REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-924/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja BOKAVŠEK d.o.o., OIB 60787614257, Umag, Nikole Tesle 11, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-906/2024-7 od 20. siječnja 2025., 11. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-906/2024-7 od 20. siječnja 2025. u točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je u točki I. izreke naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 25,84 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 1. ožujka 2024. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za zateznu kamatu na iznos od 25,84 Eur preko stope dosuđene u točki I. izreke kao neosnovan. U točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 144,91 Eur sa zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2025. do isplate, prema odgovarajućoj kamatnoj stopi.
2. Iz obrazloženja proizlazi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 4. siječnja 2024. nastala šteta na vozilu, marke DACIA DUSTER, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika - TAD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Oštećenica je štetni događaj prijavila tuženiku te su djelatnici tuženika 8. siječnja 2024. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 14-AK-925/2024 koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja, prema odredbama Zakona o osiguranju („Narodne novine“ broj: 30/15, 112/18, 63/20 i 133/20) Oštećenica je svoje potraživanje ustupila tužitelju koji je izvršio popravak vozila, kvalitetno i prema pravilima struke i u skladu s cjenikom. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e- maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 488,49 Eur. Dakle, tuženik je platio iznos od 488,49 Eur po računu, međutim, nije platio iznos od 25,84 Eur te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio plaćanje preostalog iznosa od 25,84 Eur na temelju odredbe čl. 1085. st. 4. u vezi s čl. 81. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).
3. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali na točke I. i III. izreke. Žalitelj u žalbi u bitnom navodi da sukladno čl. 10. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika, dok sukladno čl. 1092. istog Zakona oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila, ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Tvrdi kako je oštećeni otežao ispunjenje obveze tuženika, odnosno pridonio je da šteta bude veća, time što je vozilo popravio u radionici čija cijena sata rada znatno odskače od cijena za isti rad u ostalim radionicama. Pobija i odluku o trošku. Predlaže da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev i da tuženiku naknadi trošak sudske pristojbe na žalbu, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Tuženikova žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 25,84 Eur.
8. Među strankama nije sporno da je automobil registarskih oznaka [registarska oznaka] u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja automobilskog kaska broj 011421376784, nastanak štetnog događaja, da je oštećenica TAD ustupila tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a i da je tuženik 15. veljače 2024. isplatio iznos od 488,49 Eur na ime naknade imovinske štete na automobilu registarske oznake [registarska oznaka].
9. Među strankama u ovom žalbenom postupku je sporna visina štete preko nesporno isplaćenog iznosa od 488,49 Eur.
10. Prema odredbama čl. 1085. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (st. 1.), a ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (st. 2.). Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba dužna je isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st. 3.), dok će se oštećeniku, ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja, dosuditi naknada u novcu (st. 4.).
11. Osim toga, odredbom čl. 1090. ZOO-a je propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročene štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Citiranom odredbom čl. 1090. ZOO-a propisano je načelo potpune naknade prema kojem će sud odrediti naknadu štete u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojemu bi se nalazila da nije bilo štetnikove radnje ili propuštanja.
12. Prilikom donošenja pobijane presude, prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ocjena je ovog suda da je utvrdio sve okolnosti potrebne za donošenje zakonite i pravilne odluke.
13. U ovom predmetu riječ je o sporu male vrijednosti, a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a cijeli sadržaj žalbe upućuje na to da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu računanja sata popravka automobila i izbora radionice.
14. Imajući u vidu činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje ovaj žalbeni sud nije ovlašten ispitivati (sukladno čl. 370. u vezi s čl. 467. st. 2. ZPP), ovaj žalbeni sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud proveo savjesnu i brižljivu ocjenu dokaza te na temelju rezultata postupka odlučio koje činjenice uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju koje je opravdao logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da ono ima valjanu osnovu (čl. 8. ZPP-a).
15. Sud je uvidom u račun utvrdio o da je tužitelj izvršio popravak vozila oštećene TAD, te da je ukupna cijena popravka 514,33 Eur (s PDV-om). Također u računu je navedeno da je utrošena količina radnih sati i to za lakirerske radove 6.50 sati i za potrošni materijal lakirera 195,79 Eur, a ista količina radnih sati i potrošni materijal proizlazi i iz tuženikovog Izvida štete. Cijena radnog sata prema cjeniku tužitelja iznosi 33,18 Eur, što uvećano za PDV iznosi 41,47 Eur.
16. Žalbeni navod da je tužitelj pridonio da šteta bude veća, time što je vozilo popravio u radionici čija cijena sata rada odskače od cijena za isti rad u ostalim radionicama, nije osnovan.
Naime, oštećenik nije obvezan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo ili u onom servisu koje ima sklopljene ugovore s osiguravajućim društvima, već isti ima slobodu izbora prilikom odlučivanja kod kojeg servisa će popraviti svoje vozilo, odnosno ovlašten je popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila i to po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Dakle, oštećenik ima pravo samostalno odabrati auto servisnu radionicu neovisno o tome je li riječ o radionici koja je utvrđena u mreži ugovornih servisa ili ne, na što upućuju i smjernice Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN, KLASA: 034-08/18-01-093 20. veljače 2020. str. 45.-48. spisa), na koje se prvostupanjski sud u svojoj odluci poziva. Suprotno žalbenim navodima okolnost da postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a.
17. Dakle, nakon što je prvostupanjski sud utvrdio da je cijena u računu tužitelja broj 22-P1-2 od 13. veljače 2024. ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na Ugovor o ustupu tražbine dužan nadoknaditi utuženi iznos od 25,84 Eur, što je prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava dosudio tužitelju.
18. Pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku koju je sud dosudio tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a žalitelj osim što navodi da pobija i odluku o trošku ne ukazuje na konkretne razloge zbog kojih bi obračun troškova postupka, kako ga je sačinio prvostupanjski sud i dosudio tužitelju bio nepravilan.
19. Slijedom iznijetog valjalo je potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 11. ožujka 2025.
Sudac
Tatjana Kujundžić Novak
