Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-683/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Maje Skorić i Marte Plančić, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Galić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika, Croatia osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju i diplomirani pravnik MČ, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i žalbi umješača na strani tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn- 2041/18-63 od dana 27. svibnja 2022. godine, u sjednici održanoj dana 11. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovane i u dosuđujućem dijelu pod točkom I., II. i III. izreke, kao i u odluci o parničnom trošku pod točkom V. izreke, potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn-2041/18-63 od dana 27. svibnja 2022. godine.

II. Odbijaju se zahtjevi žalitelja i tužiteljice za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos 16.500,00 kuna sa pripadajući zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe 23. srpnja 2018. godine pa do isplate (točka I. izreke), na ime naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege iznos od 420,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana 27. svibnja 2022. pa do isplate (točka II. izreke), na ime troškova sanacije zubi iznos od 3.900,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja računa 24. veljače 2017. godine pa do isplate (točka III. izreke), dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu neimovinske štete u daljnjem iznosu od 1.500,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama kao i u dijelu isplate zateznih kamata na iznos imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege za razdoblje od 23. srpnja 2018. godine do 26. svibnja 2022. godine (točka IV. izreke), te je naloženo tuženiku da na ime troškova parničnog postupka naknadi tužiteljici u roku od 15 dana iznos od 12.729,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 27. svibnja 2022. godine pa do isplate (točka V. izreke).

2. Protiv te presude, žalbe su u dosuđujućem dijelu od točkom I., II. i III. izreke, te odluke o parničnom trošku pod točkom V. izreke podnijeli tuženik i umješač na strani tuženika, pobijajući je zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sa prijedlozima da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim prigovorima, podredno, da se u tom dijelu prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz zahtjeva žalitelja za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbe, tužiteljica je osporila osnovanost žalbenih navoda i predložila da se iste odbace, podredno, da se odbiju u cijelosti, uz zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbe.

4. Žalbe tuženika i umješača nisu osnovane.

5. Predmet ovog postupka je odštetni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete (po kvalifikatornom kriteriju pretrpljenih duševnih boli zbog bolova, straha i naruženja) i imovinske štete (troškovi tuđe pomoći i njege, te trošak sanacije zubi sa fiksnim protetskim nadomjescima) za koju je u činjeničnim navodima tužbe i tijekom postupka navela da je pretrpjela zbog tjelesnih ozljeda koje je zadobila dana 10. studenog 2016. godine u večernjim satima kada je idući s posla pala nakon izlaska iz autobusa ZET-a na autobusnoj postaji nakon raskrižja Zagrebačke avenije i Zagrebačke ceste kada je krenula nogostupom prema zgradi u kojoj stanuje i nagazila na udubljenje u asfaltu prekriveno lišćem, a za održavanje kojeg nogostupa kao javne površine da je odgovoran tuženik prema odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu.

6. Neosnovan je prigovor umješača koji sadržajno osporava pobijanu presudu zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 208. stavak 4. ZPP, jer je protivljenje umješača djelomičnom povlačenju tužbe u izravnoj suprotnosti s radnjama tuženika koji se u roku od 15 dana od dostave podneska kojim je tužitelj djelomično povukao tužbu nije izjasnio da se protivi tom povlačenju, a što nije sporno ni samom tuženiku. Naime, umješač nije stranka, niti je samostalni subjekt u postupku, već treća osoba koja se pridružuje jednoj od stranaka u postupku i njegova procesna sudbina ovisi o stranci kojoj se pridružio, pa zbog toga on ne može poduzimati radnje kojim se disponira tužbenim zahtjevom, niti radnje kojima stranka disponira procesnim ovlaštenjima o kojima ovisi tijek parnice – u konkretnom slučaju protiviti se djelomičnom povlačenju tužbe u situaciji kada se tuženik u roku od 15 dana od primitka podneska tužitelja kojim povlači dio tužbe, smanjujući djelomično zahtjev za naknadu neimovinske štete i imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege – nije protivio tom povlačenju.

7. Suprotno prigovorima žalbe tuženika, pravilno je prvostupanjski sud otklonio prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije, jer je isti pasivno legitimiran u ovom postupku sukladno odredbama članka 3. stavak 6. i članka 2. stavak 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 26/03 – pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13 i 147/14), a činjenica da je osnivanjem komunalnog trgovačkog društva, grad iz svog samoupravnoga djelokruga delegirao dio javnopravnih ovlaštenja koja se odnose na obavljanje komunalne djelatnosti (ovdje održavanje nogostupa), nema za posljedicu da se time i oslobodio zakonom propisane odgovornosti i nadležnosti, odnosno, svojih javnopravnih ovlaštenja.

8. Neosnovana je žalba tuženika i umješača upućena pravnom osnovu nastanka štete i suodgovornosti tužiteljice, jer je u postupku na temelju izvedenih dokaza pravilno utvrđeno:

- da je mjesto pada na nogostupu ispred zgrade u kojoj stanuje tužiteljica na adresi K 12, odnosno nekih 7-8 metara ispred zgrade pokraj parkirnih mjesta na putu koji direktno vodi do pješačkog prijelaza, da na navedenom mjestu nema rupe u pločniku, ali je vidljivo da je dio pločnika saniran što se vidi iz različite boje asfalta,

- da je iz fotografija mjesta pada koje je tužiteljica ranije napravila, a koje su strankama i sudu dane na uvid, vidljivo oštećenje na pločniku ispred zgrade te da je boja asfalta na slikama jednolična, odnosno da se ne podudara sa stanjem asfalta na dan provedbe očevida,

- da je prema iskazu tužiteljice na očevidu tužiteljica se spotakla na navedenu rupu odnosno udubljenje na pločniku ispred zgrade te je pala direktno licem na pločnik, da se pad dogodio tako brzo da drugačije nije mogla reagirati,

- da je iz fotografija učinjenih odmah po padu iz kojih je vidljivo da je tužiteljici natečen nos, zašivena ozljeda na gornjoj usni te natučena brada s intenzivnim crvenilom.

8.1. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud zaključio da je do pada tužiteljice došlo na nogostupu ispred zgrade u kojoj stanuje tužiteljica, na adresi [adresa], odnosno nekih 7-8 metara ispred zgrade pokraj parkirnih mjesta na putu koji direktno vodi do pješačkog prijelaza, jer isto da proizlazi suglasno iz iskaza tužiteljice, snimljenih fotografija i zapažanja na očevidu, nadalje, da je do pada tužiteljice došlo zapinjanjem u udubljenje na pločniku ispred zgrade tužiteljice uslijed čega je tužiteljica pala i zadobila ozljede lica i tijela, te da tužiteljica nije doprinijela nastanku štete u smislu odredbe članka 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr.), jer je zapela u udubljenju u asfaltu koje je bilo prekriveno lišćem, a pad se dogodio tako brzo da drugačije nije mogla reagirati i zaštititi lice rukama, a takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, kao pravilna i utemeljena na izvedenim dokazima, u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8.2. U odnosu na žalbene prigovore tuženika, u kojima se poziva na to da se radi o površini preko koje je s obzirom na mjesto stanovanja, tužiteljica uobičajeno svakodnevno prolazila, zbog čega da joj je mjesto pada trebalo biti poznato, te da nije upotrijebila dužnu pažnju, tuženik istim ne dovodi u sumnju pravilnost odluke prvostupanjskog suda budući da u postupku nije utvrđeno da je tužiteljica trčala ili da je u mjesecu studenom 2016. godine u večernjim satima imala obuću neprimjerenu vremenskim uvjetima, a utvrđeno je da je mjesto pada – neravnina, udubljenje na asfaltu nogostupa, bilo prekriveno lišćem, slijedom čega i podobno da u takvim okolnostima dovede do nastanka štetnog događaja, kojeg tužiteljica nije mogla predvidjeti i pored svakodnevnog prolaženja tim putem, dok je zaključak o stanju nogostupa prvostupanjski sud utvrdio temeljem stanja nogostupa na fotografiji snimljenoj neposredno nakon događaja – kojoj tuženik nije prigovorio i stanja nogostupa u vrijeme očevida, slijedom čega prigovor tuženika da u postupku nije pribavljeno izvješće o sanaciji dijela kolnika za kojeg tužiteljica tvrdi da je bio oštećen, osim što do pada nije došlo na kolniku (voznom dijelu ceste), nije od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

9. U odnosu na visinu dosuđene naknade za neimovinsku štetu i imovinsku štetu zbog tuđe pomoći i njege, neosnovani su prigovori oba žalitelja.

9.1. Naime, kod utvrđenog intenziteta i trajanja fizičkih bolova (1 dan jaki, 4 dana srednje jaki i 20 dana lakši bolovi) i straha (jakog u trajanju od 2 dana, srednjeg u trajanju od 5 dana i lakšeg u trajanju od 14 dana), činjenice da je tužiteljica ozljede lica zadobila u iznenadnom padu kojeg nije mogla spriječiti ili ublažiti, snažno udarajući licem direktno u tvrdu površinu nogostupa, uslijed čega je zadobila, osim udarca i ogrebotinu brade i nosa, opsežnu povredu gornje usne sa razderotinom, koja je kirurški obrađivana i šivana, nadalje, pored te ozljede, zbog jačine pada i udarca licem o nogostup i puknuće zubnog nadomjestka na zubima (centralni sjekutić gore desno i centralni sjekutić gore lijevo), u sanaciji kojih je bila također podvrgnuta zahvatima stomatološke naravi, kao i naruženja u zaostalom bjelkastom ožiljku, koji je, premda se radi o blažem naruženju, lociran na licu tužiteljice i podoban za izazivanje duševnih boli zbog naruženja, što sve utječe također na procjenu prava na naknadu i visinu naknade neimovinske štete – dosuđeni iznos od 16.500,00 kuna, od čega na imovinsku štetu zbog tuđe pomoći i njege otpada iznos od 420,00 kuna (za utvrđen ukupno 21 sat po cijeni od 20,00 kuna po satu), nije u suprotnosti sa Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, donesenim dana 5. ožujka 2020. godine i dana 15. lipnja 2020. godine na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su-IV-47/20), koji se ne primjenjuju pukim matematičkim izračunom, već zavisno od okolnosti konkretnog slučaja.

10. Pravilno je primijenjeno i materijalno pravo u odnosu na dosuđeni iznos troškova sanacije zubi, jer je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Marije Magdalenić-Meštrović, pravilno utvrdio uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem, zbog posljedica kojeg je bilo potrebno promijeniti kompletan protetski nadomjestak koji se sastoji od 3 fasetirane krunice, a koje radove kao osoba mlađa od 65 godina, tužiteljica nije mogla provesti u sustavu HZZO.

11. Slijedom navedenog, kod pravilne i na zakonu utemeljene odluke o parničnom trošku, koju žalitelji posebno ne osporavaju u odnosu na priznate parnične radnje i visinu utvrđenog troška, neosnovane žalbe tuženika i umješača, trebalo je odbiti i presuditi kao u izreci (članak 368. ZPP).

12. Odluka o parničnom trošku žalbenog postupka u odnosu na žalitelje temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP i rezultat je njihovog neuspjeha u žalbenom postupku, dok je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen, jer isti s obzirom na ponovljene tvrdnje iz postupka pred prvostupanjskim sudom, nije bio nužan za donošenje odluke u žalbenom postupku (članak 155. ZPP).

13. U odbijajućem dijelu pod točkom IV. izreke presude, jer nije pobijana žalbom, prvostupanjska presuda ostala je neizmijenjena.

U Šibeniku, 11. ožujka 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivana Čačić Brčić