REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Gž Ovr-42/2025-3

Šibenik, Stjepana Radića 81

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Marti Plančić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja: ..., Zagreb, [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Branko Škarica, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Alen Pešušić, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe , rješavajući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu Ovr-1056/2020-42 od 10. svibnja 2024.g., dana 11. ožujka 2025.g.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba ovršenika te se ukida rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu Ovr-1056/2020-42 od 10. svibnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje o namirenju Ovr-1056/2020-42 od 10. svibnja 2024., t. I kojeg je iz kupovnine u iznosu 11.160,00 eura postignute prodajom nekretnine ovršenika upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], Oranica Lipovina, površine 79 čhv, 2. Suvlasnički dio: 3/4., odredio da se namiruju: a) prioritetni troškovi ovrhovoditelja u iznosu 2.091,15 eura;

b) daljnji troškovi ovršnog postupka ovrhovoditelja u iznosu 219,47 eura; c) glavnica tražbine ovrhovoditelja po rješenju o ovrsi posl. br. Ovr-1056/2020 od 19. kolovoza 2021. u iznosu 7.208,83 eura;

d) kamate na glavnicu tražbine ovrhovoditelja po rješenju o ovrsi posl. br. Ovr- 1056/2020 od 19. kolovoza 2021. za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi u iznosu 1.404,76 eura;

e) troškovi utvrđeni ovršnom ispravom po rješenju o ovrsi posl. br. Ovr- 1056/2020 od 19. kolovoza 2021. u iznosu 235,79 eura; te t. II obvezao Financijsku agenciju da po pravomoćnosti rješenja iz kupovnine ostvarene prodajom nekretnine iz točke I. rješenja isplati iznos 11.160,00 eura ovrhovoditelju na račun broj [broj bankovnog računa], otvoren kod Erste & Steiermärkische bank d.d.

2. Citirano rješenje o ovrsi pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija ovršenik zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da sud žalbu uvaži i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Bitna povreda odredbi ovršnog postupka da se sastoji u tome što da mu je sud podnesak ovrhovoditelja od 09. siječnja 2025.g. u kojem ovrhovoditelj izvršio specifikaciju – obračun potraživanja, dostavio svega pet dana prije donošenja pobijanog rješenja, bez da je ovršeniku ostavio primjereni rok za očitovanje. Takvim postupanjem da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a jer da se radi o podnesku podnesenom sukladno čl. 113. i 114. Ovršnog zakona, pa da bi mu trebalo dati rok za očitovanje na isti, omogućiti mu da se izjasni prije donošenja pobijanog rješenja.

2.2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja da proizlazi da je sud navedenu specifikaciju uzeo kao mjerodavnu iako da ovrhovoditelj uz istu nije dostavio nikakav obračun kamata iz kojeg bi bilo moguće provjeriti točnost i ispravnost navoda ovrhovoditelja, pa da je ostalo nejasno kako je sud utvrdio da zatezne kamate na glavnicu ovrhovoditeljeve tražbine za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi iznose 10.653,59 EUR-a, kao i da se radi o potraživanju s osnova kamate za posljednje tri godine prije donošenja rješenja o dosudi. Kako da ovrhovoditelj specifikaciji (u kojoj da navodi čak tri vrste kamata) nije dostavio nikakav obračun kamata to da se ne može provjeriti niti za koje razdoblje niti po kojoj stopi su one obračunate, niti je li posljedično tome sud uzeo u obzir čl. 7. Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima kojim je za vrijeme trajanja posebnih okolnosti suspendiran tijek zateznih kamata u vremenu od 01. svibnja do 18. listopada 2020.g., radi čega da se iz pobijanog rješenja ne može razabrati je li suspenzija uključena u obračun, a neprimjena iste da dovodi do pogrešnog rasporeda kupovnine.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj u cijelosti osporava navode iste jer da su paušalni i usmjereni jedino na odugovlačenje postupka i izbjegavanja obveze ovršenika prema ovrhovoditelju, pri čemu posebno ističe da prema odredbi čl. 117. Ovršnog zakona ovršenik da niti ne spada u krug osoba koje imaju pravo osporavanja postojanja tražbine, njezine visine i reda, pri čemu se poziva na praksu sudova (rješenje ŽS Varaždin Gž Ovr-460/2024-2 od 20. prosinca 2024.g., ŽS u Rijeci – Gž Ovr-477/2023-2 od 30. travnja 2024.g., koja stajališta da je potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-1421/17 od 05. rujna 2017.g.).

3.1. Osim toga, navodi ovršenika da su neosnovani i glede obračuna jer isti da je sastavio u skladu s odredbama čl. 113. i 114. Ovršnog zakona, te navedeni obračun zajedno sa specifikacijom svih troškova dostavio sukladno čl. 124. Ovršnog zakona, prije ročišta za diobu na koje da je ovršenik uredno bio pozvan ali nije pristupio, slijedom čega da nije osporio ni tražbinu ovrhovoditelja ni njezinu visinu i pravo namirenja niti prigovorio dostavljenoj specifikaciji.

4. Radi navedenog, predlaže da sud odbije žalbu ovršenika i potvrdi pobijano rješenje o namirenju.

5. Žalba je osnovana.

6. U pravu je ovršenik kad ističe da je počinjena apsolutno bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje u tekstu: ZPP), a koji se Zakon u ovršnim postupcima primjenjuje temeljem čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024; dalje: OZ).

7. Sud pristupa namirenju vjerovnika nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine kupcu i to na način da odredi ročište za diobu kupovnine (čl. 111. OZ). Na ročište se pozivaju, pored stranaka, i osobe koje prema stanju spisa i prema podacima iz zemljišne knjige polažu pravo da se namire iz tog iznosa. Na ročištu se raspravlja o namirenju vjerovnika i drugih osoba koje postavljaju zahtjev za namirenje. S obzirom na odredbu po kojoj je sud dužan raspraviti o zahtjevu za namirenje svih osoba koje su prijavile pravo na namirenje, po prirodi stvari te osobe moraju biti pozvane na ročište. Poziv mora biti učinjen na način da im ostane dovoljno vremena za pripremu, a najmanje osam dana od primitka poziva (arg. iz čl. 286. st. 1. i čl. 293. st. 3. ZPP u vezi s čl. 21. OZ).

8. Žalitelj osnovano ukazuje na propust suda jer je iz spisa razvidno da sud pobijanu odluku temelji na specifikaciji u podnesku od 09. siječnja 2025.g., koji podnesak je ovršeniku dostavljen e-komunikacijom s danom 10. siječnja 2025.g., a ročište za diobu je određeno za dan 15. siječnja 2025.g. Istina, dostava poziva za to ročište je ovršeniku uredno obavljena još 10. prosinca 2024.g. Međutim, ovrhovoditelj je podnesak sa specifikacijom (koja sadrži obračun zakonske zatezne kamate do 18. studenog 2021.g. i od 19. studenog 2021.g. do 19. studenog 2024.g.) dostavio sudu 09. siječnja 2025.g., pa kada je sud već uzeo u obzir podnesak ovrhovoditelja dostavljen u roku kraćem od osam dana do dana određenog termina ročišta za diobu, sve i da je ovršenik tom ročištu pristupio, ne bi bilo mjesta donošenju odluke koja će se temeljiti na specifikaciji priloženoj tom podnesku, osim naravno uz suglasnost ovršenika (i osoba iz čl. 124. st. 2. u svezi s čl. 117. OZ-a), koja je u konkretnom slučaju izostala. Kako takvim postupanjem suda ovršeniku nije dana mogućnost da se izjasni o podnesku ovrhovoditelja i specifikaciji na kojoj sud temelji pobijanu odluku, to mu je time oduzeta mogućnost raspravljanja, radi čega je temeljem čl. 380. t. 3. ZPP u vezi s čl. 21. OZ odlučeno kao u izreci.

9. Neosnovani su navodi ovrhovoditelja iz odgovora na žalbu u pravcu da bi žalba ovršenika bila nedopuštena, jer se u konkretnom slučaju ne radi o osporavanja postojanja tražbine, njezine visine i reda iz odredbe čl. 117. OZ-a, radi čega je u ovom postupku irelevantna sudska praksa na koju se poziva. Naime, u konkretnom slučaju se primjenjuje odredba čl. 125. st. 5. OZ-a, prema kojoj protiv rješenja o namirenju pravo na žalbu imaju stranke i sve osobe koje su polagale pravo na namirenje iz kupovnine.

10. U ponovljenom postupku sud će otkloniti na ukazanu bitnu mu povredu, pa će održati ročište za diobu u smislu odredbe čl. 117. OZ-a., time da će prethodno pozvati ovrhovoditelja da dostavi obračun kamata (za koje razdoblje i po kojoj stopi su one obračunate), omogućiti ovršeniku da se izjasni kako na specifikaciju tako i obračun koji će ovrhovoditelj eventualno dostaviti, pri čemu će voditi računa da strankama i osobama koje polažu pravo na namirenje ostavi dovoljno vremena za pripremu, i to najmanje osam dana do primitka poziva za ročište.

U Šibeniku, 11. ožujka 2025.g.

S U D A C

Marta Plančić