REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2611/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, u pravnoj stvari tužitelja DI vl. [obrt] [obrt], [adresa], sada Matije gupca 10, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nataliji Đuran Tršinski, odvjetnici iz Zaboka, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 28. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Natalije Đuran Tršinski, odvjetnice iz Zaboka, te punomoćnice tuženika ŠI, dana 11. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE D.D. ULICA GRADA VUKOVARA 284 ZAGREB oib 10840749604 isplatiti tužitelju DI vl. Obrta City walk trgovine [adresa] oib [osobni identifikacijski broj] iznos od 398,17 eura /3.000,00 Kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4.11.2020. do 31.12.22., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a sve u roku 15 dana."

II. Odbija se zahtjev tužitelja DI vl. [obrt] City walk trgovine [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 27.10.2023. godine navodi da je 29.10.2020. godine u [adresa], u osiguranom poslovnom prostoru tužitelja, pretrpio materijalnu štetu na istom poslovnom prostoru zbog izljeva vode. Tužitelj je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika policom broj P112P- 1020211950 polica osiguranja imovine obrta i industrije. Zbog posljedica zadobivenih oštećenja u navedenom štetnom događaju tužitelj je pretrpio štetu na vodovodnim instalacijama i zidu te podovima osiguranoga poslovnog prostora, a koje su osigurane navedenom policom, kako je to ugovoreno odredbom čl 1. Uvjeta za osiguranje koji su sastavni dio police. Kako je došlo do puknuća cijevi, izlijevala se voda koja je močila zidove objekta, tužitelj je angažirao ČI da otkloni nastalu štetu u iznosu od 3.000,00 kn, uvećano za PDV koji je odbijen knjigovodstveno. Tužitelj se obratio tuženiku za mirno rješenje spora, a što je tuženik odbio u svojim dopisima. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud presudom naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 398,17 eur / 3.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4.11.2020. godine do isplate te parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je na dan 29.10.2020. godine, imao sklopljenu policu osiguranja imovine P112P-1020211950, a čiji sastavni dijelovi čine Opći uvjeti osiguranja imovine 108-0103 i Uvjeti za osiguranje od rizika požara i nekih drugih rizika 108-0502. U konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da je uslijed loma cijevi došlo do štete na osiguranim objektu, odnosno da je uslijed izljeva vode iz cijevi trebalo sanirati pločice i zid objekta. Predmetno po mišljenju tuženika nije točno. Naime, tuženik ističe da tužitelj nije shvatio da mu je pukla cijev zato što je to primijetio na zidovima ili pločicama, već zato što je imao veće troškove iskazane na računima za vodu, pa je krenuo tražiti uzrok štete. Uzrok štete je, kako navodi tuženik, bio lom cijevi, pa je stoga voda istjecala u zemlji i prouzrokovala veći trošak potrošene vode. Sve daljnje radove koje je tužitelj imao i koji su iskazani na računu KI 054/1/1 odnose se na trošak saniranja slomljene cijevi, a koji trošak nije pokriven policom osiguranja. Tuženik ističe da je pokrićem – "izljev vode iz cijevi” pokrivena isključivo šteta koja bi nastala objektu uslijed uzroka – loma cijevi. Sam uzrok štete nije pokriven osiguranjem sukladno čl. 21. Uvjeta za osiguranje od rizika požara i nekih drugih rizika 108-0502, koja u st. 5. vrlo jasno navodi da “ Osiguratelj nije u obvezi naknaditi troškove za otklanjanje uzroka štete. ” Zaključno, tuženik navodi da tužitelj nema niti jedan dokaz na okolnost svojih tvrdnji, dakle ne postoje nikakve fotografije štete prije sanacije, a iz kojih bi proizlazile tvrdnje iz tužbe. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud po provedenom parničnom postupku odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom te ga obveže na plaćanje troškova parničnog postupka zajedno s zakonskom zateznom kamatom.

3. U tijeku postupka sud je izveo dokaz uvidom u Policu osiguranja imovine- osiguranja obrta i industrije broj: P112P-1020211950 od 21.10.2019. godine te podatke o premiji osiguranja i prilog polici (list 3-5 spisa), U Obavijest o odštetnom zahtjevu –otklon štete od 4.11.2020. godine (list 6 spisa), u Suglasnost OTP banke od 25.05.2023. godine za isplatu štete (list 8-9 spisa), u Odluku II stupanjske komisije tuženika od 25.11.2020. godine (list 10 spisa), u mail korespondenciju stranaka (list 11-12 spisa), u prigovor tuženika od 10.11.2020. godine (list 14 spisa), u Račun tvrtke FRI-KIM (list 15 spisa), u Račun Zagorskog vodovoda d.o.o. (list 16-17 spisa), u Uvjete za osiguranje od rizika požara i nekih drugih rizika (list 30-33 spisa), u Opće uvjete za osiguranje imovine (list 34-39 spisa), u fotografije lokala i izvedenih radova (list 40-48 spisa), saslušan je svjedok ĐI (list 59-60 spisa), te je saslušan svjedok ČI (list 61-62 spisa).

4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 398,17 eur / 3.000,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4.11.2020. godine do isplate, a sve na ime naknade štete koju trpi uslijed izlijevanja vode zbog puknuća vodovodne instalacije cijevi do kojeg je u predmetnom poslovnom prostoru došlo, smatrajući da je tu štetu dužan naknaditi mu tuženik, obzirom na Ugovor o osiguranju, odnosno Policu osiguranja imovine-osiguranja obrta i industrije broj: P112P-1020211950 od 21.10.2019. godine.

6. Slijedom navedenog, sporno je, je li u konkretnom slučaju nastupio osigurani slučaj i je li posljedično tome tuženik dužan naknaditi tužitelju navedenu štetu koju trpi uslijed puknuća vodovodne cijevi.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika policom broj P112P-1020211950 polica osiguranja imovine obrta i industrije, a što jasno proizlazi i iz navedene police, u kojoj je između ostaloga naznačeno da je pokriven rizik "Izljev vode iz cijevi na 1. rizik".

8. Svjedok ĐI u svom iskazu navodi da je to bilo možda 2020. godine, kada je on kao procjenitelj ovdje tuženika išao na lice mjesta u Zabok. U tom poslovnom prostoru bio je nazočan gospodin DI koji je vlasnik valjda tog prostora, a što je vidljivo iz zapisnika kojeg su popunili ispred tog lokala, odnosno djelomično i unutar lokala, i to je svjedok prema navodima tužitelja samo naznačio da se radilo o puknuću vodovodne podzemne cijevi te je sve to kada je svjedok došao prije bilo sanirano. ĐI navodi da nije bilo posljedične štete puknuća te cijevi na samom lokalu, što je navedeno i potpisano u zapisniku. Taj gospodin DI obvezao se dostaviti fotografije sanacije kako bi se uopće dokazao uzrok i obim štete. Naknadno mu je dostavio te fotografije. ĐI navodi, a bio je likvidator i u drugom osiguravajućem društvu, da je tu došlo do puknuća vodovodne cijevi u zemlji ispod zgrade i ispod staze i da nije bilo zbog tog puknuća oštećenja samog objekta, nego su svi radovi bili vezani isključivo za popravak te puknute cijevi, pa po njegovom mišljenju, tom policom nije pokriveno saniranje uzroka odnosno zamjena cijevi i radovi vezani za to, nego posljedična šteta. Na poseban upit svjedok ĐI je odgovorio da u trenutku izvida nije vidio oštećenje pločica nego naknadno po fotografijama koje je tužitelj dostavio, ali na tim fotografijama bilo je vidljivo da su te pločice razbijene radi sanacije cijevi.

9. Svjedok ČI u svom iskazu navodi da je to bilo negdje 2020., da ga je pozvao njegov poznanik DI i rekao mu da mu je počelo vlažiti u lokalu. Budući da je po zanimanju vodoinstalater i ima svoj vodoinstalaterski obrt, došao je na lice mjesta u Zabok i vidio je u tom lokalu vlagu na zidu i vlagu na fugama, na pločicama i na podu tog lokala. Zatvorili su sve slavine, pa kada je vidio da se vodomjer vrti, zaključio je da je došlo do puknuća cijevi. Prvo je razbio zid i pločice na podu i utvrdio da je pukla cijev za dovod vode iz vanjskog šahta u lokal i to u unutarnjem dijelu lokala. Kada je otkopao zid i pod, iskopao je i ispod temelja sve do šahta koji se nalazi s vanjske strane ulaza u lokal, te je zamijenio tu kompletnu novu cijev, sve iz razloga jer ne bi bilo dobro stavljati unutar lokala samo tu nekakvu spojnicu, već je uvijek dobro zamijeniti kompletnu cijev. Preko svog kooperanta pokrpao je zid i pod, odnosno stavio novi gips i pločice, a za sve te poslove, dakle poslove razbijanja zida i poda, stavljanje te nove cijevi koju je kupio i za sve radove je izdao račun tužitelju na iznos od 3.000,00 kn + PDV, odnosno sveukupno 3.750,00 kn. Dok je izvodio te radove nije vidio da bi netko iz osiguranja to pregledavao ili fotografirao. Nije fotografirao sve te radove, ali misli da tužitelj je. Taj račun od 3.750,00 kn mu je u cijelosti plaćen.

10. Sud je u bitnome prihvatio iskaz svjedoka ĐI, budući da je isti sudu logičan i u suglasju je i s drugim izvedenim dokazima, posebice s navodima dostavljenog prigovora tuženika od 10.11.2020. godine na listu 14 spisa, računom Zagorskog vodovoda na listu 16-17 spisa te fotografijama na listu 41-48 spisa. Naime, iz prigovora tuženika od 10.11.2020. godine, kojim prigovara ovdje tuženiku na odbijanje odštetnog zahtjeva, proizlazi da tužitelj ističe da je u konkretnom slučaju došlo do puknuća cijevi, a što je, kako tužitelj navodi, utvrđeno tijekom redovnog mjesečnog očitavanja brojila, kada su djelatnici Zagorskog vodovoda d.o.o. ustanovili da dolazi do istjecanja vode, te posebno ističe "da djelatnici Zagorskog vodovoda d.o.o. nisu primijetili istjecanje, ne bi se niti znalo da je došlo do puknuća cijevi…" Slijedom navedenog, jasno proizlazi da je tužitelj zvao vodoinstalatera ČI, tek kad je dobio informaciju o istjecanju vode zbog puknuća cijevi, a ne zato što je primijetio štetu unutar poslovnog prostora na pločicama, zidu i slično. Stoga sudu nije logičan iskaz svjedoka ČI da je vidio u tom lokalu vlagu na zidu i vlagu na fugama, na pločicama i na podu tog lokala, te je stoga iskaz toga svjedoka neprihvatljiv.

11. Po mišljenju suda, u pravu je tuženik kada tvrdi da tužitelj nije shvatio da mu je pukla cijev zato što je to primijetio na zidovima ili pločicama, već zato što je imao veće troškove iskazane na računima za vodu, pa je krenuo tražiti uzrok štete. Uzrok štete je, kako navodi tuženik, bio lom cijevi, pa je stoga voda istjecala u zemlji i prouzrokovala veći trošak potrošene vode. Sve daljnje radove koje je tužitelj imao i koji su iskazani na računu Fri Kim 054/1/1, kako navodi tuženik, a što prihvaća i ovaj sud, odnose se na trošak saniranja slomljene cijevi, a koji trošak nije pokriven policom osiguranja.

12. Naime, odredbom čl. 921. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018; dalje: ZOO) propisano je da se Ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

13. U skladu s čl. 926. ZOO-a u predmetnoj polici osiguranja je kao predmet osiguranja naznačen poslovni prostor, a kao rizik osiguranja Izljev vode iz cijevi na 1. rizik.

14. U predmetnoj polici stoji da su sastavni dijelovi predmetne police Opći uvjeti osiguranja imovine 108-0103 i Uvjeti za osiguranje od rizika požara i nekih drugih rizika 108-0502.

15. Odredbom čl. 21. st. 5. Uvjeta za osiguranje od rizika požara i nekih drugih rizika 108-0502, propisano je da “Osiguratelj nije obvezan naknaditi troškove za otklanjanje uzroka štete.”

16. Slijedom navedenog, a po mišljenju ovog suda, tuženik je pokrićem – "izljev vode iz cijevi” dužan naknaditi tužitelju štetu koja bi nastala poslovnom prostoru izljevom vode zbog loma cijevi (primjerice oštećenje zidova od vlage, podizanjem i oštećenjem pločica i slično), ali ne i štetu nastalu saniranjem uzroka štete, odnosno razbijanjem pločica i zida kako bi se iskopala i zamijenila puknuta cijev. Stoga, a budući da tužitelj nije ničim dokazao da je prije sanacije štete, odnosno puknute cijevi, postojala šteta na lokalu, već naprotiv, proizlazi da je za lom cijevi saznao tek nakon dostavljenih računa od strane Zagorskog vodovoda, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

17. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio ovaj spor, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a. odbijen je i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška pod točkom II. izreke presude.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 11. ožujka 2025. godine

Sudac:

Goran Goluža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. tužitelju – po punomoćnici uz rješenje o pristojbi na tužbu od 13,27 eur i pristojbe na presudu od 13,27 eur

2. tuženiku