Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-586/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Žižić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koju zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7808/2021-21 od 12. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženice te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7808/2021-21 od 12. travnja 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. i II. izreke utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 066-126/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine koji je sklopljen dana 28. ožujka 2008. između tuženice i tužitelja, koji je solemniziran dana 3. travnja 2008. po javnom bilježniku Ilinki Lisonek pod poslovnim brojem OV-6484/2008 i to u dijelu koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 300.600,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita…“, te odredba koja glasi: „Glavnica kredita se u cijelosti vraća na dan isteka roka otplate i podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća.“ Pod točkom III. izreke naloženo je tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 9.745,82 EUR/73.429,89 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od dospijeća do isplate, te u istom roku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.908,04 EUR/14.376,13 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. travnja 2023. do isplate (točka IV. izreke). Rješenjem je dopuštena preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 5. rujna 2022. i kasnijim podnescima.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti te obveže tužitelja na naknadu troška postupka, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da se utvrde ništetnima tamo navedene odredbe Ugovora o kreditu koji je sklopljen dana 28. ožujka 2008. između tuženice i tužitelja i solemniziran dana 3. travnja 2008. po javnom bilježniku Ilinki Lisonek pod poslovnim brojem OV-6484/2008., kao i da se naloži tuženici s osnove preplaćenog iznosa temeljem primjene valutne klauzule u CHF valute isplatiti mu iznos od 9.745,82 EUR/73.429,89 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, kako je to specificirano postavljenim tužbenim zahtjevom.

6. Sud prvog stupnja je, ocijenivši neosnovanim po tuženici istaknuti prigovor zastare potraživanja, utvrdio da je pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o tečajnoj razlici, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa. Sud prvog stupnja dalje nalazi da je sukladno odredbi članka 502.c ZPP i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. da je vezan za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli, pa prihvaća tužbeni zahtjev pod točkom I. i II. za utvrđenje ništetnosti dijelova odredbi predmetnog Ugovora koji se odnose na odredbe o valutnoj klauzuli. Taj sud također navodi da prihvaća stav tužitelja da se radi o ništetnosti predmetnih dijelova odredaba Ugovora o kreditu, a kako je posljedica ništetnosti vraćanje preplaćenih iznosa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, to je na temelju nalaza i mišljenja vještaka, prihvatio i zahtjev za isplatu iznosa pobliže navedenih u točki III. izreke presude.

7. Osnovano tuženica, po ocjeni ovog suda, prigovara da prvostupanjski sud nije obrazložio razloge i utvrdio činjenice iz kojih proizlazi da je vezan za utvrđenja iz kolektivnog spora zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

8. Naime, za primjenu propisa kojima je uređena zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi, sud je kao prethodno pitanje dužan nedvojbeno utvrditi tužiteljevo svojstvo potrošača odnosno je li predmetni ugovor – potrošački ugovor. O tom utvrđenju ovisi hoće li se predmetni odnos između parničnih stranaka prosuđivati prema Zakonu o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09: dalje ZZP), kao jednom glavnom pravnom izvoru zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredaba – ili odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 83/15, 29/18, dalje: ZOO), budući da je Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, prenesena ne samo u ZZP, već djelomično i u odredbe članka 295. i 296. ZOO.

9. Prema članku 3. stavak 1. točka 1. ZZP potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, za status potrošača moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta: 1. da se radi o fizičkoj osobi i 2. da ona sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu njene poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe, a o toj odlučnoj činjenici prvostupanjska presuda uopće nema razloga.

10. Ovdje je potrebno navesti i to da se status potrošača ne presumira, već je potrebno utvrditi da je fizička osoba za privatne svrhe sklopila ugovor, pri čemu je teret dokazivanja te činjenice na potrošaču. U tom smislu je donesen i zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-56/23 od 23. studenog 2023. u kojem se navodi da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema.

11. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je propustio nedvojbeno utvrditi je li tužitelj prilikom sklapanja predmetnog ugovora postupao u svojstvu potrošača, koju činjenicu je dužan utvrditi po službenoj dužnosti, odnosno radi li se u ovom postupku o utvrđenju ništetnosti potrošačkog ugovora, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja u trenutku sklapanja ugovora, osobito odredbe ugovora, kao i postoji li objektivni identitet između ugovornih odredbi konkretnog ugovora i odredbi ugovora o kreditima o kojima se raspravljalo u kolektivnom sporu, te posljedično tome obvezuju li sud odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojima je utvrđeno da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, pa utoliko presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, jer sud prvog stupnja u pobijanoj presudi nije dao dostatne i relevantne razloge u pogledu utvrđenja nepoštenosti i posljedično tome ništetnosti predmetnih odredbi ugovora, slijedom čega je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju povredu određeno ukazuje žalitelj u žalbi.

12. S druge strane neosnovano tuženica prigovara da bi sud počinio „povredu iz članka 260. ZPP“ kada vještaka nije pozvao da usmeno iznese svoj nalaz i mišljenje, jer u situaciji kao što je predmetna, kada je jedini prigovor na nalaz i mišljenje vještaka bio taj da se provede dopunsko vještačenje uzimajući u obzir negativne razlike, koji prijedlog je sud našao neosnovanim, to propust suda da pozove vještaka da svoj nalaz i mišljenje iznese i usmeno na raspravi ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 260. ZPP koja bi bila ili mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke, tim više što prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev- 549/2023 od 18. prosinca 2023., ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene strane nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz članka 195. i 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF, a što je upravo ovdje slučaj.

13. Slijedom svega iznijetog, valjalo je na temelju članka 369. stavka 1. ZPP ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

14. Sud prvog stupnja će u ponovnom postupku otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovom odlukom, te će u tom pravcu izvesti sve već u postupku izvedene dokaze i raspraviti sva sporna pitanja (članak 377. stavak 2. ZPP), nakon čega će, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza (članak 8. ZPP), utvrditi odlučne činjenice od kojih ovisi donošenje pravilne odluke o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva, te će potom, pravilnom primjenom materijalnog prava, donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

15. Kako je zbog ukidanja odluke u pogledu glavne stvari za sada neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu (članak 154. ZPP), to je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka, s time da će se o troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

U Šibeniku, 11. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić