REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-835/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ane Cvitković, sutkinje izvjestiteljice i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD DUBROVNIK, OIB: 21712494719, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Luetić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Stečajna masa iza AGROKOR d.d., OIB: 26461279054, Ulica Stjepana Babonića 95, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Krajinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krajinović & partneri, Zagreb, radi utvrđenja osnovane tražbine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-109/2024-58 od 27. prosinca 2024. ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-109/2024-63 od 7. siječnja 2025. i žalbi stranaka protiv rješenja Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-109/2024-64 od 7. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-109/2024-58 od 27. prosinca 2024. ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-109/2024-63 od 7. siječnja 2025. i rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-109/2024-64 od 7. siječnja 2025., i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: „I. Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja prema tuženiku ATLAS TURISTIČKA AGENCIJA d.o.,OIB:02041978827 kao povezanom društvu u postupku izvanredne uprave nad dužnikom AGROKOR koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima, dioničko društvo, OIB: 05937759187, Zagreb, M. Čavića 1, u iznosu od 1.651.687,42 kuna kao tražbina drugog višeg isplatnog reda, II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračuna za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, a sve ovo u roku od 15 dana. Rješenjem od 7. siječnja 2025. ispravljena je pobijana presuda poslovni broj Povrv-109/2024-58 od 27. prosinca 2024. na način da u oznaci tužitelja ispravno ima stajati „Grad Dubrovnik, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, OIB: 21712494719.“

2. Rješenjem od 7. siječnja 2025. odlučeno je troškovima postupka te je odlučeno da je tužitelj dužan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 13.033,27 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate dok je za iznos od 12.507,97 EUR tuženik odbijen s zahtjevom za naknadom troškova postupka.

3. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud odbio zahtjev tužitelja za isplatom naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima u području oko povijesne jezgre Grada Dubrovnika, koja naknada se temelji na Odluci o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima (dalje: Odluka), za razdoblje od 22. listopada 2014. do 15. studenog 2015. Pored utvrđenja, da je Odluka opći akt jedinice lokalne samouprave i predstavlja pravnu osnovu tražene naknade, jer nije suprotna Ustavu niti zakonu, prvostupanjski sud iznosi da tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije iznio pravno relevantnu činjenicu i to „da li je tuženik ili poslovni partner istoga s kojim bi tuženik bio u ugovornom odnosu zaustavljao odnosno parkirao autobuse u zoni posebnog prometnog režima utvrđenog Odlukom o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima u vremenu iz evidencije zaustavljanja u spisu odnosno tko je vlasnik autobusa.“ Potom prvostupanjski sud iznosi da nije dužan utvrđivati činjenice koje stranka nije iznijela, neovisno o tome postoje li odgovarajući dokazni prijedlozi stranaka. Zaključno prvostupanjski sud navodi da na temelju rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da nije dokazana činjenica kako postoji utužena tražbina tužitelja spram tuženika odnosno budući tuženik nije vlasnik niti jednog vozila za koje se traži plaćanje naknade (točka 47. obrazloženja). Odluka o troškovima postupka sadržana u rješenju od 7. siječnja 2025. temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

4. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu preinačiti, podredno ukinuti odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz nadoknadu tužitelju troškova žalbe i cijelog postupka.

4.1. Tužitelj u bitnom navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se presuda ne može ispitati, a osobito zato što je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude. Također navodi da je sud dao pogrešnu uputu o pravnom lijeku i rok za žalbu od 8 dana. Nadalje se navodi da je sud utvrdio kako je među strankama nesporno da je naplatu zaustavljanja vozila izvršavao ovdje tužitelj i da se navedena naplata izvršavala temeljem tužiteljevog upravnog akta. U obrazloženju odluke se pogrešno i netočno navodi kako tužitelj nije iznio pravno relevantne činjenice tijekom postupka na kojima temelji svoj zahtjev. Netočno je kako tužitelj nije predlagao provesti dokaze kojim bi se utvrdilo u čije ime i za čiji račun su se zaustavljala vozila temeljem koje se vršila naplata. Tužitelj je dostavio u spis evidenciju zaustavljanja sa svim detaljima i fotografije zaustavljenih vozila iz kojih je evidentno da su vozila imala oznaku ovdje tuženika (pravnog prednika tuženika ATLAS). Sud ne ocjenjuje dostavljene račune, s kojima su povezane evidencije zaustavljanja s oznakom tuženika. Tužitelj je predložio financijsko poslovno vještačenje knjiga tuženika radi uvida u korištenje autobusa navedenih registarskih oznaka u evidenciji zaustavljanja, kao i dokaz saslušanja radnika Sanitat d.o.o. Pogrešno sud tumači i odredbe pravila o teretu dokazivanja. Tužitelj traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.982,39 EUR.

5. Protiv odluke o troškovima postupka žalbu je podnio tuženik, navodeći da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava podnesaka od 17. rujna 2021., 12. svibnja 2023. i podneska od 13. prosinca 2024. Traži trošak žalbe u iznosu od 781,25 EUR.

6. Odluku o troškovima postupka pobija i tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u bitnom navodeći da je pogrešna odluka o glavnoj stvari i time odluka o troškovima postupka.

7. Žalbe stranaka su osnovane, tužitelja u odnosu na presudu te oboje žalitelja u odnosu na rješenje.

8. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na što osnovano ukazuje tužitelj. Osnovano žalitelj navodi da se ne može ispitati pravilnost pobijane presude zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda.

9. Proturječna je odluka sama sebi u danim razlozima jer prvo sud navodi kako tužitelj nije iznio pravno relevantnu činjenicu da bi tuženik ili njegov poslovni partner s kojim je u ugovornom odnosu, s točnim podacima poslovnog partnera (naziv za pravnu i ime i prezime za fizičku osobu poslovnog partnera tuženika) zaustavljao odnosno parkirao autobuse u zoni posebnog prometnog režima pa se sud nije upuštao u izvođenje dokaza (točka 46. obrazloženja) da nakon toga iz sadržaja točke 47. obrazloženja proizlazilo da je sud na temelju izvedenog dokaznog postupka utvrdio da tuženik nije vlasnik niti jednog vozila za koje se traži naknada, dok iz sadržaja odluke nije jasno temeljem kojih ocijenjenih dokaza je to zaključio.

10. Tužitelj je predložio izvesti brojne dokaze te je i priložio fotografije, skice, evidenciju zaustavljanja, račune itd. Uz to je i dostavljena Odluka za koju je prvostupanjski sud utvrdio da predstavlja valjanu pravnu osnovu za naplatu za parkiranje i zaustavljanje turističkih autobusa od turističke agencije ili vlasnika. Tuženik je turistička agencija.

11. Jednako tako nisu jasni razlozi u odluci, kako se sud, iako nije trebao, upustio u izvođenje dokaza predloženih od strane tužitelja, iako u obrazloženju nema ocjene tih dokaza uz zaključak da – „Činjenica što je sud izvodio neke od dokaza koje je predložio tužitelj bez da je tužitelj prethodno pravodobno do zaključenja prethodnog postupka iznio činjenice koje treba dokazati ne može ići na štetu tuženika budući pravila o teretu dokazivanja nisu procesne već materijalno pravne prirode. “ Nadalje, prvi podnesak kojim se tužitelj očituje na sadržaj prigovora iz rješenja o ovrsi (nakon prekida i nastavka postupka a prije pripremnog ročišta je od 7. lipnja 2021.) i u njemu su istaknuti brojni dokazi koje tužitelj predlaže na okolnost da je tuženik obveznik naknade kao putnička agencija, sukladno Odluci. Pa tek nakon što sud izvede predložene dokaze, može zaključivati o primjeni pravila tereta dokaza sukladno iznesenim činjeničnim tvrdnjama.

12. Budući se ne može ispitati odluka prvostupanjskog suda jer su razlozi odluci proturječni, to je valjalo presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak prema odredbi čl. 369. st. 1. ZPP-a.

13. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će odlučiti koje će dokaze izvesti, uzimajući u obzir da su pravovremeno predloženi, te da je uz predložene dokaze navedeno na koje okolnosti su predloženi, što predstavlja činjenični supstrat, imajući u vidu da je podneskom od 7.lipnja 2021. odgovoreno na sadržaj navoda iz prigovora na rješenje o ovrsi kao i da je tužitelj do zaključenja prethodnog postupka dostavio brojne dokaze.

14. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima iz rješenja od 7. siječnja 2025. jer za sada nije izvjestan uspjeh stranaka u sporu. O troškovima postupka nastalima u povodu pravnog lijeka odlučit će sud u konačnoj odluci, na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec