Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Bujama-Buie
Buje, Istarska 1
Repubblica di Croazia
Tribunale Comunale di Pisino
Sezione distaccata di Buje-Buie
Buie, Via dell’ Istria 1
Poslovni broj P-99/2023-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Margareti Vivoda, na temelju prijedloga sudske savjetnice Kristine Rukavina Nazarević, pravnoj stvari tužitelja ND iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Orjana Makovac Zubalj, odvjetnica u Bujama, Istarska 22, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d. d. Zagreb Radnička cesta 50, OIB 02535697732, koje zastupaju punomoćnici iz Leko i partneri d. o. o., odvjetničko društvo u Zagrebu, Domagojeva 18, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Orjane Makovac Zubalj, odvjetnice u Bujama i zamjenice punomoćnika tuženika Tine Montak, odvjetnice u Bujama, 11. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d. d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, da tužitelju KD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati 1.209,21 eura (tisuću dvjesto devet eura dvadeset jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
– na iznos od 0,85 eura počev od 31.05.2006. do isplate,
– na iznos od 0,33 eura počev od 30.06.2006. do isplate,
– na iznos od 0,13 eura počev od 31.08.2006. do isplate,
– na iznos od 0,35 eura počev od 30.09.2006. do isplate,
– na iznos od 5,84 eura počev od 31.10.2008. do isplate,
– na iznos od 6,26 eura počev od 31.12.2008. do isplate,
– na iznos od 7,27 eura počev od 31.01.2009. do isplate,
– na iznos od 7,71 eura počev od 28.02.2009. do isplate,
– na iznos od 6,32 eura počev od 31.03.2009. do isplate,
– na iznos od 6,54 eura počev od 30.04.2009. do isplate;
– na iznos od 4,72 eura počev od 31.05.2009. do isplate,
– na iznos od 3,17 eura počev od 30.06.2009. do isplate,
– na iznos od 3,51 eura počev od 31.07.2009. do isplate,
– na iznos od 4,41 eura počev od 31.08.2009. do isplate,
– na iznos od 4,31 eura počev od 30.09.2009. do isplate,
– na iznos od 3,45 eura počev od 31.10.2009. do isplate,
– na iznos od 5,05 eura počev od 30.11.2009. do isplate,
– na iznos od 6,22 eura počev od 31.12.2009. do isplate,
– na iznos od 8,09 eura počev od 31.01.2010. do isplate,
– na iznos od 7,60 eura počev od 28.02.2010. do isplate,
– na iznos od 10,03 eura počev od 31.03.2010. do isplate,
– na iznos od 9,50 eura počev od 30.04.2010. do isplate,
– na iznos od 10,60 eura počev od 31.05.2010. do isplate,
– na iznos od 17,93 eura počev od 30.06.2010. do isplate,
– na iznos od 16,36 eura počev od 31.07.2010. do isplate,
– na iznos od 20,59 eura počev od 31.08.2010. do isplate,
– na iznos od 19,23 eura počev od 30.09.2010. do isplate,
– na iznos od 16,35 eura počev od 31.10.2010. do isplate,
– na iznos od 21,92 eura počev od 30.11.2010. do isplate,
– na iznos od 28,84 eura počev od 31.12.2010. do isplate,
– na iznos od 24,07 eura počev od 31.01.2011. do isplate,
– na iznos od 25,80 eura počev od 28.02.2011. do isplate,
– na iznos od 23,47 eura počev od 31.03.2011. do isplate,
– na iznos od 24,79 eura počev od 30.04.2011. do isplate,
– na iznos od 33,08 eura počev od 31.05.2011. do isplate,
– na iznos od 30,11 eura počev od 30.06.2011. do isplate,
– na iznos od 46,13 eura počev od 31.07.2011. do isplate,
– na iznos od 46,28 eura počev od 31.08.2011. do isplate,
– na iznos od 34,12 eura počev od 30.09.2011. do isplate,
– na iznos od 33,92 eura počev od 31.10.2011. do isplate,
– na iznos od 31,82 eura počev od 30.11.2011. do isplate,
– na iznos od 34,51 eura počev od 31.12.2011. do isplate,
– na iznos od 36,49 eura počev od 31.01.2012. do isplate,
– na iznos od 36,63 eura počev od 29.02.2012. do isplate,
– na iznos od 35,31 eura počev od 31.03.2012. do isplate,
– na iznos od 35,64 eura počev od 30.04.2012. do isplate,
– na iznos od 36,61 eura počev od 31.05.2012. do isplate,
– na iznos od 35,54 eura počev od 30.06.2012. do isplate,
– na iznos od 36,00 eura počev od 31.07.2012. do isplate,
– na iznos od 35,18 eura počev od 31.08.2012. do isplate,
– na iznos od 33,74 eura počev od 30.09.2012. do isplate,
– na iznos od 35,47 eura počev od 31.10.2012. do isplate,
– na iznos od 35,59 eura počev od 30.11.2012. do isplate,
– na iznos od 35,83 eura počev od 31.12.2012. do isplate,
– na iznos od 129,60 eura počev od 30.01.2013. do isplate,
po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po kamatnoj stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 (petnaest) dana.
r i j e š i o j e
I. Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka isplatom 1.431,25 eura (tisuću četiristo trideset jedan euro dvadeset pet centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 (petnaest) dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate.
1. 1. U tužbi je naveo da je kao korisnik kredita 19. travnja 2006. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu broj 9011161578, koji je solemniziran 21. travnja 2006., kod javne bilježnice Snježane Nazarević u Bujama, pod poslovnim brojem OU-263/06. Navedenim je ugovorom tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu 21.110,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Odredbom čl. 4. Ugovora, na iznos kredita, ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, i koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,50 % godišnje.
Navedeni kredit je u cijelosti isplaćen.
1. 2. Odredbe ugovora kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka je ništetna jer tužitelj kao potrošač nije bio informiran o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-6632/17 od 14.06.2018. godine, pravomoćno je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača. Tužitelj nije bio upozoren od strane tuženika da valutna klauzula u CHF nije isto što i valutna klauzula u EUR-ima, zbog čega je daleko rizičnije ugovoriti takvu valutnu klauzulu nego valutnu klauzulu EURO.
1. 3. Tužitelj potražuje iznos od 1.199,91 eura, a koji predstavlja iznos kojeg je tuženik temeljem ništetne odredbe neutemeljeno naplatio od tužitelja. Na svaki pojedino utvrđeni iznos dugovanja tužitelju pripada i zatezna kamata tekuća od dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate. Tužitelj potražuje i naknadu troškova parničnog postupka.
2. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti, po osnovu i visini.
2. 1. Istaknuo je prigovor mjesne nadležnosti Općinskog suda u Pazinu jer su stranke u čl. 11. Ugovora za slučaj spora ugovorile nadležnost suda prema sjedištu podružnice banke koja je s tužiteljem sklopila ugovor, a što je Općinski sud u Puli. U čl. 59. Zakona o parničnom postupku određeno je da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se mjestu nalazi ta poslovna jedinica. Stoga, kako je sud općemjesne nadležnosti sud sjedišta tuženika odnosno Općinski građanski sud u Zagrebu te je poslovna jedinica koja je s tužiteljem zaključila ugovor podružnica tuženika u Puli, osnovan je prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda te tuženi predlaže predmet ustupiti Općinskom sudu u Puli.
2. 2. Tuženik je naveo da prema Zakonu o zaštiti potrošača interes za podizanje tužbe postoji dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti. Kako je u trenutku podnošenja tužbe kredit u cijelosti otplaćen, tužba tužitelja je u cijelosti promašena. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev za isplatu bez prethodnog deklaratornog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti, stoga tužba sadrži nedostatke zbog kojih je tužbu potrebno odbaciti. Ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Nadalje, valutna klauzula izričito je dopuštena i predviđena Zakonom o obveznim odnosima. U predmetnom Ugovoru o kreditu jasno stoji da se kredit otplaćuje u 180 jednaka mjesečna anuiteta plativa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF na dan plaćanja. Ugovaranjem valutne klauzule, ugovorne strane nisu u nejednakom položaju budući da valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicima. Tužitelj je poslovno sposobna osoba te se svjesno odlučio za predmetni ugovor, odnosno odlučio je da mu taj ugovor prema svim njegovim uvjetima i odredbama odgovara. Iluzorno je očekivati da banka pregovara o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu sa svakim potrošačem zbog specifičnosti usluge, u tom slučaju bi postupak odobravanja kredita trajao mjesecima, a usluga banke bi bila skupa i većini potrošača nedostupna. Tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja.
3. Prigovor mjesne nenadležnosti tuženika nije osnovan.
3. 1. Prema odredbi čl. 59. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022.), za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.
3. 2. Čitanjem Ugovora o kreditu br. 9011161578 od 19. travnja 2006. proizlazi da je predmetni Ugovor zaključen s tuženikovom Podružnicom Laguna iz Poreča, Prvomajska 4/a te da je Ugovor zaključen u Poslovnici u Poreču. Kako se u ovom parničnom postupku radi o sporu koji je nastao upravo u povodu predmetnog Ugovora o kreditu to treba smatrati da je spor nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice koja je Ugovor sklopila. Tužitelj je, sukladno čl. 59. Zakona o parničnom postupku, podnošenjem tužbe ovome sudu, za suđenje izabrao sud na čijem se području nalazi poslovna jedinica tuženika, a to je Općinski sud u Pazinu. Stoga je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda odbijen kao neosnovan.
4. Radi utvrđenja relevantnih činjenica sud je u postupku proveo dokaze čitanjem Ugovora o kreditu br. 9011161578 od 19. travnja 2006. (str. 11 – 15 spisa), Anex I Ugovora o kreditu br. 9011161578 od 4. travnja 2008. (str. 17 – 18 spisa), otplatne tablice (str. 20 – 21 spisa), pregled uplata (str. 22 – 24 spisa), plana otplate (str. 25 – 26 spisa), knjigovodstvene kartice (str. 27 – 38 spisa), nalaza i mišljenja vještaka Goranke Šmer Maraš od 15. rujna 2024. (str. 77 – 92 spisa). Saslušan je tužitelj.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Među strankama nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, 19. travnja 2006. zaključili Ugovor o kreditu br. 9011161578 s namjenom kupnje vozila, iznosa kredita od 21.110,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, uz rok otplate 84 mjeseca. Nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili Anex I Ugovora o kreditu br. 9011161578 od 4. travnja 2008. kojim je tuženiku odobrena djelomična prijevremena otplata kredita s istim rokom dospijeća.
6. 1. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva tužitelja te je li nastupila zastara potraživanja tužitelja.
7. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., pravomoćno je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak. Utvrđeno je da su navedene odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene budući da se o njima nije pojedinačno pregovaralo te da su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, stoga se radi o ništetnim ugovornim odredbama. Ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli ne znači i ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer ugovor može opstati i bez tih odredbi pri čemu se visina tečaja švicarskog franka određuje prema tečaju na dan isplate ugovora o kreditu.
8. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio je utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da je tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koristio nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.
9. Navedene presude donijete su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete na temelju čl. 502. a - 502.h Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11. i 25/13.) i čl. 131. - 141.b Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09. i 89/09.) te su subjektivne granice njezine pravomoćnosti proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu.
10. U skladu s tim se tužitelj, kao korisnik kredita, u ovoj parnici može pozivati na spomenuta utvrđenja iz tih presuda prema kojima su povrijeđeni njegovi interesi time što je na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak, vršio isplate većih anuiteta u odnosu na anuitete iz otplatnog plana sastavljenog u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.
11. Ugovor o kreditu br. 9011161578 od 19. travnja 2006. predstavlja potrošački ugovor te je sklopljen u razdoblju na koje se odnose utvrđenja iz kolektivnog spora. Stoga se i na taj ugovor odnose presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P 1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.
12. Protivno navodima tuženika, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da na temelju čl. 502. c. ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 41/14. i 110/15., dalje: ZZP/14) postoji vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Takav pravni stav zauzeo je u svojim odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske posl. br. Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i posl. br. 18/2018 od 26. svibnja 2020.
13. Nije relevantno što je predmetni kredit u cijelosti isplaćen jer prema pravnom stavu ovoga suda na ništavost pojedine ugovorne odredbe može se pozivati ugovorna strana i nakon prestanka ugovornog odnosa.
14. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je 2006. godine podignuo kredit u švicarskom franku, za kupnju osobnog vozila. Vozilo je kupio u Automarketing u Bujama i tamo su bili ĆD i CD, koji su mu ponudili vozilo i rekli mu da postoji povoljan kredit sa povoljnom kamatnom stopom u švicarskim francima i da to svi uzimaju. Sav posao sa bankom odradila je CD, ona mu je pomogla jer je tužitelj osoba s invaliditetom, te je ona donijela krediti iz banke i svu dokumentaciju i otišli su kod javnog bilježnika u Bujama. Tamo je tužitelj prvi put vidio ugovor o kreditu, a javna bilježnica mu je okvirno objasnila odredbe ugovora, odnosno iznos kredita, visinu stope, nije išla u prevelike detalje. Tužitelj je uredno plaćao kredit, kredit se skidao trajnim nalogom s tekućeg računa njegovog oca RD koji je bio i solidarni dužnik te je kredit otplaćen prijevremeno, prije 10 godina. Kupljeno vozilo tužitelj je koristio isključivo za osobne svrhe. Zaključeni aneks iz 2008. vezan je za djelomičnu prijevremenu otplatu. Rata kredita je postepeno rasla. Tužitelj ne zna što je valutna klauzula. On nije prigovarao banci na povećanja anuiteta jer skok u rati nije bio odjednom naglo povećan nego se to postepeno povećavalo. Pogledao je ugovor o kreditu na način da je pročitao koji je iznos kredita, visinu stope, rok otplate, nije išao čitati baš sve odredbe ugovora, jer i da ih je pročitao ne bi razumio, jer on nije pravnik.
15. Vještak Goranka Šmer Maraš je u nalazu i mišljenju od 15. rujna 2024. u bitnome utvrdila da razlike preplaćenog tečaja, tj. po mjesecima pozitivne preplate nastale na ime tečajne razlike u svakom mjesečnom anuitetu za koji je banka teretila korisnika kredita, u odnosu na anuitete ugovorene prema početnom tečaju koji je bio važeći na dan isplate kredita, odnosno pozitivne tečajne razlike, ukupno iznose 1.209,21 eura kako je specificirano u stupcu 12 Tabele br. 2.
15. 1. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je podneskom od 5. veljače 2025. uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka.
15. 2. Tuženik je u podnesku od 9. studenoga 2024. u cijelosti osporio nalaz i mišljenje s obzirom na to da je baziran na pogrešnoj premisi da je između stranaka fiksiran tečaj CHF, što niti je bila ugovorna volja stranaka, niti to proizlazi iz samog sadržaja predmetnog ugovora o kreditu. Davanjem takvog zadatka vještaku naslovljeni sud je de facto unaprijed zauzeo pravno shvaćanje koje uzima za činjenično dokazane isključivo tvrdnje tužitelja kako su ništetne sve promjene valutne stope tuženika u utuženom razdoblju te kako se ima primijeniti početno utvrđen tečaj franka na cijelo vrijeme trajanja kredita. U ovom slučaju tuženik ističe kako se u ugovorima ugovarao samo jedan tečaj i to srednji tečaj kako prilikom korištenja tako i u otplati. Tuženik navodi kako je time u cijelosti i zadatak, odnosno vještački nalaz u cijelosti zasnovan na pogrešnoj premisi, te kao takav nije primjenjiv u ovoj pravnoj stvari. Tuženik nije prigovorio matematičkom izračunu iz nalaza i mišljenja te nije zatražio usmeno očitovanje vještaka.
15. 3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Goranke Šmer Maraš od 15. rujna 2024., kao objektivan i u skladu s pravilima struke. Primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještaka, ovaj sud je ocijenio kao pravnim pitanjima o kojima treba odlučiti sud, a ne vještak. Stoga, sud nije posebno pozivao vještaka na usmeno očitovanje o iznesenim primjedbama tuženika.
16. U skladu s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
17. Kako su ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli (čl. 1. i čl. 7. Ugovora) ništetne, tuženik je dužan vratiti tužitelju utužene iznose koji predstavljaju razliku između plaćenih anuiteta i anuiteta koje bi bio obvezan platiti u slučaju da nije došlo do njihovog povećanja zbog toga što je dolazilo do rasta tečaja švicarskog franka prema tečaju švicarskog franka na dan isplate ugovora o kreditu.
18. Tuženik je u skladu s čl. 1115. ZOO-a dužan tužitelju naknaditi i zatezne kamate koje teku na iznose preplaćenih mjesečnih iznosa od dospijeća svakog pojedinog anuiteta, pa do isplate. Od 15. studenog 2004. do 31. prosinca 2007. visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 91/04. i 35/05.) po stopi od 15 % godišnje. Od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05. i 41/08.) uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu. Eskontna stopa je do 30. lipnja 2011. godine iznosila 9 %, a od 1. srpnja 2011. godine 7 %. U ovom slučaju ta se stopa uvećava za pet postotnih poena pošto se ovdje ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, a ni o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava. Dana 1. kolovoza 2015. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 78/15.) kojim je u čl. 3. izmijenjen čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05. i 41/08.) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim glede odnosa iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava gdje se ta stopa uvećava za pet postotnih poena. Od dana 1. siječnja 2023. zakonska zatezna kamata se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
19. Prigovor zastare tuženika nije osnovan.
19. 1. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO-a, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
19. 2. Kako je kolektivni spor u kojem je utvrđena ništetnost ugovorenih odredbi o valutnoj klauzuli pravomoćno okončan donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. to do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 2. veljače 2023. nije protekao opći zastarni rok od pet godina. Stoga nije nastupila zastara prava potraživanja tužitelja po osnovi preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovorenih odredbi o valutnoj klauzuli.
20. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.209,21 eura, sve uvećano za zakonske zatezne kamate kako je navedeno u t. I. izreke presude.
21. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.
21. 1. Na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove. Na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka. Na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka.
21. 2. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023., dalje: OT) i čl. 155. ZPP-a tužitelju su priznati troškovi zastupanja kod sastava tužbe u visini od 75 bodova (Tbr. 7. t. 1. OT), sastava podneska od 5. veljače 2025. u visini od 75 bodova (Tbr. 8. t. 1. u vezi Tbr. 7. t. 1. OT), zastupanje na ročištima 27. ožujka 2024., 12. lipnja 2024. i 25. veljače 2025. u visini od po 75 bodova (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. OT) te za pristup na ročište za objavu presude od 25. veljače 2025. u visini od 37,5 bodova (Tbr. 9. t. 3. OT). Na zatraženi trošak tužitelju pripada i PDV u visini od 25 % (Tbr. 46. OT). Tužitelju je priznat trošak vještačenja u visini od 400,00 eura.
21. 3. Tužitelju su priznati troškovi u iznosu od ukupno 1.431,25 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
21. 4. Tuženiku koji je izgubio parnicu ne pripada pravo na parnični trošak.
22. Slijedom navedenog, na temelju čl. 325. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.
U Bujama – Buie 11. ožujka 2025.
Sutkinja
Margareta Vivoda
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke.
Dna:
1. Pun. tužitelja,
2. Pun. tuženika.
