Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4379/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandža kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽF, vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijo Vrnoga, odvjetnik u Metkoviću, protiv tuženika DF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tonći Milić, odvjetnik u Metkoviću, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: Povrv-147/2019 od 10. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: Povrv- 147/2019 od 10. srpnja 2024. pod stavcima I. i III. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O zahtjevu tuženika DF za naknadu troška žalbenog postupka bit će odlučeno u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: Povrv-147/2019 od 10. srpnja 2024. pod stavkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Vedrana Plećaša, javnog bilježnika u [adresa], poslovni broj Ovrv-695/2018 od 23. travnja 2018. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.632,49 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2017. pa do isplate. Stavkom II. izreke navedeni platni nalog ukinut je u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 426,47 EUR, zajedno s odmjerenim nastalim ovršnim troškom u iznosu od 254,68 EUR i predvidivim troškom od 129,40 EUR. Stavkom III. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.712,49 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 2024. pa do isplate.
2. Protiv navedene presude pod stavcima I. i III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 378,86 EUR.
3. Žalba tuženika je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 15.513,22 kune/2.058,96 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime izvršenih radova na tuženikovoj kući za odmor u [adresa], temeljem računa br. 7/1/1 od 5. prosinca 2017. s dospijećem 20. prosinca 2017.
5. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanih dijelova presude prekoračio tužbeni zahtjev, čime da je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a. Ovo iz razloga što, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud pobijanom presudom nije tužitelju dosudio više nego što je tražio, niti je odlučio o nečem drugom, a ne o onome što je traženo. Naime, tužitelju je dosuđen iznos od 1.632,49 EUR, odnosno upravo iznos kojeg je tužitelj potraživao računom od 5. prosinca 2017. (izvedeni radovi - postavljanje kamenih ploča-mozaik, vrijednost 12.300,00 kuna/1.632,49 EUR).
6. Također, neosnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud proveo građevinsko vještačenje te vještaku građevinske struke dao nalog da procjeni vrijednost izvedenih radova po tužitelju, iako ovaj na tu okolnost uopće nije predložio to vještačenje. Ovo iz razloga što je tužitelj na ročištu održanom 4. listopada 2018. predložio provesti dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke na okolnost izvedenih građevinskih radova, te je na ročištu održanom 20. studenog 2018. istaknuo da predloženi dokaz ima upravo zadaću očitovati se na kakvoću i visinu izvedenih radova. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 7. st. 2. ZPP-a, prema kojoj je sud ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranka idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3. ZPP-a).
7. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanih dijelova presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
8. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio u bitnom sljedeće:
- da se potraživanje tužitelja po računu br. 7/1/1 od 5. prosinca 2017. odnosi na radove za koje tužitelj tvrdi da ih je izveo na tuženikovoj kući za odmor u [adresa], i to postavljanje kamenih ploča-mozaik na terasi od 164 m2 po cijeni od 75,00 kuna/9,95 EUR po m2, postavljanje pravokutnih kamenih ploča na rubnik bazena površine 30,80 m2 po cijeni od 40,00 kuna/5,31 EUR po m2, i gletovanje bazena hidroizolacijom površine 86,14 m2 po cijeni od 23,00 kune/3,05 EUR po m2,
- da tužitelj u predmetnom postupku nije dokazao da je izvršio radove postavljanja pravokutnih kamenih ploča na rubnik bazena i gletovanje bazena hidroizolacijom,
- da je tužitelj odradio posao postavljanja kamenih ploča-mozaik na terasi površine 94,97 m2, s time da dio terase površine 50,05 m2 nije fugiran, dok je površina fugiranog dijela terase 44,92 m2,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka Marka Barčota proizlazi da na plohi od 44,92 m2 postoje materijalni nedostatci nastali čišćenjem odnosno neadekvatnim brušenjem fuga,
- da je tužitelj za izvedene radove postavljanja kamenih ploča na računu naveo cijenu od 75,00 kuna/9,95 EUR po m2, što je tuženik tijekom postupka pobijao,
- da je tuženikova izjava dana na ročištu 5. lipnja 2024. da je točna tužiteljeva tvrdnja da su stranke ugovorile cijenu postavljanja mozaika od 75,00 kuna/9,95 EUR po m2 iskonstruirana jer je u tom trenutku tuženiku to više odgovaralo nego uobičajena naknada za tu vrstu posla, a za koju je vještak Marko Barčot iskazao da iznosi 150,00 kuna/19,91 EUR bez fugiranja po m2, a 180,00 kuna/23,89 EUR s fugiranjem po m2,
- da je vještak Marko Barčot također iskazao da je potrebno oko 50,00 kuna/6,64 EUR po m2 da se utvrđeni nedostatci isprave brušenjem,
- da stoga tužitelj ima pravo na isplatu iznosa od 7.508,00 kuna/996,48 EUR za postavljanje mozaika na 50,05 m2 terase, te na isplatu iznosa od 5.839,60 kuna/775,05 EUR za postavljanje mozaika na 44,92 m2 fugiranog dijela terase s nedostatcima,
- da bi prema navedenom tužitelj imao pravo na naplatu iznosa od 13.347,60 kuna/1.771,35 EUR, ali da mu je dosuđeno koliko je isti po toj osnovi tražio (12.300,00 kuna/1.632,49 EUR).
9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj izveo radove na tuženikovoj terasi u površini od 94,97 m2, s obzirom da među strankama nije sporno da je tužitelj postavio i fugirao kameni mozaik u površini od 44,92 m2, a da je u pogledu izvođenja radova u preostalom dijelu sam tuženik u na ročištu održanom 24. siječnja 2019. iskazao da je tužitelj zaista odradio nekih 100 m2 mozaika, a da je prijepor nastao kada je tužitelj počeo s fugiranjem površine 40-50 m2. Dakle, sam tuženik iskazao je da je tužitelj odradio oko 100 m2 mozaika, nakon čega se krenulo u fazu fugiranja. Prema tome, neosnovano tuženik ističe da je tužitelj odradio samo postavljanje i fugiranje kamenog mozaika u površini od 44,92 m2, budući da je tužitelj kamene ploče-mozaik postavio i na plohi od 50,05 m2, s time da taj dio terase tužitelj nije fugirao.
10. Međutim, nejasni su i proturječni stanju predmetnog spisa razlozi na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj, umjesto cijene radova od 75,00 kuna/9,95 EUR po m2 koliko su stranke usmeno ugovorile, ima pravo naplatiti od tuženika uobičajenu naknadu za tu vrstu posla, ističući pritom da se niti u jednom dijelu parnice stranke nisu izričito i istodobno usuglasile oko obračuna cijene po m2.
11. Naime, da su stranke usmeno ugovorile cijenu od 75,00 kuna/9,95 EUR po m2 za postavljanje kamenog mozaika na terasu s fugiranjem proizlazi iz računa tužitelja, pri čemu valja istaknuti da tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije izmijenio činjeničnu osnovu svog zahtjeva, te iz tuženikove izjave dane na ročištu održanom 5. lipnja 2024. na kojem je zaključena glavna rasprava. Ovdje valja istaknuti da nakon što je tuženik iskazao da je točna tužiteljeva tvrdnja da su stranke ugovorile cijenu postavljanja mozaika od 75,00 kuna/9,95 EUR po m2, tužitelj navedeno nije osporio, već je samo naveo da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan bez obzira na visinu koju je vještak iskazao u svom nalazu i mišljenju.
12. Iz navedenog proizlazi da je među strankama ugovorena cijena od 75,00 kuna/9,95 EUR po m2 za postavljanje kamenog mozaika na terasu s fugiranjem, koju naknadu tužitelj upravo i potražuje od tuženika, slijedom čega su suprotni navodi prvostupanjskog suda proturječni stanju predmetnog spisa, a čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
13. U vezi s radovima izvedenim s fugiranjem i bez fugiranja, valja istaknuti da iz iskaza vještaka Marka Barčota proizlazi da je postavljanje kamenog mozaika s fugiranjem 20% skuplje od postavljanja kamenog mozaika bez fugiranja (vještak ističe cijenu od 180,00 kuna/23,89 EUR s fugiranjem, a 150,00 kuna/19,91 EUR bez fugiranja), što bi primijenjeno na konkretni slučaj, u kojem su stranke ugovorile naknadu s fugiranjem, značilo da bi tužitelj imao pravo za postavljanje kamenog mozaika na fugirani dio terase površine 44,92 m2 naplatiti ugovoreni iznos od 75,00 kuna/9,95 EUR po m2, a za nefugirani dio terase površine 50,05 m2 iznos od 62,50 kuna/8,30 EUR po m2.
14. U odnosu na nedostatke koji su utvrđeni na fugiranom dijelu terase površine 44,92 m2, a u pogledu kojih je tuženik zahtijevao sniženje cijene, valja reći sljedeće. Prvostupanjski sud je utvrdio da je vještak Marko Barčot iskazao da je potrebno oko 50,00 kuna/6,64 EUR po m2 da se utvrđeni nedostatci isprave brušenjem, slijedom čega je prvostupanjski sud umanjivao naknadu od 180,00 kuna/23,89 EUR po m2 za 50,00 kuna/6,64 EUR po m2, i dobio iznos od 130,00 kuna/17,25 EUR po m2, koji pomnožen sa 44,92 m2 daje iznos od 5.839,60 kuna/775,05 EUR, koliko je prvostupanjski sud utvrdio da iznosi snižena naknada za izvedene radove fugiranja terase.
15. No, ovdje valja uzeti u obzir da je vještak Marko Barčot kada je o navedenom iskazivao na ročištu održanom 5. lipnja 2024., imao u vidu cijene važeće u tom razdoblju za popravljanje nedostataka prilikom fugiranja, te je slijedom navedenog iskazao da je potrebno oko 50,00 kuna/6,64 EUR po m2 da se utvrđeni nedostatci isprave brušenjem.
16. Međutim, s obzirom da su stranke u proljeće 2017. ugovorile cijenu postavljanja mozaika s fugiranjem od 75,00 kuna/9,95 EUR po m2, potrebno je utvrditi prema cijenama važećima u vrijeme izvođenja radova za koji iznos po m2 bi se umanjila ugovorena naknada za radove fugiranja terase izvedene s nedostatcima.
17. Kako zbog pogrešnog pristupa prvostupanjskog suda u predmetnom postupku u pogledu naknade koju tužitelj potražuje od tuženika (tužitelj potražuje ugovorenu naknadu, dok mu je prvostupanjski sud sudio uobičajenu naknadu za tu vrstu posla na temelju iskaza vještaka) nije utvrđena odlučna činjenica (konkretno iznos po m2 za koji bi se umanjila ugovorena naknada za radove fugiranja terase izvedene s nedostatcima u razdoblju kad su radovi izvedeni), tako je valjalo, imajući pritom u vidu i da odluka o trošku parničnog postupka u ovom predmetu ovisi o uspjehu stranaka u pogledu glavne stvari u smislu odredaba iz čl. 154. st. 1., 2. i 5. ZPP-a, primjenom odredaba iz čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.
18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ispraviti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, sve kako bi mogao donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
19. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbenog postupka donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
U Zagrebu 11. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Roberta Pandža
