REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Posl.br. P Ob-162/2024-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Renati Šrekais, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja MI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Kristini Rakuša, odvjetnici u Zagrebu, Draškovićeva 72 protiv tuženika MIT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Golomejić, odvjetnik u Zagrebu, Oporovečka ulica 101, uz sudjelovanje CI OIB: [osobni identifikacijski broj], posebne skrbnice mlt. djeteta, djelatnice Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, Oreškovićeva 25, radi spora o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima roditelja s mlt. djetetom i uzdržavanja, nakon glavne, usmene i tajne rasprave, održane i zaključene dana 31. siječnja 2025. godine u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice Kristine Rakuša, odvjetnice, tuženika osobno, punomoćnika tuženika Tomislava Golomejića, odvjetnika, Viktorije Ivanković, socijalne radnice djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Novi Zagreb, a u odsutnosti uredno pozvanog posebnog skrbnika, dana 11. ožujka 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljica MI s tužbenim zahtjevom koji glasi: "Tuženik CIT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] se lišava prava na roditeljsku skrb u pogledu prema mlt. ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]."
II. Mlt. ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] će stanovati s tužiteljicom MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] majkom djeteta.
III. MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na zajedničko dijete mlt. ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] te će samostalno zastupati dijete u vezi s bitnim osobnim pravima iz čl. 100. Obiteljskog zakona, kao i oko ostalih bitnih odluka poput odluke o školovanju i liječenju.
IV. U potpunosti se zabranjuju osobni odnosi tuženika CIT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] s mlt. ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] te se zabrana odnosi na osobne odnose koji se ostvaruju izravno u obliku susreta i druženja.
V. Nalaže se tuženiku CIT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] doprinositi za uzdržavanje mlt. ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 195,16 EUR počevši od dana prestanka faktične zajednice 08.02.2024. godine pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti na tekući račun majke i zz MI i to do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta tri postotna poena pa do isplate, pri čemu je dospjele iznose dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tuženiku CIT OIB: [osobni identifikacijski broj],
[adresa] naknaditi tužiteljici MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] troškove postupka u iznosu od 500,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11.03.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotnih poena, sve u roku 15 dana.
VII. Odbija se tuženik CIT OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] sa zahtjevom za naknadu parničnog troška kao neosnovanim.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog tuženika CIT OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za ponovnim otvaranjem glavne rasprave od 07.03.2025. kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica MI je dana 17.05.2024. podnijela protiv tuženika CIT ovom sudu tužbu radi lišavanja prava na roditeljsku skrb tuženika CIT u odnosu na mlt. ZI, a podredno je predložila donošenje presude kojom će se odrediti da mlt. ZI stanuje s majkom MI, da majka samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u odnosu na zajedničko dijete mlt. ZI i da ju samostalno zastupa i u bitnim osobnim pravima iz čl. 100. Obiteljskog zakona te da se u potpunosti zabrane osobni odnosi tuženika CIT s mlt. ZI. U tužbi navodi da stranke imaju jedno zajedničko dijete mlt. ZI koja se rodila 31.10.2023., da su oko godinu dana živjeli u zajedničkom kućanstvu u stanu u vlasništvu majke tužiteljice do 07.02.2024. kada je tužiteljica saznala da je tuženik ovisan o kockanju, da se posljednjih 10 mjeseci intenzivno kockao i potrošio 4.000,00 Eura koje je mlt. ZI dobila nakon rođenja od rodbine i prijatelja, a priznao je i da je sklapao ugovore o kreditu i na taj način prokockao daljnjih 30.000,00 Eura. Tuženik je priznao da su dugovi koje je napravio po kreditima na koncu bili ukupno 50.000,00 Eura te da je iste morala vratiti njegova rodbina. Nakon što je saznala za ovisnost o kockanju tuženik je naputio zajednicu. Ujedno je svojevoljno i bez prisile 15.02.2024. potpisao izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika Jasminke Vrba iz Zagreba broj OV-2264/2024, a u kojoj je priznao da je bivši ovisnik o tabletama zbog čega se psihijatrijski liječio, trenutno nezaposlen, da planira otići u inozemstvo i da smatra da je u najboljem interesu mlt. ZI da roditeljsku skrb u potpunosti samostalno ostvaruje tužiteljica. Navodi da ju je tuženik počeo maltretirati kada je bila u trećem mjesecu trudnoće u vidu verbalnog nasilja, što je pripisala tuženikovoj povijest psihijatrijskih poremećaja u vidu psihoza i nervozi zbog tužiteljičine trudnoće, no obiteljsko nasilje od strane tuženika se pogoršalo nakon rođenja djeteta. Isto je izravno utjecalo i na dijete i radi čega je, izvjesno, djetetu jedno vrijeme od strane pedijatra bila postavljena dijagnoza distonih ataka, koja je kasnije otklonjena zbog vježbi koje je s djetetom provodila tužiteljica. Zbog eskaliranja obiteljskog nasilja i prijetnje da će tužiteljicu i dijete tužitelj koštati života i da će on tužiteljici „uzeti“ dijete, tužiteljica je s djetetom u prosincu 2023. godine zbog straha otišla iz majčinog stana, budući da je tuženik odbio otići iz istog te je neko vrijeme, u nadi da će se tuženik smiriti, boravila kod majke i majčinog muža, a po povratku kući, zbog ponovnog obiteljskog nasilja tužiteljica je 22.12.2023. godine rekla je tuženiku da ode iz stana. Tuženik se nakon par dana vratio, molio za oprost te ga je tužiteljica primila nazad, uz napomenu da je to posljednja šansa koju daje tuženiku, a kako bi svi mogli zajednički živjeti kao funkcionalna obitelj. Kako unatoč dogovoru tuženik ni nadalje nije vodio brigu o djetetu, niti pomagao tužiteljici, početkom siječnja je dobio i otkaz i nije se pokušao ponovno zaposliti, već je svo slobodno vrijeme provodio kockajući i nerijetko dolazio doma u rane jutarnje sate. Stoga je tužiteljica odlučila prekinuti zajednicu s tuženikom. Također, tužiteljica je molila tuženika da da sve od sebe kako bi bio dobar otac zajedničkom djetetu i molila ga je da ode na liječenje zbog problema s ovisnostima i zbog opasnosti od ponovnih psihoza. Osim problema s ovisnosti, tuženik je prijetio i samoubojstvom te govorio kako će se liječiti isključivo ako će tužiteljica biti s njim, u suprotnom će nestati i baviti se kriminalom. Potom su u 3. mjesecu 2024. godine započela konstantna maltretiranja tužiteljice od strane tuženika te verbalni napadi i prijetnje. Dana 14. ožujka 2024. godine tuženik je telefonski nazvao tužiteljicu te istu 40 minuta verbalno napadao i prijetio govoreći da će nju i mlt. ZI lišiti života, da će ista vidjeti tko je on i što je u stanju napraviti, da neće dozvoliti da neki drugi muškarac bude pored nje i mlt. ZI, da je tužiteljica sotona te da će on nestati s mlt. ZI i da ju tužiteljica više nikada neće pronaći niti će znati gdje se nalazi mlt. ZI. Tužiteljica je isti dan kontaktirala Hrvatski zavod za socijalni rad te je dana 15. ožujka 2024. godine istima uputila e-mail u kojima je objasnila situacija te zatražila što žurniji termin zbog ozbiljnosti situacije. Nakon što je tužiteljica došla u Hrvatski zavod za socijalni rad isti su proslijedili izjavu tužiteljice nadležnoj policijskoj postaji te su o predmetnoj obavijestili tuženika. Zbog opisane situacije tuženik je smješten u istražni zatvor u Remetincu zbog obiteljskog nasilja, prijetnje te nametljivog ponašanja. Napomenula je da je rješenjem Općinskog suda u Brežicama, Republika Slovenija posl. br. K-5592/2022 od 21. lipnja 2022. godine utvrđeno da je tuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela prikrivanja iz čl. 217. st. 1. Kaznenog zakona Republike Slovenije i oštećenja tuđe stvari iz čl. 220. st. 1. Kaznenog zakona Republike Slovenije te mu je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi u trajanju 2 godine, da je ista odluka potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu od dana 7. ožujka 2023. posl. br. Kv-eu 41/2022 o priznanju i izvršenju te je ovdje tuženiku određeno psihijatrijsko liječenje na slobodi koje će se izvršavati u Republici Hrvatskoj. U postupku koji se vodio u Republici Sloveniji provedeno je psihijatrijsko vještačenje tuženika te je utvrđeno da: „Ispitanik CIT liječio se u Americi pod primarnom dijagnozom Shizophrenija (NYC, Queens od 13.09.2020. do 05.10.2020., primao je haloperidol), zatim u Hrvatskoj u KBC Zagreb, prvi dio pregleda 16.02.2021. pod dijagnozom ADHD, propisana mu je bila Concerta (pomanjkanje pozornosti s hiperaktivnošću) i anksioznodepresivni poremećaj. Dana 08.02.2022. u UKC Ljubljana postavljena mu je dijagnoza neopredijeljena neorganska psihoza te su ga premjestili u UKC Maribor na Odjel za forenzičko psihijatriju.“ Vještak nadalje utvrđuje da je tuženiku potrebno liječenje duševnog poremećaja, akutnog (ili kroničnog) psihotičnog poremećaja iz SCH-kruga (shizofrene poremećenosti) te napominje da će mu nakon završenog bolničkog liječenja trebati ambulantni psihijatrijski tretman s redovnim kontrolama uz propisanu terapiju. Ono što je značajno da je u Rješenju Općinskog suda u Brežicama, Republika Slovenija pod posl. br. K-5592/2022 od 21. lipnja 2022. godine utvrđeno sljedeće: „U dopunskom mišljenju je dodao da okr. u akutnoj fazi svoje bolesti (ako nije liječena odgovarajućim lijekovima) može počiniti kakvo teško kazneno djelo protiv života i tijela…“ S obzirom na izrečenu mjeru psihijatrijskog liječenja na slobodi tuženik je odlazio psihijatru, a u Nalazu Aviva Poliklinike od dana 14. veljače 2024. godine istome su postavljene dijagnoze F63.0 (patološko kockanje), F60.0 (poremećaj ličnosti, neoznačen) te F23.0 (akutni psihotični poremećaj, remisija). Međutim, s obzirom na činjenicu da je tuženik u istražnom zatvoru zbog obiteljskog nasilja, prijetnje te nametljivog ponašanja, razvidno je da psihijatrijsko liječenje nije dostatno te da tuženik ne pokazuje poboljšanje, a upravo iz tog razloga postoji strah i opasnost da će tuženik upravo počiniti teško kazneno djelo protiv života i tijela, kao što je vještak utvrdio u postupku koji se vodio u Republici Sloveniji. Iz Izjave tuženika od dana 15. veljače 2024. godine vrlo jasno i nedvojbeno proizlazi da se isti ne namjerava skrbiti o vlastitom djetetu te da za predmetno nema niti interes. Nakon što je tuženik iselio iz stana u kojem je živio s tužiteljicom, u početku je dolazio kako bi vidio mlt. ZI jer je, kako je tvrdio, namjeravao otići u inozemstvo čim prije, međutim, svaki put kada bi tuženik došao isti ne bi pokazivao interes za mlt. ZI, već bi ju u potpunosti zanemarivao. Tuženik bi svaki put bio agresivan, vikao i vrijeđao tužiteljicu i to sve ispred mlt. ZI koja ima svega 6 mjeseci, pritom bi pio konjak i pušio te se unosio tužiteljici u osobni prostor pregledavajući opsesivno stan da se netko ne bi tamo nalazio. Tužiteljica je u početku dozvoljavala tuženiku da dođe vidjeti mlt. ZI, međutim, kako je njegovo ponašanje postajalo sve opasnije i tužiteljici je bilo jasno da mlt. ZI nema nikakve koristi od dolazaka tuženika, već upravo suprotno, tuženik je, na nagovor svoje majke koju je kontaktirala tužiteljica, pristao na to da ne dolazi neko vrijeme budući da njegovo psihičko stanje nije dobro i stabilno. Nakon toga, tuženik je nastavio pratiti kretanje tužiteljice i mlt. ZI na način da bi pratio kada su doma, špijunirao je putem Baby kamere i slično, zbog čega je tužiteljica u strahu ponovno neko vrijeme s mlt. ZI izbivala iz doma. Potom je pokrenula postupak obveznog savjetovanja pred nadležnim zavodom i podnijela ovu tužbu protiv tuženika i predložila sudu donijeti sljedeću presudu:
"I. Tuženik CIT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] se lišava prava na roditeljsku skrb u pogledu prema mlt. ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotnih poena, sve u roku 15 dana."
Podredno, u slučaju da sud utvrdi neosnovanim prethodni tužbeni zahtjev tužiteljica postavlja eventualni tužbeni zahtjev te predlaže sudu po provedenom postupku donijeti sljedeću presudu:
"I. Mlt. ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] će stanovati s tužiteljicom MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] majkom djeteta.
II. MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na zajedničko dijete mlt. ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] te će samostalno zastupati dijete u vezi s bitnim osobnim pravima iz čl. 100. Obiteljskog zakona, kao i oko ostalih bitnih odluka poput odluke o školovanju i liječenju.
III. U potpunosti se zabranjuju osobni odnosi tuženika CIT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] s mlt. ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] te se zabrana odnosi na osobne odnose koji se ostvaruju izravno u obliku susreta i druženja.
IV. Nalaže se tuženiku CIT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] doprinositi za uzdržavanje mlt. ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 195,16 EUR počevši od dana prestanka faktične zajednice 08.02.2024. godine pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, i to do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta tri postotna poena pa do isplate, pri čemu je dospjele iznose dužan isplatiti odjednom.
V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotnih poena, sve u roku 15 dana."
2. Rješenjem ovoga suda posl.br. P Ob-162/2024-2 od 05.06.2024.g. mlt. djetetu stranaka ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj] postavljena je posebna skrbnica CI.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti porekao navode tužbe istaknuvši da su isti neistiniti jer da nije točno da je on napustio zajedničko dijete i zajednički dom, da ga je tužiteljica konstantno ponižavala i prijetila da zna sve o njemu jer ga je kao odvjetnica prethodno zastupala, i da će ga dati uhititi i poduzeti sve da mu zabrani pristup djetetu, da ga je prisilila da potpiše izjavu i ovjeri ju kod javnog bilježnika, da je bio nezaposlen isključivo na inzistiranje tužiteljice kako bi se on brinuo o djetetu dok tužiteljica radi. Nikada nije maltretirao tužiteljicu već je tužiteljica maltretirala njega govoreći da nije trebala s njim imati dijete, da on ne može biti dobar otac, da nije mentalno zdrav i dovoljno dobar za nju. Cijelo vrijeme se ponašala kao superiornija osoba, ponižavala ga dok on nikada nije prijetio tužiteljici, čak ni kada ga je izbacila iz stana. Izjavljuje da nikada ne bi nikoga povrijedio, a osobito ne bi povrijedio vlastitu kćer ili osobu s kojom je imao namjeru osnovati obitelj. Navodi da je sigurnosna mjera liječenja okončana, da se ima primijeniti presumpcija nevinosti u odnosu na postupak zbog kojeg je trenutno u pritvoru. Zbog svega navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, protivi se predloženoj zabrani osobnih odnosa s mlt. djetetom i donijeti odluku kojim se omogućuje ostvarivanje ocu osobnih odnosa s mlt. djetetom.
4. Podneskom od 07.10.2024. tužiteljica je obavijestila sud da je tuženik presudom ovog suda posl. br. K-362/2024 od dana 19. rujna 2024. godine proglašen krivim za počinjenje dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11 i nametljivim ponašanjem - opisano po članku 140. stavku 1. i 2. KZ/11 te jedno kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11. Predmetnom presudom tuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda u trajanju od 1 godine i 10 mjeseci te se istom izriče sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja tužiteljice kojoj se ne smije približiti na udaljenost manju od 100 metara u trajanju od 3 (tri) godine. S obzirom na izrečenu sigurnosnu mjeru, kao i prijetnje koje je tuženik izrekao i u odnosu na zajedničko maloljetno dijete, tužiteljica je sukladno čl. 154. st. 1. Obiteljskog zakona predložila sudu donijeti rješenje kojim se zabranjuje tuženiku kao ocu neovlašteno približavanje mlt. ZI, kao i svako drugo uznemiravanje.
5. Rješenjem suda gornjeg poslovnog broja od 07.10.2024. izdvojen je prijedlog tužiteljice od 07.10.2024. za izricanje mjere zabrane približavanja djetetu ocu te je povodom istog formiran novi spis i upisan u upisnik R1 Ob- 714/24.
6. Pravomoćnim rješenjem ovoga suda poslovni broj R1 Ob-714/24-4 od 08.10.2024. zabranjeno je ocu CIT da se neovlašteno približava i uspostavlja vezu sa zajedničkim djetetom ZI, kao i svako drugo uznemiravanje mlt. ZI.
7. U dokaznom postupku izvršen je uvid u elektronički zapis iz matice rođenih za mlt. ZI, prijedlog i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Novi Zagreb od 22.07.2024., usmeno očitovanje predstavnice zavoda socijalne radnice Viktorije Ivanković na ročištu 31.01.2025., proveden je dokaz saslušanjem stranaka te je razgledana ostala priležeća dokumentacija u spisu, dok nije provedeno dokaz saslušanjem svjedokinje ŽI jer je tužiteljica odustala od tog dokaznog prijedloga, niti svjedoka TI kao ni svjedoka VI, DI i BI koje je predložio tuženik jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno i bez izvođenja daljnjih dokaza.
8. Uvidom u elektronički zapis iz matice rođenih za mlt. ZI utvrđeno je da je u maticu rođenih matičnog područja Črnomerec za godinu 2023. pod rednim brojem 7270 izvršen upis činjenice rođenja mlt. ZI rođene dana **.**.2023. u [adresa] te da su njezini roditelji stranke iz ovog postupka.
9. Iz mišljenja i prijedloga Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Novi Zagreb od 25.07.2024. koje je sačinjeno na temelju uvida u dostupnu dokumentaciju i razgovora s roditeljima MI i CIT utvrđeno je da iz dostupne medicinske dokumentacije CIT, izdane od strane većeg broja neovisnih liječnika specijalista, a koja se u bitnom odnosi na psihijatrijske nalaze i nalaze provedenih psihijatrijskih vještačenja u sklopu kaznenih postupaka (zadnjeg iz travnja 2024.), provedenog po nalogu državnog odvjetništva, zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela prijetnje i drugih na štetu majke zajedničkog mlt djeteta MI, a koji je kazneni postupak u tijeku, proizlazi da je CIT osoba s duševnim oboljenjem, nekritična spram vlastitog zdravstvenog stanja, izvan sustava prijeko potrebnog redovnog psihijatrijskog liječenja i praćenja, kod koje uslijed opisanog postoji mogućnost ponavljanja istog ili težeg kaznenog djela. Stoga je utvrđena zdravstvena slika CIT, posebno imajući u vidu procjenu vještaka u djelu nekritičnosti spram vlastitog zdravstvenog stanja, od strane stručnog tima procijenjena u dovoljnoj mjeri ugrožavajućom za dobrobit mlt. djeteta, da bilo kakav dodatan iskaz, a koji bi CIT, mogao u ovom dijelu ponuditi, težinom ne može parirati istom. Uvidom u obiteljske i socijalne prilike roditelja MI i CIT utvrđuje se da su imenovani bili u partnerskom odnosu, prosječnog trajanja od oko godine dana, u kojem je rođeno jedno dijete, mlt. ZI. Otac CIT je, prema saznanjima ovog Područnog ureda, u trenutku sastavljanja prijedloga i mišljenja nadalje u bračnoj zajednici koju je sklopio u Americi. Majka MI rođena je **.**.1991. u [adresa] u braku roditelja JI, rođ. MI i SI te verbalizira dobre odnose s članovima primarne obitelji, u vidu majke i sestre te narušenije odnose s ocem. Otac CIT, rođen je **.**.1991. godine u Sloveniji, u cjelovitoj obitelji, kao najstarije od četvero djece, u braku roditelja BI i M. Odnose s članovima primarne obitelji opisuje kao uredne, uz napomenu o smrti oca. Navodi da je boravio oko devet godina izvan Republike Hrvatske, u Americi i Europi. CIT jednom je sklapao brak, u Americi, u braku nisu rođena djeca, prema saznanjima ovog Područnog ureda brak još uvijek nije razveden/poništen. U partnerskom odnosu s tužiteljicom dobio je kćer ZI. Saslušan u prostorijama Područnog ureda u predmetu nasilja u obitelji CIT je negirao probleme u sferi narušenog mentalnog zdravlja i/ili ovisnosti, navodeći da mu je jedina ovisnost ona o cigaretama i kćerki, što se nalazi u bitnom raskoraku s medicinskom dokumentacijom dostupnom ovom Područnom uredu. Mlt. ZI rođena je **.**.2023. godine, u partnerskom odnosu roditelja, kao prvo i jedino dijete za oba roditelja. Mlt. ZI zdrava je djevojčica, čiji razvoj odgovara njezinoj dobi/vršnjačkoj skupini, boravi s majkom MI. Majka u narednom (nadolazećem) periodu planira upis djevojčice u vrtićku skupinu. Opservacijom odnosa majke i djevojčice tijekom više planiranih susreta, uočava se visoki stupanj privrženosti djevojčice majci i postojanje emotivno toplog odnosa među majkom i kćerkom. Djevojčica pogledom traži majčinu prisutnost i dobro reagira na majčin dodir i interakciju s majkom. Uslijed niske kronološke dobi, verbalni kontakt s djevojčicom u formi saslušanja nije moguć. Djevojčica je uslijed niske kronološke dobi dostupna isključivo opservaciji kroz neverbalnu komunikaciju
– kontakt, a kako je i opisano. Prva postupanja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Novi Zagreb u obitelji datiraju iz ožujka ove godine kada je tužiteljica MI pokrenula postupak obaveznog savjetovanja prije pokretanja ostalih sudskih postupaka te kada je temeljem zaprimljene prijave majke pokrenut i postupak radi nasilja u obitelji. Roditelji i mlt. djevojčica, prije navedenog obraćanja majke nisu bili u njihovoj evidenciji. Temeljem prijave protiv oca je pokrenut kazneni postupak, a početkom travnja mu je određen istražni zatvor u kojem se i aktualno nalazi, do dovršetka kaznenog postupka. Majka MI verbalizira osjećaj straha za svoje zdravlje i sigurnost, kao i za zdravlje i sigurnost mlt. kćerke. Iz dostupne dokumentacije vidljivo je da otac ima povijest psihijatrijskog tretmana i ozbiljnih poteškoća s mentalnim zdravljem, uključujući sklonost ovisničkom ponašanju (kockanje, opojna sredstva, lijekovi), ADHD, psihotične dekompenzacije, poremećaj ličnosti i anksiozno-depresivne smetnje. Također ima i povijest činjenja kriminalnih djela, za koja je osuđen u Sloveniji 2022.g., a u navedenom sudskom postupku je vještačen i proglašen neubrojivim te mu je izrečena sigurnosna mjera psihijatrijskog liječenja. Psihijatrijskim vještačenjem za potrebe navedenog kaznenog postupka utvrđeno je da CIT boluje od psihotičnog poremećaja iz kruga shizofrenije, a u povijesti psihijatrijskog tretmana dane su mu različite dijagnoze poput ADHD-a, anksiozno depresivnog poremećaja, neopredijeljene neorganske psihoze i sl. Vještak preporučuje bolničko liječenje, na koje će se po dovršetku nastaviti ambulantni psihijatrijski tretman uz redovite kontrole i psihofarmakoterapiju. Vještak navodi da smatra mogućim da otac u akutnoj fazi bolesti, ukoliko nije primjereno liječena, počini teško kazneno djelo protiv života i tijela. S ocem su provedeni razgovori u postupku obveznog savjetovanja i predmeta nasilja u obitelji. Otac CIT je u provedenim razgovorima negirao počinjenje nasilja, kao i poteškoće iz domene mentalnog zdravlja, u bitnom navodeći da je on bio žrtva psihičkog i verbalnog nasilja od strane majke zajedničkog mlt. djeteta MI. Saslušan u prostorijama Područnog ureda otac je izrazio namjeru odlaska u terapijsku zajednicu za liječenje ovisnika radi stresa koji proživljava vezano uz cjelokupnu situaciju. Izjavio je, također, da je jako tužan, „kao i C“, jer je prijavio bivšu partnericu, kao i „ja nisam II da mogu reći: hajde razapni me“.
Zaključno, stručni tim zavoda je mišljenja da nisu suglasni, u odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice MI da se oca CIT liši prava na roditeljsku skrb. Otac CIT nesumnjivo jest osoba nedostane emocionalne regulacije, impulzivnih reakcija, s povijesti činjenja kriminalnih radnji, međutim navedeno je moguće i prijeko potrebno dovesti u korelaciju s dugotrajnim i ozbiljnim teškoćama iz domene mentalnog zdravlja koje, posljedično, uslijed odsustva primjerene farmakoterapije dovode do bitnih promjena u njegovom ponašanju i funkcioniranju u odnosu na razdoblja primjene iste (propisane farmakoterapije). Stručni tim stava je da je trenutno stanje tuženog CIT ugrožavajuće za njega samoga, za mlt. zajedničko dijete, majku zajedničkog mlt. djeteta, potencijalno i druge osobe, uslijed čega drže potrebnim uvažiti zahtjev majke za samostalnom roditeljskom skrbi i zabranom kontakata, uz napomenu da se modalitet ostvarivanja kontakata oca s mlt. djetetom naknadno može i treba preispitati ukoliko otac demonstrira posvećenost svojem psihijatrijskom liječenju i redovitom konzumiranju propisane farmakoterapije. U ovom djelu, stručni tim drži da su navedene mjere dostatne za zaštitu dobrobiti mlt. djevojčice i da bi pokretanje postupka lišenja prava na roditeljsku skrb u postojećim okolnostima bilo suviše rigorozno, tim više što se primjenom navedenih blažih mjera može osigurati zaštita djeteta, a paralelno pružiti motivacija ocu da ustraje na liječenju, kako bi ponovno imao priliku uspostaviti primjeren kontakt sa kćerkom.
10. Stručni tim zavoda dopisom od 02.10.2024. obavijestio je sud da je tuženiku ukinut istražni zatvor 19.09.2024., da je izašao iz zatvora uz sigurnosnu mjeru prema tužiteljici, no da ista mjera ne uključuje dijete mlt. ZI te da je odmah po otpustu iz zatvora došlo do sukoba unutar primarne obitelji tuženika (majka, brat, sestra) zbog čega su morali pozvati hitnu pomoć koja je tuženika smjestila na Odjel psihijatrije u KBC Sestre milosrdnice. Kako je tuženik uskratio suglasnost za liječenje bolnica je kontaktirala Županijski sud u Zagrebu te se čeka njihova odluka o prisilnoj hospitalizaciji. S obzirom na navedeno suglasni su s donošenjem privremene mjere, kako bi se izbjegle brojne opasnosti od eventualnog tuženikova inzistiranja da po otpustu iz bolnice preuzme dijete ili neka druga slična situacija, a sve s obzirom na njegovo zdravstveno stanje.
11. Uvidom u nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-362/2024-32 od 19.09.2024. utvrđeno je da je istom okrivljeni CIT, ovdje protustranka, oglašen krivim za dva kaznena djela protiv osobne slobode – kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 nametljivim ponašanjem – opisano po čl. 140. st. 2. i 2. istog zakona i kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji – opisano i kažnjivo po čl. 179. a KZ/11 te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 10 mjeseci, a temeljem čl. 57. KZ/11 djelomična uvjetna osuda na 8 mjeseci uz roku kušnje od 3 godine. Ujedno mu je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja se ima izvršavati za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u okviru zatvorskog sustava, a po izlasku iz zatvora na slobodi te sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve oštećene MI kojoj se ne smije približavati na udaljenosti manjoj od 100 metara u trajanju od 3 godine.
12. Uvidom u podatke iz JRO RH sustava za protustranku je utvrđeno da je protustranka imala prijavljeno boravište na adresi [adresa] od 07.04.2024. do 19.09.2024., dok nakon toga datuma nema prijavljeno boravište niti prebivalište u [adresa]. Telefonskim putem je kod Zatvora u Zagrebu, matične evidencije provjereno trenutno boravište protustranke te je dobivena informacija da je protustranka otpuštena iz navedene ustanove 19.09.2024.
13. Dana 07.10.2024. na temelju telefonskog razgovora sa zaposlenicom KBC Sestre milosrdnica pribavljena je informacija da je ovdje protustranka CIT ŠI prisilno hospitaliziran na Odjelu za intenzivno psihijatrijsko liječenje Klinike za psihijatriju od dana 27.09.2024. na daljnjih 30 dana jer je najprije potpisao suglasnost za psihijatrijsko liječenje, a potom je istu opozvao i pokušao pobjeći iz bolnice, nakon čega je doneseno rješenje o prisilnoj hospitalizaciji.
14. Tužiteljica je prigovorila na mišljenje i prijedlog Zavoda u dijelu u kojem su iskazali da nisu suglasni da se oca CIT liši prava na roditeljsku skrb te je predložila da se ponovno izvrši uvid u medicinsku dokumentaciju za tuženika, posebice njegove mentalne sposobnosti i kapaciteti kao i činjenicu da tuženik svaki puta nakon otpusta iz bolnice ne uzima terapiju. Tuženik je prigovorio mišljenju i prijedlogu i predložio dopunu istog zbog promijenjenih okolnosti jer redovno prima terapiju, u međuvremenu se zaposlio i funkcionalan je član društva te misli da ima elemenata za novu procjenu.
15. Na ročištu održanom 31.01.2025. predstavnica Zavoda, socijalna radnica Viktorija Ivanković očitovala se na prigovore tužiteljice u odnosu na dio mišljenja kojim su procijenili da u ovom trenutku nema uvjeta za lišenje roditeljske skrbi oca, da ostaje kod tog mišljenja u cijelosti. Zavod nastavlja pratiti obiteljske prilike od otpusta oca, održava s njim kontakte i u suradnji s ocem i bolnicom pribavlja medicinsku dokumentaciju koja u tom dijelu ukazuje da je trenutno prisutna stabilizacija psihičkog stanja. Zbog toga smatra da nema uvjeta za lišenja oca roditeljske skrbi. U ostalom dijelu ostaje pri mišljenju i prijedlogu s time da će se nastaviti suradnja s roditeljima i ukoliko se nastavi tijek liječenja kod oca koji je sada prisutan Zavod je spreman za daljnje korekcije u tom dijelu, odnosno što se tiče osobnih odnosa s mlt. djetetom. Praćenjem bi Zavod ustanovio ima li mogućnosti ostvarivanja osobnih odnosa oca s mlt. djetetom pod nadzorom. Na pitanje suca smatra li da su se stekli uvjeti za vršenje ponovne obiteljske procjene u obitelji i dopunu mišljenja socijalna radnica izjavljuje da s obzirom da je otac tek sredinom 10 mjeseca izašao s liječenja bilo bi dobro da prođe još neko vrijeme za procjenu, barem mjesec dana, kako bi se vidjelo da li otac redovno uzima terapiju i općenito njegovo ponašanje. Na daljnje pitanje izjavljuje da smatra da je dovoljan istek roka od 6 mjeseci kako bi se procijenilo zdravstveno stanje i ponašanje oca.
16. Uvidom u izjavu tuženika od 15.02.2024., koju je nesporno vlastoručno potpisao i ovjerio svoj potpis kod javnog bilježnika, proizlazi da je istom priznao da se unazad 10 mjeseci intenzivno kockao, da se zaduživao sklapajući ugovore o kreditima, da je bez znanja i privole tužiteljice uzeo i potrošio na kocku svu ušteđevinu njihova djeteta u iznosu od 4.000,00 Eura, da je bivši ovisnik o tabletama radi čega se psihijatrijski liječio, da je trenutno nezaposlen i planira otići u inozemstvo zbog čega smatra da je u najboljem interesu mlt. ZI da njena majka vrši samostalnu roditeljsku skrb.
17. Tužiteljica MI je iskazala da je odlučila s tuženikom imati dijete jer ju je obmanuo, no da svoje dijete volim i da je ona najbolja na svijetu. Tuženik ju je počeo maltretirati dok je bila trudna 3 mjeseca, a nakon što je dijete rođeno počela su svakodnevna vikanja i vrijeđanja pa i dok je dojila dijete te ju je bilo strah kako će to utjecati na dijete, molila ga je da izađe iz stana što je on odbijao. Kad je ZI bila mjesec i pol dana stara jednom prilikom joj je rekao da je stoka i da joj je mjesto na podu, da će joj uzeti dijete i da će ih sve to koštati života. To je bilo sredinom prosinca 2023. te je pozvala svoju sestru da prespava kod njih jer ju je bilo strah. Tuženika je molila da ode iz stana, no on je rekao da nema kuda, da ne može kod svoje obitelji pa je ona s djetetom napustila stan. Nakon toga tuženik je dolazio kod nje, molio za oprost, obećavao da će se popraviti i to je tako bilo više puta kada bi se vraćao i odlazio jer je ponavljao nasilje. Zbog svega toga obratila se njegovoj obitelji jer nije shvaćala što se dešava, a oni su svi govorili da ne znaju što se dešava. Tuženik je 07.02.2024. došao i rekao da moraju ozbiljno razgovarati i obavijestio ju da je prokockao djetetov novac – ušteđevinu preko 4.000,00 Eura i da će ju od sada slušati i da može o svemu odlučiti. Tada joj je priznao da se kocka i da su roditelji već podmirili njegov kockarski dug od 30.000,00 eura jer on nema novaca, odnosno njegova obitelj. Tražila ga je da ode iz stana i da se počne liječiti, na što je on odgovorio da se neće liječiti ako ne bude s njim i da će otići u inozemstvo, što je već i ranije radio u nekim prilikama i ne bi se javljao obitelji. Rekla mu je da će tražiti skrbništvo, a što se tiče njegovih susreta s djetetom da ću mu omogućiti i više nego što odredi sud ako se bude liječio, a ako ne da će ti susreti biti zabranjeni. U početku je dolazio viđati dijete, odnosno dolazio je u stan ali se uopće ne bi interesirao za dijete nego bi pio i pušio, dolazio je nenajavljeno i na koncu je prijetio da će ju ubiti. O tome je obavijestila njegovu majku i tražila da ga vodi liječniku, da bi joj on kasnije priznao da je sve to rekao kako bi ju prisilio da opet budu zajedno. Sljedeći incident bio je u 3. mjesecu 2024. kada ju je opet pokušao nagovoriti da se vrati i kada je to odbila prijetio je da će dijete oteti i ubiti i nju s time psihički uništiti. O tim prijetnjama obavijestila je Zavod i pokrenut je kazneni postupak. Smatra da je tuženik opasan jer je na raspravi kod suca Đurinca prijetio njenoj majci, liječnici i sucu. Nedavno je u tom postupku donesena nepravomoćna kaznena presuda zbog obiteljskog nasilja. Dok su bili zajedno liječio se cijelo vrijeme i primao terapiju, no unatoč tome je njegovo ponašanje eskaliralo pa smatra da činjenica što liječnik kaže da uzima terapiju nije dokaz da se njegovo stanje popravilo i da bi bio sposoban kontaktirati s djetetom. Misli da je tuženi i dalje opasan jer je više puta prijetio da će oteti i ubiti dijete. Što se tiče njegovog kontakta s djetetom od rođenja nije imao strpljenja, pa kada bi ZI plakala on bi ju pokušao umiriti na način da bi ju dizao i spuštao u zrak, da bi ju nosio van na hladnoću i kad bi se ona usprotivila nije ju htio slušati. Nije se uopće angažirao oko djeteta, već bi lagao da ide na posao, a ustvari je odlazio u kockarnicu i tako je posao i izgubio. Osjeća strah za sebe i dijete i apsolutno ne vjeruje da će se tuženi moći pridržavati terapije jer dok je imao idealne uvjete tj. dok su bili zajedno napravio je ono što je napravio i rekao da mu je postalo predobro u životu pa da je morao napraviti neki problem. Mlt. ZI stara je 15 mjeseci i ne ide u vrtić iz nekoliko razloga i to zato što treba suglasnost oca, a oni ne kontaktiraju, što ju i dalje doji jer s obzirom na sve okolnosti to je za nju umirujuće, a prvenstveno zato što je u strahu odvojiti se od djeteta zbog svih tih prijetnji te je zato i promijenila boravište. Tuženi je prijetio ne samo njoj, nego i njenoj majci i baki kojoj je slao poruke za Uskrs. ZI je zdravo dijete i procjenjuje da su njezine mjesečne potrebe u skladu sa zakonskim minimumom no ona od tuženika ne traži ništa nego da ih pusti na miru. Želi brinuti o djetetu i traži samostalnu roditeljsku skrb s obzirom na činjenicu da njih dvoje nemaju nikakvih kontakata. Ostaje kod zahtjeva da se tuženika liši roditeljske skrbi jer tuženi ne nazove, ne pita kako je dijete, ne plaća uzdržavanje, ne pošalje joj poklon preko Zavoda i sl. Ostaje jednako tako i kod zahtjeva da se osobni odnosi s djetetom zabrane jer zbog svega navedenog smatra da u Uninom interesu nije da se susreće s ocem. Njih dvoje nikada nisu provodili neko kvalitetno vrijeme zajedno. Na pitanje suca može li pojasniti zašto tuženi inzistira na ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom i da ne bude lišen roditeljske skrbi izjavljuje da se tako ponaša zato što putem djeteta želi nju povrijediti jer zna da joj je dijete najvažnije, a i njegova obitelj je priznala da tuženi ima fiksaciju na nju (tužiteljicu). Njihova emotivna veza počela je u jesen 2022. i od početka joj je bilo poznato da tuženi boluje od neke psihičke bolesti, no nije znala točno od koje, što ne zna ni sada jer su mu postavljene razne dijagnoze. Dok su bili zajedno cijelo vrijeme je uzimao terapiju - psihofarmake. Neovisno o tim lijekovima tuženiku su se počeli pojavljivati simptomi, on je to skrivao kao npr. kocku ali bi se pritužio liječniku da mu lijek negativno utječe na ponašanje pa bi oni postepeno smanjivali doze, tek negdje pred sam kraj njihove veze on je prestao piti, prema njenom saznanju. Vrijeđao ju je tako što bi rekao da je: "kurvetina, manipulativno đubre, proračunata, a najgore je bilo da će joj uzeti dijete i da će ga ubiti". S obzirom na poznavanje tuženika, njegovo zdravstveno stanje, a vodeći računa o njegovom ponašanju sada smatra da se njegovo psihičko stanje sada i pogoršalo. Koliko zna tuženi je prije koji tjedan izašao iz bolnici jer je počinio svojoj obitelji incidente i oni su zvali policiju, a to joj je rekla socijalna radnica. Tvrdi da ona nije savjetovala tuženika kada je odlazio kod liječnika psihijatra što da kaže da bi mu terapija bila prekinuta. Na pitanje što je prethodilo navodnoj rečenici tuženika "lezi na pod, tamo ti je mjesto" izjavljuje da je ona na podu tješila psa kojeg je neposredno prije udario auto i tuženi je tako reagirao. Od tuženika je doživljavala svakodnevne uvrede nakon što se dijete rodilo.
18. Tuženi CIT je iskazao da se prije 10 mjeseci razveo od bivše supruge u Americi. Sve optužbe tužiteljice koje je iznijela su nesuvisle i izmanipulirane, no on nije došao ovdje iznositi negativnosti. Slaže se da dijete treba biti s majkom, no zahtijeva da i on bude dio Uninog života. Tvrdi da nikada nije niti pomislio, a kamoli rekao nešto za ZI, a niti za MI. Nikada nije prijetio da će dijete oteti i ubiti. Dijete će narasti i shvatiti što je ljubav, a rođena je isti dan kad i on. Zaposlen je i radi u jednom trgovačkom centru, no ne želi reći gdje ovako javno i sada će dobiti prvu plaću. Liječi se i zadnji nalaz mu je odličan te dobiva depo injekciju jednom mjesečno i ne može ju izbjeći te dobije za to potvrdu. Jako je stabilan i odlično kontaktira sa svojom obitelji. Nešto se jesu nedavno porječkali ali ništa strašno jer su oni u odličnim odnosima, no točno je da je bila policija što je bilo potrebno da bi ga mogli hospitalizirati. Morali su ga hospitalizirati jer je došlo do nesuglasica i to je normalno. Stanuje kao podstanar, no ne bi htio reći koliko plaća najamninu. Svjestan je da boluje od psihičke bolesti, sada mu je postavljena dijagnoza "sumanuti psihotični poremećaj", no ta je bolest izlječiva jer ne bi u protivnom mogao biti u radnom odnosu i funkcionirati, a njegove kognitivne sposobnosti rastu te su mu rekli da se može izliječiti. Liječi se u [adresa] kod dr. ZIT. Na pitanje je li ovisan o kocki izjavljuje da je kao dijete imao ovisnost koja mu se onda u jednom trenutku vratila jer više od 10 godina nije bio u kasinu. Opet je počeo kockati negdje u 4. mjesecu 2023. i to kada su se njih dvoje zaručili. Slučajno je taj puta ušao u kockarnicu na WC i kockao, no nije znao niti smatrao da će mu se vratiti ovisnost pa nije ništa niti rekao tužiteljici prije nego što su se zaručili. Tvrdi da je ona znala za njegovu raniju povijest kockanja i psihičke probleme. Sve je to znala jer je bila njegova odvjetnica u postupku prebacivanja sigurnosne mjere jer je u Sloveniji počinio kazneno djelo krađe auta. Unatoč tom kockanju tvrdi da im ništa u obitelji nije nedostajalo i dalje je nastavio raditi te nije izgubio posao zbog kocke već je dao otkaz jer tužiteljici nije odgovarao njegov smjenski rad u jednom restoranu. Tvrdi da je tužiteljica u stvari htjela gangstera. Oboje su htjeli dijete. Iako je kockao i dalje je bio prema tužiteljici korektan. Tužiteljica također ima psihičkih problema u smislu anksioznosti, depresije, za vrijeme trudnoće pila je i pušila, a on joj to nije branio i to je jedini način da je pokazao da u stvari nije brinuo o djetetu, sve ostalo je bilo kako treba. Nikada nije bacao dijete da ju smiri. Na pitanje da li je dijete nosio na hladno da prestane plakati izjavljuje da ju je nosio na svježi zrak jer je dijete bilo u kući u kombinezonu i bilo mu je vruće. Živjeli su u njezinom odvjetničkom uredu, odnosno u stanu u kojem je bio taj ured, a kraj toga njihova spavaća soba koju je on izgradio za dijete. Tužiteljica je cijelo vrijeme bila nezadovoljna, kad bi nešto krivo napravila nije se znala ispričati i tokom vremena odnosi su se pokvarili. Angažirao se oko djeteta tako da joj je mijenjao pelene, ona je znala spavati na njemu, pomagao je tužiteljici u kupanju djeteta, i svaki puta su zajedno odlazili kod doktora s djetetom. Htio je zato i dati otkaz da joj pomogne oko djeteta. Dug od 30.000,00 Eura od kockanja riješila je njegova obitelj. Dok su živjeli zajedno MI je davao po 200,00 Eura za režije i njezin novac nije prokockao. Uninu ušteđevinu prokockao je u iznosu od 2.000,00 Eura što joj nije uspio vratiti jer je bio u zatvoru i na liječenju, a sada se tek zaposlio. Više ne kocka i smatra da ne treba zato piti lijekove iako je njegova doktorica napravila evaluaciju i nešto mu predložila. Nije istina da su se nekoliko puta mirili, da je tražio da se vrati i prijetio samoubojstvom. Sve što je radio, radio je da zaštiti njihovu obitelj. Redovno šaljem e-mail Zavodu i medicinsku dokumentaciju o liječenju. Dok je bio u zatvoru zabranio je svojoj majci da kontaktira i MI i Zavod jer nije znao kako se to rješava. Oni su probali MI kontaktirati da vide dijete, no ona je to dopustila ali se ponašala kao da ju majka i brat žele potkupiti da ga se pusti iz zatvora pa im je rekao da prestanu. Nedavno se majka opet javila da vidi ZI, no MI rekla najprije da nisu u Zagrebu za praznike, a nakon toga se više nije javljala. Zabranio im je da daju ikakve novce MI za dijete jer je on taj koji se mora financijski brinuti. Na pitanje je li nedavno donesena nepravomoćna presuda zbog obiteljskog nasilja protiv njega odgovara da ne zna kakva je presuda donesena već da to zna njegov odvjetnik. Tužiteljica je više puta nasrnula na njega dok joj je dijete bilo u ruci staro 2 do 3 mjeseca, što svjedoči o njezinom ponašanju. Nikada joj nije prijetio, a smatra da je ona nezadovoljna sa svojim životom jer hoće biti gangster i hoće gangstera. Nije točno da se želi MI osvećivati preko djeteta, a posebice da želi naštetiti djetetu. Misli da se iz njezina izraza lica može vidjeti kakva je i da će to biti dok se ne pokaje da bude zdrava i ispravna. ADHD je kod njega dijagnosticiran 2018. godine. Nema shizofreniju. Točno je da je u Americi dobio dijagnozu shizofreniju kada se tamo liječio. Već od 10. mjeseca prošle godine prima depo injekciju, a prije toga je pio tablete. Kada mu se predočava da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je u 2. mjesecu 2023. izjavio psihijatru da su nastali problemi prilikom primitka depoa izjavljuje da to nije istina. Između njih dvoje bilo je fizičkog i verbalnog nasilja, ali od strane tužiteljice prema njemu te ga je više puta tjerala van iz stana, a on nije nikada nasrnuo na nju. U zatvoru je bio jer ga je tužiteljica prijavila za obiteljsko nasilje, nametljivo ponašanje i prijetnje. Ta je njezina prijava bila neistinita. Nikada nije prijetio svojoj majci, bratu niti ikome u životu, nikada se nije zaduživao kod kamatara. Nikada nije bio ovisan o tabletama jer sve što je uzimao, uzimao je preko liječničke uputnice. Potpisao je izjavu od 15.02.2024. koja je ovjerena kod bilježnika i prileži spisu, ali pod prijetnjom tužiteljice. Nije kasnije tu izjavu poništavao. Prije ovog zadnjeg liječenja nikada nije bio na psihijatrijskom liječenju na slobodi. Na pitanje da li se ikada raspitivao za dijete nakon što su prestali biti zajedno izjavljuje da je završio u zatvoru radi nje. Platit će slijedeći mjesec za dijete, a do sada nije plaćao jer nije imao mogućnosti. Tvrdi da nije rekao tužiteljici "stoko lezi na pod" i da nema zdravog razuma u toj rečenici, da je tom prilikom psa udario auto i nije bila sposobna niti brinuti se za dijete niti za psa, i mogao joj je reći da je stoka. Tužiteljica je više puta ponavljala da je kriva , pa je onda on rekao - jesi kriva i ona je nasrnula na njega, šamarala ga, imala je dijete u rukama, a tome je bila prisutna njezina majka. Tužiteljica je toliko neodgovorna da želi prostor osvježiti na način da u vodi kuha Z. Tužiteljica ima psa koji je jako agresivan i boji se da je opasan.
19. Odredbom čl. 170. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23, dalje: ObZ) propisano je da će sud roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb u izvanparničnom postupku kad utvrdi da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava.
20. Nadalje, odredbom čl. 7. ObZ-a propisano je da su mjere kojima se zadire u obiteljski život prihvatljive ako su nužne te se njihova svrha ne može uspješno ostvariti poduzimanjem blažih mjera uključujući i preventivnu pomoć, odnosno potporu obitelji.
21. Cijeneći sve izvedene dokaze, posebice vodeći računa o mišljenju i prijedlogu HZSR i dopunskom očitovanju predstavnice zavoda kojim je otklonjen prigovor tužiteljice kao neosnovan, mišljenje je suda da nisu ispunjeni uvjeti propisani čl. 170. ObZ-a da se tuženika liši prava na roditeljsku skrb.
22. Naime, iako je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik osoba s duševnim oboljenjem, nekritičan prema vlastitom zdravstvenom stanju, da ima povijest vršenja kriminalnih radnji, između ostalog i počinjenje obiteljskog nasilja prema tužiteljici zbog čega mu je izrečena nepravomoćna kaznena presuda, da je bio agresivan i prema svojoj majci, sestri i bratu po izlasku iz istražnog zatvora zbog čega je prisilno hospitaliziran na psihijatrijskom odjelu, da je sklon impulzivnim reakcijama, da se za vrijeme zajedničkog života stranaka nije brinu o djetetu već se kockao, neprimjereno ponašao, prijetio zbog čega je njegovo ponašanje bilo ozbiljno ugrožavajuće za dobrobit i sigurnost mlt. ZI budući da se tuženik od izlaska iz bolnice u 10. mjesecu 2024. redovno kontrolira kod psihijatra i uzima terapiju, da se zaposlio, iznajmio stan, da tvrdi da želi aktivno sudjelovati u Uninom životu i da je voljan plaćati uzdržavanje za dijete, a prema mišljenju zavoda je u ovom trenutku određivanje zabrane ostvarivanja osobnih odnosa oca s mlt. djetetom dostatno za zaštitu dobrobiti mlt. djevojčice te bi lišenje prava na roditeljsku skrb u postojećim okolnostima bilo suviše rigorozno, tim više što se primjenom navedenih blažih mjera može osigurati zaštita djeteta, a paralelno pružiti motivacija ocu da ustraje na liječenju, kako bi ponovno imao priliku uspostaviti primjeren kontakt sa kćerkom.
23. Zbog svega navedenog sud je odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice da se tuženika liši prava na roditeljsku skrb u pogledu mlt. ZI, sve kao pod toč. I izreke ove presude.
24. Sukladno odredbi čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) koji se na ovaj predmet primjenjuje temeljem odredbe čl. 346. ObZ-a, budući da je odbijen kao neosnovan prvo postavljeni zahtjev tužiteljice, valjalo je odlučiti o drugom od eventualno istaknutih tužbenih zahtjeva kao što slijedi:
25. Odredbom čl. 96. st. 1. ObZ-a je propisano da je djetetovo mjesto stanovanja prebivalište, odnosno boravište njegovih roditelja, dok je st. 2. istog čl. propisano da su roditelji dužni sporazumno odrediti mjesto djetetova stanovanja, a ako roditelji ne stanuju zajedno dijete može imati mjesto stanovanja samo kod jednog roditelja.
26. Kod donošenja odluke s kojim će roditeljem stanovati mlt. ZI sud je prihvatio mišljenje i prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Novi Zagreb cijeneći da je isto u najboljem interesu mlt. djeteta stranaka, a vodeći računa i da mlt. dijete od prestanka zajedničkog života stranaka živi s majkom, kao i da se otac suglasio da mlt. dijete nastave živjeti s majkom.
27. Slijedom navedenog valjalo je sukladno odredbi čl. 96. st. 3. ObZ-a donijeti odluku da će mlt. ZI stanovati s majkom MI i odlučiti kao pod toč. II izreke ove presude.
28. Odredbom čl. 104. st. 1. ObZ-a propisano je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb. Nadalje, odredbom čl. 105. st. 1. istog zakona propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti.
29. Vodeći računa o dosadašnjoj dinamici odnosa između stranaka i nemogućnosti komunikacije kao posljedici impulzivnog, nasilnog i nepredvidivog ponašanja tuženika koje je rezultiralo obiteljskim nasiljem u odnosu na tužiteljicu i izazvalo strah kod tužiteljice za sebe i mlt. dijete zbog iskazanih prijetnji tuženika, zbog čega je donesena i nepravomoćna kaznena presuda protiv tuženika radi obiteljskog nasilja, unatoč činjenici da tuženi na ročištu 31.01.2025. iskazuje da je korigirao svoje ponašanje jer se zaposlio, ali ne želi reći gdje i kolika su mu primanja, da živi kao podstanar i da redovno prima terapiju o čemu obavještava zavod, mišljenje je suda, koje odgovara mišljenju i prijedlogu zavoda, da majci treba omogućiti samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na zajedničko mlt. dijete stranaka, mlt. ZI te je odlučeno kao pod toč. III. izreke ove presude, sukladno odredbi čl. 105. st. 1. ObZ-a.
30. Odredbom čl. 119. st. 1. ObZ-a propisano je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, dok je st. 3. istog članka propisano da roditelj koji ne stanuje s djetetom nema pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom jedino ako mu je to odlukom suda zabranjeno.
31. Nadalje, odredbom čl. 123. st. 1. istog zakona je propisano da sud može u odluci iz čl. 413. st. 1. tog zakona ili u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja ili Hrvatskog zavoda za socijalni rad iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta.
32. Cijeneći sve izvedene dokaze utvrđeno je da su stranke bile u zajednici koja je trajala oko godinu dana, da je u istoj rođeno jedno mlt. dijete ZI **.**.2023., da je već tijekom trudnoće tužiteljice tuženik više puta verbalno uznemiravao tužiteljicu, da se obiteljsko nasilje pogoršalo nakon rođenja djeteta te da je tužiteljica zbog eskalacije nasilja i prijetnji da će nju i dijete tuženik koštati života i da će joj "uzeti" dijete bila prisiljena otići iz stana u kojem su boravili i prijaviti tuženika za obiteljsko nasilje, nakon čega je protiv tuženika pokrenut kazneni postupak zbog obiteljskog nasilja u odnosu na tužiteljicu i određen istražni zatvor. Nadalje je utvrđeno da je tuženik ovisnik o kocki, da je potrošio 4.000,00 Eura koji novac je pripadao mlt. ZI i da se zadužio za ukupno 30.000,00 Eura, da se nije uopće brinuo o djetetu niti je iskazivao interes za dijete. U međuvremenu je tuženiku dana 19.09.2024. izrečena osuđujuća presuda u kaznenom postupku te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 10 mjeseci, uvjetno 8 mjeseci na 3 godine te je 19.09.2024. otpušten iz istražnog zatvora. Istoga dana je zbog incidenta koji je uzrokovao u kući svoje majke hitnom pomoći odvezen u Kliniku za psihijatriju u KBC Sestre milosrdnice jer je došao u sukob s majkom, bratom i sestrom i zadržan je na prisilnom smještaju u istoj bolnici. Ujedno je utvrđeno da tuženik ima povijest psihijatrijskih tretmana i ozbiljnih poteškoća s mentalnim zdravljem, uključujući sklonost ovisničkom ponašanju (kockanje, opojna sredstva, lijekovi), ADHD, psihotične dekompenzacije, poremećaj ličnosti i anksiozno-depresivne smetnje. Također ima i povijest činjenja kriminalnih djela, za koja je osuđen u Sloveniji 2022.g., a u navedenom sudskom postupku je vještačen i proglašen neubrojivim te mu je izrečena sigurnosna mjera psihijatrijskog liječenja. Psihijatrijskim vještačenjem za potrebe navedenog kaznenog postupka utvrđeno je da CIT boluje od psihotičnog poremećaja iz kruga shizofrenije, preporučeno mu je bolničko liječenje, a po dovršetku nastaviti ambulantni psihijatrijski tretman uz redovite kontrole i psihofarmakoterapiju uz upozorenje da je moguće da u akutnoj fazi bolesti, ukoliko nije primjereno liječena, počini teško kazneno djelo protiv života i tijela. Zbog svega navedenog životno je uvjerljivo da tužiteljica MI ima osjećaj straha za svoje zdravlje i sigurnost, kao i za zdravlje i sigurnost mlt. kćerke te da smatra da bi ozbiljno bila ugrožena sigurnost djeteta ukoliko bi se omogućili susreti oca i djeteta. Istovremeno je utvrđeno da je u siječnju 2025. tuženik prilikom davanja iskaza u ovom postupku izjavio da se uredno liječi, da se zaposlio i da radi u jednom trgovačkom centru, no ne želi reći u kojem i da je iznajmio stan, da je jako stabilan i ima odlične kontakte sa svojom obitelji.
33. Dakle, uvidom u citiranu dokumentaciju, a prvenstveno vodeći računa o prijedlogu i mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Novi Zagreb, kao i o njihovu dopunskom očitovanju, utvrđeno je da je trenutno prisutna stabilizacija psihičkog stanja oca, da Zavod nastavlja pratiti obiteljske prilike od otpusta oca, da održava s njim kontakte i u suradnji s ocem i bolnicom pribavlja medicinsku dokumentaciju, no da unatoč navedenom ostaje pri mišljenju i prijedlogu da se zabrani ostvarivanje osobnih odnosa oca s mlt. djetetom dok se kroz dulje vremensko razdoblje, najmanje razdoblje od 6 mjeseci, ne utvrdi da se tuženikovo psihičko stanje stabiliziralo i preduvjet za isto je da se sačini ponovna obiteljska procjena u obitelji stranaka.
34. Obzirom na navedeno i činjenicu da je tuženik tek sredinom 10.mjeseca 2024. izašao iz bolnice gdje je bio prisilno hospitaliziran na psihijatrijskom odjelu, da redovno odlazi na psihijatrijske kontrole, da se zaposlio u siječnju 2025. i iznajmio stan te da je sada izrazio namjeru i želju da sudjeluje u životu mlt. ZI i doprinosi za njezino uzdržavanje, mišljenje je suda da se trenutno još nisu stekli uvjeti za procjenu je li došlo do stabilizacije zdravstvenog stanja oca bez koje se ne može sa sigurnošću utvrditi da otac ne bi svojim neprimjernim ponašanjem mogao ugroziti sigurnost mlt. djeteta i negativno utjecati na njegov rast i razvoj, pa je stoga nužno radi zaštite dobrobiti mlt. ZI zabraniti ostvarivanje osobnih odnosa ocu s mlt. djetetom sukladno odredbi čl. 123. st. 1. ObZ-a i odlučiti kao pod toč. IV. izreke ove presude.
35. Nadalje, ističe se da uzimajući u obzir kronološku dob djeteta, sud nije utvrđivao mišljenje mlt. djeteta sukladno odredbi čl. 360. Obiteljskog zakona.
36. U odnosu na iznos uzdržavanja valja reći da je odredbom čl. 288. st. 1. ObZ propisano da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, a radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.
37. Odredbom čl. 307. st. 1 ObZ određeno je da će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, time da je čl. 311. ObZ propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, dok je čl. 313. ObZ propisano da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja odnose na prihode i imovinsko stanje, kao i mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.
38. Odredbom čl. 309. ObZ određeno je da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu.
39. Prilikom donošenja odluke o visini uzdržavanja, sud je ukupne materijalne potrebe mlt. djeteta utvrdio na temelju stanja spisa te iskaza tužiteljice sukladno odredbi čl. 311. ObZ-a. Ujedno je uzeo u obzir i odredbu čl. 310. st. 1. i 2. ObZ- a prema kojoj roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanje, odnosno da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.
40. Na temelju iskaza majke i zz, ovdje tužiteljice utvrđeno je da je mlt. ZI stara 16 mjeseci, da ne ide u vrtić već ju čuva tužiteljica i da je zdravo dijete. Stanuje s majkom u iznajmljenom stanu. Vodeći računa o troškovima obuće, odjeće, troškovima hrane, higijenskih potrepština i troškovima stanovanja sud je procijenio njezine mjesečne potrebe u iznosu od najmanje 195,16 €.
41. Pritom je sud sukladno odredbi čl. 315. st. 1. ObZ-a utvrdio materijalne prilike oca kao osobe koja je dužna davati uzdržavanje na temelju iskaza tuženika. Tako je utvrđeno da je tuženik osoba u dobi od 34 godine, fizički zdrav, da je zaposlen, no ne želi reći koliko mu iznosi plaća, po zanimanju je kuhar i fizioterapeut. Stanuje kao podstanar, no nije želio reći koliko iznosi najamnina. Nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja niti imovine u svom vlasništvu.
42. Sud je sukladno odredbi čl. 307. ObZ-a utvrdio ukupne mjesečne potrebe mlt. ZI u iznosu od 195,16 Eur procijenivši da je tuženik u mogućnosti iste podmirivati vodeći računa o njegovom zdravstvenom stanju, starosti i činjenici da nema drugih obveza uzdržavanja. Pritom se napominje da je spomenuti iznos određen Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (NN 49/24) koja je u primjeni od 26.04.2024. prema kojoj je za dijete do 6 godina propisan je minimalni mjesečni iznos uzdržavanja od 195,16 Eura.
43. Slijedom navedenog, budući da je među strankama nesporno da tuženik ne doprinosi ništa za uzdržavanje mlt. ZI od prestanka zajedničkog života stranaka 08.02.2024. valjalo je odlučiti kao pod toč. V. izreke ove presude i naložiti tuženiku da doprinosi za uzdržavanje mlt. djeteta mjesečno po 195,16 Eura počam od 08.02.2024. pa nadalje.
44. Valja naglasiti da obveza uzdržavanja nije samo zakonska već i moralna obveza roditelja koji ne stanuju s djetetom i ta obveza mora imati prioritet ispred svih drugih obveza.
45. Zatezne kamate dosuđene su temeljem odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).
46 . Tužiteljici su dosuđeni troškovi postupka sukladno odredbi čl. 366. ObZ-a u vezi čl. 154. st. 3. i 155. ZPP-a vodeći računa da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi i to troškovi jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak po Tbr 7 toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad (NN 138/23, dalje: Tarifa) - 200 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 Eur (Tbr 50 Tarife) iznosi 400,00 Eur uz nagradu po Tbr 42 ili 100,00 Eur što ukupno iznosi 500,00 Eur, kao što je odlučeno pod toč. VI izreke ove presude.
47. Na tako određeni trošak tužiteljici su dosuđene zatezne kamate po stopi određenoj čl. 29. ZOO-a, a temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a počam od 11.03. 2025. do isplate.
48. S obzirom na navedeno valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan, sve kao pod toč. VII. izreke ove presude.
49. Tuženik je uz podnesak od 07.03.2025. koji je dostavio u spis nakon zaključenja glavne rasprave priložio preslike SMS poruka između tužiteljice i njega i naveo da se radi o novim dokazima i činjenicama koje svjedoče o prirodi njihova odnosa i odnosa tuženika prema djetetu uz obrazloženja zašto iste nije mogao ranije dostaviti u spis.
50. Po mišljenju suda iz navedenog podneska ne proizlazi da su ispunjeni uvjeti iz čl. 305. ZPP-a za ponovno otvaranje glavne rasprave radi dopune postupka ili razjašnjenje važnih pitanja jer navedena SMS prepiska svjedoči o odnosu između stranaka koji je očigledno narušen, što stranke niti ne spore, dok se u ovom postupku odlučuje o roditeljskoj skrbi u odnosu na zajedničko mlt. dijete stranaka pri čemu se sud, vodeći računa o zdravstvenom stanju oca, prvenstveno rukovodio priloženom medicinskom dokumentacijom oca i izraženim mišljenjem stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Novi Zagreb koji posjeduju za spomenute procjene potrebna znanja, a ujedno je uzeo u obzir i činjenicu postojanja nasilnog ponašanja tuženika, o čemu je donesena i nepravomoćna odluka.
51. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja i odbijen kao neosnovan prijedlog tuženika od 07.03.2025. za ponovnim otvaranjem glavne rasprave.
U Zagrebu, 11. ožujka 2025. godine
Sudac:
Renata Šrekais
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka istih. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
1. tužiteljici po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku
3. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Novi Zagreb
4. Posebnom skrbniku CI
