Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-484/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Roberte Pandža, predsjednice vijeća, Jadranke Travaš, sutkinje izvjestiteljice i Ksenije Grgić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Šime Taraš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri d.o.o. iz Zadra protiv tuženika Addiko bank d.d., Slavonska avenija 6, 10 000 Zagreb, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović, iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1667/2018 od 10. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1667/2018 od 10. prosinca 2024. u dijelu pod točkom 1.I., 1.II., 1.III. 2.I. i 2.II. izreke i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom 1. I. odbio tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.468,56 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je to navedeno pod točkom 1.I. izreke. Pod točkom 1.II. izreke odbijen je zahtjev u kojem je navedeno da tuženik nema pravo jednostrano mijenjati kamatnu stopu na tražbine iz njihovog ugovora o kreditu broj 236-60/2007 od dana 4. travnja 2007, te pod točkom1. III. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka. Pod točkom 2. izreke prihvaćen je prvi eventualno kumulirani zahtjev te je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.192,11 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je navedeno u točki I. eventualno kumuliranog zahtjeva. Pod točkom 2. II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka s pripadajućim zateznim kamatama u iznosu od 4.701,26 eura.

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom 1.I., 1.II. i 1.III. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23– u daljnjem tekstu ZPP). Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom 2.I i 2.II. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet spora je osnovni zahtjev tužitelja za isplatu razlike iznosa od 6.468,56 EUR iz Ugovoru o kreditu sklopljenom između stranaka 4. travnja 2007. s osnova uplaćenih anuiteta i anuiteta izračunatih s kamatnom stopom sukladno čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) uz deklaratorni zahtjev da tuženik nema pravo jednostrano mijenjati kamatnu stopu na tražbine iz njihovog Ugovora o kreditu broj 236-60/2007 od 4. travnja 2007. godine. (točka II.). Kao prvi eventualno kumulirani zahtjev istaknut je zahtjev tužitelja za isplatu razlike u iznosu od 6.192,11 EUR s osnova uplaćenih anuiteta i anuiteta izračunatih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,2. 5%, kao drugi eventualno kumulirani zahtjev istaknut je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 2.549,79 EUR da je primijenjena valutna klauzula a da je redovna kamata obračunata prema stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO-a te treći eventualno kumulirani zahtjev radi isplate iznosa od 1.350,51 EUR s osnova uplaćenih anuiteta i anuiteta da je redovna kamata obračunata prema početnoj stopi redovne kamate naznačene u ugovoru o kreditu i da je primijenjena valutna klauzula.

6. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom odbio osnovni zahtjev tužitelja radi isplate razlike iznosa od 6.468,56 EUR s osnova uplaćenih anuiteta i anuiteta izračunatih s kamatnom stopom sukladno čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) dok je prihvatio prvi eventualni kumulirani zahtjev te naložio tuženiku isplatiti iznos od 6.192,11 EUR a koji se iznos kako je to utvrđeno temeljem nalaza i mišljenja vještaka Sandre Došen odnosi na razliku anuiteta u odnosu na ono što bi tuženik stekao da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u Ugovoru o kreditu.

7. Tužitelj u žalbi smatra pogrešnim stajalište suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni stope iz čl. 26. st. 3. ZOO-a smatrajući da je pogrešno stajalište da se na ugovorni odnos stranaka mora primijeniti početna kamatna stopa iz Ugovora o kreditu te da jednostrano određivanje obveze obuhvaća određivanje početne kamatne stope kao i određivanje kasnijih promjena. Naglašava da je volja stranaka bila da kamatna stopa bude promjenjiva tijekom trajanja ugovora te smatra da je prvostupanjski sud narušio tu volju stranaka ocijenivši osnovanim prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja jer se time "fiksira" kamatna stopa odlukom suda. Svoje stajalište tužitelj objašnjava i odlukama Suda Europske unije broj C-618/10 i C-269/19. te prema mišljenju tužitelja odredba čl. 26. st. 3. ZOO-a rješava problem ništetno uglavljene kamatne stope kamata u ugovoru koji po njegovom tumačenju zagovara i Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VSRH) u odluci Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. te isto potkrepljuje odlukama Suda Europske unije broj C-26/13 i C-125/18.

8. U svezi žalbenih navoda tuženika u kojim upire na počinjenu bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 186.b. st. 1. ZPP-a valja reći da su isti neosnovani obzirom da se u konkretnom slučaju radi o stupnjevitoj tužbi. Stupnjevita tužba je izuzetak od pravila da tužbeni zahtjev mora biti određen već u tužbi (članak 186. stavak 1. ZPP-a). Njome se omogućuje utuženje tražbina čija visina, količina ili neki drugi sadržaj tužitelju nisu sasvim poznati, zbog toga što mu te podatke tuženik kojem su ti podaci poznati ili dostupni odbija priopćiti ili mu uskraćuje uvid u njih. Tužbeni zahtjev stupnjevite tužbe je slojevit, ostvaruje se u dva stupnja: u vidu tzv. manifestacijskog zahtjeva za polaganje računa ili davanje pregleda određene imovine i u vidu određenog zahtjeva za ispunjenje dugovane činidbe. Prilikom podnošenja stupnjevite tužbe sudu samo manifestacijski zahtjev već u tužbi treba biti određen, a tužitelj će konačni i određeni zahtjev postaviti nakon što tijekom postupka tuženik položi račun ili nakon što tužitelj na drugi način prikupi potrebne podatke. Iz spisa je razvidno da je sud prvog stupnja pozvao tuženika 7.travnja 2023. (list 203 spisa) na dostavu dokumentacije, ugovorenog otplatnog plana, primijenjenog plana, obavijesti o promjeni kamatne stope i datuma i iznosa isplaćenog kredita u kunama te primijenjeni tečaj na dan isplate kredita, pa kako je nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev, to su neosnovani žalbeni navodi tuženika u tom pravcu.

9. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio slijedeće :

- da je tužitelj kao korisnik kredita s prednikom tuženika Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao tuženikom zaključio Ugovor o kreditu broj 236-60/2007 od 4. travnja 2007. kojim mu je prednik tuženika stavio na raspolaganje iznos od 32.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate u 84 mjesečna anuiteta, sa kamatnom stopom u trenutku zaključenja Ugovora u iznosu od 5,25% godišnje, a koja se može mijenjati sukladno važećim odlukama banke,

- da je namjena kredita bila kupovina novog motornog vozila,

- da je tužitelj bio klijent prednika tuženika Hypo Alpe Adria banke te da se raspitivao za kredit u eurima no da su mu djelatnici prednika tuženika ponudili kredit u CHf kao najpovoljniji i da se radilo o tipskom ugovoru,

- da je znao da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi,

- da je kod Trgovačkog suda u predmetu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i prednik tuženika sklapale s potrošačima, nisu bile jasne ni razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača,

- da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena navedena presuda Trgovačkog suda u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i prednik tuženika u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju- Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imao za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine„ 96/03; dalje. ZZP/03),

- da je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena kao neosnovana revizija 1. -8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 u dijelu u kojem je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke,

- da su ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF nepoštene što ih čini ništetnim kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke,

- da je tužitelj dokazao ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i da je sklopio predmetni ugovor o kreditu s kamatnom stopom promjenjivom u skladu s jednostranom odlukom banke i valutnom klauzulom vezanom za CHF u spornom razdoblju te se poziva na pravne učinke presude po kolektivnoj tužbe obzirom da odredbe čl. 502.c. ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine„ broj 41/14, 110/15 i 14/19) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u takvoj tužbi.

- da je temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka Sandre Došen utvrđeno slijedeće (list 224-236 spisa):

- da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO (obračun kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine do konačne otplate kredita, a obračun valute za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do konačne otplate kredita), da bi u tom slučaju tuženik više stekao od tužitelja razliku anuiteta u iznosu od 6.468,56 eura (osnovni zahtjev),

- da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu i - izračun anuiteta, iz provedenog vještačenja proizlazi da bi u tom slučaju tuženik više stekao od tužitelja razliku anuiteta u iznosu od 6.192,11 eura, (1. eventualno kumulirani zahtjev),

- da je primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO da bi u tom slučaju tuženica više stekla od tužitelja razliku kamata u iznosu od 2.549,79 eura, (2. eventualno kumulirani zahtjev),

- da je primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu da bi u tom slučaju tuženik više stekao od tužitelja razliku kamata u iznosu od 1.350,51 eur, (3. eventualno kumulirani zahtjev),

10. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a obzirom da pobijana nema razloga zbog čega je sud prvog stupnja odbio osnovni zahtjev tužitelja radi isplate razlike iznosa od 6.468,56 EUR s osnova uplaćenih anuiteta i anuiteta izračunatih s kamatnom stopom sukladno čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) kako je to utvrdio vještak Sandra Došen u nalazu i mišljenju. Također, pobijana presuda nema ni razloga zbog čega sud prvog stupnja smatra da je neosnovan i deklaratorni dio osnovnog zahtjeva da tuženik nema pravo jednostrano mijenjati kamatnu stopu na tražbine iz predmetnog Ugovora o kreditu. Radi navedenog pobijana presuda se u odnosu na osnovni zahtjev koji je tužitelj postavio ne može ispitati, a upravo je to zahtjev o kojem je sud prvog stupnja dužan prvo odlučiti. Naime, svi razlozi i utvrđenja koje sud prvog stupnja navodi u pobijanoj presudi se odnose na prvi eventualno kumulirani zahtjev koji je sud utvrdio osnovanim.

11. Prema odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a tužitelj može dva ili više tužbena zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. Dakle, tužitelj kod eventualne kumulacije postavlja dva ili više tužbena zahtjeva, time da sud prvenstveno odlučuje o osnovnom zahtjevu, a o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu odlučuje samo ako je ocijenio neosnovanim osnovni tužbeni zahtjev. Kako u konkretnom slučaju nije jasno zbog čega je osnovni zahtjev neosnovan jer bi samo u tom slučaju sud uopće bio ovlašten odlučivati o prvom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu koji je u konkretnom slučaju ocijenio osnovanim, to je valjalo ukinuti i točku 2. pobijane presude kojom je sud odlučio o prvom eventualnom kumuliranom zahtjevu.

12. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe 369. st. 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te temeljem odredbe 371. ZPP-a odrediti da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.

13. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će otkloniti počinjenu bitnu povredu postupka te će imajući u vidu navedeno u ovom rješenju donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

14. O troškovima drugostupanjskog postupka odlučeno je primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža