Poslovni broj: Usž-493/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Borisa Markovića, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Tempo d.o.o. iz Labina, Titov trg 7, kojeg zastupa opunomoćenica Vanesa Zandel Lončarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Čohelj i partneri d.o.o., sa sjedištem u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi naknade poreza na dodanu vrijednost, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Usl-810/2022-4 od 12. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Usl-810/2022-4 od 12. prosinca 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/11-471-01/21-01/335, urbroj: 513-04-22-2 od 31. svibnja 2022. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, klasa: UP/I-471-01/1907/58, urbroj: 513-02-3005/14-21-96 od 8. lipnja 2021.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 31. svibnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 8. lipnja 2021. kojim se porezni obveznik Techno-oil d.o.o. obvezuje na plaćanje carinskog duga u ukupnom iznosu od 6.157.260,69 kuna i to na ime poreza na dodanu vrijednost, za robu uvezenu u razdoblju od 9. srpnja 2016. do 31. prosinca 2017. iz Republike Srbije i puštenu u slobodan promet u carinskom postupku 42 te otpremljenu u Mađarsku, na način kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke tog rješenja. Točkom III. i IV. izreke tog rješenja poreznog obveznika se obvezuje na plaćanje kamate na glavnicu duga za razdoblje od 1. lipnja 2019. do dana uplate duga te se navodi da ukoliko porezni obveznik u propisanom roku ne uplati utvrđene iznose poreza na dodanu vrijednost i kamata, naplata će se izvršiti iz zajedničkom bankovnog jamstva, izdanog međunarodnom otpremništvu Sukšped d.o.o., Osijek, čije obveze preuzima nasljedno jamstvo izdane špedicije tužitelju i međunarodnom otpremništvu Tranšped d.d. u stečaju, koja su u postupcima carinjenja prihvaćena kao instrument osiguranja. Točkom V. izreke tog rješenja utvrđuje se da je dio predmetnog duga plaćen.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra kako nisu ispunjene pretpostavke za donošenje presude bez održavanja rasprave u skladu s odredbom članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima. Navodi što sve smatra spornim u predmetnom slučaju. Smatra kako trgovačka društva u Mađarskoj nisu nestajuća društva obzirom da za nestajuća društva i društva koja nisu upisana u VIES sustav nije moguće vršiti uvozni postupak 42 te da su trgovačka društva za svaku isporuku dobara ishodili poseban porezni EKAER broj. Smatra da je pobijana presuda donesena suprotno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima. Ističe kako su svi uvozi i daljnja prodaja robe u Mađarskoj prethodno odobreni na temelju uvoznih carinskih deklaracija po kojima je kupac potvrđen kao ispravni pravni subjekt u matičnoj državi u kojoj ima poslovni nastan. Navodi da je porezni obveznik Techno-oil d.o.o. provjerio PDV ID brojeve svih kupaca, unutar VIES sustava, a potom ih je Carinska uprava Republike Hrvatske provjerila te su oglašeni ispravnim subjektima u carinskom postupku 42. Smatra da nakon isporuke robe u Mađarsku, isporučitelj Techno-oil d.o.o. nema zakonsku obvezu niti ovlaštenje provjeravati i utvrđivati daljnje postupanje primatelja u Mađarskoj. Ističe da ako se provjerama utvrdi da porezni obveznici u Republici Mađarskoj nisu prijavili stjecanje i platili obveze po osnovi PDV-a za robu za koju je korišten carinski postupak 42, sankcije za takvo neprijavljivanje te naplata PDV-a vrši se u Mađarskoj. U prilog tvrdnji da trgovačka društva u Mađarskoj nisu nestajuća društva navodi da za nestala društva i društva koja nisu upisana u VIES sustav nije moguće vršiti uvozni postupak 42 obzirom da se pri svakom carinjenju robe po uvoznom carinskom postupku 42 provjerava ispravnost kupca kao i njegov upis u VIES sustav. Navodi da su ta trgovačka društva za svaku isporuku dobara prije ulaska robe u mađarski teritorij od Centralnog mađarskog Poreznog tijela ishodili poseban porezni EKAER broj, a to ne mogu učiniti nestajuća društva. Ističe da je mađarska Porezna uprava sve kupce robe od poreznog obveznika Techno-oil d.o.o oglasila ispravnim pravnim subjektima. Poziva se na porezno rješenje od 7. lipnja 2019. kojim su utvrđene obveze Techno-oil d.o o. i mađarskih kupaca u skladu s kojim je primatelj robe Techo-oil preuzeo obvezu otpreme robe u Mađarsku, a primatelj robe u Mađarskoj preuzima obvezu da uredno prijavi stjecanje dobara svojim poreznim vlastima u Mađarskoj i podnese zbirnu prijavu po osnovi PDV-a. Prigovara što sud nije proveo sve predložene dokaze. Navodi kako porezni obveznik Techno-oil d.o.o. vodi upravni spor protiv osporenih rješenja tuženika stoga smatra pa bi trebalo prekinuti ovaj postupak dok se pravomoćno ne odluči o tom predmetu pred Upravnim sudom u Zagrebu. Smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer je prvostupanjski sud tuženikov odgovor na tužbu dostavio zajedno sa predmetnom pobijanom presudom. Predlaže da Sud usvoji žalbu, ukine pobijanu prvostupanjsku presudu te predmet vrati na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak sastava žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama određenim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporenim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog carinskog rješenja od 8. lipnja 2021. kojim je poreznom obvezniku Techno oil d.o.o na ime carinskog duga naloženo plaćanje poreza na dodanu vrijednost i zatezne kamate za robu uvezenu iz Republike Srbije i otpremljenu u Republiku Mađarsku te je određeno ako porezni obveznik Techno-oil d.o.o. ne uplati utvrđeni iznos poreza, isti će se naplatiti od tužitelja koji je osiguranjem duga bankovnim jamstvom preuzeo obvezu jamca za sve dugove društva Techno-oil d.o.o koji bi nastali u vezi s nadziranim deklaracijama.
8. Tijekom poreznog nadzora je utvrđeno, a što je sve iscrpno obrazloženo u zapisniku o poreznom nadzoru te potom u prvostupanjskom poreznom rješenju, da primatelji dobara u Mađarskoj nisu prijavili Poreznoj upravi Mađarske stjecanje dobara od poreznog obveznika Techno-oil d.o.o. iz Republike Hrvatske te nisu podnijeli PDV zbirne prijave ni iskazali vrijednost primitaka dobara iz druge zemlje članice EU o zbirnoj prijavi PDV-a. U provedenom nadzoru je utvrđeno da Techno-oil d.o.o. nije dostavio potpisane dokaze da su primatelji iz UCD-a u Mađarskoj primili ili preuzeli predmetna dobra. Provjerom kod mađarskih poreznih tijela utvrđeno je da mađarska društva djeluju kao nestajući trgovci te da predmetna roba nije prijavljena poreznim tijelima u Mađarskoj niti evidentirana u VIES sustavu. Nadalje je utvrđeno da nestajući trgovci nisu izvršili plaćanje po ispostavljenim računima, već su međunarodne tovarne listove potpisivali i ovjeravali drugi subjekti koji nisu navedeni na računima, na otpremnim dokumentima kao ni na uvoznim deklaracijama.
9. Odredbom članka 44. stavak 1. točka 26. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13. do 115/16.) propisano je da je PDV-a oslobođen uvoz dobara otpremljenih ili prevezenih iz trećeg područja ili iz treće zemlje na područje Republike Hrvatske, ako je ta dobra uvoznik ili osoba koja je određena kao porezni dužnik pri uvozu neposredno nakon uvoza isporučio unutar Europske unije uz primjenu oslobođenja od PDV-a iz članka 41. stavak 1. toga Zakona. U stavku 2. da se oslobođenje od PDV-a iz stavka 1. točka 26. toga članka primjenjuje u slučajevima, kada nakon uvoza dobara slijedi isporuka dobara, koja je prema članku 41. stavak 1. točka a) i d) toga Zakona oslobođena od plaćanja PDV-a, samo ako je uvoznik u trenutku uvoza Carinskoj upravi pružio najmanje sljedeće podatke : a) svoj PDV identifikacijski broj izdan u Republici Hrvatskoj ili PDV identifikacijski broj svoga poreznog zastupnika, koji jamči za plaćanje PDV-a, izdan u Republici Hrvatskoj, b) PDV identifikacijski broj stjecatelja, izdan u drugoj državi članici, kojemu se isporučuju dobra prema članku 41. stavak 1. točka a) toga Zakona ili vlastiti PDV identifikacijski broj izdan u državi u kojoj završava prijevoz ili otprema dobara, ako se dobra prema članku 41. stavak 1. točka d) toga Zakona premještaju, c) dokaz iz kojeg je vidljivo da su uvezena dobra namijenjena za prijevoz ili otpremu iz Republike Hrvatske u neku drugu državu članicu.
10. Prvostupanjski sud je prihvatio zaključak poreznih tijela da se utvrđena porezna obveza društvu Techno-oil d.o.o. može naplatiti od tužitelja kao jamca iz zajedničkog bankovnog jamstva, ukoliko dug ne bude plaćen od strane navedenog društva.
11. Analizirajući ukupnost činjenica koje se nalaze u dokumentaciji koja prileži spisu u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski je sud ocijenio da su osporavana rješenja poreznih tijela utemeljena na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i na pravilnoj primjeni materijalnog prava te je svoju odluku obrazložio na valjan i razložan način koji u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
12. Ujedno se napominje da time što je prvostupanjski sud riješio predmetni spor bez rasprave temeljem odredbe članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima, nije povrijedio pravila sudskog postupka budući da činjenice nisu sporne, a stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave.
13. Slijedom svega navedenog proizlazi da se navodi žalbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari pa je trebalo temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci.
14. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu, 11. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
