REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2642/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja Sveučilište u Zagrebu - Studentski centar u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 25, OIB: 22597784145, kojeg zastupa punomoćnik Goran Šunić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šunić i partneri u Zagrebu, Donje Svetice 99A, protiv tuženika HARISSA d.o.o., Zagreb, Osekovska 14, OIB: 38227622392, kojeg zastupa punomoćnik Lovro Zovko, odvjetnik u Zagrebu, Ognjena Utješenovića 1, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2374/2021 od 4. svibnja 2022., 11. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2374/2021 od 4. svibnja 2022. u točkama I. i III. izreke.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u tadašnjem iznosu od 312,50 kn kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim dijelom presude održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivanke Birkić-Šarić iz Zagreba, Trg Antuna, Ivana i Vladimira Mažuranića 13, poslovni broj Ovrv-233/2020 od 10. ožujka 2020. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 1.034,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 19. studenog 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 412,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 703,13 kn, u roku od 15 dana (točka III. izreke).
2. Tako je prvostupanjski sud odlučio jer je iz potvrde o obavljenom poslu koju je ispunio upravo poslodavac, ovdje tuženik, razvidno da je student TĐ obavio ugovoreni posao u ukupnom trajanju od 40 sati, po cijeni sata 22,00 kn. Tuženik je u potvrdi naveo da je posao obavljen u razdoblju od 1. rujna 2016. do 6. listopada 2016. Navedena potvrda o obavljenom poslu je potpisana i pečatirana od strane tuženika i tužitelja te potpisana od strane studenta IĐ. Stoga, neopravdano tuženik osporava da student TĐ nije obavio posao kada je upravo tuženik ispunio i potpisao potvrdu o obavljenom poslu čime je nedvojbeno potvrdio da je student TĐ predmetni posao i obavio. Sud napominje kako tuženik u tijeku postupka nije osporio da se na potvrdi o obavljenom poslu nalazi njegov potpis niti je osporio da je tuženik kao poslodavac popunio navedenu potvrdu o obavljenom poslu. S obzirom na to da je utuženi račun dospio 18. studenog 2016. dok je tužba (prijedlog za ovrhu) u ovoj pravnoj stvari podnesena 10. ožujka 2020. razvidno je da za utuženo potraživanje nije protekao opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), slijedom čega je i tuženikov prigovor zastare ocijenjen u cijelosti neosnovanim. Naime, predmetni ugovor je mješoviti ugovor gdje prevladava odnos studenta i tuženika predmet kojeg je obavljanje rada studenta za vrijeme redovitog školovanja. Stoga, svrha predmetnog ugovora nije da tužitelj dobije naknadu za posredovanje nego da se studentu omogući rad i stjecanje određene zarade za vrijeme školovanja. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik, na temelju članka 9. ZOO-a u vezi s člankom 13. predmetnog Ugovora o povremenom radu studenta, u obvezi isplatiti tužitelju iznos od ukupno 1.034,00 kn.
3. Tuženik u žalbi navodi da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti trogodišnji zastarni rok iz članka 226. ZOO-a, a ne petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a kojega je primijenio prvostupanjski sud, da je prvostupanjski sud trebao izvesti dokaz saslušanjem svjedoka TĐ na okolnost da nije osobno izvršio povjereni mu posao i da je tim propustom povrijedio odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku te da je pogrešna i odluka o troškovima postupka jer je o svim troškovima trebalo odlučiti zajedničkom odlukom. Traži naknadu troška žalbenog postupka.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže odbiti je kao neosnovanu. Traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 312,50 kn.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba članaka 365. i 467. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) u granicama dopuštenih razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredaba čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. istog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Presuda je pravilna i osnovana na zakonu.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi isplate (1.034,00 kn) na temelju vjerodostojne isprave - računa, a kojim računom je tužitelj tuženiku obračunao naknadu za posredovanje, primitak za isplatu (naknadu za rad studenta), te doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, s osnove članka 13. Ugovora o povremenom (privremenom) radu redovitog studenta/ice od 7. listopada 2016. kojim je ugovorena tuženikova obveza prema tužitelju na isplatu iznosa tih naknada.
8. U ovom predmetu radi se stoga o sporu male vrijednosti (članak 502. stavak 1. Zakona o parničnom postupku). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. ovoga Zakona (članak 467. stavci 1. i 2. Zakona o parničnom postupku).
9. Imajući u vidu, u prethodnoj točki ovoga obrazloženja, citirane odredbe Zakona o parničnom postupku nedopušteni su žalbeni razlozi tuženika da je prvostupanjski sud trebao izvesti dokaz saslušanjem svjedoka na okolnost da nije osobno izvršio povjereni mu posao i da je tim propustom povrijedio odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku, kao i da je pogrešna i odluka o troškovima postupka jer da je o svim troškovima trebalo odlučiti zajedničkom odlukom. To iz razloga jer se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti ne može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, a na koje povrede tuženik ukazuje citiranim žalbenim navodima.
10. Nadalje, neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava - petogodišnjeg zastarnog roka iz članka 225. ZOO-a, jer je ocjena i ovog, drugostupanjskog suda, da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti upravo taj zastarni rok. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je i u presudama ovoga suda poslovni broj Pž-3112/2021 od 23. studenog 2021., Pž-914/2021 od 9. svibnja 2022. i Pž-577/2021 od 5. prosinca 2022., koje su donesene u istovrsnim predmetima s istim tužiteljem.
11. Stoga, kako ne postoje ni dopušteni razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje ovaj, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u točki I. izreke.
12. Kao pod točkom II. izreke odlučeno je na temelju odredbe članka 155. stavka 1. u vezi s člankom 166. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku jer tužiteljev trošak sastava odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ove parnice.
Zagreb, 11. ožujka 2025.
Sudac
Radovan Raduka
