Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-34/2022-2

Šibenik, S. Radića 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dejan Đerić, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru broj 83 P-550/2021 od 18. listopada 2021. godine, u sjednici održanoj dana 11. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj 83 P-550/2021 od 18. listopada 2021. godine.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženoj da tužitelju izda valjanu tabularnu ispravu za upis vlasništva na nekretnini oznake 7476, Slatina sa 163 m2, dvorište sa 123 m2 i kuća sa 40 m2, Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, te je naloženo tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.925,00 kuna.

2. Protiv te presude žalbu je izjavila tužena zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud u skladu s žalbenim navodima presudu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja te dosudom tuženoj zahtijevanog troška postupka.

2.1. Tužitelj u odgovoru na žalbu tužene predlaže istu kao neosnovano odbiti i potvrditi pobijanu presudu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nije u pravu tužena kada u žalbi ističe da je prvostupanjska presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) jer ovaj sud ne nalazi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, i to iz razloga jer je izreka presude nerazumljiva, jer proturječi sama sebi ili razlozima presude, odnosno da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, ili da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Kako pobijana presuda nije donesena uz povredu postupka koju u žalbi ističe tužena, a kako ovaj sud povodom žalbe postupajući po odredbi članka 356. stavak 2. ZPP nije našao da je počinjena koja druga bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje povrede kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to se žalba tužene izjavljena zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje neosnovanom.

6. Temeljem u postupku izvedenih dokaza pravilno je prvostupanjski sud utvrdio bitne činjenice i to:

- da je tužitelj 1987. godine od fizičke osobe, RZ, zajedno sa trećom osobom, SZ kupio zemljište na Viru, površine 300 m2, kao dijela nekretnine oznake 793/1 k. o. [katastarska općina], tada u naravi pašnjak;

- da su tužitelj i IZ na predmetnom zemljištu izgradili dvojni objekt, vikendice, koje su zajedno s okućnicama u posjedu do danas kako tužitelja, tako i EZ;

- da je predmetna nekretnina bila upisana u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] u Z. U. [broj ZK uloška] kao suvlasništvo većeg broja fizičkih osoba;

- da je u postupku nove izmjere i obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], predmetna nekretnina dobila novu katastarsku oznaku, kuća s okućnicom tužitelja 7476, a kuća s okućnicom [adresa];

- da je u postupku obnove zemljišne knjige nekretnina oznake 7475 upisana u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo EZ, koji je sudjelovao u tom postupku, dok je predmetna nekretnina oznake 7476 upisana u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], jer zainteresirane osobe nisu sudjelovale u postupku obnove, pa ni tužitelj, te je vlasništvo tužene upisano temeljem predmnjeve iz članka 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV);

- da je tužitelj predmetnu nekretninu, izgrađeni objekt legalizirao u postupku pred nadležnim tijelom 2016. godine.

7. Kod tako nedvojbeno utvrđenih činjenica, koje žalbom ne dovodi u sumnju tužena, pravilno prvostupanjski sud izvodi zaključak da je tužitelj dokazao da je temeljem valjanog pravnog posla, kupoprodaje od bivše vlasnice, fizičke osobe 1987. godine stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine, tada zemljišta, a izgradnjom i vikend kuće, a obzirom da je u postupku obnove zemljišne knjige, u kojem nije sudjelovao tužitelj, kao vlasnica upisana tužena, te da je tužitelj svakako u kvalificiranom posjedu od 1988. godine, a prije njega i njegova prednica RZ, da su svakako ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću tužitelja nad predmetnim zemljištem, tim više što da je općepoznata činjenica da do obnove zemljišne knjige na otoku Viru nije bilo upisanog društvenog vlasništva, već da je cijeli otok bio u vlasništvu privatnih osoba. Kod takvih okolnosti slučaja prvostupanjski sud, a pravilno uzimajući dokazanom činjenicu izvanknjižnog vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini, te neistinitosti upisa tužene, prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, a sve kako bi tužitelj svoje pravo vlasništva upisao u zemljišne knjige i time „uredio zemljišno knjižno stanje sa stvarnim“.

8. S pravom tužena u žalbi ističe da s obzirom na okolnosti slučaja, a kako s tužiteljem nije sklapala pravni posao, da ne bi bila niti u obvezi izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu za upis njegovog prava vlasništva u zemljišne knjige, a što da bi za posljedicu imalo neosnovanost sadržajno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja prema tuženoj.

8.1. No, prema stavu ovog suda, tim žalbenim navodima tužene ne dovodi se u pitanje zakonitost pobijane presude, a sve iz razloga što je očito svrha zbog koje je tužitelj pokrenuo ovaj parnični postupak i zatražio tabularnu ispravu - uknjižba njegovog prava vlasništva, te da je, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, za tužitelja to jedini način da postane knjižni vlasnik nekretnine koju je kupio, platio, izgradio objekt i posjeduje je dugi niz godina. Imajući u vidu članak 119. ZV i činjenicu da se pravo vlasništva stječe jedino upisom u zemljišne knjige, po samoj naravi stvari, to je jedini oblik pravne zaštite koju traži tužitelj (i svaka druga osoba u usporedivom položaju) kada postavlja tužbeni zahtjev kakav je postavljen u konkretnom slučaju, na temelju činjeničnog supstrata kakav je u postupku utvrđen. Stoga je jasna svrha zahtjeva tužitelja, upis njegovog prava u zemljišne knjige i trpljenje (neprotivljenje) od strane tužene tom upisu, te bi svakako odbijanje zahtjeva tužitelja iz razloga što je postavio zahtjev na izdavanje tabularne isprave, a ne na trpljenje upisa u zemljišne knjige, bio pretjerani (ekscesivni) formalizam u odlučivanju/suđenju koji postoji onda kad su pravna stajališta proizvod „mehaničke“ primjene pozitivnog prava, bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline, a što je neprihvatljivo s aspekta zaštite ustavnih prava tužitelja, ali i s aspekta temeljnih vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske, te je takva primjena pozitivnog prava na konkretne slučajeve neprihvatljiva (Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama broj: U-III-2184/2009 od 13. studenog 2014. i broj: U-III-2089/2024 od 7. studenog 2024. godine).

8.2. Kako tužena sadržajno žalbom pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari isključivo iz ranije navedenog razloga, te kod utvrđenja od strane ovog suda da presuda nije donesena uz koju od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti to se žalba tužene u odnosu na glavnu stvar ukazuje neosnovanom.

9. Nije u pravu tužena niti kada u žalbi ističe da je odluka o troškovima postupka nezakonita, jer da je o istoj valjalo odlučiti po načelu culpae, iz razloga što je tužitelj, a propuštajući aktivitet u postupku obnove zemljišne knjige doveo tuženu u situaciju da je upisana kao vlasnik predmetne nekretnine i da tužitelj danas svoj zahtjev usmjerava prema njoj, a što da nije učinio, sredio zemljišnoknjižno stanje od 1988. godine. S pravom tužena ističe da se tužitelj svojom neaktivnošću (propustom sudjelovanja u postupku obnove zemljišne knjige i uopće sređivanja zemljišnoknjižnog stanja) doveo u situaciju da od tužene zahtijeva svoje pravo, ali svakako nije zanemariva činjenica da je tužitelj od tužene zahtijevao u mirnom postupku, prije pokretanja ovog postupka, ostvarivanje svoga prava temeljem odredbe članka 186.a ZPP, prilažući zahtjevu dokaze koje je priložio i uz predmetnu tužbu, te da je upravo zakonski zastupnik tužene dopisom od 4. rujna 2017. godine broj: N-DO-114/27 (list 3 spisa) obavijestio tužitelja da nisu ispunjeni uvjeti za mirno rješenje spora, nakon čega je tužitelj podnio predmetnu tužbu.

9.1. Kod takvog stanja stvari pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP odlučio o troškovima postupka te naložio tuženoj da tužitelju naknadi opravdano nastale troškove (članak 155. ZPP), odmjeravanje kojih tužena ne spori žalbom.

10. Slijedom svega navedenog neosnovanu žalbu tužene je valjalo odbiti i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu kako u odluci o glavnoj stvari tako i u odluci o troškovima postupka te odlučiti kao u točci I. izreke ove presude.

11. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u svezi članka 154. stavak 1. ZPP, te neosnovano tužena od tužitelja zahtijeva naknadu troška nastalog povodom žalbe obzirom da nije uspjela s istom pa je o tom zahtjevu tužene valjalo odlučiti kao u točci II. izreke.

U Šibeniku, 11. ožujka 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić