REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-62/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, mr.sc. Senije Ledić i Goranke Barać – Ručević, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Čistoća Pag d.o.o., OIB: 13973013461, sa sjedištem u Pagu, Braće Fabijanić 1, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku iz Ogulina, protiv tuženika EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1678/2022-2 od 15. veljače 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj Pl-552/2022-2 od 2. studenog 2022., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1678/2022-2 od 15. veljače 2023. i Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj Pl-552/2022-2 od 2. studenog 2022., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. Odluka o troškovima u povodu revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanim drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim se taj sud proglasio nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te odbacio tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga.

2. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 1096/2023-2 od 25. travnja 2023. tužitelju dopustio reviziju protiv drugostupanjskog rješenja zbog pravnog pitanja: "Je li Općinski sud u Republici Hrvatskoj stvarno nadležan za odlučivanje o tužbi s prijedlogom za izdavanje platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave koju je podnio tužitelj, kao domaća pravna osoba i isporučitelj javne usluge u Republici Hrvatskoj, protiv tuženika, korisnika javne usluge za nekretninu u Republici Hrvatskoj, koji ima prebivalište izvan [adresa], odnosno na području Europske unije?"

3. Tužitelj je protiv drugostupanjskog rješenja podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. u vezi s čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 114/22 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja radi kojeg je rješenjem ovoga suda dopušteno podnošenje revizije.

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate naknade za obavljene usluge odvoza komunalnog otpada koju je tuženik u obvezi plaćati kao vlasnik nekretnine na otoku [adresa].

7. Nižestupanjski sudovi su se pravomoćno oglasili apsolutno nenadležnim na temelju čl. 16. st. 1. i 3. ZPP u vezi s čl. 18. Uredbe (EU) br. 1215/12 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje. Uredba), jer da prema odredbi čl. 18. st. 1. Uredbe potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države članice u kojoj ta stranka ima domicil ili pred sudom gdje potrošač ima domicil, dok prema st. 2. čl. 18. Uredbe druga ugovorna strana može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil.

8. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

9. Odjeljak 4. Uredbe naslovljen ''Nadležnost za potrošačke ugovore'' započinje odredbama čl. 17. st. 1. koje glase:

''1. U pitanjima u vezi ugovora kojeg sklapa osoba, potrošač, u svrhu koja se može smatrati da je izvan njegove profesionalne ili gospodarske djelatnosti, nadležnost se utvrđuje ovim Odjeljkom, ne dovodeći u pitanje članak 6. i točku 5. članka 7., ako:

(a) je riječ o ugovoru o kupoprodaji robe s obročnom otplatom cijene; (b) je riječ o ugovoru o zajmu s obročnom otplatom ili o ugovoru o bilo kakvom drugom obliku kredita, sklopljenim za financiranje prodaje robe; ili

(c) u svim drugim slučajevima, ako je ugovor sklopljen s osobom koja obavlja trgovačku ili profesionalnu djelatnost u državi članici u kojoj potrošač ima domicil, ili ako na bilo koji način usmjerava svoje djelatnosti u tu državu članicu ili više država uključujući tu državu članicu, ugovor spada u okvir te djelatnosti.''

10. Iz citiranih odredaba proizlazi da se nadležnost utvrđuje ovim Odjeljkom samo ako je riječ o, u čl. 17. st. 1. Uredbe, taksativno navedenim potrošačkim ugovorima, a o kakvim se ugovorima ne radi u konkretnom slučaju.

11. Nadalje, ovdje ne dolazi u obzir primjena čl. 6. i toč. 5. čl. 7. koje se navode u tim odredbama, a niti primjena preostalih stavaka toga članka odnosno odredaba čl. 17. st. 2. i 3. Uredbe.

12. Zato su nižestupanjski sudovi u konkretnom slučaju pogrešno primijenili citiranu odredbu čl. 18. st. 2. Uredbe prema kojoj ''druga ugovorna strana može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil'', posljedično čemu se ovdje primjenjuju odredbe čl. 7. st. 1. Uredbe koje glase:

''Osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici:

1. (a) u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze;

(b) za potrebe ove odredbe, te ako nije drukčije dogovoreno, mjesto izvršenja konkretne obveze je:

— u slučaju prodaje robe, mjesto u državi članici u kojoj je roba dostavljena ili trebala biti dostavljena sukladno ugovoru,

— u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru;

(c) ako se ne primjenjuje točka (b), primjenjuje se točka (a);''

kako to osnovano drži revident.

13. Zato je odgovor na postavljeno pitanje:

Sud u Republici Hrvatskoj je nadležan za odlučivanje o tužbi s prijedlogom za izdavanje platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave koju je podnio tužitelj, kao domaća pravna osoba i isporučitelj javne usluge u Republici Hrvatskoj, protiv tuženika, korisnika javne usluge za nekretninu u Republici Hrvatskoj, koji ima prebivalište izvan Republike Hrvatske, odnosno na području Europske unije.

14. Stoga su pogrešno primijenjene i odredbe čl. 16. st. 1. i 3. ZPP čime je i pred prvostupanjskim i pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 381. ZPP na koju se odnosi postupovnopravno pitanje zbog kojega je revizija dopuštena, pa je, primjenom čl. 391. st. 7. ZPP, odlučeno kao pod toč. I. izreke (tako i Rev-1143/2022-2 od 27. lipnja 2023.).

15. Odluka o troškovima u povodu revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil