REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj Gž R-42/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari tužiteljice ČMJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Sarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Rački i kolege d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Centra za pružanje usluga u zajednici Pula-Pola, Pula, Boškovićev uspon - Clivo Ruđer Bošković 6, OIB 61688478244, kojeg zastupa punomoćnica Mirna Bokun Vlašić, odvjetnica u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-75/2024-6 od 24. prosinca 2024., 11. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-75/2024-6 od 24. prosinca 2024.
II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku u roku od 30 dana dostaviti tužiteljici, za utuženo razdoblje od 7. lipnja 2019. do podnošenja tužbe 7. lipnja 2024., sljedeće isprave: evidencije radnog vremena, obračunske isprave za isplatu plaće, obračun putnih troškova, potpisane liste (evidencije) dolaska i odlaska na posao, naloge za službena putovanja (putne naloge), evidenciju sati pripravnosti i rada po pozivu, odluku o potrebi za rad u pripravnosti, evidencije rada po pozivu i drugu dokumentaciju koju tuženik koristi za obračun plaća.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene odredbi materijalnog prava. Smatra da nisu bili ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe, jer je tužiteljica mogla podnijeti tužbu s određenim tužbenim zahtjevom pa je manifestacijski zahtjev i tužbu trebalo odbaciti. Ističe da je tužbeni zahtjev nejasan, nepotpun i neprovediv. Osporava tvrdnje tužiteljice da nema zatraženu dokumentaciju i da je ne može dobiti, jer je sva dokumentacija za razdoblje do svibnja 2022. radnicima već dostavljena putem tadašnje sindikalne povjerenice ČM. Ističe da je nekorektno ponovno tražiti identičnu dokumentaciju imajući u vidu manjak radnika i obim posla koji se mora odraditi. Smatra da dokumentacija nije zatražena na način propisan člankom 62. točkom 5. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi. Ukazuje na različito postupanje istog suda u drugim predmetima. U konačnici navodi da ne bježi od svoje obveze da dostavi dokumentaciju, ali kada se tužiteljica izjasni što konkretno traži. Osporava i odluku da žalba ne odgađa provedbu ovrhe. Predlaže preinačiti rješenje i odbiti tužiteljičin zahtjev, odnosno rješenje ukinuti i vratiti istome sudu na ponovan postupak. Potražuje trošak žalbe.
3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kome predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje te potražuje trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće po osnovi prekovremenog rada i dodataka na plaću iz članka 51. stavka 5. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi („Narodne novine“ broj 61/18. i 3/19., dalje: KU/18), za rad u pripravnosti i rad po pozivu prema članku 20. i 57. KU/18, za isplatu naknade po osnovi neiskorištenog dnevnog odmora (stanke), razlike naknade plaće za godišnji odmor te neisplaćenih dnevnica i troškova putovanja, za razdoblje od 7. lipnja 2019. do podnošenja tužbe 7. lipnja 2024.
6. Pobijanim rješenjem udovoljeno je tzv. manifestacijskom zahtjevu tužiteljice kojega je istaknula u tužbi za dostavu cjelokupne, pobliže specificirane dokumentacije koja služi za obračun plaća.
7. Ispitavši pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. u vezi s člankom 381. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, dalje: ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti i da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavne odredbe materijalnog prava.
8. Odredbom članka 186.b stavka 3. ZPP-a propisano je da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.
8.1. Prema odredbi članka 325.a stavka 1. ZPP-a u povodu tužbi iz članka 186.b stavka 1. i 2. toga Zakona sud će rješenjem prihvatiti zahtjev za polaganje računa, podnošenje pregleda imovine i obveza ili davanje podataka ako utvrdi da je osnovan. Navedena odredba se, po shvaćanju ovog suda, odnosi i na tužbe iz članka 186.b stavka 3. ZPP-a, jer se u njoj - osim polaganja računa te podnošenja pregleda imovine i obveza koje obveze se odnose na stavak 1. i 2. članka 186.b - spominje i dostava podataka.
9. Po ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja je pravilno primijenio ove zakonske odredbe kada je prihvatio zahtjev tužiteljice za dostavu zahtijevanih isprava na temelju sljedećih utvrđenja i pravilno izvedenih zaključaka kojima je (već) odgovoreno na sve žalbene navode budući da se u žalbi ponavljaju navodi iz odgovora na tužbu:
- da tuženik ne osporava da nije odgovorio na tužiteljičin zahtjev za dostavu dokumentacije od 17. svibnja 2024.,
- da pozivanje tuženika na odredbu KU/18 kojom je propisano da je poslodavac dužan sindikalnom povjereniku dostaviti dokumentaciju nije od značaja na pravo tužiteljice da od tuženika zahtijeva dokumentaciju za vođenje koje je zadužen tuženik kao poslodavac i na obvezu tuženika da istu tužiteljici kao radnici dostavi,
- da tuženik nije dokazao da je upravo tužiteljici dostavio traženu dokumentaciju nastalu do 2022. i
- da pribavljanje traženih isprava spada u procesno pravo tužiteljice da predlaže izvođenje - pribavljanje dokaza - isprava na temelju kojih će dokazati osnovanost svoga tužbenog zahtjeva i postaviti određeni tužbeni zahtjev te da se radi o ispravama koje je tuženik, prema sadržaju njihovog građanskopravnog odnosa, dužan dati tužiteljici u skladu s odredbom članka 233. stavka 2. ZPP-a, jer je riječ o dokumentaciji iz radnog odnosa koju tuženik kao poslodavac vodi, a tiče se evidentiranja radnog vremena, službenih putovanja i vođenja drugih evidencija koje radnici nisu u obvezi voditi i na temelju kojih se evidencija odlučuje o materijalnim pravima radnika.
10. Protivno žalbenim navodima, u konkretnom slučaju ispunjene su pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe pa time i manifestacijskog zahtjeva, jer tužiteljica bez te dokumentacije ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.
10.1. Tuženikova obveza vođenja predmetne evidencije proizlazi iz članka 5. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.) te u relevantno vrijeme važećeg Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca („Narodne novine“ broj 73/17., dalje: Pravilnik iz 2017.). Prema članku 14. stavku 3. Pravilnika iz 2017. odnosno članku 5. stavku 1. istog Pravilnika iz 2024. („Narodne novine“ broj 55/24.) radnik ima pravo uvida u svoje podatke iz evidencije o radnicima pa stoga ima pravo i na dostavu podataka iz te evidencije. Osim toga, zatraženi podaci predstavljaju zajedničke podatke za radnika i poslodavca, a prema članku 233. stavku 2. ZPP-a stranka ne može uskratiti podnošenje isprave, između ostaloga, ako se isprava s obzirom na njezin sadržaj smatra zajedničkom za obje stranke.
10.2. Neosnovano žalitelj tvrdi da tužiteljica posjeduje predmetnu dokumentaciju kada nije dokazao da ju je dostavio upravo tužiteljici (tvrdi da ju je dostavio sindikalnoj povjerenici i to tek za dio utuženog razdoblja, do 2022.). Za razliku od tuženika kao poslodavca, tužiteljica ni nema obvezu čuvanja dokumentacije koja je zatražena pobijanim rješenjem.
10.3. Kadrovski problemi tuženika nisu od utjecaja na ostvarenje tužiteljičinog prava na dostavu dokumentacije, a tuženiku je za dostavu dokumentacije i ostavljen primjereni rok od 30 dana.
11. Odluka o nesuspenzivnosti žalbe rezultat je pravilne primjene odredbe članka 325.a stavka 1. ZPP-a koja se, kako je već istaknuto, primjenjuje i na predmetno rješenje.
12. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a.
13. Prema odredbi članka 166. stavka 1. ZPP-a zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka odbijeni su kao neosnovani, jer tužitelj sa žalbom nije uspio (članak 154. stavak 1. ZPP-a), a trošak odgovora na žalbu nije bio potreban (članak 155. stavak 1. ZPP-a).
U Puli 11. ožujka 2025.
Sutkinja
Iva Kancijanić
