REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-5013/2021-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Lulić, odvjetnica iz Zagreba, Pavla Hatza 10, protiv tuženika PETROL d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva 67h, OIB: 75550985023, kojeg zastupa punomoćnik Josip Lukić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Barović & Gavranović j.t.d. iz Zagreba, Boškovićeva 7, radi mobinga, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, te presude javno objavljene dana 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku PETROL d.o.o. iz Zagreba, Oreškovićeva 67h, OIB:

75550985023 isplatiti tužitelju KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete iznos od 160.000,00 kuna sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od osam dana.

Nalaže se tuženiku PETROL d.o.o. iz Zagreba, Oreškovićeva 67h, OIB: 75550985023 nadoknaditi tužitelju KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupaka sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od osam dana.“

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupaka u iznosu od 6.250,00 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je kod tuženika bio u radnom odnosu temeljem ugovora o radu kao voditelj BP Samobor osam godina, te da je tijekom 2017. godine nadređeni tužitelju g. SŽ počeo vrijeđati tužitelja na način da je više puta ničim izazvan nazvao tužitelja u pogrdnom smislu pojmom "sarajevski folirant", da je tužitelj je bio izložen kontrolama i to izvanrednim koje nisu praksa tuženika obzirom na količinu i učestalost istih, a kako sve detaljnije opisuje u tužbi, a učestale provjeru rada tužitelja tuženik koristi kao sredstvo zastrašivanja i stvaranja nelagode i straha za radni odnos tužitelja te je time stvorio atmosferu neprijateljstva i nelagode kod tužitelja kao i daje izmjena radnog mjesta bila iznuđena u cilju ponižavanja tužitelja .Preseljenje na drugo radno mjesto, koje je znatno manje frekventna pumpa, tuženik koristi kao sredstvo degradacije i omalovažavanja tužitelja.

Zbog postupanja tuženika kako je to opisano u tužbi tužitelju se pogoršava zdravlje, te se od dana 28.11.2019. nalazi na liječenju.

Tužitelj nadalje navodi da je prethodno opisano ponašanje poslodavca zlostavljanje (uznemiravanje) na radnom mjestu, težina kojih kao i sve okolnosti slučaja opravdavaju da tužitelj kao radnik ima pravo na naknadu štete zbog povrede prava iz radnog odnosa sukladno Zakonu o radu vezano jz Zakon o obveznim odnosima.

Sukladno Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; u daljnjem tekstu ZR) tužitelj je pretrpio štetu na radu i u svezi s radom, te je tuženik kao poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

Obzirom je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti za vrijeme rada kod tuženika čime je tuženik počinio povredu obveza iz radnog odnosa.

Tuženik je svojim ponašanjem te organizacijom rada svojih zaposlenika ispunio obilježja mobinga koji je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupna njih sustavno, psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta.

Takve aktivnosti su bile učestale te su osim povrede prava osobnosti stvaranjem neprijateljskog okružja, straha uznemiravanja i ponižavanja imale i elemenata diskriminacije obzirom je tužitelj bio "etiketiran" pojmom "Sarajevski folirant" te doveden u lošiji položaj radi zemlje podrijetla (Bosne i Hercegovine). Tužitelj trpi trajne posljedice u vidu smanjenja životne aktivnosti. Do povratka na rad i odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, 30.10.2020. koju je bio primoran dati tuženiku, tužitelj je bio na intenzivno liječenju.

Radi ponašanja tuženika tužitelj je pretrpio štetu u vidu povrede prava na dostojanstvo te potražuje naknadu štete u iznosu od 21.235,65 eura. ( 160.000, 00 kuna)

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neutemeljenom i neosnovanom u cijelosti.

Navodi da tužitelj u tužbi na široko opisuje određene događaje iz kojih bi se navoda trebalo zaključiti da se radilo o uznemiravanju i zlostavljanju tužitelja s time da su ti navodi neistiniti i nepotpuni, a i da su istiniti (što nisu) iz istih ne bi proizlazilo da se radilo o uznemiravanju tužitelja, već je njegov premještaj na manju BP rezultat neobavljanja poslova od strane tužitelja, a kako to detaljno opisuje u odgovoru na tužbu. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Slijedom svega naprijed navedenog tuženik predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu parničnog troška.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u mail poruke, izjava gđe ĆŽ, medicinsku dokumentaciju, Ugovor o radu od 16.10.2018., Upozorenje od 16. listopada 2019., Odluku od 01.10.2019., Pravilnik o radu od 30.11.2017., Upute o popisu imovine i obveza od 14.07.2018., saslušao svjedoke ZŽ, ŠŽ, SŽ, VŽ, NŽ, LŽ, ĆŽ, OŽ te tužitelja.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet ovog spora je naknada štete zbog povrede dostojanstva uzrokovanog uznemiravanjem tužitelja na radnom mjestu.

