REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-216/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik mr. sc. Davorin Cmrečki, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Kristina Delfin Kanceljak, odvjetnica u Zagrebu, radi povrede autorskih prava, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1960/2024-4 od 11. srpnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-335/2019 od 15. ožujka 2024., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na drugo i treće pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na prvo pitanje.
III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1960/2024-4 od 11. srpnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-335/2019 od 15. ožujka 2024.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje nije podnesen.
3. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
4. Tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pitanja:
„Isključuju li odredbe Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (koje propisuju načine i uvjete kolektivnog ostvarivanja pravne zaštite) autorovo (ustavnopravno i zakonski neotuđivo) pravo na individualno ostvarivanje zaštite u slučaju povrede, osobito kao u konkretnom slučaju, kroz štetne radnje kao građanski delikt, povodom kojeg nastaje deliktna odgovornost za štetu, odnosno je li uz tijelo za koje je propisano da ostvaruje kolektivnu zaštitu, aktivno legitimiran i sam autor u pogledu zahtjeva za zaštitom prava za koja je propisano da se kolektivno ostvaruju, a osobito uzimajući u obzir i pravo na pristup sudu te pravo na pravično suđenje, sve izraženo u odredbi čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6.1. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?
Koje okolnosti je sud dužan utvrditi da bi temeljem istih, a sukladno relevantnim odredbama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima te Zakona o obveznim odnosima, visina (dosuđene) novčane naknade zbog povrede autorskog moralnog prava bila primjerena i predstavljala dostatnu satisfakciju za učinjenu povredu, izraženu u novcu, poštujući kontekst prostora i vremena u kojem se sve događa?
Koje okolnosti svakog pojedinog slučaja opravdavaju, sukladno relevantnim odredbama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima koje propisuju pravo zahtijevati da pravomoćna presuda kojom se makar i djelomično udovoljilo zahtjevu usmjerenom na zaštitu tog (povrijeđenog) prava (tužitelja) bude objavljena u sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženika, kao strane koja je počinila tako utvrđene povrede, djelomično ili potpuno objavljivanje takve pravomoćne sudske odluke?“.
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) ocijenjeno je da drugo i treće pitanja koja postavlja tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naime, navedena pitanja činjenične su naravi i vezana su za utvrđene okolnosti svakog pojedinog slučaja te se njima ne može uspostaviti opći standard primjenjiv na sve buduće slučajeve. Stoga takva pitanja nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a. ZPP, već pitanja koja se odnose na činjenične okolnosti konkretnog predmeta, samim time nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. U odnosu na prvo pitanje predlagateljica nije određeno navela razloge važnosti naznačenog pitanja jer u prijedlogu ne navodi da bi o tom pitanju postojala različita praksa drugostupanjskih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, niti ukazuje na nesuglasnost pobijane odluke s nekom drugom odlukom ovog suda, a što je bila dužna prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP.
8. Kroz prvo postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica ujedno želi ukazati i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. No, prema ocjeni vijeća tužiteljica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da joj je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.
9. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da drugo i treće pitanje nisu važna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke ovog rješenja.
10. Budući da u odnosu na prvo pitanje nije ispunjena pretpostavka iz čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP za dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP riješeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.
11. Nadalje, s obzirom da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, te odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 11. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
