REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1568/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženog B2 KAPITAL d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćnici Sanji Krišto, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3770/2020-36 od 3. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice ĐV kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3770/2020-36 od 3. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ĐV iz [adresa] koji glasi: „I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos koji se provode temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podnesenog Financijskoj agenciji Zagreb, 17. lipnja 2020. godine, zaprimljenog u Financijskoj agenciji 19. lipnja 2020. godine, na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4797/2010, podnesen od strane B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi parnični trošak tužiteljici, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“,

u cijelosti kao neosnovan.

II Nalaže se tužiteljici ĐV iz [adresa] da isplati tužitelju B2 KAPITAL d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41 prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama od 3. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu, zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 323,81 eura, odbija se kao neosnovan.

2. Protiv citirane presude pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavila je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev te da joj se dosude zatraženi troškovi postupka.

3.Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužiteljice ĐV nije osnovana.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja ocjena je ovog suda da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje ZPP) na postojanje kojih ovaj sud po čl. 365. st. 2. istog Zakona pazi po službenoj dužnosti, a niti one na koje ukazuje žaliteljica. Činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos koji se provode temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podnesenog Financijskoj agenciji Zagreb, 17. lipnja 2020. godine, zaprimljenog u Financijskoj agenciji 19. lipnja 2020. godine, na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4797/2010, podnesen od strane B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41.

8. Na temelju dokaza koji prileže spisu pravilno je utvrđeno:

- da je zaključkom broj Ovr-1687/2020-4 od 20. srpnja 2020. sud uputio tužiteljicu da pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim zbog razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje u tekstu OZ) i to temeljem čl. 52 st. 3. OZ-a;

- da je PBZ CARD d.o.o. kao ovrhovoditelj pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu podnio prijedlog za privremenu pljenidbu štednih uloga ovršenika protiv ĐV kao ovršenika na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4797/10 od 21. svibnja 2010. temeljem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi ovoga suda broj Ovrpl-6127/2010. od 4. studenog 2010.;

-da je taj ovrhovoditelj tijekom postupka predložio promjenu predmeta i sredstava ovrhe te zatražio ovrhu pljenidbom i prijenosom novčanih tražbina po svim ovršenikovim računima temeljem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi ovoga suda broj Ovr-43/13 od 4. siječnja 2013.; da je predmet je ustupljen Općinskom sudu u Osijeku, stalna služba u Belom Manastiru kao mjesno nadležnom, koji je 10. listopada 2017. pod brojem Pu Ovr-3627/15 donio rješenje kojim se navedena ovrha obustavlja temeljem članka 180a. st. 4. Ovršnog zakona;

- da je temeljem Ugovora o kupoprodaji plasmana broj 2015-162 od 26. listopada 2015. utvrđeno je da je on zaključen između PBZ CARD d.o.o. s jedne strane i B2 KAPITAL d.o.o. s druge strane, a kojim je PBZ CARD d.o.o. prenio na B2 KAPITAL d.o.o. portfelj teško naplativih plasmana odnosno potraživanja sa stanjem na dan 30. rujna 2015. sukladno specifikaciji koja se nalazi u Prilogu broj 1. Ugovora koji čini njegov sastavni dio uz ugovorenu kupoprodajnu cijenu i da iz Priloga 1 Ugovora o kupoprodaji plasmana proizlazi da je ovdje tuženiku cedirana tražbina koju je PBZ Card d.o.o. imao prema ovdje tužiteljici prema broju kartice 3775-084839-31009 čiji je korisnik bila tužena, a što je utvrđeno u parničnom predmetu koji se kod suda prvog stupnja vodio pod poslovnim brojem P-4797/2010

- da je navedenim Ugovorom o kupoprodaji plasmana na B2 KAPITAL d.o.o. kao stjecatelja preneseno i potraživanje PBZ CARD d.o.o. od ovdje tužiteljice ĐV koje je na dan 30. rujna 2015. iznosilo 99.582,83 kuna;

- da je taj Ugovor potpisan od strane zakonskih zastupnika obje ugovorne strane te ovjeren njihovim žigom čiji su potpisi ovjereni od strane javnog bilježnika Zorke Čavajda iz Zagreba pod brojem Ov-14708/2015 od 26. listopada 2015.;

-da iz zahtjeva za izravnu naplatu koji je podnesen financijskoj agenciji 17. lipnja 2020. proizlazi da B2 KAPITAL d.o.o. kao ovrhovoditelj zahtijeva izravnu naplatu novčane tražbine od ĐV kao ovršenika, na temelju ovršne odluke – presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-4797/2010 od 21. svibnja 2010.;

- da nije osnovan prigovor zastare obzirom da je odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje: ZOO) propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare

-da se ovdje ne radi o povremenim tražbinama te se na zastaru predmetnog potraživanja primjenjuje rok od 10 godina, a kako je navedena presuda postala pravomoćna i ovršna 18. lipnja 2010., a ovdje tuženik je zahtjev za izravnu naplatu podnio predajom preporučene pošiljke pošti 17. lipnja 2020., to u trenutku podnošenja zahtjeva nije protekao rok zastare od 10 godina.

-da je B2 KAPITAL d.o.o. djelomično opozvao zahtjev za izravnu naplatu te dostavio specifikaciju duga po presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 4797/2010 od 21. svibnja 2010. na dan 31. kolovoza 2020. iz koje proizlazi da zahtjeva izravnu naplatu po osnovi otkupljene glavnice od 54.383,72 kn s daljnjim zateznim kamatama od 31. kolovoza 2020., po osnovi otkupljene redovne kamate iznos od 1.562,97 kn, po osnovi otkupljene zatezne kamate, umanjene za uplate realizirane od ustupa tražbine do 31. kolovoza 2020. a iznose 23.428,14 kn, po osnovi zateznih kamata od ustupa tražbine do 31. kolovoza 2020. iznose 17.802,58 kn te po osnovi troškova nakon ustupa iznosed 4.895,30 kn što ukupno iznosi 102.072,71 kn.

- da je na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka Darka Prpića utvrđeno da je prema dopisu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 6. srpnja 2020. ukupno ustegnuti iznos za period od 1. kolovoza 2014. do 30. travnja 2020. koji iznosi 27.249,72 kn, doznačen na račun ovrhovoditelja s pozivom na broj 43/13, ali da ta sredstva nisu ustegnuta na mirovini korisnice ĐV u korist B2 KAPITAL d.o.o., da uplate izvršene 14. listopada 2014. u iznosu od 418,12 kn te uplata na dan 12. ožujka 2020. u iznosu od 349,81 kn nisu evidentirane od strane B2 KAPITAL d.o.o. u njihovim poslovnim knjigama;

- da po zahtjevu za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4797/10 od 21. svibnja 2010. nije bilo naplate;

-da je prema nalazu i mišljenju vještaka na dan 16. listopada 2023. stanje predmetnog duga takvo da je vidljivo da ustegnuti iznosi nisu dovoljni za podmirenje duga tužiteljice,a koji na taj dan iznosi 119.285,76 kn, odnosno 15.831,94 eura, od čega se 64.145,34 kn, odnosno 8.513,55 eura odnosi na glavnicu duga i troškove postupka, a iznos od 55.140,42 kn, odnosno 7.318,39 eura na obračunate zatezne kamate;

- da je dug tužiteljice prije podnošenja zahtjeva tuženika za izravnu naplatu 17. lipnja 2020. prema predmetnoj ovršnoj ispravi na dan 17. travnja 2020., kada je i evidentirana posljednja uplata, iznosio 108.337,30 kn, što je više od iznosa od 102,072,71 kn na koji iznos je ovdje tuženik specificirao svoj zahtjev za izravnu naplatu 30. rujna 2020.

-te da dug tužiteljice prema ovršnoj ispravi – presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4797/2010 od 21. svibnja 2010. nije naplaćen u cijelosti niti je Financijska agencija postupajući po zahtjevu tuženika za izravnu naplatu prisilno naplatila od tužiteljice iznose odnosno potraživanja koja su već djelomično naplaćena od strane njegovog prednika PBZ CARD d.o.o.

9. Slijedom navedenog, i po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sukladno odredbi čl. 32. st. 1. OZ zaključio da je tuženik dokazao ovjerovljenom privatnom ispravom da je na njega prešla predmetna tražbina vjerovnika PBZ Card d.o.o. prema ovdje tužiteljici slijedom čega nije ispunjen žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, odnosno, da ovrhovoditelj (ovdje tuženik) nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave tj. da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenice, tim više što činjenica je li tužiteljica bila obaviještena o ustupu predmetne tražbine, nije od utjecaja na aktivnu legitimaciju tuženika u ovršnom postupku prisilne naplate.

10. Osim toga pravilno je utvrđeno kako tužiteljica nije dokazala ni postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ, pravilno se pozivajući na odredbu čl. 233. st. 1. ZOO po kojoj zastarni rok za tražbinu u konkretnom slučaju iznosi deset godina, dajući za to valjano obrazloženje koje prihvaća i ovaj sud.

11. Valja posebno napomenuti da je sud prvog stupnja osnovano zaključio da je tražbina koju je PBZ Card imao prema ovdje tužiteljici i koju je pokušao od nje naplatiti u ovršnom postupku, u cijelosti ustupljena ovdje tuženiku temeljem Ugovora o kupoprodaji plasmana br. 2015-162.

11.1. U članku 2. Ugovora navedeno je da on stječe potraživanja sukladno Specifikaciji potraživanja PBZ Carda sa stanjem na dan 30.09.2015., koja se nalaze u Prilogu broj 1 Ugovora i čini njegov sastavni dio, a iz Priloga broj 1. utvrđeno je da se radi o potraživanju prema tužiteljici ĐV u iznosu od 99.582,83 kune prema kreditnoj partiji 377508483931009, a koja zapravo predstavlja broj American Express kartice (što je vidljivo iz presude poslovnog broja P-4797/2020 od 21. svibnja 2010. suda prvog stupnja koja prileži u spisu Ovr-3627/2015).

11.2. Tužiteljica nije u prilog ovih tvrdnji dostavila valjani dokaz a niti je osporila da se to potraživanje odnosi na nešto drugo, nešto što ovdje tuženiku nije prenijeto. Ona nije valjano osporila ni nalaz i mišljenje vještaka na kojem sud prvog stupnja osnovano temelji svoju odluku, a kojeg i ovaj sud cijeni stručnim i objektivnim.

12. Slijedom svega navedenog valjalo je presuditi kao u izreci ove presude (čl. 368. st. 1. ZPP).

U Puli 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Marija Sošić