6. Uznemiravanje je, prema pravnoj doktrini i sudskoj praksi, svako neželjeno ponašanje koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

7. Radi utvrđivanja da li je tužitelj za vrijeme rada kod tuženika bio izložen uznemiravanju sud je saslušao svjedoka i stranke.

8. Iz iskaza svjedoka ŠŽ, SŽ, ŽŽ, NŽ, LŽ, ĆŽ, OŽ sud je utvrdio da je na tužitelja bio prigovora radi neizvršavanja poslova njegovog radnog mjesta, pa tako svjedok ŠŽ navodi da nakon nekoliko uzastopnih primjedbi na njegovo neizvršavanje obveza, i nakon usmenih opomena ga je morao po pisanoj opomeni premjestiti na manju pumpu u Samoboru, obzirom da se u njegovom obavljanju poslova radnog mjesta nije ništa poboljšalo, dapače i dalje su utvrđivane nepravilnosti. Nadalje da je tužitelj dugogodišnji radnik koji je radio sa mlađim kolegama i upravo te mlađe kolege su ukazivale da nije obavio poslove koje je poslovođa mora obaviti, a tužitelj je nakon premještaja na drugo mjesto rada se žalio na mobing. O navedenom su iskazivali i ostali saslušani svjedoci, odnosno svi su bili suglasni u svojim iskazima da tužitelj nije obavljao na zadovoljavajući način poslove svog radnog mjesta, a da nije bilo nikakvih pritisaka na njega . Nitko od saslušanih svjedoka nije čuo da bi tužitelja se nazivalo "Sarajevski folirant", pa tako i svjedokinja OŽ osporava da bi ga vrijeđala po nacionalnoj osnovi. Također je utvrđeno da je osoba za zaštitu dostojanstva g. LŽ utvrdio sve činjenice u pogledu prijave tužitelja za mobing i nisu utvrđene nikakve radnje koje bi upućivale na to. U odnosu na SŽ, utvrđeno je iz iskaza svjedoka ŠŽ i SŽ da je tužitelj s SŽ radio svega par tjedana nakon što je premješten na drugu benzinsku postaju, da je bio samo jedan sastanak na kojem su razgovarali povišenim glasovima time da je SŽ govorio o poslu, a ZŽ je spominjao privatne stvari koje uopće nisu vezane uz posao. Tako i svjedok ŽŽ iskazuje o nezadovoljstvu drugih radnika koji su radili s tužiteljem zbog njegovog odnosa prema radu i načina na koji je vodio BP. Tako navodi da je tužitelj kao njegov nadređeni bio fokusiran na obavljanje svojih stvari i često je upisivao u evidenciju dolazaka i odlazaka vrijeme koje nije proveo na radu odnosno odlazio bi ranije ili dolazio kasnije od onoga što je bilo upisano, a očekivao je da kao njegov zamjenik odrađuje njegov posao. Nije vodio pumpu po standardima firme i to je bilo evidentirano kao nezadovoljstvo svih sa njegovim radom, pa da tužitelj premješten jer nije dobro obavljao svoj posao na prethodnoj pumpi. Navedeno potvrđuje u iskazu i svjedok NŽ. Navodi i da su na inventuri utvrdili da je došlo manjka, jer tužitelj kao poslovođa nije radio redovite inventure, a bio je dužan iste provoditi.

Svjedokinje ĆŽ navodi da sa sigurnošću može reći da nije bilo nikakvog mobbinga od strane poslodavca, već je poslodavac reagirao na tužiteljevo nepoštivanje obveza njegovog radnog mjesta jer je on vrlo često ili ranije odlazio s posla ili nije poštivao radno vrijeme, tako da je normalno što ga je poslodavac upozoravao na takvo njegovo postupanje, a nema saznanja da bi netko tražio od nje da prati njegov rad.

Svjedok LŽ je proveo postupak utvrđivanja postojanja mobinga, te je proveden razgovor sa kolegama ŽŽ i OŽ s osnova vrijeđanje po nacionalnoj osnovi, kao i sa voditeljem prodajnog mjesta M za kojeg je tužitelj također naveo da ga mobingira, no u pokušaju razgovora i sa tužiteljem isti je rekao da mu je loše, pozvali su hitnu, tužitelj je otvorio bolovanje , a drugi dan dao otkaz, dok je predmet završio nagodbom.

9. Sud je iskaze svjedoka ocijenio kao istinite, međusobno suglasne u bitnim činjenicama i to da je tužitelj bio usmeno i pismeno upozoravan na nezadovoljstvo nadređenih i kolega s kojima je radio u pogledu kvalitete obavljanja poslova, da je često kasnio ili ranije odlazio sa posla, da je zbog toga bio premješten na manju BP Samobor, no da se i tada njegov odnos prema radu nije promijenio.

