REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3287/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, po prijedlogu sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužitelja GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 74364571096, protiv tuženika Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Branka Jakića u Zagrebu poslovni broj Ovrv- 219/2023 od 16. listopada 2023. u dijelu pod točkom 1. kojom je naloženo tuženiku Grad Zagreb isplatiti tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o. iznos od 708,25 EUR (slovima: sedamsto osam eura i dvadeset pet centi) sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 81,22 EUR od 27.2.2020. do isplate,

- na iznos od 46,78 EUR od 27.3.2020. do isplate,

- na iznos od 35,66 EUR od 29.5.2020. do isplate,

- na iznos od 17,01 EUR od 30.6.2020. do isplate,

- na iznos od 12,61 EUR od 28.7.2020. do isplate,

- na iznos od 11,73 EUR od 28.8.2020. do isplate,

- na iznos od 19,13 EUR od 1.10.2020. do isplate,

- na iznos od 21,32 EUR od 28.10.2020. do isplate,

- na iznos od 39,66 EUR od 25.11.2020. do isplate,

- na iznos od 49,65 EUR od 29.12.2020. do isplate,

- na iznos od 57,99 EUR od 28.1.2021. do isplate,

- na iznos od 75,63 EUR od 26.2.2021. do isplate,

- na iznos od 35,47 EUR od 30.3.2020. do isplate,

- na iznos od 58,72 EUR od 1.5.2021. do isplate,

- na iznos od 59,02 EUR od 26.5.2021. do isplate,

- na iznos od 39,20 EUR od 26.6.2021. do isplate,

- na iznos od 27,88 EUR od 27.7.2021. do isplate,

- na iznos od 19,58 EUR od 26.8.2021. do isplate, zajedno sa nastalim troškovima postupka u iznosu od 25,00 EUR te se tužbeni zahtjev tužitelja GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o. odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o. za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića u Zagrebu poslovni broj Ovrv-219/2023 od 16. listopada 2023. u dijelu pod točkom 1. kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 303,33 EUR (slovima: tristo tri eura i trideset tri centa) te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja (ranije ovrhovoditelja) javni bilježnik Branko Jakić u Zagrebu donio je 16. listopada 2023. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-219/2023 kojim je tuženiku (ranije ovršeniku) naloženo tužitelju platiti iznos od 1.011,58 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama. Istim rješenjem tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojemu u bitnome ističe prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu te prigovor zastare, kao i da nema pravnog osnova temeljem kojeg bi tuženik bio zadužen kao obveznik plaćanja usluge.

3. Sud je rješenjem od 4. travnja 2024. (list 93-95 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je u bitnome naveo da je tuženik evidentirani kupac plina po šifri 0859004, na adresi obračunskog mjernog mjesta (plinomjera) u utuženom razdoblju, a slijedom čega da je tuženik obveznik podmirenja dospjelog potraživanja s naslova isporučenog i utrošenog plina. Ističe i da su svi računi uredno ispostavljeni na adresu sjedišta tuženika te da isti nisu bili reklamirani od strane tuženika. Navodi i da je tuženik vršio uplate za potrošnju plina na predmetnom obračunskom mjernom mjestu i po predmetnoj šifri kupca, pa da je stoga nesporna pasivna legitimacija tuženika. Tužitelj navodi i da je neosnovan prigovor zastare jer da tuženik zaveden kod tužitelja u kategoriju poduzetništvo, tarifni model TM2 pa da se ima primijeniti trogodišnji zastarni rok. Također, tužitelj povlači dio tužbenog zahtjeva za iznos od 303,33 EUR, a kojim iznosom je obuhvaćena zastara potraživanja. Slijedom navedenog, predlaže da se održi na snazi platni nalog za iznos od 708,25 EUR uvećano za zatezne kamate te da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka.

5. Tuženik je u nastavku postupka u bitnome naveo da ostaje kod navoda iz prigovora, posebice kod istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije, prigovora zastare te u cijelosti osporava osnovu i visinu utužene tražbine. Ističe da je to što je tuženik kod tužitelja zaveden pod kategoriju „Poduzetništvo“ u potpunosti irelevantno, a sve s obzirom što tužitelj uopće ne dokazuje iz kojeg razloga odnosno na temelju čega vodi tuženika u navedenoj kategoriji. Nadalje, tuženik navodi se predmetni stan isključivo koristi za kućanstvo te da se stoga u svakom slučaju primjenjuje jednogodišnji zastarni rok. Tuženik navodi i da je dopisom od 28. lipnja 2022., tužitelj obaviješten kako je na navedeni dan izvršeno prinudno iseljenje te kako se traži da se do toga dana za potraživanja duži bespravnu korisnicu, pa da nije razvidno iz kojeg razloga zatraženo tužitelj nije učinio. Tuženik ističe kako tužitelj uopće ne dokazuje supstancijalno odnosno na temelju čega isporučuje uslugu tuženiku odnosno da li uopće postoji ugovorni odnos tužitelja i tuženika odnosno osnova za isporuku, pa time i obveza plaćanja. Isto tako, tuženik navodi i da tužitelj uopće ne dokazuje da je zaista izvršena potrošnja, a na osnovi koje potrošnje bi stoga postojala potreba plaćanja isporučenog. Dakle, tuženik ističe da tužitelj uopće ne dokazuje niti osnovu niti visinu predmetnog potraživanja. Slijedom navedenog, predlaže da sud ukine platni nalog te odbije tužbeno zahtjev kao neosnovan.

6. Dakle, podneskom od 2. svibnja 2024. tužitelj je povukao tužbu u pogledu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu glavnice u iznosu od 303,33 EUR. Tuženik se u roku od petnaest dana od dostave navedenog podneska tužitelja, to jest obavijesti o povlačenju o istome nije izjasnio, pa se sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) smatra da je na predmetno povlačenje pristao. Slijedom navedenog, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a sud je ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 303,89 EUR, te je utvrdio da je tužba u navedenom dijelu povučena i odlučio kao u izreci rješenja.

7. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvatka iz sudskog registra (list 26-30 i 71-75 spisa), izvatka iz poslovnih knjiga (list 34-36 i 79-81 spisa), obveze kupca – analitike za partnere (list 99-100 i 104-105 spisa), utuženih računa (list 106- 124 spisa), zapisnika (list 131 spisa), naloga (132 spisa), priključnica (list 156, 160, 164, 169-171 i 179-184 spisa), zapisnika (list 157-159, 161-163 i 165-168 spisa) te je razgledao fotografije (list 134-144 spisa)

7.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a. Naime, punomoćnici stranaka su na zadnjem ročištu izjavili da nemaju drugih dokaznih prijedloga i da predlažu zaključenje glavne rasprave.

8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za pruženu komunalnu uslugu opskrbe plina.

10. Među strankama je sporna osnovi i visina tužbenog zahtjeva te zastara.

11. U odnosu na vjerodostojnu ispravu temeljem koje je podnesen prijedlog za ovrhu, a kojim je pokrenut predmetni postupak, sud ukazuje kako isti, a koji sada predstavlja tužbu sadrži sve što je potrebno da bi se po istoj moglo postupiti u smislu odredbe čl. 106. st. 2. ZPP-a, na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, dok je po podnijetom prigovoru tuženika na predmetno rješenje o ovrsi postupak nastavljen kao parnični u povodu prigovora protiv platnog naloga u kojem sud odlučuje o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

11.1. Nadalje, u odnosu na vjerodostojnost izvatka iz poslovnih knjiga, valja navesti da se radi o vjerodostojnoj ispravi sukladno odredbi članka 31. stavak 1. OZ-a, kojim je propisano da su vjerodostojne isprave račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, te isti predstavlja vjerodostojnu ispravu sastavljenu sukladno odredbi članka 6. Zakona o računovodstvu (Narodne novine broj 146/05) kao i čl. 31. OZ-a.

11.2. Stoga je odbijen kao neosnovan tuženikov prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu.

12. U skladu s čl. 378. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999 i 88/2001) zastarijevaju za jednu godinu potraživanja naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva.

12. Čitanjem preslike utuženih računa (list 106-124 spisa) sud je utvrdio da je u istima navedeno da je tuženik evidentiran kao kupac u kategoriji poduzetništvo te da su utuženi računi dospjeli na naplatu u razdoblju od 27. veljače 2020. do 25. kolovoza 2021.

13. U odnosu na navode tužitelja da je tuženik za predmetni stan evidentiran kao kupac u kategoriji poduzetništva, sud prvenstveno ovime ukazuje da je na tužitelju teret dokazivanja navedene činjenice. Naime, teret dokazivanja snosi stranka za koju je utvrđenje o postojanju neke činjenične pretpostavke, prema normama primjenom kojih treba donijeti odluku, povoljno u smislu da o tom postojanju ovisi njezin uspjeh u parnici, slijedom čega ta stranka snosi rizik neuspjeha da se određena pravno relevantna činjenična pretpostavka ne utvrdi na zahtijevanoj razini utvrđenosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-4176/2019-2 od 10. listopada 2023.).

13.1. Međutim, tužitelj je u prilog svojih tvrdnji dostavio dokaz samo u vidu utuženih računa, a koji računi su izdani jednostrano od strane tužitelja. Isto tako, ukazuje se da na dostavljenim priključnicama nije određena kategorija potrošnje, pa niti iz njih proizlazi da je navedeni stan na temelju sporazuma stranaka zaveden u kategoriju poduzetništvo.

13.2. U odnosu na navedeno, ovaj sud ukazuje i da je među strankama nesporno da se utuženo potraživanje odnosi na naknadu za pruženu komunalnu uslugu opskrbe plina u stanu, a isto proizlazi i iz dokumentacije dostavljene u predmet.

13.3. Stoga se pretpostavlja da se usluga koja se isporučuje za stan i koju tužitelj potražuje u ovom postupku odnosi za potrebe kućanstva. Naravno, radi se o oborivoj pretpostavki pa je onaj tko tvrdi suprotno, dužan to i dokazati. Kako u konkretnom slučaju tužitelj traži plaćanje predmetne naknade za stan, a tijekom postupka nije dokazao da je sklopljen ugovor s tuženikom u kojem je naznačeno da se ima primijeniti kategorija poduzetništvo, odnosno da se predmetni stan koristi u neke druge svrhe, a ne u svrhe stanovanja što mu je primarna namjena, to se treba primijeniti odredba članka 232. stavka 1. točke 1. ZOO-a kojom je propisan jednogodišnji rok zastare tražbina naknade za isporučenu vodu kad je isporuka obavljena za potrebe kućanstva. Navedeni pravni stav zauzeo je i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi pod poslovnim brojem Pž 2884/2018-3 od 30. kolovoza 2019.

14. Dakle, kako je navedeno, utuženi računi dospjeli na naplatu u razdoblju od 27. veljače 2020. do 25. kolovoza 2021., dok je postupak radi ostvarenja predmetne tražbine podnošenjem prijedloga za ovrhu tužitelj pokrenuo 20. veljače 2023., odnosno nakon isteka jednogodišnjeg zastarnog roka.

15. Slijedom navedenog proizlazi da je nastupila zastara predmetnog potraživanja tužitelja prije podnošenja prijedloga za ovrhu, odnosno da je osnovan prigovor zastare tuženika.

16. Slijedom navedenog, utvrđen je osnovanim prigovor zastare.

17. Sud nije ulazio u pitanje osnove i visine tužbenog zahtjeva, jer je tužbeni zahtjev ionako neosnovan zbog istaknutog prigovora zastare.

18. Slijedom navedenog, sud je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog u cijelosti i odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.

19. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, kako će biti obrazloženo u nastavku odluke. Tako se odluka o trošku postupka temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) te je donesena u skladu sa Zaključkom broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.

20. Budući je u cijelosti izgubio ovaj spor, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a u cijelosti je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona.

Dostaviti:

1. Tužitelju – uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

2. Tuženiku