Poslovni broj: Usž-2198/2023-5
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Blanše Turić članica vijeća te sudske savjetnice Marte Srake kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Sanja Mišević, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Mišević i Jarić j.t.d., Osijek, L. Jagera 24, protiv tuženika Službeničkog suda, OIB: 72910430276, Zagreb, Maksimirska 63, radi udaljenja iz službe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-516/2023-19 od 21. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-516/2023-19 od 21. lipnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, te zahtjev za naknadom troškova postupka.
2. Rješenjem tuženika od 9. siječnja 2023. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva vanjskih i europskih poslova od 5. prosinca 2022., kojim je tužitelj kao državni službenik u diplomatskom zvanju ministar savjetnik udaljen iz službe s danom 4. listopada 2018. do donošenja izvršnog rješenja o teškoj povredi službene dužnosti, te je odlučeno da mu za vrijeme udaljenja pripada naknada plaće u iznosu od 80% plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio udaljenju, te je utvrđeno da žalba podnesena protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.
3. Protiv navedene presude tužitelj je po opunomoćeniku i osobno podnio žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS). U bitnome ponavlja sve što je iznosio u tužbi, te tijekom postupka. Ponovno iznosi prigovore retroaktivnog djelovanja. Smatra da su prekršene odredbe članka 9. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti ("Narodne novine", 46/22.), nadalje da javnopravna tijela prilikom donošenja rješenja nisu poštivala odredbu članka 6. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. – dalje: ZUP), jer smatra da ograničavanje njegovih prava nije bilo nužno za postizanjem zakonom utvrđene svrhe, ni razmjerno cilju koji treba postići. Smatra da javnopravna tijela nisu poštivala odredbu članka 52. stavak 2. ZUP-a, jer nije proveden ispitni postupak. Smatra da rješenje nije obrazloženo. Isto tako smatra da niti presuda nije obrazložena. Predlaže da se žalba uvaži, te da se tužbeni zahtjev usvoji i traži troškove prvostupanjskog postupka, te troškove žalbenog postupka.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje u cijelosti kod svih razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže da se žalba odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je protiv tužitelja 25. srpnja 2018. pokrenut postupak zbog teške povrede službene dužnosti u kojem se tužitelja teretilo za počinjenje teške povrede službene dužnosti iz članka 54. stavka 2. točke 1. Zakona o vanjskim poslovima ("Narodne novine", 48/96., 72/13., 127/13., 39/18. i 98/19.) vezano uz članak 99. stavak 1. točka 18. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15. i 61/17. – dalje: ZDS).
Nadalje iz spisa proizlazi da je 3. listopada 2018. dopunjen zahtjev, te je tužitelj terećen i za ponavljanje počinjenja teške povrede službene dužnosti iz članka 54. stavka 2. točke 1: ZVP-a u vezi s člankom 99. stavkom 1. točkom 16. ZDS-a, za ponavljanje počinjenja teške povrede službene dužnosti iz članka 99. stavak 1. točke 3. ZDS-a, te počinjenje teške povrede službene dužnosti iz članka 54. stavak 2. točka 5. ZVP-a. Nadalje proizlazi da je prije donošenja osporenog rješenja dva puta bilo doneseno rješenje o udaljenju iz službe s danom udaljenja 4. listopada 2018. (prvostupanjsko rješenje od 3. listopada 2018. i 15. ožujka 2021.), koja je tuženik potvrdio, no Upravni sud u Zagrebu u upravnom sporu koji su vođeni pod, poslovnim brojem: Us I-4653/2018 i Us I-2087/2021 poništio ih uz argumentaciju da je u predmetnom slučaju bilo nužno provesti ispitni postupak.
7. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporavanih rješenja o udaljenju tužitelja iz službe.
8. Odredbom članka 112. stavka 1. ZDS-a kod donošenja rješenja o udaljenju iz službe raspravlja se isključivo o tome je li teška povreda službene dužnosti, koja se stavlja službeniku na teret, bila takve prirode da bi ostanak službenika u službi, za vrijeme trajanja disciplinskog postupka, mogao štetiti interesima službe. Dakle, u upravnoj stvari udaljenja iz službe ne odlučuje se o disciplinskoj odgovornosti službenika, već se utvrđuje postojanje propisanih pretpostavki za udaljenje službenika, a odlučne činjenice jesu pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti i sadržani opis djela koji se službeniku stavlja na teret. Prvostupanjsko tijelo, kao i tuženik ocjenjuje je li povreda takve prirode da bi ostanak službenika u službi za vrijeme postupka mogao štetiti interesima službe. Dakle, za konačno odlučivanje o predmetu ovog spora nisu od važnosti tijek i konačan ishod postupka vođenog protiv tužitelja. Radi povrede službene dužnosti niti konačan ishod eventualnih drugih postupaka koje je inicirao tužitelj svojim prijavama.
9. Prema ocjeni i ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je u ovom postupku bilo relevantno utvrditi je li upravni postupak proveden zakonito u skladu sa ZUP-om i jesu li na dan 4. listopada 2018. bili ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 112. stavak 1. ZDS-a.
Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice već utvrđene u postupku donošenja osporene odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a), te na temelju svih podataka prikupljenih tijekom postupka, kao i tijekom upravnog spora, prema ocjeni ovoga Suda, pravilno i potpuno utvrdio bitne činjenice za donošenje zakonite odluke.
10. Prema ocjeni i ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je ispitni postupak proveden sukladno ZUP-u, da je tužitelj sudjelovao u ispitnom postupku. Isto tako sud je utvrdio da su javnopravna tijela prilikom donošenja rješenja poštivala odredbu članka 6. stavka 1. ZUP-a, koja propisuje da se pravo stranke može ograničiti postupanjem javnopravnih tijela samo kada je to propisano zakonom (u ovom slučaju člankom 112. ZDS-a), te samo ako je takvo postupanje nužno za postizanjem zakonom utvrđene svrhe ili razmjernog cilja koji treba postići (u konkretnom slučaju cilj i svrha su zaštita interesa/ugled službe vanjskih poslova).
11. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je privremeno udaljenje tužitelja iz službe bilo razmjerno cilju koji se želi postići, budući da u trenutku udaljenja iz službe još nije bilo utvrđeno je li tužitelj doista počinio povredu službene dužnosti za koju ga se tereti ili ne. Radi se o privremenom udaljenju iz službe koje traje najduže do okončanja stegovnog postupka za koje vrijeme tužitelju pripada naknada plaće u iznosu od 80% plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio udaljenju iz službe, te da mu puna plaća pripada od dana vraćanja u službu, te da će mu se vratiti obustavljeni dio plaće od prvog dana udaljenja ako pravomoćnim rješenjem, u postupku zbog teške povrede službene dužnosti, bude oslobođen od odgovornosti. Isto tako, sud je jasno obrazložio zbog čega nisu prekršene odredbe članka 9. ZZPN- a i članka 14. a) ZDS-a. Ovaj Sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda vezano za ne postojanje retroaktivnog djelovanja. Naime, prvostupanjsko rješenje nema nezakonito retroaktivno djelovanje, jer je istim meritorno odlučeno o situaciji koja je postojala 4. listopada 2018., a o kojoj do sada nije bilo meritorno riješeno, jer su prethodno donesena rješenja poništena i predmet vraćen na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.
12. S obzirom na sve navedeno, sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 112. stavak 1. ZDS-a.
13. Stoga, a uvažavajući sve relevantne i ovdje primijenjene odredbe materijalnog propisa, kao i tužbene navode, ovaj Sud je ocijenio da je pobijana presuda zakonita, jer je donesena uz pravilnu primjenu materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, a tijekom upravnog spora sud nije počinio propuste koji bi u smislu članka 66. stavak 2. ZUS-a utjecali na donošenje pravilne i zakonite odluke. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 112. stavak 1. ZDS-a. Odgovorio je na sve tužbene navode, obrazložio je zbog čega nije proveo saslušanje predloženih svjedoka.
14. U odnosu na prigovore tužitelja istaknute u žalbama, ovaj Sud smatra da su neosnovani i bez utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, a osobito jer se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i tijekom upravnog spora, a o kojima se prvostupanjski sud iscrpno očitovao, odnosno dao je razloge i zaključke s kojima je ovaj Sud suglasan.
15. S obzirom da je ovaj Sud ocijenio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tužitelja pobija prvostupanjsku presudu, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu je odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS- a.
U Zagrebu, 11. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
