REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž-1496/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Miroslava Ružića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Zorana Šarića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Krznarić & Alitović j.t.d. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, zastupanoga po punomoćnicima – odvjetnicima Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: Pn-790/2019-92 od 19. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: Pn-790/2019-92 od 19. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I („preko nespornog iznosa od 13.006,83 eura“), II, III, IV, V i VIII („preko iznosa od 6.000,00 eura“) izreke.
i
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: Pn-790/2019-92 od 19. srpnja 2024.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
„I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. [adresa], OIB 22694857747 da tužiteljici ČG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 30.526,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: na iznos od 18.846,64 eura od 25. srpnja 2018. do isplate i na iznos od 11.679,61 eura od 6. kolovoza 2020. do isplate i to u razdoblju do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. [adresa], OIB 22694857747 da tužiteljici ČG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 326,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 25. srpnja 2018. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. [adresa], OIB 22694857747 da tužiteljici ČG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 73,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 10. ožujka 2018. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.
IV Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. [adresa], OIB 22694857747 da tužiteljici ČG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 132,73 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 18. ožujka 2018. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.
V Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. [adresa], OIB 22694857747 da tužiteljici ČG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 422,39 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 9. svibnja 2018. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.
VI Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 11.679,61 eura za razdoblje od 25. srpnja 2018. do 5. kolovoza 2020.
VII Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica potražuje iznos od 3.081,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 21. ožujka 2016. do isplate, iznos od 132,72 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 25. srpnja 2018. do isplate, iznos od 146,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 10. ožujka 2018. do isplate, iznos od 199,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 25. srpnja 2018. do isplate, iznos od 1.473,22 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 8. ožujka 2018. do isplate, iznos od 132,72 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od 18. ožujka 2018. do isplate i iznos od 654,98 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 27. veljače 2018. do isplate.
VIII Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. [adresa], OIB 22694857747 da tužiteljici ČG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri parnični trošak u iznosu od 11.666,24 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. srpnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.“
2. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:
„Prihvaća se preinaka tužbenog zahtjeva iz podneska tužiteljice od 6. kolovoza 2020.“
3. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude (pod točkama I („preko nespornog iznosa od 13.006,83 eura“), II, III, IV, V i VIII („preko iznosa od 6.000,00 eura“) izreke) i rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. U žalbi, u bitnomu, navodi: da za njega tijekom postupka nije sporno da je u predmetnoj prometnoj nezgodi smrtno stradao suprug tužiteljice, međutim, on smatra da je i sada pokojni suprug tužiteljice NG doprinio nastalom štetnom događaju i to iz razloga što je neoprezno prelazio kolnik iako na mjestu prijelaza kolnika nije postojao obilježeni pješački prijelaz; da je nesporno između parničnih stranaka da je on tužiteljici isplatio iznos od 15.913,28 eura (117.034,25 kuna) i to na ime neimovinske štete iznos od 13.272,28 eura (100.000,00 kuna i na ime imovinske štete iznos od 2.260,83 eura (17.034,25 kuna) te tuženik smatra da je isplaćenim nespornim iznosom u cijelosti izmirio svoje obveze prema tužiteljici; da je u ovomu postupku prometni vještak Srećko Hlišć pravilno utvrdio da se prometna nezgoda ne bi dogodila da je sada pokojni suprug tužiteljice NG sačekao prolazak vozila osiguranika tuženika, obzirom da je mogao uočiti nailazak vozila osiguranika tuženika s veće udaljenosti, a sigurno i neposredno prije prelaska kolnika te da bi prometna nezgoda bila izbjegnuta da pješak nije prelazio kolnik; da je taj vještak pravilno utvrdio i da u vrijeme nastanka štetnog događaja sada pokojni suprug tužiteljice NG na sebi nije imao reflektirajući prsluk i da bi nošenje reflektirajućeg prsluka omogućilo uočljivost pješaka s veće udaljenosti nego bez prsluka, da je vozilo osiguranika tuženika bilo kočeno i da je pješak sada pokojni NG započeo prelazak kolnika kada je vozilo osiguranika tuženika bilo udaljeno samo oko 33 metra ispred mjesta naleta; da je pravilno prometni vještak utvrdio i da je kolnik na mjestu nastanka štetnog događaja bio podijeljen isprekidanom crtom te je bio prekriven ugaženim snijegom i djelomično zaleđen, slijedom čega jasno proizlazi da je način kretanja osiguranika tuženika bio u skladu s odredbama zakona te stoga nije bilo nikakvog zakonskog ograničenja koje bi branilo osiguraniku tuženika da se kreće sredinom kolnika pa i u cijelosti lijevom stranom kolnika i u slučaju pretjecanja, a ukoliko mu iz suprotnog smjera ne nailazi neko vozilo; da je iz dokaza u spisu razvidno da je osiguranik tuženika imao razloga za kretanje na način kako se kretao u konkretnom slučaju. obzirom na navode prometnog vještaka kako je kolnička traka, posebno po širim rubovima desne strane, bila prekrivena ugaženim snijegom i djelomično zaleđena; da je i iz kaznene presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj: K-7/2019 od 20. rujna 2022., na koju se poziva i prvostupanjski sud u razlozima presude, razvidno da je prigodom odlučivanja o izboru vrste i mjere kazne cijenjena okolnost da je postojao doprinos oštećenika NG nastanku prometne nezgode, jer se je upustio u prelaženje kolnika na mjestu gdje nema pješačkog prijelaza iako je na dovoljnoj udaljenosti mogao uočiti nailazak vozila; da kako je i prometni vještak Srećko Hlišć na ročištu od 5. lipnja 2024. izričito izjavio da se njegov nalaz podudara s nalazom i mišljenjem vještaka Perića, a na kojem nalazu se temeljila kaznena presuda, onda zaista nije bilo nikakvog opravdanog razloga (a i time je povrijeđeno i načelo pravne sigurnosti) da i prvostupanjski sud u svojoj odluci nije prihvatio prigovor o postojanju doprinosa nastanku štetnog događaja; da on, slijedom svega navedenog, smatra da je sada pokojni suprug tužiteljice NG doprinio nastalom štetnom događaju i to u omjeru od najmanje 40 %; da pobijana presuda u tomu dijelu nema valjanih razloga pa se ne može ispitati, a i razlozi presude koje je i dao sud prvog stupnja su u suprotnosti sa sadržajem dokaza izvedenih u postupku, zbog čega je sud prvog stupnja i počinio bitnu povredu odredaba iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te razlozi koje je dao sud prvog stupnja upućuju na arbitrarnost u postupovnom i materijalno-pravnom smislu; da sud prvog stupnja nije dao valjane razloge ni vezano za činjenicu da je tuženik prije pokretanja ovog parničkog postupka tužiteljici na ime imovinske štete već isplatio nesporni iznos od 2.260,83 eura (17.034,25 kuna) pa se presuda vezano za navedeno ne može ispitati, čime je sud prvog stupnja i u tomu dijelu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP; da je sud prvog stupnja rješenjem sadržanim u pobijanoj presudi dopustio preinaku tužbe iz podneska od 6. kolovoza 2020. (u fazi glavne rasprave) pravdajući svoju odluku razlozima i činjenicom donošenja novih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske i pozivajući se na odredbu iz članka 190. stavka 3. ZPP, a koje je rješenje nezakonito te je protivno načelu pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja stranaka, obzirom da su u vrijeme nastanka štetnog događaja i u vrijeme podnošenja tužbe primjenjivani Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002. pa stoga pozivanje suda prvog stupnja na nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije predstavljao opravdani razlog za dopuštenje preinake tužbe (retroaktivnu primjenu Novih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske na pravne odnose koji su nastali prije njihova donošenja); da je, posljedično tomu, sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi s člankom 190. stavkom 3. ZPP, ali i bitnu povredu odredaba iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda o tomu ne sadrži valjane i jasne razloge, a zbog svega navedenog je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno na štetu tuženika, a povrijeđena su i tuženikova ustavna prava (pravo na pošteno suđenje i prava vlasništva iz članaka 29. i 48. Ustava Republike Hrvatske); da je sud prvog stupnja tek raspravnim rješenjem od 5. lipnja 2024. preuzeo dokumentaciju iz kaznenog predmeta koja je isključivo bila temelj prometnom vještaku za utvrđivanje dinamike nastanka štetnog događaja pa je stoga prema mišljenju tuženika sud prvog stupnja nezakonito postupio kada je obvezao tuženika na plaćanje zakonskih zateznih kamata prije toga razdoblja; da je, zbog svega navedenog, nezakonita odluka suda prvog stupnja i o parničnim troškovima; da je prvostupanjski sud nezakonito postupio i kada je vrijednost boda obračunavao po 1,99 eura (15 kuna) i za one parnične radnje koje su poduzete za vrijeme dok je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine,“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, i 37/22) vrijednost boda bila 10 kuna (sve radnje poduzete do 1. studenoga 2022.) unatoč tomu što je retroaktivna primjena podzakonskog akta nezakonita i neustavna (članak 90. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske).
3.1. Žalbeni je prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanomu dijelu ukine i predmet u tomu dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno, podredno, da se presuda suda prvog stupnja u pobijanomu dijelu preinači na način da se u tomu dijelu tužiteljičin tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan te obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi prouzročene parnične troškove, uvećane za troškove žalbenog postupka.
4. Sa žalbom tuženika postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP.
5. Na žalbu nije odgovoreno.
6. Žalba tuženika nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu dodatno - po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da su pobijana presuda i rješenje zakoniti i pravilni.
8. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tuženika, kao žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi odredbe članka 190. ZPP, smatrajući da prvostupanjski sud, pobijanim rješenjem, nije mogao dopustiti preinaku tužbe od 6. kolovoza 2020. nakon zaključenja prethodnog postupka, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da je takvo preinačenje tužbe moguće dopustiti sukladno odredbi članka 190. stavka 2. ZPP, a kako to pravilno shvaća i prvostupanjski sud. Naime, na temelju odredbe članka 190. stavka 2. ZPP propisano je da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Kako je u konkretnomu slučaju tužitelj, nakon donošenja novih Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. poslovni broj: Su IV-47/2020, podneskom od 16. studenoga 2020. preinačio svoju tužbu na način da je povisio svoj ranije postavljeni tužbeni zahtjev, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, a suprotno žalbenim navodima tuženika, da je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 190. stavka 2. ZPP pravilno dopustio navedenu preinaku jer je takva preinaka posljedica okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe pa, posljedično tomu, tužitelj svoju tužbu nije ni mogao preinačiti prije do zaključenja prethodnog postupka, a sve zbog navedenih okolnosti koje su nastupile nakon zaključenja prethodnog postupka (pa stoga žalitelj nije mogao i ne može imati legitimno očekivanje u smislu zaštite pravne sigurnosti na način da prvostupanjski sud ne smije dopustiti preinaku tužbe u takvim okolnostima konkretnog slučaja), kako je to, uostalom, sud prvog stupnja pravilno i razumljivo i obrazložio pod točkom 5. obrazloženja pobijane odluke pa stoga u tomu dijelu nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, radi čega je, prema odredbi članka 380. točke 2. ZPP žalbu tuženika u ovomu dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu i riješiti kao pod točkom I izreke ovoga rješenja.
9. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.
9.1. Pri tomu, u odnosu na žalbene navode tuženika (pod točkom 30 obrazloženja žabe) da „sud prvog stupnja nije dao valjanih razloga vezano za činjenicu da je tuženik prije pokretanja ovog parničkog postupka tužiteljici na ime imovinske štete već isplatio nesporni iznos od 2.260,83 eur/17.034,25 kn, pa se presuda vezano za navedeno ne može ispitati, čime je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku“, valja istaknuti da je, suprotno tim žalbenim navodima, sud prvog stupnja, s tim u svezi, pod točkom 10. obrazloženja pobijane odluke, između ostaloga, naveo i da nije sporno da je tuženik tužiteljici isplatio 117.034,25 kuna, što proizlazi iz potvrde o plaćanju (na stranici 74 spisa) od 15. studenoga 2018., a pravilnost kojeg utvrđenja suda prvog stupnja je izrijekom potvrdio i žalitelj (pod točkom 4 obrazloženja žalbe) navodeći: „Tuženik je tužiteljici, a što je nesporno između parničnih stranaka, isplatio iznos od 15.913,28 eur/117.034,25 kuna (na ime neimovinske štete iznos od 13.272,28 eur/100.000,00 kn i na ime imovinske štete iznos od 2.260,83 eur/17.034,25 kuna), te tuženik smatra da je isplaćenim nespornim iznosom u cijelosti izmirio svoje obveze prema tužiteljici.“ pa je žalba tuženika neosnovana i u tomu dijelu.
9.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
10. U odnosu na paušalne žalbene navode o povredi temeljnih ljudskih prava i to prava na pravično suđenje i nepovredivost prava vlasništva, za navesti je da su stranke u ovoj parnici sudjelovale potpuno ravnopravno te je u cijelosti zadovoljeno načelo kontradiktornosti, omogućeno im je u punoj mjeri predlaganje dokaza, isticanje prigovora (materijalnopravnih i procesnopravnih), korištenje svih raspoloživih pravnih sredstava pa tako nije došlo do povrede prava stranke. U konkretnomu slučaju pobijana odluka, u bitnomu, sadrži razborite i objektivne razloge pa stoga postupanje suda prvog stupnja u ovomu predmetu nije posljedica (ni) proizvoljnog tumačenja niti samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog prava.
11. Tijekom postupka prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje pa, prema tomu, nije osnovan niti žalbeni razlog žalitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
12. U žalbenom stadiju postupka tuženik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, u bitnomu, ponavljajući sve navode i prigovore koje je istaknuo i tijekom postupka, a koje je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj sud, jer su u skladu s utvrđenim činjenicama, koje nisu u suprotnosti s provedenim dokazima.
13. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi neimovinsku i imovinsku štetu koju trpi zbog smrti svoga supruga pokojnog NG, u prometnoj nezgodi koja se dogodila 16. veljače 2018. u [adresa], a u kojoj je kao pješak poginuo, prelazeći cestu izvan obilježenog pješačkog prijelaza, u trenutku kada je na njega naletjelo vozilo registarske oznake [registarska oznaka], koje je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika osnovom police osiguranja od autoodgovornosti, smatrajući vozača vozila osiguranika tuženika IG odgovornim za njezin nastanak.
14. Obzirom na žalbene navode žalitelja, u ovomu dijelu postupku, nije sporna tužiteljičina aktivna procesna legitimacija i pasivna procesna legitimacija tuženika, nastanak predmetnog štetnog događaja te suodgovornost tuženikovog osiguranika za nastanak predmetne prometne nezgode „od najviše 60 %“. Nije sporno ni da je tuženik na ime naknade predmetne štete tužiteljici isplatio iznos 117.034,25 kuna (15.913,28 eura), a što proizlazi iz potvrde o plaćanju (na stranici 74 spisa) od 15. studenoga 2018.
15. Sporno je da li je tuženik isplaćenim nespornim iznosom tužiteljici u cijelosti naknadio pripadajuću joj naknadu neimovinske i imovinske štete u svezi s predmetnim štetnim događajem, odnosno, sporno je da li je sada pokojni suprug tužiteljice (oštećenice) doprinio šteti u omjeru od „najmanje 40 %“. Sporno je i da li tužiteljici pripada pravo na dosuđenu zakonsku zateznu kamatu za razdoblje prije 5. lipnja 2024. „kada je sud prvog stupnja preuzeo dokumentaciju iz kaznenog predmeta koja je isključivo bila temelj prometnom vještaku za utvrđivanje dinamike nastanka štetnog događaja pa je stoga prema mišljenju tuženika sud prvog stupnja nezakonito postupio kada je obvezao tuženika na plaćanje zakonskih zateznih kamata prije toga razdoblja“.
16. Prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj spor, pravno relevantnih činjenica, pravilno, i po ocjeni ovog suda, utvrdio (članak 8. ZPP):
- da je uvidom u nepravomoćnu presudu Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj: K-7/2019 utvrđeno da je IG proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavaka 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17), a tim kaznenim djelom koje je počinjeno 26. veljače 2018. prouzročena je smrt NG, a obzirom da ta presuda prema podacima iz eSpisa još nije pravomoćna, posljedično tomu, sud u parničnom postupku nije vezan za nju u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja u smislu članka 12. stavka 3. ZPP;
- da iz sadržaja zapisnika o uviđaju te prometne nezgode proizlazi da je do štetnog događaja došlo noću na kolniku u [adresa], koji je noću dobro osvijetljen kao i da ondje nije bilo prijelaza za pješake, a kolnik je bio gladak i dobar te prekriven snijegom i djelomično zaleđen;
- da osnovom sadržaja u postupku provedenog prometnog vještačenja po vještaku Srećku Hlišću proizlazi da je do predmetne prometne nezgode došlo tako što je na NG koji je prelazio kolnik [adresa] s proširenja uz more prema nogostupu ispred dvorišta kuća s njegove lijeve strane nailazilo osobno vozilo osiguranika tuženika koje se pred nalet kretalo sredinom kolnika na kojem su razdjelnom linijom označene trake za dvosmjerni promet i to vozilo je sredinom svog prednjeg dijela naletjelo na lijevu stranu pješaka NG. s tim da je on tada upravo bio prešao preko desne i ušao na lijevu voznu traku na ukupnom putu od oko 2,8 metara u odnosu na širinu kolnika od 5,0 metara;
- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr. Davora Mayera utvrđeno da je NG u trenutku naleta bio vozilu koje mu je nadolazilo okrenut lijevom bočnom stranom tijela i da je bio u raskoraku s lijevom stajnom nogom, dinamika naleta odgovara punom čelnom naletu, a primarni kontakt je uspostavljen između prednjeg središnjeg dijela vozila, u području registracijske pločice i lijeve potkoljenice NG te je nakon primarnog kontakta, njegovo tijelo nabačeno na prednji dio vozila – poklopac motora i prednje vjetrobransko staklo do prednjeg ruba krova, a zatim je uslijedio odbačaj i pad tijela na kolnik ispred i ulijevo od mjesta naleta, promatrano u smjeru kretanja vozila;
- da je na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka Srećau Hlišća utvrđeno da je osobno vozilo tuženikovog osiguranika kod naleta bilo nekočeno ili pred početkom fizičkog kočenja pri čemu je njegova brzina iznosila oko 60 km/h, dok se pješak mogao kretati brzinom od oko 5 km/h, a i sa sudskomedicinskog gledišta radilo se o naletnoj brzini od najmanje 60 km/h te je u vrijeme štetnog događaja bila noć, padao je snijeg i kolnik je bio prekriven ugaženim snijegom i djelomično zaleđen i u tim uvjetima brzina od 47 km/h bi predstavljala najveću brzinu primjerenu vremenskim uvjetima i stanju kolnika, a obzirom da je kolnik je bio osvijetljen javnom rasvjetom pa je za očekivati da je vozač osobnog vozila mogao uočiti NG i da je on mogao uočiti vozilo koje mu nailazi;
- da je u odnosu na mogućnost izbjegavanja nastanka štetnog događaja u postupku provedenim prometnim vještačenjem utvrđeno: da do nezgode ne bi došlo i za brzinu od oko 60 km/h kojom se kretao osiguranik tuženika i on uopće ne bi morao kočiti, da se kretao svojom desnom prometnom trakom jer je do trenutka naleta pješak prešao širinu desne i ušao na lijevu prometnu traku pa bi osobno vozilo tada prošlo desnom trakom iza njegovih leđa; da bi se vozilo osiguranika tuženika kočenjem duž sredine kolnika zaustavilo do putanje kretanja pješaka za sve brzine manje od 47 km/h, a za maksimalnu dozvoljenu brzinu od 50 km/h vozilo se ne bi moglo zaustaviti do putanje prelaska pješaka preko kolnika, no za vrijeme dok bi vozilo kočilo prema pješaku, on bi se nastavkom svog hoda prema naprijed kretao prema izlazu iz dimenzija (gabarita) prednjeg dijela osobnog vozila jer bi kočenjem do putanje prelaska pješaka preko kolnika brzina osobnog vozila bila svedena s 50 km/h na 20 km/h u vremenu od oko 3,0 s, čime bi NG, koji je započeo prelazak kolnika oko 2,0 s prije naleta kad je osobno vozilo bilo udaljeno oko 33,4 metara ispred mjesta naleta, dobio dodatnu sekundu za izlazak iz putanje vozila i u tomu vremenu bi prešao dodatni put od oko 1,4 m čime bi ukupno prešao 4,2 metra preko kolnika pa ako bi se osobno vozilo i tada kretalo lijevim bokom na oko 3,6 m od desnog ruba kolnika, odnosno ako vozač u kočenju ne bi usmjerio vozilo prema svojoj desnoj prometnoj traci, pješak bi tada prošao ispred dimenzija prednjeg dijela osobnog vozila, a ono bi lijevim bokom prolazilo tik iza njegovih leđa pa se ne bi dogodio izravan nalet; da se ova prometna nezgoda uopće ne bi dogodila da se osobno vozilo osiguranika tuženika kretalo svojom desnom voznom trakom, bez obzira na brzinu kretanja oba sudionika nezgode, a do prometne nezgode ne bi došlo ni da je NG pričekao da vozilo osiguranika tuženika prođe, no kako on u započetom prelasku kolnika ne bi ometao prolazak osobnog vozila da se vozač kretao svojom desnom prometnom trakom, nije postojao izravni razlog da pješak pričeka prolazak toga osobnog vozila.
17. Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja (članak 8. ZPP) prvostupanjski sud zaključuje da je za nastanak odnosnog štetnog događaja isključivo odgovoran osiguranik tuženika IG, koji se kretao kolnikom u naselju vozeći brzinom koja je iznad najviše dopuštene brzine, a i iznad brzine koja bi bila primjerena uvjetima na kolniku na kojemu se nalazi ugažen i djelomično zaleđen snijeg i on se pritom nije kretao po svojoj prometnoj traci, nego po sredini kolnika što je izravno utjecalo na nastanak štetnog događaja, dok kod sada pokojnog NG ne postoji nikakav doprinos nastanku štetnog događaja te je, posljedično tomu, primjenom odredbi članka 19. stavka 1., članka 1046., članka 1101. stavka 1. i članka 1093. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) dosudio tužiteljici iznos od 30.526,25 eura na ima naknade neimovinske štete zbog smrti supruga te iznose od 326,90 eura (na ime troškova pogreba), 73,00 eura (na ime troškova cvjetnog vijenca), 132,73 eura (na ime troškova liječenja sada pokojnog NG u svezi predmetnog ozljeđivanja do njegove smrti) i 422,39 eura (na ime troškova ostavinskog postupka), a uzimljući pri tomu u obzir iznose koje je tuženik već ranije nesporno isplatio tužiteljici, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema odredbi članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP) i to za izvorno utuženu visinu štete od 25. srpnja 2018. pa do isplate, dok je za povećani (preinačeni) iznos tužbenog zahtjeva zatezna kamata dosuđena tek od dana kada je tako povišeni (preinačeni) tužbeni zahtjev i postavljen (6. kolovoza 2020.).
18. Ovakva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, suprotno žalbenim navodima žalitelja, prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer je za to prvostupanjski sud dao ovomu sudu u svemu jasne i uvjerljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelj svojom žalbom.
18.1. Pri tomu tuženik ne može pretendirati na uspjeh u žalbenom postupku samo osnovom isticanja prigovora činjenične naravi kojima iznose svoju ocjenu provedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana te prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu (s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem) pa je njegova žalba neosnovana i u ovomu dijelu.
19. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, kraj činjenice da se ova prometna nezgoda uopće ne bi dogodila da se osobno vozilo osiguranika tuženika kretalo svojom desnom voznom trakom (umjesto po sredini kolnika) bez obzira na brzinu kretanja oba sudionika te da vozač osobnog vozila osiguranika tuženika svoju brzinu nije prilagodio vremenskim uvjetima i stanju kolnika (u vrijeme štetnog događaja bila noć, padao je snijeg i kolnik je bio prekriven ugaženim snijegom i djelomično zaleđen te je u tim uvjetima, kako to proizlazi iz sadržaja u postupku provedenog prometnog vještačenja, brzina od 47 km/h predstavljala najveću brzinu primjerenu vremenskim uvjetima i stanju kolnika), jer se nastanak štetnog događaja mogao izbjeći da je upravljao i brzinom manjom od 47 km/h, neznatnom manjom od znakom ograničenja dozvoljene brzine od 50 km/h na tomu dijelu ceste na kojemu se on kretao (naletnom) brzinom od oko 60 km/h, to je i po ocjeni ovog suda tuženikov osiguranik, koji je mogao uočiti sada pokojnog pješaka NG jer je kolnik bio osvijetljen javnom rasvjetom, isključivo odgovoran za nastanak ovog štetnog događaja.
20. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sada pokojni pješak NG nije ničim doprinio nastanku predmetne prometne nezgode, uzimljući u obzir da je u postupku provedenim prometnim vještačenjem utvrđeno da iako do prometne nezgode ne bi došlo ni da je NG pričekao da vozilo osiguranika tuženika prođe, no kako on u započetom prelasku kolnika ne bi ometao prolazak osobnog vozila da se vozač kretao svojom desnom prometnom trakom, nije postojao izravni razlog da pješak pričeka prolazak tog osobnog vozila, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.
21. U odnosu na žalbene navode tuženika da je sada pokojni pješak NG u trenutku predmetne prometne nezgode prelazio cestu na mjestu koje nije bilo obilježeno kao pješački prijelaz, valja istaknuti da u relevantnoj blizini nije ni bilo takvog prijelaza (niti tako što tvrdi žalitelj), kako je to, također, pravilno utvrdio sud prvog stupnja.
22. U odnosu na žalbene navode žalitelja da je sada pokojni pješak NG u trenutku predmetne prometne nezgode nije bio nosio reflektirajući prsluk, valja istaknuti da, iako ne nošenje reflektirajuće odjeće predstavlja prekršaj, iz sadržaja u postupku provedenog prometnog vještačenja ne proizlazi da je ono u uzročno- posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja pa je stoga žalba tuženika i u tomu dijelu neosnovana.
23. U odnosu na žalbene navode tuženika „da je sud prvog stupnja tek raspravnim rješenjem od 5. lipnja 2024. preuzeo dokumentaciju iz kaznenog predmeta koja je isključivo bila temelj prometnom vještaku za utvrđivanje dinamike nastanka štetnog događaja pa je stoga prema mišljenju tuženika sud prvog stupnja nezakonito postupio kada je obvezao tuženika na plaćanje zakonskih zateznih kamata prije toga razdoblja“, valja istaknuti da sam tuženik (i tijekom prvostupanjskog postupka i u samoj žalbi pod točkom 4.) ukazuje da je još 15. studenoga 2018. tužiteljici naknadio cjelokupnu pripadajuću naknadu štete u svezi s predmetnim štetnim događajem pa je, posljedično tomu, jasno i nedvojbeno da je on već tada imao dostupne sve potrebne podatke za obradu i isplatu predmetne naknade štete.
24. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno odlučio i o troškovima postupka.
24.1. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju poslovni broj: Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024. „Kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) 5. studenog 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 15,00 kuna (1,99 eura), valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna (1,99 eura) i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda 5. studenog 2022., a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kuna (1,33 eura).“ (tako i u Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev 847/2021 od 13. veljače 2024.) pa je žalba žalitelja neosnovana i u tomu dijelu.
25. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tomu nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao tuženik, a niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženika u cijelosti odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.
26. Kako je žalba tuženika neosnovana, odbijen je kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP) i odlučeno kao u izreci pod točkom II ovoga rješenja.
U Puli – Pola 11. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Mirna-Nada Terlević Sebastijan
