Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-443/2024-3

U I M E R E P U B L I K E H RV A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Jasmine Crnić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zdravku Baburku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika KL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Barović i Gavranović j.t.d., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2999/2020-46 od 12. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika KL kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2999/2020-46 od 12. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku KL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 12.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 6.000,00 EUR od 01.01.2020. pa do isplate;

- 6.000,00 EUR od 05.01.2020. pa do isplate,

kao i naknaditi mu parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.981,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12.04.2024. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, u razdoblju od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka.“

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka, podredno, istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 12.000,00 eura, a tužitelj zahtjev za isplatu temelji na tvrdnjama da je tuženiku pozajmljivao novac i to 6.000,00 eura 19. veljače 2019. koji se tuženik obvezao vratiti do 31. prosinca 2019. te daljnjih 6.000,00 eura 4. listopada 2019. koji iznos se tuženik obvezao vratiti do 4. siječnja 2020., te mu je tuženik ostao dužan utuženi iznos koji se sastoji od nevraćene glavnice u iznosu od ukupno 12.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog iznosa do isplate.

7. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da su tužitelj i tuženik od 2015. pa do studenog 2019. bili u prijateljskom odnosu tijekom kojeg je tužitelj za tuženika kupovao materijal na svoju kreditnu karticu, a tuženik mu je uplatama na tužiteljev tekući račun u svoje ime, kao i u ime trgovačkog društva Unikat design j.d.o.o., te u gotovini vraćao te iznose nakon obavljenog posla,

- da je tuženik za tužitelja tijekom 2015., 2016. i 2017. izradio nekoliko drvenih predmeta i izveo radove sa drvenom građom, a za koje tuženik od tužitelja nije očekivao niti tražio plaćanje,

- da je tužitelj predao tuženiku na korištenje kombi tijekom 2015., s tim da stranke nisu dogovorile kada će tuženik tužitelju platiti ovo vozilo, te da je uplatom iznosa od 45.000,00 kn 4. studenoga 2019. od strane trgovačkog društva Unikat design j.d.o.o. na račun tužitelja plaćen kombi koji je time tužitelj prodao trgovačkom društvu Unikat design j.d.o.o.;

- da je tuženik potpisom izjave od 19. veljače 2019. potvrdio primitak 6.000,00 eura;

- da je tuženik potpisom potvrde od 4. listopada 2019. potvrdio primitak daljnjeg iznosa od 6.000.00 eura koji primitak niti ne spori, pa da ukupni dug iznosi 12.000,00 eura;

- da se tuženik prvi iznos od 6.000,00 eura obvezao vratiti tužitelju do 31. prosinca 2019., a drugi iznos od 6.000,00 eura tuženik se obvezao vratiti tužitelju najkasnije do 4. siječnja 2020.;

- da tuženik do zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu tužitelju nije vratio ove pozajmljene iznose;

- da tuženik nije dokazao da bi tužitelj ucjenama i prijetnjama iznudio od tuženika potpisivanje izjave od 19. veljače 2019.

8. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da su između stranaka sklopljena dva ugovora o zajmu, da primljene iznose tuženik nije vratio o dospijeću, pa je polazeći od odredbi čl. 9., čl. 499. st. 1., čl. 504. i čl. 29.st.1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine '' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

9. Nadalje, prvostupanjski je sud raspravnim rješenjem od 22. travnja 2021. dopustio preinaku tužbe pozivajući se na odredbu čl. 190. st. 1. ZPP. Tuženik u žalbi ističe da se tuženik zbog nedostatka pravne izobrazbe i jer ga sud kao neuku stranku nije upozorio na tu mogućnost nije usprotivio preinaci. U odnosu na navode tuženika valja reći da u konkretnom slučaju sud nije ni postupio kao da se tuženik preinaci tužbe nije protivio, a u kojem bi slučaju pravilno postupanje bilo na način propisan odredbom čl. 190. st. 3. ZPP prema kojem sud ne bi trebao odlučivati o preinaci, već samo postupati po preinačenoj tužbi. Međutim, sud je o preinaci tužbe ipak odlučio ocijenivši je svrsishodnom. Zahtjev iz preinačene tužbe temelji se na gotovo istom činjeničnom i pravnom osnovu kao i zahtjev iz tužbe, te je preinaka i prema stavu ovog suda s procesnopravnog stajališta svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka, pa sud prvog stupnja nije prilikom donošenja odluke kojom dopušta preinaku tužbe počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1 ZPP u vezi čl. 190 i 191 ZPP na koju u žalbi upire tuženik.

10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik ističe u žalbi, a nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

11. Neosnovano tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a drugačija ocjena izvedenih dokaza koje nudi žalitelj ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane odluke.

12. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima tuženik ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

13. Člankom 9. ZOO propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a odredbom članka 499. st. 1. ZOO propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavatelj predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Odredba članka 29.st.1. ZOO propisuje obvezu plaćanja zateznih kamata u slučaju da dužnik zakasni sa ispunjenjem novčane obveze.

14. Na temelju rezultata provedenih dokaza, a polazeći od citiranih odredbi pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik potpisom i izjave od 19. veljače 2019. te potpisom potvrde od 4. listopada 2019. potvrdio primitak i obvezu povrata ukupno pozajmljenog iznosa od 12.000,00 eura, pri čemu nije odlučno da li se iznos iz izjave od 19. veljače 2019. odnosi na tuženiku predan iznos ili na iznos dugovanja tuženika do navedenog datuma. Također sud prvog stupnja ocjenjujući izvedene dokaze i iskaze stranaka i svjedoka, pravilno zaključuje kako tuženik nije dokazao da bi tužitelj ucjenama i prijetnjama iznudio od njega potpisivanje izjave od 19. veljače 2019. a niti da je pozajmljene iznose vratio u ugovorenom roku on ili za njega treća osoba - trgovačko društvo Unikat design j.d.o.o. koje je nedvojbeno platilo kupoprodajnu cijenu za kombi – što proizlazi iz iskaza svjedoka CL. Iz iskaza svjedoka također je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je trgovačko društvo Unikat design j.d.o.o. plaćalo i materijal kupljen na karticu tužitelja, a što se sve ne odnosi na predmetne zajmove. Izvedenim dokazima i njihovom pravilnom ocjenom je i po pravnom stavu ovog suda utvrđeno da predmetne pozajmice nisu vraćene ni izrađenim drvenim predmetima i drugim radovima tuženika. Dakle, s obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud primijenio i materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio u cijelosti.

15. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a posebno se navodima žalbe i ne osporava.

16. Slijedom navedenog nisu ostvareni žalbeni razlozi koje tuženik ističe u žalbi, kao ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 11. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić