim anuitetima koje je platila tužiteljica u odnosu na mjesečne anuitete da kamatna stopa nije bila promjenjiva za razdoblje vraćanja kredita iznosi 256,37 eura, dok razlika nastala u isplatama mjesečnih anuiteta primjenom valutne klauzule prema tečaju tuženice za CHF u odnosu na početni tečaj iznosi 3.178,24 eura,

- te, da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna, kao i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.

7.2. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su odredbe spornog Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF u smislu odredbi članka 96. stavaka 1. i 2., članka 98. i članka 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07 i dr.; dalje: ZZP) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr.; dalje: ZOO).

7.3. Kako su navedene odredbe ništetne, a odredbom članka 323. stavka 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, dosudivši tužiteljici preplaćenu razliku anuiteta prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je izvršio obračun anuiteta primjenom ugovorene kamatne stope i početnog tečaja CHF, te kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 256,37 eura iz osnova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem jednostranog povećanja kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, te iz osnova povrata preplaćenog iznosa temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK tijekom trajanja razdoblja otplate kredita u iznosu od 3.178,24 eura, sve sa zateznim kamatama od dana kada su izvršene uplate (članak 1115. ZOO) po stopi propisanoj člankom 29. ZOO.

8. Neutemeljeno tuženica u žalbi ističe prigovore o nemogućnosti neposredne primjene odluka donesenih na kolektivnoj razini u pojedinačnom potrošačkom sporu, kao i da tužiteljica glede spornih ugovornih odredbi nije dokazala da su ispunjene zakonske pretpostavke ništetnosti u smislu odgovarajućih odredbi ZZP.

8.1. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio da je sporni Ugovor - potrošački ugovor, te da su pravni učinci odluka sudova po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno čl. 502.c ZPP. Tome treba dodati, a u odnosu na vezanost suda učincima pravomoćne presude iz kolektivnog spora, da je i odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i dr.) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

8.2. Nije u pravu tuženica ni kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare utužene novčane tražbine na ime povrata preplaćenih anuiteta kredita – jer da je protekao zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO, računajući od dana isplate svakog pojedinog anuiteta, kao i da su odredbe ZOO o prekidu zastare pogrešno primijenjene.

8.3. Izloženo stajalište žaliteljice nije pravilno, jer je Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela dana 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Budući da je ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu sa jednostranom odlukom banke pravomoćno utvrđena presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, a ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF presudom tog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, te kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 24. svibnja 2019. godine – to nije protekao zastari rok od pet godina iz članka 225. ZOO.

8.4. Ujedno, neutemeljeno tuženica u žalbi ističe i prigovor zastare na preinačenu tužbu, jer da je tužiteljica preinačila tužbu u odnosu na kamatni zahtjev, a da se "zastarni rok ima računati prema danu podnošenja preinačene tužbe". Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 27. svibnja 2024. godine zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva".

8.5. Konačno, ne stoji žalbeni prigovor tuženice da je Ugovor u cijelosti ispunjen, a uzrok ništetnosti da je zabrana manjeg značaja, pa da je pravilnom primjenom odredbe članka 326. stavka 2. ZOO tužbeni zahtjev valjalo odbiti, kao ni prigovor da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 1115. ZOO, kada je tužitelju dosudio zatezne kamate od dana stjecanja, jer da je tuženica pošteni stjecatelj, pa da tužitelja pripada zatezna kamata na dosuđeni iznos od podnošenja tužbe.

9. Međutim, u pravu je tuženica kada pobija odluku o trošku sadržanu u točki III. pobijane presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava, jer je o zahtjevima stranaka za naknadu troškova postupka pogrešno odlučeno temeljem članka 154. stavka 1. ZPP. Naime, budući se tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka odrekla dijela tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 945,23 eura sa pripadajućim kamatama, o čemu je i odlučeno u dopunskoj presudi prvostupanjskog suda broj P-663/2023 od 24. siječnja 2025. godine, dakle, kako tužiteljica u tom dijelu nije uspjela u parnici, to je o troškovima postupka trebalo odlučiti primjenom odredbe o djelomičnom parničnom uspjehu stranaka iz članka 154. stavka 2. ZPP.

10. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava, jer je tužiteljica uspjela u parnici u mjeri od 77%, a tuženica u mjeri od 23%, tuženica u obvezi nadoknaditi tužiteljici 54% njenih opravdanih troškova u smislu članka 155. ZPP.

11. Ujedno, osnovano i tužiteljica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, kada joj nije priznao odvjetnički trošak zastupanja na pripremnom ročištu prema Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: OT), nego umanjeno za 50% prema Tbr. 9/2 OT, zatim, da joj nije kao opravdani trošak priznao odvjetnički trošak pristupa na ročište za objavu presude prema Tbr. 9/3 OT, kao i trošak sastava podneska od 18. siječnja 2022. godine prema Tbr. 8/1 OT, za koji je priznat trošak prema Tbr. 8/3 OT (25% od zatraženog iznosa), jer se radi o podnesku kojim se tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje vještaka.

11.1. Kraj takvog stanja stvari, ukupni opravdani parnični troškovi tužiteljice iznose 2.016,21 eura, pa je tuženica pravilnom primjenom članka 154. stavka 2. ZPP u obvezi nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.088,75 eura.

11.2. Konačno, valja navesti i da tuženica u žalbi neutemeljeno prigovara da je prvostupanjski sud "pogrešno sve poduzete radnje tužiteljici dosuđuje prema vrijednosti boda od 1,99 EUR, iako je navedena vrijednost boda na snagu stupila tek 5.11.2022.". Ovo stoga, jer je sud prvog stupnja odvjetničke troškove pravilno utvrdio prema Tbr. 48/3 OT, koji određuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

12. Zbog svega navedenog, žalbu tuženice djelomično je valjalo odbiti, kao i neosnovanu žalbu tužiteljice protiv odluke (rješenja) o parničnom trošku, u odluci o glavnoj stvari (točke I. i II. izreke), kao i u odluci o trošku pod točkom III. izreke, u dijelu kojim je tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.088,75 eura sa pripadajućim zateznim kamatama – potvrditi prvostupanjsku presudu i temeljem članka 368. stavka 1. i članka 380. točka 2. ZPP presuditi i riješiti kao u točki I. izreke.

13. Nadalje, žalbu tuženice djelomično valjalo uvažiti, preinačiti odluku o trošku pod točkom III. pobijane presude u dijelu kojim je tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 492,15 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, te u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbiti i temeljem članka 380. točka 3. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke.

14. Odluka o troškovima žalbenog postupka zasniva se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, a zahtjeve stranaka za naknadu troškova podnesenih žalbi valjalo je odbiti, jer tuženica nije uspjela sa podnesenom žalbom u pogledu glavnog zahtjeva, a tužiteljica sa žalbom protiv odluke o parničnom trošku (članak 154. stavak 1. ZPP) i odlučiti kao u točki III. izreke.

U Šibeniku, 11. ožujka 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić