REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-259/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvar tužitelja GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Matić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3469/2023-2 od 24. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2382/2019-44 od 31. svibnja 2023., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3469/2023-2 od 24. rujna 2024., kojim je potvrđena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2382/2019-44 od 31. svibnja 2023.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
5. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pravna pitanja:
„1. Da li je kod primjene odredbi čl. 963. st. 1. u svezi s čl. 234. st. 6. i čl. 230. st. 1. ZOO i odluke o prigovoru zastare u odnosu na potraživanje osiguratelja koji potražuje regresnu isplatu naknade štete izvršenu svome osiguraniku osnovom police kasko osiguranja motornog vozila od drugog odgovornog osiguratelja pravno relevantna odlučna činjenica kada su kasko osiguraniku odnosno izvornom oštećeniku, kasko osiguratelja vozila koji podnosi tužbu radi regresne isplate isplaćene naknade kasko štete, bili dostupni podaci o šteti o osobi štetnika odnosno da li je taj trenutak sam dan nastanka štete odnosno prometne nezgode kada je kasko osiguranik doznao/vidio oštećenja svoga vozila odnosno barem dan kada je kasko štetu prijavio svom kasko osiguratelju, sve imajući na umu stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-788/1990-2 od 30.08. 1990. („Po stanovištu ovog suda kada oštećeni na dan štetnog događaja dozna za oštećenje automobila kao i za osobu štetnika od tog dana počinje teći u smislu odredbe čl. 376. Zakona o obveznim odnosima i rok zastare potraživanja naknade za troškove popravka automobila, pri čemu nije važno što tog dana nije izvršena procjena štete, odnosno što tada još ne zna za točan novčani iznos štete. Bitno je da su tada poznate okolnosti iz kojih se može utvrditi visina štete, a te su okolnosti u ovom slučaju (kod oštećenja stvari) kraj saznanja za oštećenje automobila, bile poznate.“) kao ŽS u Zagrebu Gž-1858/16-2 od 05.09.2017., te imajući na umu i stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-1275/2011-2 od 27.01.2016. i Rev-x 1126/2016-2 od 03.10.2018. prema kojima pravorelevantan trenutak za početak tijeka zastare predstavlja već sam dan prijave štete (Rev- 1275/2011-2; „u krajnjoj liniji sam oštećenik je prijavio štetu tužitelju 10. listopada 2020. i kada se mora uzeti da je započeo teći zastarni rok“; Rev-x 1126/2016-2: „U protivnom bi se taj rok mogao neograničeno produživati što je protivno ne samom zakonskom uređenju na koja se prethodno revizijski sud pozvao, već i svrsi instituta zastare.“)?
2. Je li stajalište drugostupanjskog suda prema kojemu je odluka o prigovoru zastare (čl. 963. st. 1. u svezi s čl. 234. st. 6. i čl. 220. st. 1. ZOO), u odnosu na potraživanje osiguratelja koji potražuje regresnu isplatu naknade štete izvršenu svome osiguraniku osnovom police kasko osiguranja motornog vozila od drugog odgovornog osiguratelja, potrebno donijeti vodeći računa da je pravno relevantna činjenica dan kada je ispostavljen račun popravka vozila u protivnosti s pravnim stajalištima izraženim u odlukama Rev-1275/2011-2 od 27.01.2016. i Rev-x 1126/2016-2 od 03.10.2018., a u kojim odlukama Vrhovni sud RH izražava pravno stajalište „da sam dan plaćanja naknade od osiguratelja svom osiguraniku nije odlučan za početak tijeka zastare, već je samo pretpostavka za stjecanje aktivne legitimacije“?
3. Je li početak subjektivnog roka zastare iz čl. 230. st. 1. ZOO/05 za potraživanje naknade štete pravno relevantan trenutak od kojega počinje teći zastara trenutak kada su oštećeniku/tužitelju dostupni podaci i okolnosti iz kojih se može zaključivati o šteti i štetniku kao što su npr. prijava štete osiguratelju uz izvid i fotografiranje vozila ili je trenutak izdavanja računa popravka trenutak saznanja za štetu, pa je tada i počeo teći trogodišnji rok iz odredbe čl. 230. st. 1. ZOO-a?
4. Da li je za isplatu osigurane svote ugovaratelju osiguranja, a nakon što je nastupio osigurani slučaj po ugovoru o kasko osiguranju automobila potreban pristanak osobe čiji je interes osiguran i kojoj prava iz osiguranja pripadaju?
5. Da li je pretpostavka osnovanosti subrogacijskog zahtjeva okolnost da je osiguratelj isplatio naknadu za konkretnu štetu osobi čiji je interes osiguran i da je naknadu isplatio na temelju ugovora o osiguranju i pripadajućih uvjeta, odnosno da li dolazi do subrogacije ako je štetu isplatio bez pristanka osobe čiji je interes osiguran i kojoj prava iz osiguranja pripadaju?
6. Da li se u konkretnom slučaju glede početka tijeka zateznih kamata primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09 – dalje ZOOP), tj. predstavlja li isti specijalni zakon koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, a obzirom na tuženika – osiguravajuće društvo u ovom predmetu, te činjenicu da je tužitelj isplatom svom osiguraniku stupio u njegov pravni položaj, pa time i pravo na zatezne kamate imao jednako kao i osiguranik, tj. oštećenik najranije od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno tužbe?
7. Da li isplata naknade štete osiguraniku tužitelja kao osiguratelju koji stupa u njegov pravni položaj daje posebna prava glede tijeka zateznih kamata, tj. da li je u predmetnom slučaju trebalo zatezne kamate dosuditi od podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno tužbe, jer isplata naknade štete osiguraniku ne daje tužitelju nikakva posebna prava osim onih koje je imao njegov osiguranik pa tako niti trenutak početka tijeka zateznih kamata ne može biti različit od onog koji je imao njegov osiguranik kao oštećenik?
8. Od kada teku zakonske zatezne kamate u slučaju regresnog zahtjeva osiguratelja u situaciji kad osiguratelj isplati štetu kasko osiguraniku po ugovoru o kasko osiguranju?“
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pitanja nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP.
7. Prvo, drugo i treće postavljeno pitanje ne mogu se smatrati pravnim pitanjima koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i/ili za razvoj prava, jer je riječ o pitanjima kod kojih odgovor ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.
8. Četvrto i peto naznačeno pitanje nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer se radi o pitanjima od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora.
9. Osim toga, valja napomenuti da tuženik nije niti iznio odgovarajuće razloge važnosti obzirom su odluke na koje se pozvao donesene u različitim činjeničnim i pravnim situacijama od one u ovoj parnici, pa ne predstavljaju odgovarajući razlog za postavljena pitanja.
10. U odnosu na šesto, sedmo i osmo naznačeno pitanje u prijedlogu valja reći da je riječ o pitanjima o kojima je ovaj sud već zauzeo pravno shvaćanje, izneseno pravno shvaćanje u pobijanoj odluci ne odstupaju od pravnog shvaćanja ovoga suda (tako u Rev-643/22 od 6. prosinca 2023. i dr.)., a nije ocijenjeno da bi trebalo preispitati postojeću i jedinstvenu sudsku praksu.
11. Također, ovaj sud je ocijenio da stranka nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku koji je prethodio reviziji povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. To zato što se tuženik u prijedlogu samo paušalno poziva na povredu prava na pravično suđenje, međutim ne daje nikakve konkretne razloge.
12. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je djelomično odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, te je riješeno kao u točki I. izreke.
13. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, te riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 11. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