10. U odnosu na sastanak od 18.11.2019. sud je utvrdio da je bilo povišenih glasova između tužitelja i SŽ ali nije bilo nikakvog vrijeđanja, već je tužitelj iznosio neke činjenice koje nisu u vezi sa radom.

11. U odnosu na izjavu koja prileži spisu koju je potpisala ĆŽ, a koja je u iskazu opovrgnula navode izjave, sud navedenu izjavu nije uzeo u obzir, jer ju svjedokinja nije potvrdila.

12. Uvidom u upozorenje na povrede obveza iz radnog odnosa od 16.10.2019. sud je utvrdio da se tužitelj kao poslovođe na PM Zagreb upozorava na povrede obveza koje su počinjene prilikom provođenja inventure 31.08.2019. i to u 7 točaka koje su , a koje predstavljaju povrede opisane u članku 11. stavak 3. točka aa., gg., i fff. Pravilnika o radu, a o kojim povredama su iskazivali saslušani svjedoci, a na okolnost povreda obveza iz radnog odnosa koje je počinio tužitelj.

13. Iskaz tužitelja je sud ocijenio kao neobjektivan, pristran te usmjeren na iskazivanje nezadovoljstva što je premješten sa BP Zagreb na BP Samobor, a pri čemu kontrole njegovog rada od strane nadređenih i kolega smatra mobingom. Iskaz supruge tužitelja sud nije cijenio jer ista nema konkretnih saznanja o radu tužitelja niti odnosa sa njegovim kolegama i nadređenima, već sva saznanja crpi iz kazivanja tužitelja.

14. Uznemiravanje je, prema pravnoj doktrini i sudskoj praksi, svako neželjeno ponašanje koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

Tumačenje propisa koje definiraju uznemiravanje mora biti ekstenzivno jer dostojanstvo, zdravlje i sigurnost radnika treba štititi ne samo od diskriminatornih ponašanja na radu i u vezi s radom, već od svih loših i neželjenih ponašanja koja mogu štetiti navedenim pravima osobnosti. Uz neželjena loša postupanja na radu i u vezi s radom, izravno se veže obveza poslodavca da zaštiti dostojanstvo radnika. Pojam mobinga uključuje svaku vrstu psihofizičkog zlostavljanja ili uznemiravanja na radnom mjestu, neovisno o tome je li ono uzrokovano nekom od zabranjenih diskriminacijskih osnova iz Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08. i 112/12. - u daljnjem tekstu: ZSD) ili pak ne proizlazi iz takve osnove već je riječ o zlostavljanju iz nekih drugih motiva.

15. Međutim iz provedenih dokaza u ovom postupku sud je utvrdio da ponašanje nadređenih i kolega tužitelja nema obilježja uznemiravanja, te da je premještaj tužitelja na drugu BP isključivo nezadovoljavanje tužitelja u pogledu obveza njegovog radnog mjesta, a što je utvrđeno iz iskaza svih saslušanih svjedoka koji su radnici tuženika. Valja istaknuti da poslodavac ima pravo zahtijevati da njegovi radnici obavljaju obveze svog radnog mjesta na korektan način, pravovaljano i u skladu s internim propisima i zahtjevima radnog mjesta, te da u slučaju kršenja obveza pojedinog radnika ima pravo na isti upozoriti pa i pod prijetnjom otkaza ugovora o radu.

Sud je utvrdio da je premještaj tužitelja na drugu BP isključivo rezultat njegovog odnosa prema radu i zahtjevima radnog mjesta, a ne uznemiravanja od strane nadređenih ili drugih radnika.

16. Slijedom navedenog sud je utvrdio da kod tužitelja nije došlo do povreda prava osobnosti sukladno članku 19. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO), pa tako niti prava na naknadu neimovinske štete obzirom da nije utvrđena uzročna veza sa nastankom štete i postupanjem poslodavca, niti odgovornost poslodavca za štetu za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala sukladno članku 1045. ZOO-a, te je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

17. Valja istaknuti da sud nije provodio dokaz medicinskim vještačenjem obzirom da je prema provedenim dokazima i zauzetom stavu ovog suda da nije došlo do povrede prava osobnosti,bilo nesvrsishodno i neekonomično provoditi navedeni dokaz.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a. Tako je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu po 250 bodova, sastava obrazložena podneska od 21.06.2021. od 250 bodova, te pristupa na ročišta 08.06.2021., 03.02.2022.., 14.09.2022., 24.01.2022., 08.11.2023., 08.04.2024., 16.07.2024., 22.01.2025. sve po 250 bodova, (primjenom Tbr. 7/1, 8/1, 8/3 i 9/1 OT), ukupno 2500 bodova ili 5.000,00 eura (1 bod = 2,00 eura) na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a ukupno 6.250,00 eura.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku