REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1683/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirne- Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Sanji Barbarić, odvjetnici u Oroslavju, protiv tuženice Addiko Bank d.d, OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupane po punomoćnici AA iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3225/2023-11 od 27. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3225/2023-11 od 27. rujna 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I., utvrđena je ništetnom odredba čl. 5.

/Troškovi/ iz Ugovora o kreditu broj 016-2712/2006 kojega su dana 23. studenog 2006. sklopili tužitelj i tuženica, sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine- prijenosom prava vlasništva na pokretnini (osobnom vozilu tužitelja, marke Opel, tipa Astra, model Cosmo 1.7. CDTI, metalik srebrne boje, broj šasije: [broj šasije]), a koji Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar u Zagrebu, pod poslovnim brojem OU-1425/2006) i to u dijelu u kojem je ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju jednokratni troškovi obrade kredita u iznosu od 1,50% iznosa kredita. Točkom II. naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 193,78 eura sa zateznim kamatama koje teku od 24. studenog 2006. do isplate. Točkom III. naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.276,54 eura kn sa zateznim kamatama koje teku od 27. rujna 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnosi tuženica i istu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o troškovima postupka. U žalbi, u bitnome navodi, da je prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.11. ZPP-a, da su u trenutku sklapanja Ugovora kreditu tužitelju prezentirani troškovi koje će platiti, da je znao i koliko će sporna naknada iznositi, da ta odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu među strankama, da su ugovorne stranke prije sklapanja Ugovora o kreditu vodile pregovore, i da Ugovor o kreditu predstavlja suglasnu volju stranaka, da je tužitelj odredio bitan sadržaj Ugovora i da Ugovor o kreditu nije bio unaprijed formulirani ugovor, da je onda teret dokaza u smislu nepoštenosti bio na tužitelju, da se pobijana presuda temelji i na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, da predmetna ugovorna odredba nije bila nejasna, a ni nerazumljiva, da ista nije ništetna, da je pogrešna odluka o tijeku zatezne kamate jer da tuženica nije nesavjesni stjecatelj, da je pogrešno odlučeno i o tuženičinom prigovoru zastare pa tuženica predlaže da se njegova žalba usvoji, da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije podredno da se žalba tuženice usvoji, pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a tuženica potražuje i trošak žalbe.

3. Sa žalbom je postupljeno prema odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

4. Odgovor na tu žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženice nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu broj: 016-2712/2006 od dana 23. studenog 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženice kao kreditora, koja je sadržana u čl. 5. toga Ugovora, a odnosi se na naknadu za obradu kredita u iznosu od ukupno 193,78 eura sa zateznim kamatama koje teku od 24. studenog 2006. na ime jednokratnog troška obrade kredita, po pravilima o stjecanju bez osnove.

7. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja uz zaključak kako stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, jer je ta odredba bila unaprijed formulirana standardnim ugovorom tuženice, pri čemu i iz iskaza tužitelja se radilo o odredbi o kojoj nije bilo moguće pregovarati da je ista nepoštena, a onda i ništetna.

8. Takva odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita.

9. Prije svega, valja istaknuti da osporena presuda, u smislu ocjene osnovanosti žalbenog razloga ostvarenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, niti u izreci, a niti u obrazloženju ne sadrži takve nedostatke zbog kojih se pravilnost odluke ne bi mogla ispitati, jer je izreka dovoljno jasna i određena, a u obrazloženju presude sud prvog stupnja navodi valjane razloge za svoje stavove o osnovanosti postavljenih zahtjeva, a pri tome prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. U ovom postupku nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor, zaključili Ugovor o kreditu 23. studenog 2006. u iznosu od 21.018,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, te da je čl. 5. Ugovora ugovoreno plaćanje jednokratnih troškova obrade u visini 1,50% iznosa kredita. Nije sporno da je tužitelj navedenu naknadu platio te je nesporna i visina te tražbine. Sporno je, međutim, je li ugovorna odredba kojom je ugovoreno plaćanje jednokratnih troškova obrade kredita u visini 1,50% iznosa kredita, sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu, ništetna.

11. Na temelju dokaza provedenih u postupku utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, pri čemu iz iskaza tužitelja proizlazi da se radilo o odredbi o kojoj nije ni bilo moguće pregovarati, pa obzirom na utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja zaključio je da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

12. S takvim zaključkom suda prvog stupnja suglasan je i ovaj žalbeni sud, budući da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da se s tužiteljem nije pregovaralo oko naknade za obradu kredita, jer je ta odredba bila unaprijed formulirana standardnim ugovorom tuženice (čl. 5. Ugovora) pa tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj odredbi Ugovora, da je to prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka i to na štetu tužitelja kao potrošača i da ista nije poštena, stoga sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je ništetna odredba čl. 5. Ugovora o kreditu.

13. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj: C-26/13 čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

14. S obzirom da tužitelji kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati sa tuženicom u svezi naknade za obradu kredita, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba, pa je tuženica u obvezi vraćanja uplaćenog iznosa od 193,78 eura. Tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kako bi isti mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužitelj zasigurno nije bio u poziciji pregovaranja.

15. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa, a kako to utvrđuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-240/2024-2 od 23. listopada 2024.

16. Pitanje zastare sud prvog stupnja je razjasnio i takav stav u potpunosti prihvaća i ovaj žalbeni sud. Tako je za prigovor zastare sud utvrdio da je isti neosnovan iz razloga što je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj: Su-IV-47/2020 održanoj dana 30. siječnja 2020. za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, iz navedenog pravnog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti.

17. Također, tijek zakonske zatezne kamate sud prvog stupnja pravilno utvrđuje sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a. Naime, obzirom da je tuženica povrijedila interese i prava tužitelja potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i to u visini od 1,50% od iznosa kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača; ta je ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, što rezultira time da je tuženica, koja je odgovorna za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužitelju - potrošaču bez mogućnosti pregovaranja, nepošteni stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade. Kako je sud prvog stupnja prema ocjeni ovog suda pravilno utvrdio tijek zakonske zatezne kamate, to su i u ovom dijelu žalbeni navodi neosnovani.

18. Stoga je, a temeljem odredbe čl. 368. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci.

19. Konačno, sud prvog stupnja je, uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a odlučio i o svim troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i ovom sudu prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti ni tuženica izjavljenom žalbom.

20. O zahtjevu tuženice za naknadu troškova ovog žalbenog postupka odlučeno je na temelju čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da ista nije uspjela sa svojom žalbom pa joj stoga ne pripadaju ni zatraženi troškovi.

U Puli - Pola, 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan