Republika Hrvatska

Gž-486/2022-2

Županijski sud u Šibeniku

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: Grada Samobora, OIB: 33544271925, Samobor, Trg kralja Tomislava 5, koga zastupa punomoćnik Mario Bogić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika: [obrt]", [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnica Jadranka Miladin-Slaviček, odvjetnica u Zagrebu, radi predaje u posjed nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-425/2021 od 24. ožujka 2022. godine, u sjednici održanoj 11. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-425/2021 od 24. ožujka 2022. godine.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1. Nalaže se tuženiku [obrt]" iz [adresa], ([osobni identifikacijski broj]), da tužitelju Gradu Samoboru iz Samobora, Trg kralja Tomislava 5, (OIB:33544271925), preda u posjed nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi šuma Braslovje površine 1254 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište Braslovje 4288 m2, javna zgrada, Braslovje, Braslovje 95c površine 135 m2, pomoćna zgrada površine 31 m2, ukupne površine 5708 m2 sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slobodne od osoba i stvari, u roku 8 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak ovog postupka u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 24. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku 15 dana."

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku; „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je predložio da se žalba tužitelja kao neosnovana odbije.

4. Žalba nije osnovana.

5. Neosnovano tužitelj u žalbi pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer, suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5.1. Ne stoji ni žalbeni prigovor tužitelja da je prvostupanjski sud počinio bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavka 1. ZPP, jer su izvedeni dokazi u pobijanoj presudi ocijenjeni u svemu u skladu sa odredbom članka 8. ZPP.

5.2. Stoga, kako nisu počinjene u žalbi istaknute bitne postupovne povrede, a ni koja druga povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (365. stavak 2. ZPP), to žalba tužitelja podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti prihvaćena.

6. Nije u pravu tužitelj ni kada pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

6.1. Naime, prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi na temelju izvedenih dokaza pravilno utvrdio – da je između stranaka 27. studenog 2018. godine sklopljen ugovor o zakupu poslovnog prostora, kojim je tužitelj kao zakupodavac dao u zakup tuženiku Planinarski dom na Oštrcu sa pripadajućim zemljištem (dalje: Planinarski dom), da se u članku 2. tog ugovora tuženik, kao zakupoprimac, suglasio da će predmet zakupa koristiti za rad planinarskog doma te da bez posebne pisane suglasnosti zakupodavca neće isti koristiti za obavljanje neke druge djelatnosti, da su stranke ugovorile zakupninu u iznosu od 800,00 kuna mjesečno te da će tuženik podmirivati sve režijske troškove koji proizlaze iz korištenja predmetnog poslovnog prostora, kao i da će snositi troškove tekućeg održavanja poslovnog prostora i izvršiti popravke oštećenja na zgradi i drugoj imovini koja su nastala u svezi s redovnim obavljanjem djelatnosti, da je u članku 11. ugovora određeno da zakupnik – tuženik ne može dati prostor u podzakup bez posebne suglasnosti zakupodavca – tužitelja, da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme, dok je u članku 14. toga ugovora određeno da zakupodavac može otkazati ugovor u svako doba iz nekog razloga navedenog u članka 26. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora ("Narodne novine" broj 125/11 i dr., dalje: ZZKPP) i to, između ostalog, i ako zakupnik i poslije pisane opomene zakupodavca koristi poslovni prostor protivno ugovoru ili mu nanosi znatnu štetu koristeći ga bez dužne pažnje, da je predmetna nekretnina bila u posjedu tuženika od ranije te je tuženik bio u ugovornom odnosu s tužiteljem temeljem ugovora o zakupu sklopljenog između stranaka u ožujku 1998. godine, da je tuženik od 2009. godine sa ĆČ, uz suglasnost tužitelja, u ugovornom odnosu temeljem kojeg ĆČ za tuženika održava Planinarski dom te brine o svim tekućim potrebama, a tuženik mu za uzvrat dopušta da u Planinarskom domu pruža uslugu prodaje jela i pića planinarima i drugim gostima planinarskog doma, da ĆČ od 2018. godine tuženiku ne plaća nikakvu naknadu po tom ugovoru, da je Planinarski dom radi vikendom, blagdanima i neradnim danima od 10-16 sati, da je tužitelj otkazao tuženiku ugovor o zakupu otkazom od 2. veljače 2021. godine uz obrazloženje da zakupnik koristi poslovni prostor suprotno članku 2. ugovora jer u istom obavlja ugostiteljsku djelatnost za potrebe izletišta, a za što je aktom tužitelja propisana veća zakupnina od one koja je među strankama ugovorena, da je navedeni otkaz uručen tuženiku putem Javnog bilježnika Gordane Frković iz Samobora pod brojem OU-48/21, kao i da je tuženik dopisom osporio razloge za otkaz te odbio predati nekretninu u posjed tužitelju.

6.2. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je ispravno zaključio da tužitelj nije dokazao da su u konkretnom slučaju ostvarene zakonske pretpostavke za valjani otkaz ugovora o zakupu u smislu članka 26. ZZKPP, koji, između ostalog, propisuje da zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu u svako doba, bez obzira na ugovorne ili zakonske odredbe o trajanju zakupa, ako zakupnik i poslije pisane opomene zakupodavca koristi poslovni prostor protivno ugovoru. Prvostupanjski sud je, polazeći od u pisanom otkazu navedenog razloga za otkazivanje ugovora - "obavljanja ugostiteljske djelatnosti za potrebe izletišta", pravilno utvrdio da tužitelj nije dokazao da je tuženik kao zakupac koristio poslovni prostor protivno članku 2. ugovora, kojim je ugovoreno da će zakupnik koristiti predmet zakupa "za rad planinarskog doma" te da bez posebne suglasnosti zakupodavca ne može koristiti predmetni prostor za obavljanje neke druge djelatnosti. Naime, kako Planinarski dom nije dostupan vozilima, nego da ga mogu koristiti samo planinari, da radi samo vikendom i neradnim danima i to uglavnom kad su povoljni vremenski uvjeti, te kako prodaja jela i pića u Planinarskom domu služi isključivo u svrhu naknade ĆČ koji se kao "domar" brine o radu i održavanju Planinarskog doma – to je, i po nalaženju ovog suda, ispravan zaključak prvostupanjskog suda da prodaja jela i pića radi ostvarivanja prihoda koji se troše isključivo za potrebe održavanja Planinarskog doma nema karakter ugostiteljske djelatnosti u komercijalnom smislu, pa da se takvo postupanje ne može tretirati kao kršenje odredbe članka 2. ugovora o zakupu.

7. Neutemeljeno je pozivanje tužitelja u žalbi - da je ugovor o zakupu zakonito otkazan, jer da je tužitelj nakon sklapanja toga ugovora došao u posjed Ugovora o davanju na korištenje planinarskog doma Željezničar na Oštrcu od 15. listopada 2015. godine, koji da predstavlja ugovor o podzakupu poslovnog prostora, sklopljenog između tuženika i VČ – sina ĆČ, a kojim je ugovoreno da će VČ „pružati usluge smještaja i prehrane planinarima i drugim građanima te opskrbljivati planinarski dom potrebnim prehrambenim proizvodima i pićima standardne kvalitete", temeljem kojeg je stekao saznanje da se u predmetnom poslovnom prostoru obavlja ugostiteljska djelatnost protivno članku 2. ugovora. Naime, izvedenim dokazima u postupku prvostupanjski sud je pouzdano utvrdio da ugovor od 15. listopada 2015. godine nije bio izvršavan, a da je nakon sklapanja ugovora o zakupu iz 2018. godine tuženik od tužitelja tražio suglasnost za sklapanje ugovora o podzakupu sa VČ, koju suglasnost je tužitelj odbio izdati, te je nakon toga i otkazao tuženiku ugovor o zakupu.

8. Stoga nije osnovana ni žalba tužitelja zbog pogrešne primjene materijalnog prava, jer je sud prvog stupnja – kada je odbio tužbeni zahtjev za predaju poslovnog prostora

– pravilno primijenio materijalno pravo – utvrdivši da sporni otkaz ugovora o zakupu nije utemeljen na odredbama članaka 26. i 28. ZZKPP.

9. Budući da tužitelj u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. prvostupanjske presude, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članka 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tužitelja kojom se pobija odluka o parničnom trošku - ukazuje neosnovana.

10. Zbog svega navedenog, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tužitelja je valjalo odbiti, potvrditi prvostupanjsku presudu i temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

11. Odluka o troškovima žalbenog postupka zasniva se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, a zahtjeve stranaka je valjalo odbiti, jer tužitelj nije uspio sa podnesenom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP), dok trošak odgovora na žalbu tuženika nije bio potreban za odlučivanje o podnesenoj žalbi (članak 155. ZPP), slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Šibeniku, 11. ožujka 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić