Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-225/2023-3

Šibenik, S. Radića 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ ZAGREB d.d. Zagreb, Heinzelova 70, OIB 23759810849, kojeg po punomoći zastupaju odvjetnici OD ŠPEHAR & ŠPEHAR & RUKAVINA j.t.d. Zagreb, protiv tuženika OM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branko Posavčić, odvjetnik u Kutini, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini broj Povrv-350/2019- 26 od 27. siječnja 2023. godine, u sjednici održanoj dana 11. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini broj Povrv-350/2019-26 od 27. siječnja 2023. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev te je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Kutini Mire Malačić broj Ovrv- 37/2018 od 12. ožujka 2018. godine (kojim je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 15.793,43 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi teku od 19. studenog 2015. godine do isplate, ta da mu naknadi trošak ovrhe u iznosu od 2.293,41 kuna), te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 2.691,78 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje pak po važećoj stopi na taj iznos teku od 27. siječnja 2023. godine do isplate.

2. Protiv te presude žalbu je izjavio tužitelj „iz svih žalbenih razloga“ s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe presudu preinači održavanjem na snazi platnog naloga (prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja) ili pak presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, zahtijevajući i naknadu troška cijelog, pa i žalbenog postupka.

2.1. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja predlaže istu kao neosnovano odbiti i potvrditi pobijanu presudu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvotno, a time što je o troškovima postupka odlučio na način da je naložio tužitelju da tuženiku naknadi opravdane troškove postupka, dok nije izričito u odluci naveo da odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška, prvostupanjski sud u tom dijelu nije odluku donio suprotno odredbi članka 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) i time počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, a kako to neosnovano žalbom ističe tužitelj. To iz razloga što je prvostupanjski sud o zahtjevima stranaka za naknadom parničnog troška pravilno donio odluku, kojom je priznao opravdanim tuženiku trošak u visini 2.691,78 eura (članak 155. ZPP) te naložio tužitelju da u tom iznosu naknadi tuženiku troškove postupka (članak 154. stavak 1. ZPP), u kojoj situaciji, a po stavu ovog suda je suvišno i bespotrebno u izreci navoditi koji zahtjevi stranaka za naknadom troškova postupka i u kojem iznosu se kao neosnovani odbijaju, kao da donosi odluku o glavnom zahtjevu, a kako to očito neosnovano žalbom, prvotno podnesenom kao prijedlog za donošenjem dopunske presude, ističe tužitelj.

5. Nije u pravu tužitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjska presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) jer ovaj sud ne nalazi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Tužitelj u žalbi navodi „da je pitanje nepostojanja uzročne veze između utvrđene alkoholiziranosti vozača motornog vozila i nastale štete uzrokovane radnjama tuženika odlučno pravno i činjenično pitanje za odluku o tužbenom zahtjevu, pa kako o istom postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika, to je sud počinio navedenu bitnu povredu odredba parničnog postupka“.

5.1. Međutim, ovaj sud ne nalazi u obrazloženju pobijane presude proturječnosti o nepostojanju veze između alkoholiziranosti tuženika za štetnog događaja i nastale štete uzrokovane radnjama tuženika. Nesporan je nastanak štetnog događaja krivnjom tuženika, zatim je nesporno da je tužitelj kao osiguratelj tuženika naknadio nastalu štetu na vozilu trećoj osobi, sporno je da li je tuženik dužan regresno isplatiti tužitelju iznos naknađene štete kod činjenice da je u trenutku kad je do štetnog događaja došlo tuženik bio pod utjecajem alkohola sa koncentracijom od 0,99 g/kg apsolutnog alkohola u izdahu.

6. Prema članku 3. stavak 4. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja (list 22-25 spisa) osiguranik gubi prava iz osiguranja ako je vozač upravljalo vozilom pod utjecajem alkohola, i to ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu vozača utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više, dok je stavkom 2. istog članka određeno da osiguranik ne gubi svoja prava ako dokaže da štetni događaj nije u uzročnoj vezi s činjenicom da je vozač u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola.

6.1. Pravilno prvostupanjski sud temeljem izvedenih dokaza, nalaza i mišljenja vještaka prometne struke i vještaka toksikologa, a čije stručnosti i objektivnosti nisu dovedene u sumnju, izvodi zaključak da je tuženik dokazao da štetni događaj nije u uzročnoj vezi s njegovom alkoholiziranošću. Naime, vještak prometne struke je utvrdio okolnosti slučaja za nastanka štetnog događaja (položaj vozila tuženika u odnosu na oštećeno vozilo treće osobe i način na koji je došlo do sraza vozila) dok se vještakinja toksikolog nije mogla izjasniti o stvarnoj koncentraciji alkohola u krvi tuženika za štetnog događaja, jer je mjerena koncentracija u izdahu, a ne u krvi ili mokraći, poradi čega nije mogla niti isključiti mogućnost da je u vrijeme događaja koncentracija alkohola u krvi tuženika bila niža od zakonom dozvoljenih 0,5 g/kg. Prema nalazu iste vještakinje vozačke sposobnosti osoba koje se nalaze u pripitom stanju s koncentracijom alkohola nižom od 1,30 g/kg su smanjene, ali ne bitno, dok je glavna karakteristika vožnje ovako alkoholiziranih vozača precjenjivanje vlastitih sposobnosti uz brzu i riskantnu vožnju uz vrlo često podcjenjivanje opasnosti. Na temelju takvih utvrđenja, kada koncentracija alkohola u krvi tuženika nije utvrđena, a u izdahu je imao koncentraciju od 0,9 g/kg, te kod činjenice da su vozačke sposobnosti prosječnih osoba s tom koncentracijom alkohola smanjene, ali ne bitno, te kod činjenice da je do štetnog događaja došlo na način da je oštećeno vozilo treće osobe bilo zaustavljeno neposredno iza vozila tuženika, u međusobnom položaju s vozilom tužitelja da tužitelj ne može vidjeti koliko daleko se iza njega zaustavilo vozilo treće osobe, ta da je tuženik zaustavljanje (kočenje) vozila započeo neposredno prije kontakta sa oštećenim vozilom, u kojem položaju i trenutku tuženik nije mogao znati da će doći do kontakta sa tim oštećenim vozilom, prvostupanjski sud nije ni mogao drukčije zaključiti već da štetni događaj nije u uzročnoj vezi s alkoholiziranošću tuženika, jer i po stavu ovog suda, a pod okolnostima slučaja štetu je mogao izazvati svaki prosječni vozač koji nije pod utjecajem alkohola.

7. Tužitelj u bitnome žalbom upire na činjenicu alkoholiziranosti tuženika, što nije niti sporno, ali preocjenjuje na izvedenim dokazima utvrđene činjenice osporavajući da bi tuženik dokazao da štetni događaj nije u uzročnoj vezi s njegovom alkoholiziranošću, potkrepljujući svoje žalbene navode brojnom sudskom praksom, no za odgovoriti je tužitelju da tim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude jer žalbi priložene odluke drugih sudova se ne temelje na identičnim činjeničnim utvrđenjima, dok preocjena dokaza nije usmjerena na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje već na uspjeh tužitelja u ovom postupku, što ovaj sud ne prihvaća, pa ni navode žalbe da u situaciji kada „na temelju utvrđenja vještaka nije moguće isključiti mogućnost da je alkoholiziranost tuženika doprinijela nastanku štetnog događaja da sukladno odredbi članka 221.a ZPP tuženik nije dokazao da njegova alkoholiziranost nije u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom prometne nezgode“.

8. Slijedom navedenog, a kako se nisu ostvarili žalbeni razlozi tužitelja, te kako ovaj sud postupajući po odredbi članka 365. stavak 2. ZPP nije našao da je presuda donesena uz neku od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje povrede pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tužitelja kao neosnovanu valjalo odbiti i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP potvrditi pobijanu presudu, kako u odluci o glavnoj stvari, tako i u odluci o troškovima postupka, a koju tužitelj posebno niti ne spori žalbom, pa je odlučeno kao u točci I. izreke ove presude.

9. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u svezi članka 154. stavak 1. ZPP, te neosnovano tužitelj od tuženika zahtijeva naknadu troška nastalog povodom žalbe obzirom da nije uspio s istom pa je o tom zahtjevu tužitelja valjalo odlučiti kao u točci II. izreke.

U Šibeniku, 11. ožujka 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić