Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-72/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća, te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog VO zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje u tekstu: KZ/11)., odlučujući o žalbama optuženika izjavljenim osobno i po branitelju Tomislavu Krleži, odvjetniku iz Krapine podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zlataru, broj: K-93/2023. od 16. travnja 2024. u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaćaju žalbe optuženog VO, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi VO za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. zbog kojeg je proglašen krivim na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedna) godina i 6 (šest) mjeseci.

II. U ostalom dijelu žalbe optuženika odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru, broj: K-93/2023.-29 od 16. travnja 2024., optuženi VO proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presudi pa je na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine.

2. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogama koja će se izvršavati za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u okviru zatvorskog sustava, a sigurnosna mjera može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, ali u svakom slučaju može trajati do prestanka izvršenja izrečene kazne zatvora.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP) naloženo je optuženiku podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP u ukupnom iznosu od 682,59 eura, u roku tri mjeseca od pravomoćnosti presude.

4. Protiv te presude žalbe je podnio osobno optuženi VO ne navodeći iz kojih žalbenih razloga, sadržajno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu i putem branitelja Tomislava Krleže, odvjetnika u Krapini, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži njegovu žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje i odlučivanje, odnosno da presudu preinači vezano za izrečenu kaznu i troškove postupka. Kako su obje žalbe podnesene iz istih žalbenih razloga, bit će razmatrane kao jedna.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Žalbe su djelomično osnovane.

8. Optuženi VO neosnovano ističe kako nije postupao prema oštećenom MO, medicinskom tehničaru u medicinskoj ambulanti Doma za odrasle osobe Bidružica, na način kako je to naznačeno u činjeničnom opisu izreke pobijane presude te da su iskazi oštećenika, svjedokinje ŽO kao i ostalih štećenika Doma, ne navodeći kojih, nevjerodostojni. Naime, prvostupanjski je sud detaljnom analizom iskaza oštećenika i svjedokinje ŽO, koja je bila očevidac događaja, a čiji iskazi se u bitnim dijelovima u pogledu opisa dinamike događaja podudaraju, ispravno zaključio da se optuženik na opisani način ponašao u medicinskoj ambulanti Doma za odrasle osobe Bidružica u Desiniću.

9. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je postupanje optuženika posljedica njegove bolesti i općeg psihičkog stanja, a ne njegove kriminalne upornosti i sklonosti vršenju kaznenih djela, kao i da se ne sjeća samog događaja jer su ga u Domu drogirali nekim lijekovima. Time žalitelj nastoji sugerirati da je optuženik tempore criminis bio neubrojiv, odnosno da nije mogao, zbog svoje bolesti i općeg psihičkog stanja, vladati svojim postupcima, a što nije točno. Naime, prvostupanjski je sud proveo psihijatrijsko vještačenje optuženog VO kojim je utvrđeno da optuženik ima niz psihičkih poteškoća pa mu je tako dijagnosticirana ovisnost o više vrsta psihoaktivnih tvari, psihoorganski sindrom kao posljedica uzimanja psihoaktivnih tvari i posljedičnog oštećenja mozga te poremećaj ličnosti disocijalnog tipa koji predstavlja teži poremećaj u karakterološkoj konstituciji osobe, s obilježjem zanemarivanja osjećaja drugih osoba, permanentan manjak odgovornosti i nepoštivanja socijalnih normi, prava i obveza, niska tolerancija na frustracije, nizak prag za očitovanje agresije kao i izražena sklonost okrivljavanja drugih, međutim, tempore criminis optuženikova sposobnost shvaćanja svojeg postupanja i vladanja svojom voljom je bila bitno smanjena, što znači da je optuženik bio ubrojiv.

10. U odnosu na tvrdnju žalitelja kako je oštećenik zaposlenik Doma za odrasle osobe „Bidružica“ gdje borave ljudi s raznim psihičkim bolestima i problemima pa je realno za očekivati da relativno često dolazi do incidenata između štićenika i osoblja, kao medicinski tehničar koji radi u ambulanti Doma zasigurno je educiran i osposobljen za rad s psihičkim bolesnicima, zbog čega smatra da je upitno je li navedeni događaj mogao kod njega izazvati ozbiljan osjećaj straha i ugroženosti, treba istaći da je za ostvarenje bića kaznenog djela prijetnje potrebno utvrditi je li prijetnja ozbiljna, odnosno objektivno podobna da kod osobe kojoj je upućena izazove osjećaj straha, ugroženosti, nesigurnosti, bojazni za vlastiti tjelesni integritet. Za opstojnost djela nije odlučno je li ta ista prijetnja takav osjećaj i izazvala, sposobnost adresata da doživljenu prijetnju procesuira bez izazvanih emocija nije odlučna činjenica jer posljedica nije bitan element ovog kaznenog djela, niti je bitno ima li počinitelj namjeru ostvariti prijetnju. U cjelini gledano ponašanje optuženika kritične zgode u ambulanti Doma za odrasle osobe Bidružica i izgovorene riječi, prijetnja lišenjem života, su bili objektivno podobni izazvati osjećaj straha kod oštećenika. Osim toga, optuženik je uzeo i škare, opasno oruđe, zamahnuo istima iznad glave oštećenika, pokazujući kako svoje prijetnje može i ostvariti. To što oštećenik radi s psihički nestabilnim osobama, što je kao medicinski tehničar osposobljen za rad s takvim osobama, ujedno ne znači da ne može biti žrtva prijetnje takvih osoba, da ih je dužan trpjeti i da zbog toga optuženik nije mogao počiniti terećeno kazneno djelo. Upravo činjenica svojstva oštećenika, medicinskog tehničara u čijem opisu radnih zadataka je i skrb o zdravstvenom stanju optuženika, kao korisnika Doma za starije osobe, čini optuženikovo djelo težim i time je ispunjen kvalifikatorni element djela iz članka 139. stavak 3. KZ/11.

11. Ispitujući odluku o kazni, povodom žalbe optuženika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u skladu s odredbom članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne. Tako je kao olakotno prvostupanjski sud cijenio njegove osobne i imovinske prilike, razveden je, otac jednog maloljetnog djeteta, lošeg zdravstvenog stanja, u vrijeme počinjenja djela je bio bitno smanjeno ubrojiv zbog dubine poremećaja ličnosti i razvijene ovisnosti o više psihoaktivnih tvari, dok je kao otegotno cijenio raniju višestruku osuđivanost za različita kaznena djela (teška krađa, krađa, tjelesna ozljeda), a osuđivan je i zbog istovrsnog kaznenog djela prijetnje te su mu izricane kako uvjetne tako i bezuvjetne zatvorske kazne, a koje okolnosti ukazuju da dosadašnje osuđujuće presude očigledno nisu djelovale na njega da svoje ponašanje uskladi sa zakonskim normama, radi se o osobi koja uporno i bezobzirno čini kaznena djela, ispoljavajući rizično i društveno opasno ponašanje. Nadalje, kao otegotno je prvostupanjski sud cijenio iskazan visoki stupanj odlučnosti u počinjenju predmetnog kaznenog djela, društvenu opasnost i pogibeljnost djela.

12. Međutim, prvostupanjski je sud propustio dati primjereni značaj stupnju svijesti optuženika kritične zgode, odnosno dati veći značaj činjenici da je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, što olakšava ukupan dojam njegova djela, pa je, s obzirom na činjenicu bitno smanjene ubrojivosti, ovaj drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni i optuženog VO osudio na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci. Ovakva kazna je, po ocjeni drugostupanjskog suda, primjerena svim istaknutim olakotnim i otegotnim okolnostima, stupnju krivnje optuženika, njegovom prijašnjem životu, obiteljskim i socijalnim prilikama, pogibeljnosti djela, nastupjeloj posljedici, te zajedno sa sigurnosnom mjerom obveznog liječenja o ovisnosti o drogama podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. kako glede specijalne tako i generalne prevencije.

13. U odnosu na žalbu optuženika zbog odluke o trošku, treba istaći da je prvostupanjski sud na temelju prikupljenih podataka o imovinskom stanju optuženika, osnovano zaključio da optuženik može platiti troškove kaznenog postupka, time da uvijek postoji mogućnost da sudac prvostupanjskog suda, ako se naknadno utvrdi da optuženik nije u mogućnosti platiti trošak kaznenog postupka zbog lošeg imovinskog stanja te ako bi plaćanjem istih bila ugrožena njegova egzistencija ili egzistencija osoba koje je dužan uzdržavati, može posebnim rješenjem, a u skladu s odredbom članka 148. stavak 6. ZKP, osloboditi ga plaćanja istih.

14. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

15. Slijedom navedenog, djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika na temelju odredbe članka 486. stavak 1. ZKP preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kazni, dok je u ostalom dijelu žalba optuženika odbijena kao neosnovana te u pobijanom, a nepreinačenom djelu potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 11. ožujak 2025.

Predsjednica vijeća:

Koraljka Bumči