REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-905/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja VZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice OZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trećetužiteljice VZB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], četvrtotužitelja RZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i petotužiteljice ĐZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici SZ, Denis Bajs i Tea Šulentić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mihočević i Bajs u Zagrebu, protiv tuženice I. tehničke škole Tesla, Zagreb, Klaićeva 7, OIB 38449471041, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1220/2022-8 od 18. srpnja 2023., kojim je potvrđeno rješenje o trošku sadržano u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-13115/2020-23 od 25. siječnja 2022., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1220/2022-8 od 18. srpnja 2023. i rješenje o trošku sadržano u točkama I., II., III., IV. i V. presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-13115/2020-23 od 25. siječnja 2022. u dijelu u kojem tužitelji nisu uspjeli sa zahtjevom za naknadu troška postupka, pa se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti:

- prvotužitelju VZ bruto iznos od 8.311,79 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate i naknaditi mu trošak postupka od 2.793,75 kuna sa zateznim kamatama od 26. siječnja 2022. do isplate,

- drugotužiteljici OZ bruto iznos od 3.680,76 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate i naknaditi joj trošak postupka od 2.168,75 kuna sa zateznim kamatama od 26. siječnja 2022. do isplate,

- trećetužiteljici VZB bruto iznos od 8.523,83 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate i naknaditi joj trošak postupka od 2.793,75 kuna sa zateznim kamatama od 26. siječnja 2022. do isplate,

- četvrtotužitelju RZ bruto iznos od 7.247,38 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate i naknaditi mu trošak postupka od 2.793,75 kuna sa zateznim kamatama od 26. siječnja 2022. do isplate,

- petotužiteljici ĐZ bruto iznos od 3.861,87 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate i naknaditi joj trošak postupka od 2.168,75 kuna sa zateznim kamatama od 26. siječnja 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Rješenjem suda drugog stupnja žalba prvotužitelja do petotužitelja odbijena je kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 13115/2020-23 od 25. siječnja 2022., pod točkama I. do V. izreke, u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev svakog od tužitelja za naknadu daljnjih troškova parničnog postupka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 3831/2023-2 od 7. veljače 2024., prvotužitelju do petotužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1220/2022-8 od 18. srpnja 2023. zbog pravnog pitanja:

"Kada više različitih tužitelja ističe prema istom tuženiku više zahtjeva različite visine, a radi se o zahtjevima koji imaju istu činjeničnu i pravnu osnovu, je li se vrijednost predmeta spora određuje zbrajanjem visina svih tužbenih zahtjeva?".

4. Tužitelji su protiv drugostupanjskog rješenja podnijeli reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg im je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložili su Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijano drugostupanjsko rješenje i prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o troškovima postupka, a tuženici naložiti da im naknadi troškove postupka ili ukinuti pobijano drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška revizijskog postupak tužiteljima.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev svakog od tužitelja za isplatu razlike plaće u razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017. sa zateznim kamatama od dospijeća svakog dosuđenog iznosa do isplate, te troška parničnog postupka.

9. Prvostupanjski sud je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev svakog od tužitelja za isplatu razlike bruto plaće u utuženom razdoblju i svakome od tužitelja dosudio određeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, izuzev na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu.

9.1. O trošku postupka prvostupanjski sud je odlučio na način da je svakom od tužitelja djelomično priznao i djelomično odbio zahtjev za naknadu troška. Pritom se pozvao na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155 ZPP, te na odredbe Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14 i 118/14 – dalje: Tarifa). Trošak je obračunat na način da je prvostupanjski sud, svakom od tužitelja, za razdoblje do donošenja rješenja o spajanju postupaka, priznao trošak sastava tužbe i obrazloženog podneska s obzirom da su podnijeli zasebne tužbe. Za razdoblje nakon spajanja postupaka, budući da su svi tužitelji zastupani po istom punomoćniku, trošak je odmjerio na način da je kao vrijednost predmeta spora uzeo najviši tužbeni zahtjev, uz povišenje od 40% prema Tbr. 36. Tarife i tako dobiveni iznos podijelio na pet tužitelja te svakome dosudio jednu petinu iznosa. Nadalje je, u odnosu na svakog tužitelja, sud zbrojio iznos priznat za razdoblje do spajanja postupaka i jednu petinu troška nastalog nakon toga, uz povišenje s osnova PDV od 25% prema Tbr.46 Tarife, te svakom tužitelja dosudio njegov trošak postupka.

10. Drugostupanjski sud je, pozivom na odredbu čl. 380. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku odluku o troškovima postupka s obrazloženjem da su tužitelji obični suparničari jer njihovi zahtjevi ne proizlaze iz iste činjenične i pravne osnove, pa se u konkretnom slučaju primjenjuje čl. 37. st. 2. ZPP.

11. Tužitelji u reviziji podnesenoj po dopuštenju, navode da su tužbeni zahtjevi u ovoj parnici istaknuti prema istom tuženiku, da su svi zahtjevi utemeljeni na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, pa je stoga i doneseno rješenje o spajanju parnica, te da su nižestupanjski sudovi pogrešno primjenili odredbu čl. 37. st. 2. ZPP kad su odluku o trošku postupka donijeli utvrđujući vrijednost predmeta spora prema najvišem postavljenom tužbenom zahtjevu. Pozivaju se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2752/2011 od 22. rujna 2015., na Zaključak 6.1. sa sastanka Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 16. i 17. rujna 2015. u Šibeniku, te na odluke više županijskih sudova u kojima je zauzeto pravno shvaćanje koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci.

12. Prema odredbi čl. 37. st. 1. ZPP ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva. Prema odredbi st. 2. istog članka ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

12.1. Iz sadržaja citiranih zakonskih odredbi proizlazi da u slučaju subjektivne kumulacije tužbenih zahtjeva vrijednost predmeta spora predstavlja vrijednost svakog pojedinog zahtjeva. Međutim, ta odredba je neprimjenjiva u slučaju odlučivanja o troškovima postupka na temelju odredaba čl. 161. ZPP. Prema odredbi st. 1. tog članka suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, a prema odredbi st. 2. toga članka ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara. Postojanje udjela suparničara u predmetu spora u slučaju subjektivne kumulacije podrazumijeva da ti udjeli predstavljaju zbroj vrijednosti pojedinih zahtjeva. Pravilno je, stoga, kod donošenja odluke o troškovima postupka vrijednost predmeta spora utvrditi zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja, dok je pogrešno u tom slučaju pridodati povećanje prema Tbr. 36. Tarife (tako u odlukama ovog suda broj Rev-2752/11-2 od 22. rujna 2015. na koju se tužitelji pozivaju u reviziji, broj Rev-598/2016-2 od 31. svibnja 2022., broj Rev-1325/2022-2 od 5. rujna 2023., broj Rev-486/2021 od 3. siječnja 2023. i broj Rev-1206/2021 od 15. studenoga 2023.).

13. Stoga odgovor na pravno pitanje za koje je tužiteljima dopušteno podnošenje revizije u ovom predmetu glasi:

U slučaju kad više tužitelja koje zastupa isti punomoćnik, ističu prema istom tuženiku, više zahtjeva koji su različiti po visini ali se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se utvrđuje zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja.

14. Iz navedenog proizlazi da su obje nižestupanjske odluke utemeljene na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s navedenim pravnim shvaćanjem revizijskog suda. To stoga jer su sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa o troškovima postupka odlučili utvrđujući vrijednost predmeta spora prema najviše postavljenom tužbenom zahtjevu, ne uzimajući u obzir da se svi postavljeni zahtjevi temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Navedenim postupanjem sudovi su počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 37. st. 2. ZPP i to je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.

15. Stoga je, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP prihvaćena revizija tužitelja, ukinute su nižestupanjske odluke o trošku postupka u pobijanom dijelu i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

16. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina