REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-593/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Una Zečević Šeparović, odvjetnica u Zagrebu, Selska cesta 3/I, protiv tuženika LJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi uzdržavanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž- 22/2022-2 od 28. rujna 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-214/2021-42 od 27. lipnja 2022. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P Ob-214/2021-44 od 28. lipnja 2022., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se revizija tuženika.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku na ime uzdržavanja tužiteljice kao punoljetnog djeteta plaćati mjesečno iznos od 2.000,00 kuna (265,44 EUR) počevši od dana podnošenja tužbe 23. veljače 2021. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, i to plativo do svakog petnaestog u mjesecu za tekući mjesec a u slučaju kašnjenja u plaćanju s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu preostalog zatraženog iznosa u visini od 500,00 kuna (66,36 EUR). Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki III. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (331,80 EUR).

2. Drugostupanjskom je presudom odbijena žalba tuženika kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dosuđujućem dijelu.

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-1039/2023-2 od 19. travnja 2023. dopustio tuženiku reviziju zbog pravnog pitanja:

"Jesu li u sporu o uzdržavanju punoljetnog djeteta obveznici uzdržavanja oba roditelja sukladno članku 316. ObZ s time da se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP) pobijajući je u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno da se obje nižestupanjske presude u pobijanom dijelu ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženika.

6. Revizija nije osnovana.

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi članka 391. stavka 3. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet je revizijskog postupka zahtjev tužiteljice kao punoljetnog djeteta za isplatu iznosa od 2.000,00 kuna (265,44 EUR) po osnovi uzdržavanja od tuženika kao roditelja s kojim tužiteljica ne stanuje.

9. Sudovi su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev nakon što su utvrdili da ukupne materijalne potrebe tužiteljice koje se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, obrazovanja, socijalnog života i dr. mjesečno iznose oko 4.500,00 kuna (597,25 EUR), da tužiteljica kao redovna studentica druge godine Stomatološkog fakulteta s prosjekom ocjena 4,2 prima mjesečnu stipendiju u visini od 1.200,00 kuna (159,26 EUR), time da se pravo na stipendiju utvrđuje godišnje u ovisnosti o uspjehu na svakoj od akademskih godina, tužiteljica stanuje s majkom i tri sestre (jednom punoljetnom i dvije maloljetne) u gradskom stanu u [adresa] na kojem majka ima status zaštićenog najmoprimca. Tužiteljica ima troškove upisnine za fakultet u iznosu od 300,00 kuna (39,81 EUR), troškove nabavke knjiga za fakultet za što je na prvoj godini potrošila iznos od 2.200,00 kuna (291,99 EUR), dok njezine ostale potrebe obuhvaćaju troškove odjeće, obuće, kozmetike, sredstava za higijenu i džeparac. Njezina majka snosi troškove najma stana u iznosu od 300,00 kuna mjesečno (39,81 EUR), režijske troškove (oko 2.700,00 kuna/358,35 EUR), troškove hrane (oko 5.000,00 kuna/663,61 EUR) i ostalih kućanskih potreba. Majka tužiteljice je također zaposlena i ostvaruje mjesečna primanja u visini od 8.000,00 kuna (1.061,78 EUR) te skrbi o još jednom punoljetnom i dvoje maloljetne djece kojima je tuženik također otac.

9.1. U odnosu na tuženika, u postupku je utvrđeno da je zaposlen u Hrvatskom saboru i ostvaruje mjesečna primanja od oko 13.000,00 kuna (1.725,39 EUR). Stanuje u stanu u [adresa] čiji je vlasnik, ima u suvlasništvu (za ½ dijela) nekretninu u Zagorju, suvlasnik je ¼ dijela stana u [adresa] u [adresa], otplaćuje kredit koji je podigao za plaćanje pravomoćno dosuđenog iznosa uzdržavanja djece prema presudi prvostupanjskog suda broj P Ob-676/2016, za vlastite potrebe mjesečno izdvaja oko 5.500,00 kuna (729,97 EUR).

10. Uzimajući u obzir da i majka tužiteljice doprinosi njezinom uzdržavanju plaćajući troškove stanovanja (najam i režije), kao i druge troškove kućanstva u kojima obitelj živi, prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev tužiteljice za mjesečno uzdržavanje u iznosu od 2.000,00 kuna (265,44 EUR). Pritom je uzeto u obzir da je tuženik obveznik uzdržavanja triju sestara tužiteljice te da bi tužiteljica tijekom ljetnih i zimskih mjeseci u pauzama studentskih obveza mogla i dodatno zaraditi za vlastito uzdržavanje. Ujedno je ocijenjeno da se kreditna obveza tuženika koja tereti njegovu plaću ne može uzeti u obzir kao okolnost koja bi umanjila njegovu obvezu uzdržavanja tužiteljice s obzirom na pravnu prirodu toga davanja, a radi se o razlici uzdržavanja za djecu na koje je plaćanje tuženik obvezan pravomoćnom sudskom odlukom.

11. Drugostupanjski je sud, odgovarajući na žalbeni prigovor tuženika da je prvostupanjski sud paušalno utvrdio sudjelovanje majke u uzdržavanju tužiteljice te da nije jasno koji trošak majka za tužiteljicu podmiruje, pogrešno ukazao na odredbu članka 310. stavka 1. i 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ) na temelju koje roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, pri čemu se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

12. Pravilno tuženik ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod pozivanja drugostupanjskog suda na odredbu članka 310. ObZ jer ta odredba regulira izjednačavanje svakodnevne skrbi o maloljetnom djetetu i novčanog uzdržavanja. Tužiteljica je, pak, punoljetno dijete iz članka 290. stavka 1. ObZ jer polazi sveučilišni studij, uredno i redovito ispunjava svoje studentske obveze, a nije navršila dvadesetšest godina života (rođena 2001.). Pitanje uzdržavanja punoljetnog djeteta koje stanuje s jednim od roditelja uređeno je odredbom članka 316. stavka 2. ObZ kojom je propisano da su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz članka 290. ovoga Zakona, s tim što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja. Za razliku od maloljetnog djeteta o kojemu se roditelj s kojim dijete stanuje svakodnevno skrbi u smislu odredbe članka 310. ObZ, punoljetno zdravo dijete u pravilu ne zahtijeva takvu vrstu skrbi, već uzdržavanje u gotovini, odnosno pokrivanje troškova života i školovanja. No u okolnostima u kojima punoljetno dijete koje ima pravo na uzdržavanje stanuje s jednim od roditelja, u iznos uzdržavanja koje plaća taj roditelj uračunavaju se troškovi stanovanja.

13. Naime, opće načelo obiteljskopravnog uzdržavanja je razmjernost potreba i mogućnosti što znači da se pri određivanju uzdržavanja uvijek uzimaju u obzir potrebe onoga tko traži, kao i mogućnosti onoga tko uzdržavanje daje. Prilikom ocjenjivanja potreba i mogućnosti davatelja obiteljskopravnog uzdržavanja ispituju se njihovi prihodi, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje, kao i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade te postojanje drugih zakonskih obveza uzdržavanja davatelja uzdržavanja. O tim utvrđenjima ovisi i samo priznavanje prava na uzdržavanje kada je riječ o uzdržavanju odraslih članova, dakle i punoljetnog djeteta iz članka 290. stavka 1. ObZ.

14. Nižestupanjske presude, usprkos pozivanju drugostupanjskog suda na odredbu članka 310. ObZ, sadrže sva gornja utvrđenja odlučna i za primjenu odredbe članka 316. stavka 2. ObZ. To stoga što su nižestupanjski sudovi, u skladu s odredbom članka 307. stavka 1. ObZ, utvrdili i ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje tužiteljice. Pored toga su pri ocjenjivanju potreba tužiteljice kao uzdržavane osobe uzeli u obzir: njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad i mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje (u postupku nije bilo upitno da je tužiteljica zdrava) i druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju u smislu odredbe članka 307. stavka 2. ObZ. S druge su strane, pri ocjenjivanju mogućnosti osoba koje su dužne uzdržavati tužiteljicu, uzeli u obzir mogućnosti ne samo tuženika kao oca, već i mogućnosti majke tužiteljice da doprinosi za njezino uzdržavanje te su pritom cijenili njihove prihode i ukupna primanja, imovinsko stanje, stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njihove vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja u smislu odredbe članka 307. stavka 3. ObZ.

15. U takvim je okolnostima pozivanje drugostupanjskog suda na odredbu članka 310. ObZ pogrešno zato što sudovi nisu ni utvrdili pretpostavke za primjenu te zakonske odredbe jer nisu utvrdili činjenicu da tužiteljica kao punoljetno zdravo dijete zahtijeva svakodnevnu skrb koja podrazumijeva svakodnevno čuvanje, njegu, rad i brigu o djetetu. Štoviše, tužiteljica na tim tvrdnjama nije tužbu ni utemeljila, a nije ni tuženik tu tvrdnju tijekom postupka iznio niti se o tome u postupku raspravljalo.

16. Naprotiv, iz činjenica koje su utvrđene u postupku pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da je odluka kojom je tuženik kao otac punoljetne tužiteljice obvezan na plaćanje njezina uzdržavanja u iznosu od 2.000,00 kuna (265,44 EUR) od podnošenja tužbe, stvarno utemeljena na odredbi članka 316. stavka 2. u vezi s člankom 307. stavcima 1., 2. i 3. ObZ, usprkos tome što se sudovi na nju nisu izrijekom pozvali. To proizlazi iz okolnosti da je takva odluka donesena upravo na temelju činjenica koje su pravno odlučne za primjenu odredbe članka 316. stavka 2. ObZ.

17. Suprotno revizijskim navodima tuženika, u primjeni odredbe članka 316. stavka 2. ObZ, ne moraju oba roditelja biti tužena radi uzdržavanja punoljetnog djeteta uopće, a niti istovremeno, jer je moguće da jedan roditelj svoju obvezu uzdržavanja ispunjava ili ispunjava u pojedinim razdobljima. U konkretnom slučaju tužiteljica upravo i tvrdi da njezina majka svoju obvezu uzdržavanja dobrovoljno ispunjava podmirujući redovito, zajedno s njom, njezine troškove života i školovanja, dok majka podmiruje i troškove stanovanja. U postupku utvrđene naprijed navedene činjenice upravo i pokazuju da su sudovi cijenili da je i majka tužiteljice, pored oca, obveznica njezina uzdržavanja jer su njezine mogućnosti uzdržavanja tužiteljice utvrđene po istim kriterijima po kojima su utvrđene mogućnosti tuženika kao oca. Samo što je utvrđeno da su te mogućnosti majke nešto skromnije zbog njezinih nižih primanja i obveze uzdržavanja u novcu još jednog punoljetnog djeteta.

18. Stoga odgovor na dopušteno pravno pitanje glasi:

Obveznici uzdržavanja punoljetnog djeteta koje se redovno školuje i uredno ispunjava svoje obveze, a mlađe je od dvadesetšest godina, su oba roditelja sukladno odredbi članka 316. stavka 2. ObZ time da se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja. Ukoliko jedan od roditelja svoju obvezu uzdržavanja ispunjava dobrovoljno, tada punoljetno dijete koje u parničnom postupku zahtijeva uzdržavanje ne mora tužbom obuhvatiti oba roditelja, već samo onog roditelja koji svoju obvezu uzdržavanja ne ispunjava.

19. Pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda, usprkos pozivanju na nemjerodavnu odredbu materijalnog prava, stvarno je utemeljeno na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava. To znači da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa se revizija tuženika ukazuje neosnovanom, zbog čega ju je valjalo odbiti, na temelju odredbe članka 391. stavka 6. ZPP.

Zagreb, 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil