Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-107/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B2 Kapital d. o. o. Zagreb. OIB 57509775367, Radnička cesta 41, kojeg po punomoći zastupa Krešimir Ljubić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, Domagojeva 18, protiv tuženika FR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg po punomoći zastupa Miroslav Tkalčić odvjetnik u Čakovcu, R. Boškovića 16, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za delegaciju drugog stvarno nadležnog suda i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Povrv-61/22-8 od 2. prosinca 2022., u sjednici održanoj dana 11. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog tuženika za delegaciju drugog stvarno nadležnog (županijskog suda).

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Povrv-61/22-8 od 2. prosinca 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u cijelosti su održani na snazi platni nalozi sadržani u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz [adresa] broj Ovrv-376/2019 od 27. veljače 2019. kojim se nalaže tuženiku u roku od osam dana namiriti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 18.649,64 kn/2.475,23 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 14.456,05 kn od 22. veljače 2019. do isplate (točka I. izreke), platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi istog javnog bilježnika broj Ovrv-370/2019 od 27. veljače 2019. kojim se nalaže tuženiku u roku od osam dana namiri tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 46.446,45 kn/6.164,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 35.427,30 kn od 22. veljače 2019. do isplate (točka II. izreke), kao i platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi istog javnog bilježnika broj Ovrv-416/2019 od 27. veljače 2019. kojim se nalaže tuženiku u roku od osam dana namiri tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 7.317,70 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju PBZ d.d. na dan plaćanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 5.587,46 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju PBZ d.d. na dan plaćanja od 22. veljače 2019. do isplate (točka III. izreke). Ujedno, naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 20.721,94 kn/2.750,27 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka IV. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu, ukinuti navedene platne naloge i odbiti zahtjev uz obvezu naknade parničnog troška. Zahtijeva troškove sastava žalbe od 1.875,00 kn i sudske pristojbe žalbe od 500,00 kn. Tuženik je u žalbi podnio i prijedlog za delegaciju drugog stvarno nadležnog suda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prijedlog za delegaciju drugog stvarno nadležnog suda je neosnovan.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

U odnosu na zahtjev tuženika za delegaciju drugog nadležnog suda.

6. U zahtjevu tuženik navodi da je ovaj sud rješenjem Gž-859/2020-2 od 17. svibnja 2022. ukinuo raniju prvostupanjsku presudu istog suda i predmet vratio na ponovni postupak tijekom kojeg je donesena pobijana prvostupanjska presuda. Ističe kako su razlozi ukidnog rješenja o osporavanju visine zahtjeva i potrebe izvođenja dokaza vještačenjem na tu okolnost izmišljeni i iskonstruirani (jer tuženik nije osporavao visinu zahtjeva već je izričito tu činjenicu učinio nespornom) kako bi na zakonu neosnovano, drugostupanjski sud omogućio tužitelju da prvostupanjski sud tijekom ponovljenog postupka donese presudu u korist tužitelja, što se i dogodilo, na štetu tuženika, dok se u odnosu na njegove žalbene razloge protiv rješenja kojim je odlučeno o naknadi parničnog troška, nije niti očitovao niti razmatrao iste, čime da je drugostupanjski sud donoseći navedeno rješenje postupao iznimno pristrano, u korist tužitelja, a na štetu tuženika.

7. Iz navoda tuženika u zahtjevu za svrhovitu delegaciju proizlazi da tuženik traži određivanje postupanja drugog županijskog suda u ovom predmetu, jer je nezadovoljan ishodom ponovljenog postupka koji je okončan donošenjem pobijane prvostupanjske presude, neovisno o razlozima rješenja Gž-859/2020-2 od 17. svibnja 2022. koji se odnose na određivanje radnji koje je prvostupanjski sud trebao izvesti u ponovnom postupku, jer je očito kako prvostupanjski sud vještačenje na okolnost visine zahtjeva nije niti izveo smatrajući da za odluku o premetu spora, izvođenje tog dokaza nije potrebno. Jednako tako, žalba tuženika protiv odluke o naknadi parničnog troška u ranijoj prvostupanjskoj presudi, navedenim rješenjem nije razmatrana, jer konačni uspjeh stranaka nije bio izvjestan u tom stadiju postupka, time što je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, posljedično čemu je ukinuta i odluka o parničnom trošku.

8. Pored toga, navod o pristranosti ovog suda u korist tužitelja a na štetu tuženika, istaknut je u smislu naprijed navedenih tvrdnji tuženika koje se odnose na razloge ukidnog rješenja, pa kako je tuženik, u situaciji da sumnja u nepristranost ovog suda, morao određeno istaknuti i obrazložiti razloge koji se odnose na tu sumnju, a što nije učinio, navod o pristranosti ovog suda nije posebno razmatran.

9. Prema odredbi čl. 68. st. 4. ZPP nadležni drugostupanjski sud može sam ili u povodu prijedloga stranke zatražiti od Vrhovnog suda Republike Hrvatske da odredi da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi. U tom slučaju se stavci 2. i 3. ovoga članka primjenjuju na odgovarajući način.

10. Prema ocjeni ovog suda, ne postoji važan razlog za određivanje postupanja drugog županijskog suda u ovom predmetu, jer nezadovoljstvo tuženika navedenom drugostupanjskom odlukom ne predstavlja osobito važan razlog koji bi opravdavao delegaciju nadležnosti, slijedom čega je prijedlog tuženika za svrhovitom delegacijom odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U odnosu na žalbu protiv prvostupanjske presude

11. Neosnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer suprotno žalbenim tvrdnjama žalitelja, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

12. Neosnovano tuženik sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 300. ZPP kada navodi da je prvostupanjski sud propustio na njegov prijedlog zatražiti i ishoditi izvornik ugovora o ustupu tražbine između tužitelja i Privredne banke Zagreb. Ovo stoga što izvođenje dokaza određuje sud (čl. 300. st. 1. ZPP) te je ocjena izvedenih dokaza jednako tako ovlaštenje suda (čl. 8. ZPP), pa kada prvostupanjski sud nije posumnjao u istinitost i autentičnost priložene ovjerene preslike ugovora, jer nije zatražio da se o tome izjasni javni bilježnik koji je presliku ovjerio (čl. 230. st. 4. ZPP), time predmetna okolnost nije utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

13. Kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), time je žalba tuženika podnesena zbog navedenog žalbenog razloga neosnovana.

14. Nije u pravu tuženik ni kada pobija prvostupanjsku presudu i zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Iz podataka predmeta proizlazi da je tužitelj kao ovrhovoditelj 27. veljače 2019. protiv tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga, radi naplate novčane tražbine, ovrhom općenito na imovini ovršenika, da je rješenjem o ovrsi broj Ovrv-376/19 od 27. veljače 2019., javnog bilježnika Jasenke Crnčec u [adresa] prijedlog prihvaćen i doneseno rješenje o ovrsi koje je povodom prigovora ovršenika stavljeno izvan snage rješenjem prvostupanjskog suda broj Povrv-71/19-2 od 9. svibnja 2019. i određeno nastavljanje postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

- da je ovrhovoditelj prijedlogom od 20. travnja 2019. protiv tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga radi naplate novčane tražbine ovrhom općenito na imovini ovršenika, da je rješenjem broj Ovrv-370/19 od 27. veljače 2019. javnog bilježnika Jasenke Crnčec u [adresa] prijedlog prihvaćen i doneseno rješenje o ovrsi koje je povodom prigovora ovršenika stavljeno izvan snage rješenjem prvostupanjskog suda broj Povrv-72/19-2 od 15. travnja 2019. i određeno nastavljanje postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

- da je ovrhovoditelj prijedlogom od 7. svibnja 2019. protiv tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga radi naplate novčane tražbine ovrhom općenito na imovini ovršenika, da je rješenjem broj 416/2019 od 27. veljače 2019. javnog bilježnika Jasenke Crnčec u [adresa] prijedlog prihvaćen i doneseno rješenje o ovrsi koje je povodom prigovora ovršenika stavljeno izvan snage rješenjem prvostupanjskog suda broj Povrv-88/19-2 od 15. svibnja 2019. i određeno nastavljanje postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno odredbi čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalj; OZ), na temelju čega je proveden postupak iz kojeg proistječe prvostupanjska pobijana presuda, dok su rješenjem prvostupanjskog suda broj Povrv-71/19-10 od 3. rujna 2019. spojeni navedeni predmeti, radi vođenja jednog postupka i donošenja jedne odluke,

- te da je nesporna visina zahtjeva koja je predmet ovog postupka.

16. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je, ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da je između tužitelja i Privredne banke Zagreb d. d. sklopljen Ugovor o kupoprodaji plasmana 10. lipnja 2016., ustupu tražbine (cesiji) kojim je Privredna banka Zagreb d.d. tužitelju ustupila tražbinu koju je banka imala prema tuženiku iz Ugovora o kreditu iz 2014., Ugovora o tekućem računu i Ugovora o pozajmici iz 2013.,

- da je tuženik u ovom postupku istaknuo prigovor ništetnosti tog ugovora ističući da je prijenos potraživanja izvršen navedenim naplatnim pravnim poslom, da je čl. 5. kupoprodajna cijena ugovorena kao bitan sastojak ugovora,

- da se tražbina iz postupka broj Povrv-71/19 odnosi na Ugovor o pozajmici broj 9018231515 koji je tuženik sklopio s Privrednom bankom Zagreb d.d. temeljem kojeg je banka dala a tuženik primio pozajmicu od 16.500,00 kn, da je banka otkazala navedeni ugovor 20. listopada 2015. zbog tuženikovog nepodmirenja ugovorne obveze i cjelokupni iznos učinila dospjelim protekom 15 dana od dana slanja obavijesti o otkazu tuženiku (22. listopada 2015.),

- da tražbina u predmetu broj Povrv-72/19 proizlazi iz Ugovora o tekućem računu broj 2-01056-77 od 4. lipnja 1979. koji je tuženik sklopio s prednikom Privredne banke Zagreb d.d., Međimurskom bankom, da je i taj ugovor banka otkazala 14. srpnja 2015. zbog neplaćanja dugovane obveze od strane tuženika u iznosu od 36.527,15 kuna,

- da tražbina u predmetu broj Povrv-88/19 proizlazi iz Ugovora o pozajmici broj 9017819286 koji je tuženik sklopio s Privrednom bankom Zagreb d.d., temeljem kojeg je banka dala a tuženik primio pozajmicu od 7.300,00 eura pa kada ju nije vratio banka je otkazala ugovor 21. rujna 2015., a tuženik otkaz primio 28. rujna 2015.,

- da tuženik nije dokazao da bi navedene iznose u cijelosti ili djelomično podmirio.

17. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ugovor o kupoprodaji plasmana predstavlja valjani ugovor o ustupu tražbine (cesiji) u smislu čl. 80. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), na temelju kojeg su dospjele tražbine po otkazanim ugovorima o tekućem računu i pozajmicama s ranijeg vjerovnika prešle na tužitelja, čime je tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku.

18. Kako se radi o valjanom ugovoru o ustupu tražbine, te kako nije sporna njezina visina, imajući u vidu činjenicu da tuženik navedenu tražbinu nije podmirio niti ranijem niti novom vjerovniku (tužitelju), to je, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo održavajući na snazi platne naloge kojima je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju utužene novčane iznose (čl. 80. i 84. st. 1. ZOO), sa zateznim kamatama kako je to tužitelj zahtijevao (čl. 2. st. 1. ZPP) odnosno od dana kada je tužitelj učinio dospjelim navedenu tražbinu prema izvatku iz svojih poslovnih knjiga koje je dostavio uz prijedloge za ovrhu (22. veljače 2019.) po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

19. Neutemeljeno tuženik u žalbi ustraje u ranije isticanim prigovorima – da je rok ispunjenja obveze tužitelja po ugovoru o ustupu (isplata ugovorene cijene po kojoj su tražbine prešle na njega) ugovoren kao bitni sastojak ugovora, zbog čega je na tužitelju bio teret dokazivanja činjenice da je ugovorenu cijenu platio u iznosu i u ugovorenom roku odnosno da zbog neispunjenja te obveze nije došlo do raskida ugovora po samom zakonu, čime da tužitelj nije dokazao da je postao punopravni vlasnik tražbina iz ovog postupka, ustrajući i u prigovoru ništetnosti ugovora o ustupu.

20. Prvostupanjski je sud pravilno postupio, kada očito nije prihvatio istaknute prigovore, jer su neosnovani neovisno od toga je li rok ispunjenja obveze tužitelja po ugovoru o ustupu ugovoren kao bitni sastojak ugovora ili ne, imajući u vidu da je cesijom promijenjena samo osoba vjerovnika tuženika po osnovi njegovog dospjelog duga iz otkazanih ugovora o tekućem računu i pozajmici (što je predmet ovog spora), slijedom čega navedeni prigovori ne predstavljaju one koje ima u vidu odredba čl. 84. st. 2. ZOO koja regulira odnos primatelja (tužitelja) i dužnika (tuženika) propisujući da dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje.

21. Nadalje, pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o obvezi naknade parničnog troška kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i u odnosu na odmjerenu visinu troška (čl. 155. ZPP).

22. Slijedom navedenog, budući nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tuženika valjalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsku presudu te temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

23. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke II. izreke zasniva se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP, a zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe trebalo je odbiti, jer nije uspio sa podnesenom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP).

24. U žalbom nepobijanom dijelu (točka III. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku 11. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Goran Stošić