Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Zk-168/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenija Grgić, predsjednice vijeća, Jadranke Travaš, sutkinje izvjestiteljice i Gordana Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik MM, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika [trgovačko društvo] [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik MK, odvjetnik u [trgovačko društvo] u [adresa], zbog brisanja uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-394/2023-14 od 7. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-394/2023-14 od 7. veljače 2024. i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice ĐP:

„ I. Nalaže se zk. odjelu nadležnog suda brisanje zemljišnoknjižnog upisa prava vlasništva na nekretnini oznake č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], KO [katastarska općina], koje se u zk ulošku odnosi na 48.suvlasnički dio: 65/2310 etažno vlasništvo (E-46) dijela, ([broj poduloška]) koji je povezan sa cjelinom stana oznake I.3.7, površine 57,76 m2, na zapadnom dijelu trećeg kata, ulaza br.3 ([adresa]) orijentacije sjever-zapad jug, koji se sastoji od dnevnog boravka i blagovaonice, kuhinje, dvije sobe, kupaonice, hodnika i lođe površine 7,41 m2(površina bez faktora 9,88m2), te 7. Suvlasnički dio: 15/2310 etažno vlasništvo (E-7), ([broj poduloška]) dijela koji je povezan s cjelinom parking mjesta oznake P6, površine 15,10 m2, u podrumu objekta, koje je položeno na sjevernom dijelu garažnog prostora, sedmo od istoka, te ima prilaz kroz zajednički ulaz na južnoj strani objekta, upisanog temeljem Kupoprodajnog Ugovora između prednika tuženika [trgovačko društvo] [adresa], Zagreb i BP od 25.02.2008., ovjeren kod javnog bilježnika JMŠ dana 28. veljače 2008 godine pod brojem OV- 3971/08, uz istovremeni upis prava vlasništva na ime tužiteljice ĐP, sve u roku 15 dana.„

r i j e š i o  j e

Ukida se navedena presuda u dijelu pod točkom II. izreke i u tom dijelu predmet vraća na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke naložio zk. odjelu nadležnog suda brisanje zemljišnoknjižnog upisa prava vlasništva na nekretnini oznake č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], KO [katastarska općina], koje se u zk ulošku odnosi na 48.suvlasnički dio: 65/2310 etažno vlasništvo (E-46) dijela, ([broj poduloška]) koji je povezan sa cjelinom stana oznake I.3.7, površine 57,76 m2, na zapadnom dijelu trećeg kata, ulaza br. 3 ([adresa]) orijentacije sjever-zapad jug, koji se sastoji od dnevnog boravka i blagovaonice, kuhinje, dvije sobe, kupaonice, hodnika i lođe površine 7,41 m2 (površina bez faktora 9,88m2), te 7. Suvlasnički dio: 15/2310 etažno vlasništvo (E-7), ([broj poduloška]) dijela koji je povezan s cjelinom parking mjesta oznake P6, površine 15,10 m2, u podrumu objekta, koje je položeno na sjevernom dijelu garažnog prostora, sedmo od istoka, te ima prilaz kroz zajednički ulaz na južnoj strani objekta, upisanog temeljem Kupoprodajnog Ugovora između prednika tuženika [trgovačko društvo] [adresa] i BP od 25. veljače 2008., ovjeren kod javnog bilježnika JMŠ dana 28. veljače 2008. godine pod brojem OV-3971/08, uz istovremeni upis prava vlasništva na ime tužiteljice ĐP. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos parničnog troška od 4.208,36 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

1.1. Tužiteljica je podnijela 1. eventulno kumulirani tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je pravno nepostojeći kupoprodajni ugovor između prednika tuženika [trgovačko društvo] i BP od 25. veljače 2008. ovjeren kod javnog bilježnika JMŠ dana 28. veljače 2008 godine pod brojem OV-3971/08, pa se nalaže zk. odjelu nadležnog suda brisanje zemljišnoknjižnog upisa prava vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj pod točkom I. izreke pobijane presude.

1.2. Podneskom od 7. prosinca 2023. tužiteljica je podnijeli 2. eventualno kumulirani zahtjev radi utvrđenja da je tužiteljica ĐP temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva nekretnine pobliže opisane u točki I. izreke pobijane presude uz uknjižbu svojeg prava vlasništva navedene nekretnine uz istodobno brisanje prava vlasništva te nekretnine sa imena tuženika odnosno njegovog pravnog prednika, [trgovačko društvo], [adresa].

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23; nadalje u tekstu: ZPP) te zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem osporava navode žalbe i predlaže odbiti žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru ovlaštenja iz čl. 365. st.2. ZPP-a utvrđeno je kako donošenjem pobijane presude kao i u postupku koji joj je prethodio prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje bitne povrede ovaj sud, pazi po službenoj dužnosti.

6. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice te naložio tuženiku brisanje zemljišnoknjižnog upisa prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] [broj poduloška] pobliže opisanoj u izreci pobijane presude. Takvu svoju odluku sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 125. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine„ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06: dalje- ZV) utvrđujući da je prednik tuženika [trgovačko društvo] bio nesavjestan pri sklapanju kupoprodajnog ugovora s BP, vl. bravarsko limarskog obrta dana 25. veljače 2008. jer je znao da je predmetna nekretnina već valjano otuđena i predana u samostalni posjed predniku tužiteljice AP a koje utvrđenje sud prvog stupnja temelji na iskazima svjedoka.

7. Prema čl. 125. st. 2. ZV-a, brisanje upisa vlasništva stjecatelja koji je prvi zatražio upis u zemljišne knjige i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao u samostalni posjed, ako dokaže da stjecatelj nije postupio u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklapao pravni posao s otuđivateljem znao da je nekretnina drugome već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva.

8. Međutim, prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije savjesno ocijenio sve provedene dokaze, radi čega je nepravilno primijenio materijalno pravo utvrđujući da je da je prednik tuženika [trgovačko društvo] bio nesavjestan pri sklapanju ugovora o kupoprodaji od 25. veljače 2008. sa prodavateljem IP s obrazloženjem da tuženik nije dokazao da je prednik tuženika isplatio kupoprodajnu cijenu po ugovoru, a temeljem kojeg se knjižio, da je tabularna isprava ispuštena, dok je tužitelj platio porez na promet nekretnina te da prednik tuženika nikada nije bio u posjedu predmetne nekretnine.

9. Među strankama nije sporno da su pravni prednici istih kao kupci sklopili ugovore o kupoprodaji predmetne nekretnine s istim prodavateljem, sada pokojnim BP i da je prednik tuženika temeljem Ugovora o kupoprodaji s BP od 25. veljače 2008. upisao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dana 29. veljače 2008. pod brojem Z-3346/08.

10. Nije sporno da je tužiteljica u posjedu predmetne nekretnine no u konkretnom slučaju, obzirom da se radi o višestrukom otuđenju nekretnine, odlučno je da li je prednik tuženika [trgovačko društvo] temeljem kupoprodajnog ugovora od 25. veljače 2008. sklopljenim sa pok. BP upisao svoje pravo vlasništva u zemljišne knjige u dobroj vjeri.

11. Tako je sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio:

- da je prednik tužiteljice pok. AP zaključio ugovor o kupoprodaji predmetnog stana i parkirnog mjesta sa pok. BP za iznos od 82.804,00 Eur dana 29. ožujka 2005., da je isti ovjeren, sadrži clausulu intabulandi te da je kupac stupio u posjed istog,

- da je prednik tuženika [trgovačko društvo] sklopio sa BP za predmetni stan kupoprodajni ugovor 25. veljače 2008. koji je ovjeren kod javne bilježnice uz ugovorenu cijenu od 1.107.699,04 kn, da je u čl. 8. Ugovora navedeno da kupac pribavlja nekretninu radi izvršenja ugovora o financijskom leasingu sa primateljem leasinga BP kao vlasnikom bravarsko limarskog obrta, te da isti ugovor sadrži tabularnu izjavu i da se prednik tuženika upisao kao vlasnik dana 28. veljače 2008. godine pod brojem Z-3346/08,

- da je kupoprodajni ugovor iz 2008. koji je zaključio prednik tuženika bio vezan za ugovor o financijskom leasingu kojeg je su BP kao vlasnik bravarsko-limarskog obrta kao primatelj leasinga sklopio s tuženikom kao davateljem leasinga i kojim je davatelj leasinga dao primatelju leasinga objekt leasinga (predmetni stan i parkirno mjesto čiji je vlasnik u trenutku sklapanja ugovora o leasingu bio upravo davatelj leasinga), na korištenje uz naknadu od 248.737,30 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja s tim da je ugovoreno da će pravo vlasništva na objektu leasinga prijeći na primatelja leasinga (pok. BP) nakon podmirenja svih rata leasinga sukladno ugovoru od 25. veljače 2008., da se u konkretnoj situaciji radi o pravnom poslu „sale and lease back„ kod kojeg je objekt leasinga nekretnina, imovina primatelja leasinga, a on svoju imovinu privremeno daje leasing društvu koje primatelju tu istu imovinu ustupa u najam, a sredstva dobivena takvom privremenom prodajom primatelj leasinga koristi radi širenja poslovanja i investicija, odnosno radi se o modelu za poboljšanje tekuće likvidnosti korisnika leasinga čiji je kapital blokiran u „neiskorištenim nekretninama„,

- iz povijesnog izvatka za predmetnu česticu je razvidno da je BP imao uknjižene tri hipoteke na predmetnom stanu u korist [trgovačko društvo], [adresa], od čega su dvije uknjižene nakon sklapanja ugovora s prednikom tužiteljice, a iste su brisane pred sklapanje kupoprodajnog ugovora s prednikom tuženika,

- iz iskaza tužiteljice proizlazi da je njen pok. suprug kupio predmetni stan od sada pok. BP, kojem je dao i punomoć za vođenje papira u svezi stana kao i ovlast da završi sve što je potrebno vezano za kupoprodaju predmetnog stana, da su nakon sklapanja ugovora uselili u predmetni stan, da je prednik tužiteljice dolazio u Hrvatsku u proljeće i vraćao se krajem listopada u Švedsku, da je u predmetnom stanu od 2007. do Uskrsa 2008. živio nećak prednika tužiteljice, ZP koji joj je rekao da su u veljači 2008. dolazili iz [trgovačko društvo] i raspitivali se čiji je to stan.

12. Iz rješenja Općinskog suda u Splitu, Odjel za zemljišne knjige, broj Z-334/08 od 29. veljače 2008. je razvidno da je prednik tuženika [trgovačko društvo] na temelju kupoprodajnog ugovora od 25. veljače 2008. uknjižio pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dok je prednik tužiteljice AP sklopio ugovor o kupoprodaji s BP 29. ožujka 2005., a tužbu podnio 30. rujna 2008., nakon što je tuženik upisao svoje pravo vlasništva na predmetnom stanu.

13. U konkretnom slučaju radi se dakle o pravnoj situaciji višestrukog otuđenja nekretnine za koji slučaj je, odredbom sadržanom u čl. 125. st. 1. ZV-.a, propisano da kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, da će vlasništvo steći ona osoba koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva. Dakle, ta odredba zaštitu u takvom slučaju pruža u vidu davanja prava poštenom stjecatelju da protiv onoga tko je vlasništvo stekao ne postupajući u dobroj vjeri zaštitu zatraži na način propisanim čl. 125. st. 2. ZVDSP i da ju ostvari u koliko dokaže postojanje svih pretpostavki koje ta odredba propisuje.

14. Prednik tuženika, koji se prvi upisao, bio bi nesavjestan da je u trenutku kad je sklopio kupoprodajni ugovor s BP 25. veljače 2008. godine znao da je nekretnina predniku tužiteljice AP već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Budući da se poštenje presumira, u konkretnom slučaju tužiteljica je dužna dokazati da je prednik tuženika [trgovačko društvo] pri sklapanju kupoprodajnog ugovora sa BP znao da je predmetni stan već valjano otuđen predniku tužiteljice AP, što po ocjeni ovog drugostupanjskog suda tužiteljica nije dokazala.

15. Imajući u vidu gornja utvrđenja, kao i iskaze svjedoka ZP, CP i TP, HP, SP, FP i LP sud prvog stupnja je nepravilno utvrdio da prednik tuženika [trgovačko društvo] pri sklapanju kupoprodajnog ugovora sa BP nije bio u dobroj vjeri (da je nesavjestan) temeljeći takav svoj zaključak na iskazima svjedoka HP, SP, ZP i NP za koje navodi da je istima utvrđeno da su se djelatnici prednika tuženika raspitivali za predmetni stan pa stoga smatra da je prednik tuženika znao da je nekretnina već valjano otuđena i predana u posjed, pri čemu istodobno u pobijanoj presudi navodi da se navedeni svjedoci nisu mogli izjasniti kada je točno djelatnik [trgovačko društvo] dolazio raspitivati za predmetni stan.

16. Naime, kako iz iskaza tužiteljice proizlazi da niti nju ni AP nitko od prednika tuženika nije kontaktirao u svezi stana a iz iskaza svjedoka ZP, NP, HP i SP nije jasno na temelju čega su svjedoci utvrdili da se uopće radi o djelatniku prednika tuženika, jer kako to proizlazi iz iskaza HP isti se nije posebno predstavljao, to nepravilno sud prvog stupnja ocjenu savjesnosti prednika tuženika pri kupnji predmetnog stana temelji na iskazima svjedoka. Također, niti činjenica da je procjenu vrijednosti nekretnine izvršilo društvo [trgovačko društvo] ne znači da se djelatnik tuženika raspitivao o predmetnoj nekretnini obzirom da je procjenu radila druga pravna osoba, a ne prednik tuženika.

17. Valja reći da činjenice koje sud prvog stupnja navodi u pobijanoj presudi a koje se odnose na povjerenje koje je prednik tužiteljice imao prema pok. BP kao i okolnost da je prednika tužiteljice kao punomoćnik zastupao sam prodavatelj, ukazuju da je riječ o okolnostima za koje rizik snosi isključivo prednik tužiteljice. Također činjenica da je prednik tužiteljice morao rješavati stambeno pitanje, a pri tom nije imao pretjerano novaca ne utječe ni na koji način na njegovu (ne)savjesnost kako to smatra sud prvog stupnja.

18. Također, nepravilno sud prvog stupnja savjesnost prednika tužiteljice utvrđuje i iskazom svjedoka RP kojim iskazom se utvrđuje loše financijsko stanje prednika tužiteljice, a što nije relevantno za utvrđenje savjesnosti tužiteljice i prednika tužiteljice.

19. Odredbom čl. 122. ZV određeno je kako se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različno od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama tog Zakona, a st. 2. iste zakonske odredbe određeno je da je stjecatelj u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a niti u trenutku kad je zahtijevao upis nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, s time da se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (st. 3.).

20. Slijedom svega navedenog ovaj sud smatra da tužiteljica nije dokazala da je prednik tuženika, koji se upisao u zemljišne knjige temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenim sa BP 25. veljače 2008., u vrijeme njegovog sklapanja znao da je nekretnina već valjano otuđena predniku tužiteljice i predana mu u samostalni posjed slijedom čega je prednik tuženika savjestan stjecatelj nekretnine.

21. Stoga je valjalo temeljem odredbe 373.a. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu i odbiti zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

22. Ovaj sud nije odlučivao o eventualno kumuliranim zahtjevima jer je odredbom čl. 188. ZPP-a propisano da tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.

22.1. Iz navedenog slijedi da sud mora odlučivati o zahtjevima onim redoslijedom kako su postavljeni, u ovom slučaju kako ih je postavila tužiteljica u podnesku od 7. prosinca 2023., tako da ako prihvati prvi zahtjev neće ni odlučivati o sljedećim, odnosno sud može odlučivati o sljedećem zahtjevu samo ako je prije toga odbio prethodni zahtjev.

22.2. U konkretnom slučaju je prvostupanjski sud prihvatio glavni zahtjev tužiteljice te u smislu naprijed navedene odredbe nije ovlašten odlučivati o slijedećem zahtjevu. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je prihvaćeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan. Stoga ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten odlučivati o drugom zahtjevu. Navedeno iz razloga jer kao što ni prvostupanjski sud kad prihvati prvi od eventualno kumuliranih zahtjeva o ostalim zahtjevima ne odlučuje, tako ni drugostupanjski sud kad preinači prvostupanjsku presudu i odbije prvi od tako postavljenih zahtjeva nije ovlašten odlučivati o ostalim zahtjevima.

23. Slijedom navedenog valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka pod točkom II. izreke pobijane presude obzirom da će sud prvog stupnja u nastavku postupka odlučiti o eventualno kumuliranom zahtjevu a potom i o troškovima postupka.

24. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke

U Zagrebu 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Grgić