Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-930/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg po punomoći zastupa Kristina Krajačić odvjetnica u Zaboku, K. Š. Đalskog 4, protiv tuženika ..., [osobni identifikacijski broj], sa sjedištem u [adresa], kojeg po punomoći zastupa Natalija Đuran Tršinski odvjetnica u Zaboku, Matije Gubca 30, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P-468/2019-38 od 26. kolovoza 2022., u sjednici održanoj dana 11. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P-468/2019-38 od 26. kolovoza 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku, u roku od 15 dana, platiti tužitelju iznos od 16.000,00 kn sa zateznom kamatom od 2. lipnja 2019. do isplate (točka I. izreke) kao i parnični trošak od 7.386,50 kn sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka II. izreke), dok je odbijen tužitelj s zahtjevom za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu.

2. Navedenu presudu, pod točkom I. i II. izreke, žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno predlaže preinačiti pobijanu presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva uz obvezu naknade parničnog troška. Zahtijevaju troškove žalbenog postupka od 1.562,50 kn/207,38 eur.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Neosnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer suprotno žalbenim tvrdnjama žalitelja, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

6. Nije ostvarena ni daljnja sadržajno u žalbi istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 116. st. 1. ZPP koju tuženik nalazi ostvarenom time što je prvostupanjski sud odbio njegov prijedlog za odgodom ročišta glavne rasprave od 10. lipnja 2022.

7. Iz podataka predmeta proizlazi da je tuženiku dotadašnji punomoćnik otkazao punomoć podneskom od 7. listopada 2021., da je ročište glavne rasprave za 10. lipnja 2022. u 8,45 sati uredno dostavljeno tuženiku 4. travnja 2022., da je podneskom zaprimljenim u sudu 10. lipnja 2022. u 8,30 sati nova punomoćnica tuženika predložila odgodu ročišta, da je neovisno od toga pristupila na predmetno ročište i očitovala se o dotadašnjem tijeku postupka, nakon čega je istaknula da opreza radi predlaže odgodu ročišta, da je raspravnim rješenjem prijedlog pravilno odbijen jer je tuženik imao dovoljno vremena (više od dva mjeseca) angažirati novog punomoćnika, kao i time što je punomoćnik očito bio upoznat s predmetom spora već na tom ročištu jer se očitovao o dotadašnjem tijeku postupka. Slijedom toga, vidljivo je kako nisu postojali opravdani razlozi za odgodu predmetnog ročišta u smislu čl. 116. st. 1. ZPP, zbog čega je prvostupanjski sud postupio zakonito kada je odbio navedeni prijedlog kao neosnovan.

8. Kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), time je žalba tuženika podnesena zbog navedenog žalbenog razloga neosnovana.

9. Nije u pravu tuženik ni kada pobija prvostupanjsku presudu i zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 16.000,00 kn s zateznom kamatom od 2. lipnja 2019. po osnovi vraćanja onog što je tuženik od njega primio na ime ispunjenja obveze iz ugovora o djelu, nakon što je, zbog neispunjenja ugovorne obveze od strane tuženika u naknadno ostavljenom primjerenom roku, predmetni ugovor raskinut s 1. lipnja 2019.

11. Nesporno je u postupku:

- d a su stranke 3. studenoga 2018. zaključile ugovor o djelu kojim se tuženik kao izvođač, obvezao tužitelju kao naručitelju do 1. travnja 2019. izraditi kovanu dvorišnu ogradu, za iznos od 28.000,00 kn, temeljem kojeg je obveza naručitelja bila platiti izvođaču avans u iznosu od 50% od čega odmah 1.000,00 kn, a ostatak ugovorene cijene u završnoj fazi izrade ograde,

- da je tužitelj isplatio tuženiku na ime ugovorene cijene iznos od 16.000,00 kn, tako da je 1.000,00 kn uplatio 3. studenoga 2018., 13.000,00 kn 6. studenog 2018. i 2.000,00 kn 23. studenog 2018.,

- da je tužitelj imao primjedbe na izrađene elemente ograde prije cinčanja, te pozvao tuženika da iste otkloni,

- da su s tim u vezi stranke 4. prosinca 2019. sačinile pismeno označeno kao “pojašnjenje situacije”, potpisano od strane i tužitelja i tuženika kojim su suglasno produžile rok za ispunjenje ugovora do 1. svibnja 2019.,

- da je tužitelj nakon isteka tog roka dopisom od 13. svibnja 2019. pozvao tuženika na ispunjenje ugovora u daljnjem roku od 15 dana od dana primitka poziva, uz upozorenje da će se u suprotnom smatrati da je ugovor raskinut,

- da je tuženik taj poziv uredno primio 17. svibnja 2019.

12. Protivno žalbi tuženika, prvostupanjski sud je, u odnosu na spornu okolnost – je li ugovor raskinut nakon što se tuženik oglušio na tužiteljev naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovorne obveze, ispitao sve činjenice od kojih ovisi odluka o zahtjevu koji je predmet spora, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da su temeljem pismena "pojašnjenje situacije" od 4. prosinca 2018. stranke utvrdile materijalne nedostatke do tada izvedenog posla koji se ogledaju: u različitoj visini navarenih šiljaka na ogradi, drugi red željeza ispod šiljaka na krajevima je rezan u svim mogućim kosinama i dužinama u odnosu na završetke gornjeg i donjeg dijela elemenata, loše brušenje postojećih varenja, ruže su varene obrnuto i loše brušene, probleme u vezi otvaranja "lese", što se tuženik obvezao ispraviti do 1. svibnja 2019.,

- da je prema iskazu tužitelja, kojeg ocjenjuje uvjerljivim i vjerodostojnim jer je u skladu s predmetnim pojašnjenjem situacije, ograda imala nedostatke u odnosu na violinske krugove i ružu na ogradi, šiljci na luku ograde bili su različito vareni i bili su različitih visina, kao i dvije spojnice koje se nalaze po čitavoj dužini dvorišne ograde, a na čijoj se gornjoj spojnici nalaze šiljci unutar koje se nalaze ukrasi nisu bile dobro izvedene jer su bile različitih dužina, a trebale su biti jednake dužine, ukras u obliku cvijeta koji se nalazi na sredini ograde bio je okrenut na pogrešnu stranu, ograda da je bila loše varena na spojevima, odnosno imala je rupe i bila je slabo izbrušena,

- da je tužitelj, nakon što mu se tuženik nije javljao, dopisom od 13. svibnja 2019. ostavio tuženiku naknadni rok od 15 dana za dovršetak ograde i otklanjanje nedostatka uz upozorenje na posljedice raskida ugovora, te da je tuženik taj dopis primio 19. ožujka 2019.,

- da nije prihvatio iskaz tuženika prema kojem je zahtjevima tužitelja bilo nemoguće udovoljiti jer se radi o umjetničkoj ručno rađenoj i spajanoj ogradi u kojem se kuje i tuče materijal, a ne radi se o preciznoj mehanici, pa su odstupanja u visini šiljaka moguća, kao i tvrdnje da je cvijet ruže bio pravilno postavljen kao i violinski ključ, te kojima osporava i druge uočene nedostatke od strane tužitelja, ocjenjujući da se tuženik potpisujući navedeno pojašnjenje situacije složio s tvrdnjom tužitelja o uočenim nedostacima,

- da je tuženik na okolnost svojih prigovora, te je li izrađena ograda estetski i funkcionalno odgovarala onome što je bilo ugovoreno, predložio izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku strojarske struke, da je prvostupanjski sud prihvatio izvođenje tog dokaza s tim što tuženik po nalogu suda nije uplatio predujam troška u tu svrhu, zbog čega je sud odustao od izvođenja tog dokaza, jednako kao što nije prihvatio kao vjerodostojan niti iskaz tuženika da je tužitelja u svibnju 2019. telefonskim putem pozvao na preuzimanje ograde nakon otklanjanja nedostataka, na što se tužitelj oglušio, smatrajući da u situaciji kada je uredno primio pisani poziv tužitelja kojim je suočen s mogućnošću raskida ugovora, bilo za očekivati da na isti pisani način odgovori tužitelju i pozove ga pisanim putem na preuzimanje ograde ukoliko je doista sve uočene nedostatke otklonio,

- da je tuženik pozvao tužitelja na preuzimanje ograde nakon što mu je dostavljena tužba kojom je pokrenut ovaj postupak, dopisom od 30. rujna 2019., pozivajući ga i na plaćanje preostalog iznosa ugovorene cijene kao i dodatnog od 2.000,00 kn, dok nije prihvatio kao vjerodostojnu tvrdnju iz tog dopisa kako je ograda spremna za montažu još od ožujka 2019. jer bi tada tuženik o tome na pouzdan način obavijestio tužitelja,

- da je na tuženiku je u skladu s čl. 219. st. 1. ZPP bio teret dokazivanja činjenice da je do isteka roka za ispunjenje 1. svibnja 2019. otklonio materijalne nedostatke opisane u pismenu od 4. prosinca 2019., a što nije učinio,

- da je prema formulaciji ugovorenog roka ispunjenja ugovora (do 1. svibnja 2019.), te ostalim okolnostima, vidljivo da je riječ o ugovoru u kojemu ispunjenje u roku nije bitan sastojak,

- da je tužitelj od tuženika zahtijevao ispunjenje ugovora nakon isteka roka, ali ga nije dobio te je dopisom od 13. svibnja 2019. tuženika pozvao na izvršenje ugovora ostavljajući tuženiku primjeren naknadni rok za ispunjenje od 15 dana od primitka dopisa, s tim što tuženik niti u tom naknadnom roku koji je istekao 1. lipnja 2019. ugovor nije ispunio.

13. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da rok ispunjenja obveze tuženika nije ugovoren kao bitni sastojak ugovora u smislu čl. 362. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), da je tužitelj opravdano zahtijevao od tuženika ispunjenje ugovorne obveze, pa kako tuženik niti u naknadno ostavljenom primjerenom roku u smislu čl. 362. st. 2. ZOO ugovornu obvezu nije ispunio, imao je pravo jednostranom izjavom raskinuti ugovor čime su nastupile iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora u smislu čl. 362. st. 3. ZOO.

14. Kako ispunjenje obveze u roku nije bitan sastojak ugovora a tuženik nije ispunio obvezu u naknadnom primjerenom roku, ugovor se raskida po samom zakonu kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora, pa imajući u vidu učinke raskida ugovora u smislu čl. 368. st. 2. ZOO koja propisuje da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično ima pravo na povrat onoga što je dala, to je po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, dosudivši tužitelju iznos od 16.000,00 kn kojeg je dao tuženiku na ime djelomičnog ispunjenja svoje ugovorne obveze, zbog čega je tuženik obvezan vratiti taj iznos, s zateznom kamatom u okviru zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP) od prvog idućeg dana nakon raskida ugovora (2. lipnja 2019.) po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

15. Neutemeljeno tuženik u žalbi ističe prigovore – da je tuženik otklonio sve uočene nedostatke, osim visine šiljaka jer se radi o toleriranom odstupanju prilikom izvedbe, da je ograda estetski i funkcionalno izrađena u svemu prema dogovorenom i nije imala takvih nedostataka koji bi bili razlogom raskida ugovora, da je ograda bila spremna za isporuku i ugradnju 1. ožujka 2019. jer je tuženik imao interes dovršiti ugovoreni posao i montirati ogradu, o čemu je tužitelj obaviješten, pa kako je odbio isplatiti ostatak ugovorene cijene i preuzeti ogradu, došao je u zakašnjenje s ispunjenjem svoje obveze u smislu čl. 184. ZOO pa je tuženik raskinuo ugovor, da je tuženik kao izvođač u smislu čl. 618. ZOO imao pravo zadržanja na ogradi radi osiguranja naplate utrošenog materijala i rada na izradi ograde, te da je cijena utrošenog materijala i izrade veća od primljenog od strane tužitelja pa stoga nije dužan vratiti tužitelju ono što je od njega primio, ističući i da je na tužitelju teret dokazivanja da li su izvršeni radovi od strane tuženika i koje su kvalitete.

16. Prvostupanjski je sud, suprotno žalbenim prigovorima tuženika, iste pravilno razmotrio pa se njihovim isticanjem i u žalbenom postupku sadržajno radi o ponavljanju ranije isticanog, koje prvostupanjski sud nije prihvatio, pravilno ih ocijenivši neosnovanim, jednako kao što je protivno žalbenim navodima, pravilno ocijenio i da je na tuženiku teret dokazivanja svih njegovih naprijed istaknutih navoda i prigovora u smislu čl. 7. st. 1. i 219. st. 1. ZPP - da je otklonio sve uočene nedostatke, da je ograda estetski i funkcionalno izgrađena u svemu prema sklopljenom ugovoru, te da je tužitelj pao u zakašnjenje kada po njegovom pozivu nije platio ostatak ugovorene cijene niti preuzeo ogradu, a koje činjenice, protivno svojoj obvezi nije dokazao niti ih bilo čime konkretizirao. Kako po nalogu suda nije unaprijed položio iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u vezi izvođenja jedinog adekvatnog dokaza na te okolnosti odnosno vještačenjem po vještaku strojarske struke (čl. 158. st 1. ZPP), prvostupanjski je sud pravilno odustao od izvođenja tog dokaza prema odredbi čl. 153. st. 3. ZPP.

17. Nadalje, pravilna je odluka prvostupanjskog suda i o obvezi naknade troškova postupka kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i u odnosu na visinu odmjerenog troška (čl. 155. ZPP).

18. Sukladno naprijed navedenom, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tuženika valjalo je odbiti, u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

19. Odluka iz točke II. izreke utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP a zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe valjalo je odbiti, jer nije uspio sa podnesenom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP).

20. Ujedno, žalbom nepobijani dio prvostupanjske presude (točka III. izreke) ostaje neizmijenjen.

U Šibeniku 11. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić