Republika Hrvatska

Gž-447/2022-7

Županijski sud u Šibeniku

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Zvonimir Rajič, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice: RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska 69, koju zastupaju po punomoći odvjetnici u OD „Glamuzina & Grošeta“ iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5683/2020 od 1. ožujka 2022. godine, u sjednici održanoj 11. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o

I. Odbija se djelomično žalba tuženice kao neosnovana, te se - u dijelu pod točkama I. i II. izreke - potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 5683/2020 od 1. ožujka 2022. godine.

II. Uvažava se djelomično žalba tuženice, te se – u dijelu pod točkama III., IV. i V. izreke – ukida prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

III. O zahtjevu tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka odlučiti će prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetna odredba članka 2. stavka 1. Ugovora o kreditu broj: 81950-3572528, sklopljenog između tužitelja i tuženice dana 17. srpnja 2006. godine, potvrđenog dana 18. srpnja 2006. godine po Javnom bilježniku Mihi Plećašu iz Metkovića pod brojem: OU-206/06, u dijelu koji glasi: „u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“ (točka I. izreke), kao i odredba članka 7. stavka 1. toga Ugovora u dijelu koji glasi: ”u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća" (točka II. izreke). Ujedno je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 16.712,22 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke), te je obvezana tuženica nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.790,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. ožujka 2022. godine pa do isplate (točka IV. izreke), dok je tuženica odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova (točka V. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Neosnovano tuženica prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I. i II. izreke pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.1. Nije počinjena ni daljnja bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 338. stavka 4. ZPP, jer suprotno neutemeljenim tvrdnjama žaliteljice, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane odluke naveo činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, obrazložio je koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, te se izjasnio o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora i o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima tijekom postupka nije dao razloge.

5.2. Zbog navedenog, a kako prvostupanjski sud u prvostupanjskoj presudi, kao ni u postupku koji je prethodio donošenju te presude nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to žalba tuženice podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti uvažena.

6. Nije u pravu žaliteljica ni kada pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I. i II. izreke, zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

6.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno utvrdio činjenično stanje:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor dana 17. srpnja 2006. godine sklopili Ugovor o kreditu broj: 81950-3572528, koji je potvrđen dana 18. srpnja 2006. godine kod Javnog bilježnika Mihe Plećaša iz Metkovića pod brojem: OU-206/06 (dalje: Ugovor), kojim je tužitelju odobren kredit za kupnju osobnog vozila u iznosu od 14.829,75 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, uz ugovoreni rok otplate od 84 mjeseca,

- da se radi o potrošačkom ugovoru,

- da je u člancima 2. i 7. Ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,20 % godišnje, te da je isplata anuiteta vezana uz valutu CHF,

- da je tuženica nakon sklapanja Ugovora jednostrano mijenjala visinu kamatne stope, te da je došlo do promjene tečaja CHF, pri čemu je istovremeno mijenjan (povećan) anuitet kredita,

- da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit,

- da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna, kao i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje,

- te, da razlika u mjesečnim anuitetima koje je platio tužitelj u odnosu na mjesečne anuitete da kamatna stopa nije bila promjenjiva za utuženo razdoblje te razlika nastala u isplatama mjesečnih anuiteta primjenom valutne klauzule prema tečaju tuženice za CHF ukupno iznosi 16.712,22 kuna.

6.2. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da su odredbe Ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i dr.; dalje: ZZP) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO).

7. Neutemeljeno tuženica u žalbi ističe prigovore – o nemogućnosti neposredne primjene odluka donesenih na kolektivnoj razini u pojedinačnom potrošačkom sporu, kao i da tužitelj glede spornih ugovornih odredbi nije dokazao da su ispunjene zakonske pretpostavke ništetnosti u smislu odgovarajućih odredbi ZZP.

7.1. Nije osnovan ni žalbeni prigovor tuženice – da je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 326. stavka 2. ZOO tužbeni zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti trebalo odbiti, jer da je Ugovor u cijelosti izvršen, a da je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja.

8. Slijedom navedenog, žalbu tuženice je valjalo djelomično odbiti i u dijelu pod točkama I. i II. izreke, a temeljem članka 368. stavka 1. ZPP, potvrditi prvostupanjsku presudu i presuditi kao u točki I. izreke.

9. Međutim, u pravu je tuženica kada u žalbi ističe da je u odnosu na točku III. u pobijanoj presudi prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare utužene novčane tražbine na ime povrata preplaćenih iznosa anuiteta zbog ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

9.1. Naime, o ovom je pitanju Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela dana 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Budući da je ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu sa jednostranom odlukom banke pravomoćno utvrđena presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, te kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 20. studenog 2020. godine, to je do podnošenja tužbe u odnosu na zahtjev za povrat preplaćenih iznosa po osnovu ništene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi protekao zastari rok od 5 godine iz članka 225. ZOO. Prvostupanjski sud je pak, taj prigovor odbio, pogrešno smatrajući da ništetnost još nije utvrđena i da bi zastara tekla tek od pravomoćnosti odluke u ovom sporu.

9.2. Ujedno, a jer je ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF pravomoćno utvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-

6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, na dan podnošenja tužbe nije protekao zastarni rok iz članka 225. ZOO u odnosu na zahtjev za povrat preplaćenih iznosa anuiteta zbog ništetnosti valutne klauzule u CHF.

10. Međutim, kako je u točki III. pobijane presude prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu s zateznim kamatama zbirno (zajedno i po osnovu promjenjive kamatne stope i po osnovu valutne klauzule), to je zbog pogrešne odluke o prigovoru zastare u odnosu na zahtjev za povrat pretplate po osnovu promjenjive kamatne stope i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno – jer nisu zasebno utvrđeni iznosi pretplate po osnovu promjenjive kamatne stope i iznosi pretplate po osnovu valutne klauzule – ukupno i po pojedinačnim mjesečnim iznosima.

11. Slijedom navedenog, jer su u tom dijelu pobijane presude ostvareni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženice, pobijanu presudu u dijelu pod točkom III. izreke, kao i u odluci o trošku (točke IV. i V. izreke) valjalo je ukinuti i temeljem članka 370. ZPP riješiti kao u točki II. izreke.

12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, u prvom redu pozvati tužitelja da restitucijske zahtjeve postavi u službenoj valuti u Republici Hrvatskoj (euro), te će pravilno utvrditi odlučne činjenice glede visine zahtjeva za povrat pretplaćenog iznosa po osnovu ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i visine zahtjeva za povrat preplaćenih iznosa po osnovu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, sve sa pripadajućim zateznim kamatama koje kroz utuženo razdoblje teku na pojedine mjesečne iznose, nakon čega će, u skladu sa razlozima ove odluke, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, o ukinutom dijelu donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

13. Odluka o trošku žalbenog postupka iz točke III. izreke, temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. i 4. ZPP.

U Šibeniku, 11. ožujka 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić