REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] T 5
Poslovni broj: Us I-755/2023-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljice TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava na privremenu nesposobnost za rad, 11. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Klasa: UP/II- 502-04/20-01/101, Urbroj: 338-01-06-05-22-29 od 7. lipnja 2022. i poništenjem rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, Klasa: UP/I-502-07/20-01/117 Ur. broj: 338-21-02-01-20-02 od 20. svibnja 2020.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnoga spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-502-04/20-01/101, Urbroj: 338- 01-06-05-22-29 od 7. lipnja 2022. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, Klasa: UP/I-502-07/20-01/117 Ur. broj: 338-21-02-01-20-02 od 20. svibnja 2020. kojim je utvrđena opravdanom odluka izabranog doktora tužiteljice o utvrđivanju prestanka privremene nesposobnosti za rad, započete 6. veljače 2020., s danom 18. svibnja 2020.
2. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu Upravnom sudu u Zagrebu. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su-229/2023-2 od 13. travnja 2023. predmet je ustupljen ovome sudu na daljnje rješavanje.
3. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost odluke tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Pojašnjava da je tužiteljica pretrpjela ozljedu na radu 1. veljače 2020. na način da je za vrijeme redovitog obavljanja poslova taksi službe sudjelovala u prometnoj nezgodi uzrokovanoj protupravnim postupanjem druge osobe, a uslijed čega da je ista zadobila ozljede izražene dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S16.0. i S30.0 te je posljedično bila privremeno nesposobna za rad. Tuženik da je odbio žalbu tužiteljice uz obrazloženje kako je Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda utvrdilo kako na pregledu tužiteljice 19. svibnja 2021. nisu utvrđeni znakovi akutne ozljede, već je bila prisutna protrahirana bol u vratu s iradijacijskim simptomima sa verificiranom kroničnom degenerativnom bolešću kralježnice pa da se stoga isto može tretirati isključivo kao bolest, a ne ozljeda. Stoga da tuženik u ponovnom postupku nije postupio sukladno presudi posl.br. UsI-2130/2020-28 od 14. travnja 2022. Upravnog suda u Zagrebu te da nije uzeo u obzir u sudskom postupku utvrđene odlučne činjenice, točnije okolnost da je tužiteljica i prilikom neposrednog pregleda Liječničkog povjerenstva nosila Schanzov ovratnik s kojim nedvojbeno ne može obavljati poslove taksi vozača te da je istoj sedam dana kasnije (25. svibnja 2020.) ponovno utvrđena privremena nesposobnost za rad pod istom dijagnozom šifre S 16.0. Smatra da su zaključci tuženika, kao i liječničkog povjerenstva (u oba stupnja), pogrešni obzirom da su isti u potpunosti proturječni medicinskoj dokumentaciji tužiteljice i njenom stvarnom zdravstvenom stanju, odnosno okolnosnim činjenicama konkretnog slučaja te posljedično i nalazu i mišljenju vještaka sastavljenom u upravnom sporu posl.br. UsI-2130/2020 iz kojeg je vidljivo da su tužiteljici ograničene kretnje vratom. U kontekstu zdravstvenog stanja tužiteljice da je tužiteljica i dalje (kao i 18.05.2020.) privremeno nesposobna za rad, dok je u provedenom postupku koji je prethodio donošenju pobijanih rješenja, utvrđeno da je tužiteljica sposobna za rad. Predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te utvrdi nastavak privremene nesposobnosti za rad tužiteljice.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporava da bi tužiteljica i nakon 18. svibnja 2022. ispunjavala uvjete za privremenu nesposobnost za rad po dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji S16. Okolnost da je u vrijeme zaključenja privremene nesposobnosti za rad nosila Shanzov ovratnik ili da joj nakon zaključenja predmetne privremene nesposobnosti za rad ponovno utvrđena privremena nesposobnost za rad pod istom dijagnozom šifre S16 s danom 25. svibnja 2020., a zbog kojih okolnosti da je Upravni sud u Zagrebu presudom posl. broj: Usl-21 30/20-28 od 14. travnja 2022. poništio rješenje prethodno rješenje tuženik, nije od utjecaja na postojanje takvih uvjeta. Pojašnjava da iz sadržaja spisa proizlazi da je tužiteljica prethodno ozljedi od 1. veljače 2020. imala tegoba s vratnom povodom kojih je obavljala fizikalne terapije, kao i da je nakon ozljede 1. veljače 2020. nastalo značajno pogoršanje, a da prema medicinskoj dokumentaciji obilježja kliničkog statusa žaliteljice s danom 18. svibnja 2020. odgovaraju dijagnozi šifre prema MKB-IO klasifikaciji M53.1 Cervikobrahijalni sindrom (izvod iz osobnog zdravstvenog kartona žaliteljice za 19. svibnja 2020., nalaz MR od 4. srpnja 2020., nalaz Hitnog prijema KBC Rijeka od 9. srpnja 2020., nalaz fizijatra KBC Zagreb od 11. prosinca 2020.). Novoizabrani doktor da je s danom 25. svibnja 2020. stoga pogrešno utvrdio privremenu nesposobnost za rad prema dijagnozi šifre S16, a da nošenje Shanzova ovratnika nije povezano s predmetnom dijagnozom. S tim u vezi ni pozivanje tužiteljice na nalaz i mišljenje vještaka Vodopiveca, izrađeno za potrebe provođenja upravnog spora Us I- 2130/2020 nema osnove obzirom da isto nije izrađeno sukladno pravilima struke jer da vještak u nije uzeo u obzir klinički status tužiteljice utvrđen neposrednim pregledom od strane prvostupanjskog liječničkog povjerenstva od 19. svibnja 2020., da je zanemario da je predmet postupka postojanje privremene nesposobnosti za rad tužiteljice prema dijagnozi šifre prema MKB-IO klasifikaciji S16, a ne općenito radne nesposobnosti; da nije naveo koja su obilježja predmetne dijagnoze prema MKB-IO klasifikaciji, da se nije očitovao odgovara li klinička slika tužiteljice na dan zaključenja privremene nesposobnosti za rad nekom drugom stanju, odnosno bolesti te je svoj nalaz i mišljenje temeljio isključivo na nemedicinskoj tvrdnji da je notorna činjenica da osoba sa Shanzovim ovratnikom ne može obavljati poslove taksi vozača na siguran način. Kako je predmet postupka bio je li opravdana odluka izabranog doktora tužiteljice o zaključenju privremene nesposobnosti za rad prema dijagnozi šifre prema MKB-IO klasifikaciji S16 s danom 18. svibnja 2020. te s tim u vezi da li njena klinička slika odgovara (ili ne odgovara) obilježjima te dijagnoze šifre MKB klasifikacije, da nije relevantna okolnost je li tužiteljica i nadalje ispunjavala uvjete za privremenu nesposobnost za rad, odnosno od kakvog je utjecaja bilo njeno zdravstveno stanje (općenito) na obavljanje ugovorenih poslova. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju raspravu je pristupio tuženik, dok uredno pozvana tužiteljica nije pristupila, stoga je sud temeljem ovlaštenja iz članka 91. stavak 3. ZUS-a raspravu održao u njenoj odsutnosti.
6. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu, kao i uvidom u predmet Upravnog suda u Zagrebu posl.br. Us I- 2130/2020, te je na temelju odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. Odredbom čl. 46. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 80/13., 137/13., 98/19.; dalje: ZOZO) propisano je da početak i dužinu trajanja privremene nesposobnosti utvrđuje izabrani doktor. Izabrani doktor utvrđuje dužinu trajanja privremene nesposobnosti osiguranika ovisno o vrsti bolesti koja utječe na privremenu nesposobnost osiguranika u skladu sa medicinskom indikacijom i smjernicama koje pravilnikom propisuje ministar nadležan za zdravlje, po prethodno pribavljenom mišljenju stručnih društava Hrvatskog liječničkog zbora, odnosno ovisno o drugim razlozima privremene spriječenosti za rad utvrđene odredbom članka 39. toga Zakona (stavak 2.). Nadzor nad korištenjem privremene nesposobnosti osiguranika, odnosno utvrđivanja postojanja medicinskih indikacija ili drugih razloga za privremenu nesposobnost, sukladno odredbama toga Zakona i propisa donesenih na temelju istoga, obavlja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (stavak 6.).
8. Odredbom čl. 47. st. 1. ZOZO propisano je da će se osiguraniku nezadovoljnom odlukom izabranog doktora o utvrđivanju prestanka privremene nesposobnosti, radi zaštite prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, izdati na njegov zahtjev rješenje u upravnom postupku, a na osnovi prethodno pribavljenog obrazloženog nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Zavoda, koje je obvezno prije donošenja nalaza, mišljenja i ocjene izvršiti pregled osiguranika.
9. Odredbom čl. 7. st. 3. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Narodne novine broj: 8/15., 17/15., 41/15., 104/17., 34/18.; dalje: Pravilnik) propisano je da nalaz, mišljenje i ocjena ima značaj dokumenta na osnovi kojeg osigurana osoba ostvaruje prava iz članka 2. toga Pravilnika, odnosno dokumenta koji služi kao dokaz u predmetima upravnog postupka te je pravovaljan samo ako je izdan u skladu s odredbama stavka 1., 2., 4. i 5. ovoga članka i članka 8. i 9. toga Pravilnika. Nadalje, odredbom čl. 8. st. 1. Pravilnika propisano je da nalaz predstavlja činjeničnu osnovu za provođenje stručno-medicinskog vještačenja i donošenje ocjene o postojanju medicinskih indikacija za ostvarivanje pojedinih prava osigurane osobe. Liječničko povjerenstvo u nalazu obvezno navodi na osnovi koje se medicinske i druge dokumentacije odlučivalo, uz navođenje nalaza u svezi s bolesti te činjenica koje iz njih proizlaze, kao i da li su obavili pregled osigurane osobe i što je njime utvrđeno, uz obvezno navođenje detaljnog kliničkog i funkcionalnog statusa s osvrtom na organski sustav, a u slučaju stručno-medicinskog vještačenja vezano uz radnu sposobnost osiguranika - radnu anamnezu. Ocjena obvezno mora biti medicinski obrazložena i iz nje mora biti jasno vidljiv razlog zbog kojeg je osiguranoj osobi odobreno ili djelomice odobreno pojedino pravo, odnosno razlog radi kojeg je liječničko povjerenstvo donijelo odluku da ne postoje uvjeti za ostvarivanje prava, odnosno da ne postoje činjenice o kojima ovisi ispunjenje uvjeta za ostvarivanje prava (stavak 4.).
10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi:
- da je tužiteljica 1. veljače 2020., kao vozačica u taksi službi, doživjela ozljeđivanje koje joj je priznato kao ozljeda na radu prema dijagnozi šifre prema MKB- IO klasifikaciji S16.0 Ozljeda mišića tetiva u području vrata
- da je tužiteljica je u razdoblju od 6. veljače 2020. do 18. svibnja 2020. bila privremeno nesposobna za rad prema dijagnozi šifre S16.0 Ozljeda mišića i tetiva u području vrata, kada je tadašnji izabrani doktor zaključio privremenu nesposobnost za rad po navedenoj dijagnozi
- da je tužiteljica, nezadovoljna odlukom izabranog liječnika o utvrđivanju prestanka privremene nesposobnosti za rad, zahtjevom od 19. svibnja 2020. zatražila izdavanje rješenja o pravu na korištenje bolovanja s danom 18. svibnja 2020. sukladno čl. 47. st. 1. ZOZO
- da je povodom prigovora na zaključenje privremene nesposobnosti za rad prvostupanjsko liječničko povjerenstvo tuženika 19. svibnja 2020. neposredno pregledalo tužiteljicu te utvrdilo klinički status: samostalno pokretna, nosi Shanzov ovratnik, OPVM cervikalno eutonična, kretnje VK primjerene, u Rombergu stabilna, GMS šaka održana, prilikom pregleda ima se utisak Agg (agravacije), te dalo ocjenu da se prigovor tužiteljice na ocjenu doktora ne usvaja
- da je povodom žalbe zatražen nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije, Klasa: UP/II-502-04/20-01/101, Urbroj: 338-01-10-04-20-02 od 8. srpnja 2020. koje utvrđuje suglasnost s prestankom privremene nesposobnosti za rad tužiteljice započete 6. veljače 2020. s danom 18. svibnja 2020. pod dg. S16.0, šifra uzroka B0 (ozljeda na radu).
11. Uvidom u eSpis utvrđeno je da je pravomoćnom presudom Upravnog suda u Zagrebu posl.br. Us I-2673/2023 od 14. travnja 2022. poništeno rješenje tuženika od 10. srpnja 2020. kojim je odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno prvostupanjsko rješenje od 20. svibnja 2020. kojim je utvrđeno da je opravdana odluka izabranog liječnika tužiteljice o prestanku privremene sposobnosti za rad s danom 18. svibnja 2020. te predmet vraćen na ponovni postupak.
12. U ponovnom postupku Liječničko povjerenstvo Direkcije tuženika donijelo novi nalaz, mišljenje i ocjenu od 6. lipnja 2022. u kojem je iznijelo sadržaj medicinske dokumentacije te utvrdilo da je kod tužiteljice nakon inicijalne distenzije PVM vrata, koja je priznata ozljedom na radu, došlo do razvoja kroničnog bolnog sindroma (cervikobrahijalnog) uslijed kroničkih degenerativnih promjena cervikalne kralježnice što da jasno potvrđuje radiološka i neurografska obrada, kao i anamnestički podaci o ranijim tegobama s cervikalnom kralježnicom; da akutna bol u vratu uzrokovana ozljedom traje do 6 tjedana, subakutna do 12 tjedana, a sve vratobolje dulje od 12 tjedana smatraju se kroničnim sukladno svim smjernicama; da kronična bol u vratu tužiteljice nije ozljeda na radu, već da je uzrokovana kroničnim degenerativnim promjenama vratne kralježnice liječenim godinama prije ozljede. Utvrđuje se opravdanom odluka o utvrđenom prestanku privremene nesposobnosti za rad s danom 18. svibnja 2020 s osnove ozljede na radu te da je nakon tog dana privremena nesposobnost za rad tužiteljice mogla biti utvrđena isključivo radi bolesti (pod dijagnozom M53.1 Cervikobrahijalni sindrom), a ne s osnova ozljede na radu. Zaključuje da je bol u vratu s iradijacijskim simptomima kod tužiteljice s verificiranom kroničnom degenerativnom, bolešću kralježnice koja traje dulje od 3 mjeseca kronično stanje te da se može tretirati kao bolest, ne ozljeda.
13. Obzirom da svojim navodima tužiteljica u ovom upravnom sporu osporava nalaze i mišljenja institucionalnih tijela vještačenja, to je u ovom sporu prihvaćen prijedlog tužiteljice da se izvede neovisno sudsko medicinsko vještačenje po vještaku s područja medicine rada. Kako tužiteljica nije u danom joj roku uplatila predujam potreban za podmirenje troškova izvođenja dokaza, sud je primjenom odredbe čl. 146. st. 3. ZUS-a odustao od izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem, sve kako je to odlučeno i obrazloženo raspravnim rješenjem od 4. ožujka 2025. Obzirom da se medicinske činjenice dokazuju medicinskim vještačenjem koje nije izvedeno iz ranije navedenog razloga, sud dalje u sporu nije izvodio ni druge po tužitelju i tuženiku predložene dokaze.
14. Odlučne medicinske činjenice koje su utvrđene vještačenjem u upravnom postupku prihvaća i ovaj sud jer je nalaz i mišljenje nadležnog tijela vještačenja potpun, jasan i obrazložen te sastavljen u skladu s odredbama Pravilnika. Dakle, takav nalaz i mišljenje predstavlja valjanu osnovu za donošenje osporavanog rješenja te je osnovano predmetna privremena nesposobnost prekinuta temeljem ozljede na radu.
15. Imajući u vidu da je liječničko vijeće u ponovnom postupku navelo razloge za svoju ocjenu, a tužiteljica nije dovela u sumnju takve zaključke, odnosno nije položila iznos potreban za podmirenje troškova vještačenja slijedom čega je sud odustao od relevantnog medicinskog vještačenja kojim bi se eventualno osporio nalaz i mišljenje stručnog tijela medicinskog vještačenja tuženika (čl. 146. st. 3. ZUS), pa je stoga prema dokumentaciji u spisu ocijenio pravilnom odluku tuženika.
16. Slijedom svega navedenoga, osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice pa se rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.
17. Stoga je, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u t. I. izreke presude.
18. O trošku upravnog spora sud je odlučio primjenom odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njenom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u t. II. izreke ove presude.
19. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu jer je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 16., u vezi čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.).
U Rijeci 11. ožujka 2025.
Sutkinja
Ana Sabljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).
